Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8246/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. NT, zbog prekršaja iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. NT podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 24. ožujka 2023., broj: Pp-9215/2022-6, u sjednici Vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. NT i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. NT obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. NT je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna 100,00 eura (753,45 kuna) uz mogućnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 20,00 eura (150,69 kuna).

2. Protiv te presude okr. NT je pravodobno putem branitelja Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu te osloboditi optužbe okrivljenika, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi ističe proturječnost u obrazloženju presude jer je sud naveo da su svi ljudi jednaki pred zakonom (t. 5.3.), a potom (t. 7.) kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijeni njegovo zanimanje (javni bilježnik) pa ispada da su neka zanimanja povlaštenija prilikom činjenja prekršaja, čime se u biti žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi nikakvo proturječje razloga o odlučnim činjenicama koje bi imalo karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka već je naprotiv, prvostupanjski sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Naime, u t. 5.3. obrazloženja prvostupanjski sud nije naveo da „su svi ljudi jednaki pred zakonom“ kako to pogrešno ističe žalitelj već je sud analizirajući obranu okrivljenika u kojoj je okrivljenik rekao da nije bilo nikakve potrebe da policijski službenik utvrđuje njegov identitet jer on osobno poznaje načelnika policijske postaje, ocijenio da je ta okolnost „irelevantna jer se svi građani moraju pridržavati zakona“, dakle, dao ocjenu dokaza na temelju koje je utvrđivao bitne činjenice. Navedeno nije u proturječju s t. 7. obrazloženja u kojoj je sud analizirao okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne pa je tako naveo da je kao otegotno cijenio da opisano ponašanje okrivljenika koji je javni bilježnik, nije primjereno toj funkciji, što predstavlja pravilno razmatranje i prilagođavanje kazne konkretnom djelu i konkretnom počinitelju u smislu čl. 36. st. 2. PZ-a.

5.1. Stoga je ocijenjen neosnovanim žalbeni navod okrivljenika kojima pobija presudu zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, odnosno, proturječja o odlučnim činjenicama.

6. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. NT ponavlja svoju obranu navodeći da iako je priznao da je upotrijebio lažne osobne podatke kao svoje, isto je učinio u okviru studijskog istraživanja s ciljem prikupljanja podataka zbog čega se na smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud ispravno ocijenio obranu okrivljenika okolnosnim priznanjem odlučnih činjenica koje čine biće prekršaja iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iako se okrivljenik nije smatrao prekršajno odgovornim dajući lažne osobne podatke kao svoje nakon što ga je policijski službenik zaustavio dok je upravljao motociklom u pješačkoj zoni, budući da je htio upoznati iz prve ruke kako policija postupa u svom radu, a sve u svrhu pomoći svojoj kćeri koja je tada kao studentica Pravnog fakulteta u Rijeci pisala seminarski rad na temu „Postupanje policije prema Zakonu o policiji“. Naime, u konkretnoj situaciji kada okrivljenika zaustavlja policijski službenik zbog očitog ne poštivanja prometnih propisa i pokušava utvrditi identitet počinitelja koji se potom predstavlja lažnim podacima kao svojim, nije prihvatljivo ljudskoj logici da bi to imalo opravdanja u svrhu nekog stručnog istraživanja o kojem ne postoji niti najmanji stupanj vjerojatnosti da se poduzimao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.2. Slijedom navedenog okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava dovesti u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda o izvedenim dokazima koju ovaj sud drži pravilnom. Ovaj sud žalbene navode ocijenjuje paušalnim i ničim potkrijepljenim, a time i neosnovanim te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, u povodu žalbenih navoda da se okrivljeniku nije trebala izreći maksimalna novčana kazna već blaža, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te se ističe da je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne jer je za predmetni prekršaj propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana. Pravilno je prvostupanjski uzeo u obzir okrivljenikovu neosuđivanost kao olakotnu okolnost te kao otegotnu okolnost da je okrivljenik prekršaj počinio kao javni bilježnik za koju funkciju se opravdano od osobe očekuje viši stupanj poštivanja pravnog poretka nego od osobe ne pravničke struke pa samim time zahtjeva i veći društveni prijekor počinitelja zbog čega je izrečena novčana kazna u najvišem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj (100,00 eura, a prema blažem zakonu, Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Narodne novine br. 114/22 koji u čl. 7. propisuje novčanu kaznu od 20,00 do 100,00 eura za prekršaj iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 40,00 eura (u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije) koji predstavlja gotovo najniži iznos troška prekršajnog postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajni sud u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.