REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10212/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IT, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/23-5/29030, Urbroj: 511-19-29-23-1 od 27. studenog 2023., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. studenog 2023., broj: 77. Pp - 15483/2023, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. studenog 2023., broj: 77 Pp - 15483/2023, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), oslobođen je optužbe okr. IT da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
1. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog povrede odredba materijalnog prekršajnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio u dokaznom postupku uzeti u obzir činjenicu da iz Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da je III. Policijska postaja Zagreb dojavu o događaju zaprimila elektroničkim putem od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava gdje su u tom smislu sačinjena pismena te također uzete izjave na Zapisnik, a koje su kasnije poslužile kao polazna osnova za postupanje od strane njihove ustrojstvene jedinice. Osim toga, tužitelj ističe da na trećoj strani Izvješća je opisano što je utvrđeno prilikom postupanja pa je u tom smislu sud mogao doći do dostatnih dokaza u cilju rasvjetljavanja konkretne situacije i boljoj polaznoj osnovi za donošenje odluke o krivnji okrivljenika.
5.1. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza za donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika.
5.2. Nisu jasni žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da je na trećoj stranici Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 6 spisa) opisano što je utvrđeno prilikom postupanja pa da je sud mogao doći do dostatnih dokaza u cilju rasvjetljavanja konkretne situacije.
5.2.1. Naime, na trećoj strani Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji pod točkom g) opisano je što je utvrđeno prikupljenim obavijestima odnosno u obavljenim obavijesnim razgovorima sa oštećenom osobom ČT i osumnjičenikom IT, dakle, saznanja koja su dobivena obavljenim obavijesnim razgovorima sa zatečenim osobama što ne može biti dokazni materijal jer sadrži prepričavanje iskaza osoba koje nisu ispitane sukladno zakonom. U tom smislu, tužitelju se napominje da je Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČT nezakoniti dokaz koje se ne može koristiti kao dokaz u postupku, budući da ista nije propisano upozorena u smislu članka 173. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 285. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) o ispitivanju svjedoka, a što je i prvostupanjski sud konstatirao u točki 7. obrazloženja pobijane presude. Iz podnesene žalbe proizlazi da tužitelj razumije odluku suda u dijelu u kojem predmetni zapisnik ocjenjuje nezakonitim pa nije jasno iz kojeg razloga ukazuje na Izvješće o pruženoj intervenciji u kojem su sadržane izjave ispitanih osoba, u konkretnom slučaju svjedokinje ČT, koje nisu dane u skladu sa naprijed citiranim zakonskim odredbama.
5.3. Isto tako, paušalni su navodi tužitelja kojima ukazuje na prijavu koju je III. PP Zagreb zaprimila elektroničkim putem od Hrvatskog zavoda za socijali rad, Područni ured Dubrava gdje su sačinjena službena pismena te uzete izjave na Zapisnik koje su poslužile kao polazna osnova za postupanje, bez da je te svoje žalbene navode potkrijepio relevantnom dokumentacijom kojim bi se dovela u sumnju odluka prvostupanjskog suda o nedostatku dokaza za odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i primjeni načela „in dubio pro reo“, posebno u situaciji kada okrivljenik izričito poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret, a žrtva kao jedini neposredni svjedok iskoristi svoje zakonsko pravo na blagodat nesvjedočenja.
6. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. IT oslobodio optužbe.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
