Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-16/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stavri tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Betlach i Krešimir Bogdan iz Slavonskog Broda protiv tužene Opće bolnice „dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, OIB 91554844265 zastupane po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate razlike plaće odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1325/2021-18 od 6. prosinca 2022., 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1325/2021-18 od 6. prosinca 2022. u točkama I i II izreke.

II. Odbijaja se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.948,15 kn/789,46 eur bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.118,75 kn/ 679,37 eur sa zateznim kamatama od pravomoćnosti presude do isplate. Točkom III izreke obijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za iznos od 287,56 kn /38,17 eur sa zateznim kamatama. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se ne dopušta preinaka tužbe učinjena podneskom od 17. kolovoza 2022.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv uvodno citirane presude u točkama I i II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Tuženik neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a da bi donošenjem pobijane presude bio prekoračen tužbeni zahtjev budući da je iz stanja spisa predmeta utvrđeno da je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog zahtjeva tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 6.235,71 kn sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe prema 17. kolovoza 2022. Prema tome, sud je o zahtjevu tužiteljice odlučio u skladu s odredbom čl. 2. st. 2. ZPP-a te su bez uporišta žalbeni navodi da bi sud prvog stupnja počinio s tim u vezi daljnje povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 6. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190 st. 3. ZPP-a budući da je pogrešno stav tuženika da je tužiteljica preinačila tužbu jer iz sadržaja spisa proizlazi da je u tužbi zatražila isplatu iznosa od 6.235,71 kn, dok je nakon provedenog vještačenja zatražila isplatu iznosa od 5.948,15 kn čime je djelomično povukla tužbu za iznos 287,56 kn (čl. 193. st. 1. ZPP-a) ali se tuženik tome usprotivio pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen (nepobijani dio).

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava dok žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten jer se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a i čl. 467. st. 1. ZPP-a)

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za razdoblje travnja 2016. – siječnja 2017., temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

9. U prvostupanjskom postupku, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje je li tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženika, obračunati s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn i 5.211,02 kn (obračunatoj za siječanj 2017.).

10. Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi.

11. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl. 51. st. 4. ugovorile d a ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

13. Pored toga, ugovorne strane su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

14. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

15. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

16. Izmjenama Sporazuma u čl. III. propisano je da se čl. III. mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i čl. IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

17. U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

18. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

Projekciju rasta plaća na temelju podataka o plaćama i tekućih gospodarskih kretanja ugovorne strane odredit će dogovorom. Ako se dogovor ne postigne projekciju će odrediti Arbitražno vijeće sukladno proceduri iz članka o Arbitražnom vijeću iz ovih Izmjena, a čl. VII. se utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna:

1. Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.

2. Potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio u 2009. godini u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više čime su se temeljem potpisanog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka odnosno arbitraži u slučaju da revizija nije postignuta. Također potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio tijekom 2010. godine pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5% čime su se također ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka…

Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile:

1. povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto – što je propisano čl. III.;

2. usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano čl. IV.;

3. odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini – što je propisano čl. VII.

19. Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, što je tužiteljica navela još u tužbi. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.

20. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.948,15 kn na ime razlike u plaći tužiteljice budući da su u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, sukladno danom nalazu i mišljenju financijskog vještaka u postupku. Pri tome je protivno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare, jer se na predmetnu tražbinu tužiteljice primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17, 98/19-dalje:ZR), tako da u vrijeme podnošenja tužbe, 4. ožujka 2021. s obzirom da isplata za ožujak dospijeva do 15. -tog idućeg mjeseca, nije protekao rok propisan tom odredbom.

21. Odluka o parničnom trošku tužiteljice je donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu pripadajućeg troška tužiteljici i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Tuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer s istom nije uspio

24. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke te rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 21. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić pogarčić