REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6877/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/2008., 12572011., 20/2012., 138/2012. i 69/2017.), odlučujući o žalbi okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 27. travnja 2022., broj: 3. Pp - 2904/2021., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2024.), okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, od 27. travnja 2022., broj: 3. Pp - 2904/2021., proglašena je krivom okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaje iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, te joj je, a uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, za prekršaje činjenično opisane pod t. 1., t. 2., t. 3. i t. 4. izreke utvrđena novčana kazna od po 10.000,00 kuna, dok je također uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, za prekršaje činjenično opisane pod t. 5. i t. 6. izreke utvrđena novčana kazna od po 25.000,00 kuna pa joj je izrečena ukupna novčana kazna 90.000,00 kuna koju kaznu je okrivljena politička stranka dužna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljena politička stranke Hrvatska demokratska zajednica pravodobno je putem svog predstavnika NV, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Terešak i partneri d.o.o. u Zagrebu, podnijela žalbu naznačujući da se žali iz svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene političke stranke povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena politička stranka pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica u žalbi u bitnome ističe da nije kriva za prekršaje i da odluka nije pravilna jer nije na nedvojben način utvrđeno da bi počinila prekršaj, te ponavlja navode obrane ukazujući da je tijekom cijelog postupka upirala na činjenicu da općinske i gradske organizacije u Medulinu, Balama, Žminju, Marčani, Rovinju i Vodnjanu prema popisu članova broje daleko manje žena od muškaraca te da nije bila objektivno u mogućnosti uključiti 40% žena na kandidacijske liste iz razloga malog broja članica kao i njihovog odbijanja da se nađu na kandidacijskim listama za izbore u tim općinama i gradovima. Ističe da je okrivljena provodila mjere za promicanje ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti pa i javne službe sukladno čl. 12. Zakona o ravnopravnosti spolova te smatra da je trebalo cijeniti cilj zakonodavca, a to je da na izbornoj listi za predstavnička tijela ženski spol bude zastupljen podjednako s muškim spolom sukladno načelu ravnopravnosti ali i objektivnoj mogućnosti pa nije jasno na temelju čega je sud zaključio da okrivljena nije poduzimala adekvatne mjere jer na tu okolnost sud nije izvodio nikakve dokaze, bez obzira što ih nije predlagala obrana. Proturječje i povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a nalazi u tome što je sud u presudi zaključio da je okrivljena postupala s nehajem dok je na str. 7 presude naveo da je do počinjenja prekršaja došlo uslijed objektivnih okolnosti na koje okrivljena nije mogla utjecati. Ukazuje da su uslijed neprovođenja dokaza, činjenice pogrešno utvrđene i izveden je pogrešan zaključak o krivnji, što je dovelo i do povrede materijalnog prava, zbog čega predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i žalitelja oslobodi optužbe, podredno pobijana presuda ukine.

5.1. U odnosu na istaknutu proturječnost u obrazloženju presude koja bi se sastojala u tome da je sud utvrdio da je okrivljena postupala nehajnim oblikom krivnje dok je u obrazloženju sankcije cijenio olakotnim to što je do prekršaja došlo uslijed objektivnih okolnosti na koje okrivljena nije mogla utjecati pa je novčane kazne ublažio ispod posebnog zakonskog minimuma, ovaj sud je ocijenio da se ne radi o nikakvom proturječju razloga o odlučnim činjenicama koje bi imalo karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka već je naprotiv, prvostupanjski sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene. Naime, utvrđena činjenica prvostupanjskog suda da je okrivljena postupila (svjesnim) nehajem – što je činjenica o kojoj ovisi ostvarenje bića prekršaja, ne utječe na izneseni stav prvostupanjskog suda prilikom odabira vrste i mjere kazne, da su počinjenju prekršaja doprinijele objektivne okolnosti na koje okrivljena nije mogla utjecati (i to jer su se predložene liste kandidata odnosile na izbore članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave pa nije imala vremena provesti posebne mjere radi promicanja ravnopravnosti spolova u političkom životu županije), što je cijenio olakotnim i zbog čega je (uz druge olakotne okolnosti) smatrao opravdanim utvrditi novčane kazne ispod posebno propisanih iznosa novčanih kazni.

5.2. Stoga je ocijenjen neosnovanim žalbeni navod okrivljenika kojima pobija presudu zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, odnosno, proturječja o odlučnim činjenicama.

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljene političke stranke nesporno proizlazi da na kandidacijskoj listi za izbor članova Općinskog vijeća općine Medulin, predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 13 kandidata na listu uvrstila 3 kandidatkinje ženskog spola, a što predstavlja 23,08 % zastupljenosti jednog, ženskog spola, zatim za izbor članova Općinskog vijeća općine Bale-Valle predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 9 kandidata na listu uvrstila 3 kandidatkinje ženskog spola, a što predstavlja 33,33 % zastupljenosti jednog, ženskog spola, za izbor članova Općinskog vijeća općine Žminj, predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 13 kandidata na listu uvrstila 1 kandidatkinju ženskog spola, a što predstavlja 7,69 % zastupljenosti jednog, ženskog spola, za izbor članova Općinskog vijeća općine Marčana, predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 13 kandidata na listu uvrstila 5 kandidatkinje ženskog spola, a što predstavlja 38,46 % zastupljenosti jednog, ženskog spola, za izbor članova Gradskog vijeća grada Rovinja-Rovigno, predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 15 kandidata na listu uvrstila 5 kandidatkinje ženskog spola, a što predstavlja 33,33 % zastupljenosti jednog, ženskog spola te za izbor članova Gradskog vijeća grada Vodnjana-Dignano, predlagateljice Hrvatske demokratske zajednice kao političke stranke nije bila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca, s obzirom da je od ukupnih 13 kandidata na listu uvrstila 3 kandidatkinje ženskog spola, a što predstavlja 23,08 zastupljenost jednog, ženskog spola.

6.2. S obzirom da u smislu odredbe članka 12. stavak 3. Zakona o ravnopravnosti spolova, osjetna neuravnoteženost jednog spola postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40%, potpuno je jasno da je okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica kao predlagateljica kandidacijske liste za izbor članova navedenih Općinskih odnosno Gradskih vijeća, ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret. Ističe se da okrivljenu ne mogu osloboditi prekršajne odgovornosti navodi o nedovoljnoj zainteresiranosti ili odbijanje sudjelovanja žena u političkoj areni unatoč uloženom naporu okrivljene jer je svaka politička stranka obvezna uložiti toliku dužnu pažnju da se kandidiranje izvede propisno, dakle da ne dođe do neravnomjerne zastupljenosti žena i muškaraca na izbornoj listi, odnosno ukoliko nije moguće formirati kandidacijsku listu sukladno zakonskim odredbama da niti ne sudjeluje sa takvom svojom listom. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljene pa nije smatrao potrebnim izvesti i druge dokaze (u odnosu na činjenicu da se doista niti jedna žena nije željela prijaviti kao kandidatkinja), s obzirom da ta činjenica ne oslobađa žalitelja odgovornosti, kako je to naprijed obrazloženo.

6.3. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika kojom se ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Posljedično tome nije osnovana niti žalbena tvrdnja da je sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava već je pravilno proglasio krivom okrivljenu zbog počinjenja prekršaja iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova.

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji u povodu žalbenog navoda, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljenoj za počinjeni prekršaj utvrdio pojedinačne novčane kazne za djela u stjecaju u novčanim iznosima znatno ispod posebno propisane novčane kazne za predmetni prekršaj (propisana novčana kazna u iznosu 20.000,00 kuna za nepoštivanje načela ravnopravnosti spolova za izbore članove općinskih vijeća te 40.000,00 kuna za izbore za članove gradskih vijeća), što je i više nego primjereno i dostatno težini i načinu počinjenja prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovdje je potrebno napomenuti da iako je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu osuđivanost okrivljene zbog istovrsnog prekršaja, a prema podacima iz prekršajne evidencije je vidljivo da je nastupila rehabilitacija (str. 156 - 162 spisa) te okrivljena ne može imati pravne posljedice zbog pravomoćne presude nakon proteka tri godine, ovaj sud smatra da količina inkriminacije (6 djela u stjecaju) opravdava izricanje novčanih kazni kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

7.1. Međutim, iako se na odluku o prekršajnopravnim sankcijama nije žalio tužitelj zbog čega ovaj sud nije mogao intervenirati u odluku o kazni na štetu okrivljene, potrebno je istaknuti da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti u vidu postojanja „objektivnih okolnosti na koje okrivljena nije mogla utjecati“, a da nije jasno naveo koje bi to okolnosti bile, što je očito cijenio osobito olakotnim okolnostima, zbog čega je okrivljenoj utvrdio novčane kazne znatno ispod zakonom propisanih što po ocjeni ovog suda predstavlja toliko ublažene novčane kazne da se njima ne postiže opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona. Naime, po ocjeni ovog suda sve utvrđene olakotne okolnosti (osim naprijed navedene, prvostupanjski je sud ocijenio i da zastupljenost ženskog spola iznad 20% na svim listama osim jedne, nije osjetna) u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane, a posebno imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra - zaštita ravnopravnosti spolova te zabrana diskriminacije spolova kao najviše zaštićene vrednote propisane odredbom čl. 3. Ustava republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) te odredbom čl. 14.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 1372003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.).

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

7.3. Stoga, žalba okrivljene političke strane zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama nije osnovana.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos bliži donjoj granici paušalne svote.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenu političku stranku, predstavniku okrivljene političke stranke i tužitelja.