Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3961/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. UN, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. UN podnesenoj osobno i putem okrivljeničinog supruga CN, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 27. ožujka 2023., broj: 34. Pp-1299/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. UN te potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. UN se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. UN je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 60,00 eura uz mogućnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana od primitka pravomoćne presude te je oslobođena dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. UN je pravodobno osobno i uz supruga CN podnijela žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Pobijajući sadržajno presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelja u bitnome navodi da se okr. UN ne sjeća je li bila u predmetnom ugostiteljskom objektu te zgode, da se inače ne služi vulgarnim izrazima, da je njoj i suprugu dojadilo nepodnošljivo ponašanje gostiju ugostiteljskog objekta u susjedstvu, kao i buke, galame, nepropisnog parkiranja i sl., zbog čega su više puta tražili intervenciju policije, ali nije pomoglo, ističući da je okrivljenica teško bolesna (tumor na mozgu), osoba je starije životne dobi, zbog čega moli za pomoć i razumijevanje.
5.1. Međutim, razmotrivši predmet spisa, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanog svjedoka ĐN koji je decidirano teretio okrivljenicu da je vikala na njega, da je, kao i inače rastjerivala goste ugostiteljskog objekta, vrijeđajući ih, tjerajući i psujući, čiji iskaz je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan i nakon suočenja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim toga, i sama okrivljenica je okolnosno priznala prekršaj, ali smatrajući da nije jedina kriva jer je bila izazvana glasnom muzikom i bukom, što joj smeta zbog slabog zdravstvenog stanja.
5.2. Uz puno uvažavanje žalbenih navoda o lošoj kvaliteti života uz ugostiteljski objekt, okrivljenica se ne može osloboditi niti se može umanjiti njezina prekršajna odgovornost zbog vikanja i psovanja na javnom mjestu i time remećenja javnog reda i mira. Stoga navodi žalbe u kojima se opisuje okrivljeničin težak osobni i obiteljski suživot zbog gostiju koji dolaze u susjedni ugostiteljski objekt, a u kojima se ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenice koja je svojim cjelokupnim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana i to u srednjem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj, za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute) te je iz presude vidljivo da prvostupanjski sud nije našao otegotne okolnosti na strani okrivljenice, već je kao olakotnu okolnost cijenio njeno (djelomično) priznanje i dosadašnju neosuđivanost okrivljenice.
6.1. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 100 EUR, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
6.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna od 60,00 eura (protuvrijednost 117 DEM), unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu.
7. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost ovog žalbenog postupka, smatrajući da bi plaćanjem troškova ovog žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelje i tužitelja.
