Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13748/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. AF, zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, od 27. lipnja 2022., broj: 15 Pp 665/2021, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. AF i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. AF se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. AF je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna (protuvrijednost od 663,61 eura) u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja po policiji kao dva dana odnosno dva puta po 300,00 kuna (dva puta po 39,82 eura), tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 4.400,00 kuna (583,98 eura), uz mogućnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka ove pravomoćne presude te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna (26,54 eura).
2. Protiv te presude okr. AF je pravodobno podnio žalbu putem branitelja Antuna Franetovića, odvjetnika u Splitu, uvodno naznačujući sve žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe, odnosno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
6. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ističe da nitko od ispitanih svjedoka koji su sjedili za stolom s okrivljenikom i oštećenikom, nije potvrdio da bi se okrivljenik oštećenom FF obratio riječima za koje ga se tereti, osim samog TF pa nije prihvatljivo donijeti osuđujuću presudu samo na temelju iskaza oštećenika te nije s potpunom izvjesnošću utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti.
6.1. Međutim, suprotno ovakvim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanog svjedoka TF, oštećenika, a koji je jasno, bez proturječja i detaljno iskazao kako i zbog čega mu je okrivljenik rekao „šta ćeš mi ti A srat, jebem ti slovensku mater“ (nakon čega je okrivljenik podigao stolac na kojem je oštećenik sjedio pa je oštećenik pao na pod i slomio bedrenu kost), koje riječi su ga na nacionalnoj osnovi povrijedile, kao i iskaza svjedoka DF koji je čuo da je okrivljenik oštećeniku rekao „jebeni A“, koje iskaze je sud prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Osim toga, i sam okrivljenik je djelomično priznao prekršaj navodeći u svojoj obrani da je oštećeniku rekao „jebeni A“, što mu je nadimak u Podgori, ali je sve bilo u šali. Upravo iz ovakve obrane je vidljivo da je okrivljenik bio svjestan da razgovara sa F, kojeg poznaje od ranije, pa mu je nakon verbalne prepirke, svjestan s kim razgovara, uputio vulgarne, uvredljive izraze na temelju razlike u nacionalnoj osnovi, u namjeri da ga tako ponizi pred drugima.
6.2. Stoga bezuspješno okrivljenik u žalbi pokušava umanjiti i relativizirati svoje ponašanje isticanjem da je sve bila šala te otkloniti svoju prekršajnu odgovornost pa navodi žalbe u kojima se ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokazi u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Iz tog razloga niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika koji je svojim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud (t. 18., 19. i 20. prvostupanjske presude).
7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelja u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a, jer žaliteljica uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbenih navoda, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u najmanjem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj. Pravilno je prvostupanjski sud pritom kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, a okolnost okrivljenikove povremene sezonske zaposlenosti i lošeg imovnog stanja (koje okrivljenik ničim nije potkrijepio) nisu takvog značaja da bi dovele do ublažavanja novčane kazne ispod minimuma.
9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te da iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio nesposoban za rad, to iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos troška postupka koji po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
