REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Povrv-235/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Michieli-Tomić d.o.o., OIB:38856841151, Gornji Humac 37, Gornji Humac, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ćutuku, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 24/I, protiv tuženika Accola d.o.o., OIB:90431698927, [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krka & Krka d.o.o. u Splitu, Starčevićeva 13, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21.siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Ćutuka, odvjetnika u Splitu, i punomoćnice tuženika Marine Krka, odvjetnice u OD Krka & Krka d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 21.veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra posl. br. Ovrv-164/2020 od 19.listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 2.038,74 EUR (slovima: dvije tisuće trideset osam eura sedamdeset četiri centa), sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

12,84 EUR/96,67 kn od 16.07.2018. do isplate

12,84 EUR/96,67 kn od 16.08.2018. do isplate

12,84 EUR/96,67 kn od 16.09.2018. do isplate

12,84 EUR/96,67 kn od 16.10.2018. do isplate

12,84 EUR/96,67 kn od 16.11.2018. do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.11.2018. do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.11.2018. do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.11.2018. do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.11.2018. do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.11.2018. do isplate

12,84 EUR/96,67 kn od 16.06.2019.do isplate

133,65 EUR/ 1.007,00 kn od 16.06.2019. do isplate

16,31 EUR/122,88 kn od 01.08.2019. do isplate

199,91 EUR/1.506,24 kn od 01.08.2019. do isplate

199,91 EUR/1.506,24 kn od 16.08.2019. do isplate

199,91 EUR/1.506,24 kn od 21.09.2019. do isplate

169,72 EUR/1.278,72 kn od 16.10.2019. do isplate

129,45 EUR/975,36 kn od 16.11.2019. do isplate

48,93 EUR/368,64 kn od 01.01.2020. do isplate

48,93 EUR/368,64 kn od 01.02.2020. do isplate

48,93 EUR/368,64 kn od 01.03.2020. do isplate

48,93 EUR/368,64 kn od 16.03.2020. do isplate

48,93 EUR/368,64 kn od 01.05.2020. do isplate.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra posl. br. Ovrv-164/2020 od 19.listopada 2020.cu dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 223,09 EUR na ime nastalih troškova, i iznos od 104,52 EUR na ime predvidivih troškova sa zateznom kamatom, budući o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 1.357,25 EUR (slovima: tisuću tri stotine pedeset sedam eura dvadeset pet centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21.veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je tužba djelomična povučena u ovoj pravnoj stvari za iznos od 146,78 EUR, koji se sastoji od devet (9) pojedinačnih iznosa od 16,31 EUR, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra posl. br. Ovrv-164/2020 od 19.listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 146,78 EUR, koji se sastoji od devet (9) pojedinačnih iznosa od 16,31 EUR, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te se u tom dijelu ukidaju i sve provedene radnje.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra posl. br. Ovrv-164/2020 od 19.listopada 2020. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 2.185,52 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 223,09 EUR i predvidivi troškovi u iznosu od 104,52 EUR sa zateznom kamatom za koju nije specificirano od kada teče na priznate troškove.

2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi da ga tužitelj tereti za plaćanje naknade za uslugu odvoza smeća za stan od 59,93 m2, koji je tuženik izgradio kao nekretninu za prodaju i u njoj nitko nije stanovao, niti koristio kante za smeće, te iako je stan prodan 4. srpnja 2019., tuženiku se i dalje za taj stan obračunavala naknada. Nadalje, naknada za hotel se tuženiku obračunava tijekom cijele godine, iako je tuženik u najmu hotela, koji radi sezonski u periodu od 1. travnja do 31. listopada, te tuženik ne koristi hotel izvan sezone, niti odlaže smeće, tako da tužitelj tu naknadu ne bi trebao obračunavati.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Povrv-235/2021 od 23.ožujka 2021. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.U nastavku postupka tužitelj navodi da je registriran za djelatnost odvoza komunalnog otpada i da sa Općinom Seget ima sklopljen Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalnih poslova skupljanja , odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget od 15. srpnja 2013. Tuženik niti ne spori da je isti vlasnik odnosno korisnik nekretnine na području Općine Seget. Tužitelj je Cjenikom odredio visinu naplate usluge po predmetnom ugovoru, te je temeljem te činjenice na teret tuženika ispostavio račun i to kao minimalnu javnu uslugu. Upravo na tragu činjenice da je tužitelj svoje račune ispostavio za minimalnu javnu uslugu na teret tuženika, isti se ukazuju opravdanima i utemeljenima, pa je potpuno nebitno kada je tuženik i u kojem razdoblju obavljao svoju djelatnost. Nadalje, tuženik nije ovlašten na samostalno zbrinjavanje svog komunalnog otpada jer to nije ostavljeno na izbor građanima. Tužitelj je djelomično prihvatio prigovor tuženika u dijelu koji se odnosi na potraživanje za stan, te je navedeno potraživanje tužitelja stornirano. Što se tiče druge nekretnine - hotela, tuženik je za tu nekretninu uredno zadužen i to od 06. mjeseca do 10. mjeseca 2018. kada je isti radio, te od 05. mjeseca 2019. zadužuje se svaki mjesec, jer od tada nastaju promjene u načinu obračuna, te je tuženik zadužen za minimalnu komunalnu uslugu. U ljetnim mjesecima 2019. računi su ispostavljeni za iznos minimalne javne usluge uvećan za dodatne odvoze, dok u su u zimskom periodu 2019. i cijele 2020. računi ispostavljeni za iznos minimalne javne usluge, i to kanta od 240 l-pravni subjekti. Tužitelj se pozvao na čl.33.ZOGO-a, uz napomenu da struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečiščivać plaća", a da se sa tzv. varijabilnim djelom osigura sama primjena načela "onečiščivać plaća". Slijedom navedenog, razvidno je kako je tuženik propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, pa se predlaže da sud prihvati zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.038,74 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude.

5. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja budući da je Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget sklopljen 15.srpnja 2013., dok je račun za obavljene usluge ispostavljen 15.travnja 2021. Nadalje, tuženik ističe kako posluje isključivo sezonski, te samostalno odvozi otpad koji nastane za to vrijeme, te kako tužitelj nije izvršavao niti izvršava uslugu odvoza otpada s nekretnine tuženika, stoga tuženik nije ni dužan plaćati uslugu koju uopće ne koristi, niti je tužitelj izvršavao navedene usluge prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN broj 94/13 i 73/17) kao i Zakonu o otpadu (NN 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09 i 94/13) kojima je propisana primjena načela „onečišćivač plaća“ uslugu u slučajevima kada je stvarno izvršena usluga prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada. U odnosu na troškove minimalne javne usluge, davatelj usluge može samo uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne na način da se obračunava samo fiksna naknada u obliku cijene minimalne javne usluge te tužitelj nema zakonsku osnovu istu naplatiti u situaciji kada usluga odvoza komunalnog otpada nije izvršena. Stoga tuženik osporava kako fiksni tako i varijabilni obračun cijene javne usluge, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Tužitelj je podneskom od 19.travnja 2021. izjavio da je povlači potraživanje naknade za stan tužitelja u ukupnom iznosu od 146,78 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, pa je na temelju odredbe članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP) utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

7. S obzirom je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno da se ukida platni nalog u dijelu u kojem je tužba povučena, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvještaja otvorenih stavki za kupca Accola d.o.o. od 25. svibnja 2020., Ugovora o najmu poslovno stambenog objekta od 1. svibnja 2013., Izvatka iz sudskog registra za tvrtku tuženika od 8. lipnja 2020., Ugovora o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget od 15. srpnja 2013., Aneksa zaključenih 20. ožujka 2014. i 18. lipnja 2018. Ugovoru o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget od 15. srpnja 2013., Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i bio razgradivog otpada za općinu [adresa] na snazi od 1.listopada 2019., Saslušanjem zz tužitelja ME, saslušanjem svjedoka MEB, te pregledom računa R1-2523/RK/1 od 30. lipnja 2018., R1- 2697/RK/1 od 31. srpnja 2018., R1-3219/RK/1 od 31. kolovoza 2018., R1-3755/RK/1 od 30. rujna 2018., R1-4263/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-4593/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-4589/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-4590/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-4591/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-4592/RK/1 od 31. listopada 2018., R1-1811/RK/1 od 31. svibnja 2019., R1-1814/RK/1 od 31. svibnja 2019., R1-2472/RK/1 od 30. lipnja 2019., R1-2475/RK/1 od 30. lipnja 2019., R1- 2752/RK/1 od 31. srpnja 2019., R1-3820/RK/1 od 31. kolovoza 2019., R1-4094/RK/1 od 30. rujna 2019., R1-4750/RK/1 od 31. listopada 2019., R1-5443/RK/1 od 30. studenog 2019., R1-6062/RK/1 od 31. prosinca 2019., R1-202/RK/1 od 31. siječnja 2020., R1-790/RK/1 od 22. veljače 2020., R1-1375/RK/1 od 31. ožujka 2020., i računa- otpremnice broj 186/FIN/1 od 15. travnja 2021.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 2.038,74 EUR na ime naknade za izvršene usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada sa dvije nekretnine u vlasništvu tuženika za razdoblje od srpnja 2018. do svibnja 2020., s tim da se dio dugovanja odnosi na neplaćenu minimalnu naknadu (tzv. fiksni dio), a dio naknade na varijabilni dio.

11. Između stranaka nije sporno da tuženik ima u najmu hotel koji se sastoji od 11 apartmana na adresi [adresa], kao i da je tuženik do 4.srpnja 2019. na području općine [adresa] bio vlasnikom stana. Nije sporno da je tuženik otuđio stan, kao i da hotel s apartmanima koristi sezonski od 1.travnja do 31.listopada.

12. Međutim, sporno je da li je tužitelj stvarno izvršio uslugu odvoza otpada s nekretnine tuženika, sporna je visina potraživanja tužitelja iz razloga što tuženik posluje sezonski i u utuženom razdoblju nije koristio usluge tužitelja, a naknada se plaća po načelu „onečiščivać plaća“. Dakle, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtijeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

13. Na konkretni pravni odnos ima se primijeniti Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/2013, 73/2017, 14/2019 i 98/2019, nadalje: ZOGO), koji je stupio na snagu 23. srpnja 2013., u kojem zakonu je primijenjeno načelo „onečiščivać plaća“.

14. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a čl. 30. st. 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.

15. Odredbom članka 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO-a, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

16. Člankom 33. st. 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom:50/17-84/19.

17.Člankom 33. st. 5. ZOGO-a davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika te je prije same primjene cjenika, u skladu s čl. 33. st. 6. ZOGO.

18. Odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO-a).

19. Vlada RH-e je u čl. 19. st. 3. i 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, broj: 50/17, 84/19, nadalje: Uredba Vlade RH) propisala da je izvršno tijelo jedinice

lokalne samouprave dužno, prije davanja suglasnosti na prijedlog cjenika, provjeriti je li prijedlog cjenika u skladu sa ZOGO-om, Uredbom Vlade RH i odlukom o načinu pružanja javne usluge, te da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni, glomazni i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada, dok je davatelj usluge dužan objaviti suglasnost na cjenik u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, te obavijestiti korisnika usluge o cjeniku (i izmjeni cjenika) 30 dana prije dana primjene cjenika.

20. Iz navedenog proizlazi da je intencija navedenih odredaba ZOGO-a i odredaba Uredbe Vlade RH bila da jedinice lokalne samouprave donošenjem odluke o načinu pružanja javne usluge od strane predstavničkog tijela te davanjem suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na cjenik davatelja usluge (dakle, određenom kontrolom usklađenosti cjenika s odlukom), osiguraju sustav i funkcioniranje samog prikupljanja komunalnog otpada, te da se na taj način potiče korisnika da odvojeno predaje miješani, biorazgradivi, reciklabilni, glomazni i problematični komunalni otpad.

21. Vezano za čl. 20. st. 2. Uredbe Vlade RH, kojim su se propisuje da strukturu cijene javne usluge propisuje Vlada RH je na temelju čl. 29. st. 10. ZOGO-a propisala strukturu cijene javne usluge, u skladu s čl. 33. st. 20. ZOGO-a i način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s obvezama jedinice lokalne samouprave propisanih čl. 28. ZOGO-a, pa je u čl. 4. st. 1. u točki 7. Uredbe određeno da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, između ostalog, sadržavati odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obveze minimalne javne usluge za korisnike javne usluge, dok je čl. 5. Uredbe Vlade RH propisan način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te je, između ostalog, propisano da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge, te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenje reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada.

22. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe Vlade RH, cijena javne usluge, plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge. U navedenu cijenu uključeni su troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO-a, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe, troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

23. Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), kako je i navedeno u očitovanju Vlade od 9. siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv.fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«.

24. O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju, poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (NN br. 31/21), između ostalog, naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv.fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da bi iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a.

25. Ustavni sud je u toj odluci izrazio suglasnost s navodima u očitovanju Vlade RH-e prema kojima „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“ zbog čega je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada.

26. Ustavni sud je u navedenoj odluci iznio i pravno shvaćanje prema kojem ''Vlada, time što je propisala da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obvezne minimalne javne usluge, nije u sadržajnom smislu izašla iz okvira koji je propisao ZOGO".

27. Odluke Ustavnog suda sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN, broj: 99/99 i 29/02) obvezatne su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a prema st. 2. sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave i uprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

28. Radi odlučivanja o osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva sud je izveo sve predložene dokaze.

29. Pregledom Ugovora o najmu stambeno-poslovnog objekta (list 15-16 spisa) utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen 1. svibnja 2013. između najmodavca FE, i tuženika kao najmoprimca, kojim najmodavac daje, a najmoprimac uzima u najam poslovno stambeni objekt na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa], koji se sastoji od 11 apartmana, 3 sobe, recepcije i buffeta. Najmoprimac se obvezuje na plaćanje mjesečne najamnine u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno, na vrijeme od 20 godina, koji će raditi sezonski u periodu od 1. travnja do 31. listopada.

30. Pregledom Ugovora o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget od 15. srpnja 2013., utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen između Općine Seget kao davatelja koncesije i tužitelja kao koncesionara, koji davatelj koncesije daje koncesiju za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget i to: održavanje čistoće u dijelu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, odvoza glomaznog otpada, i odlaganja komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena posebnim propisima koja će osigurati koncesionar. Navedenim ugovorom stranke su regulirale iznos naknade za koncesiju, način na koji će se ista plaćati, te ostala prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara, uz obvezu koncesionara da za komunalnu uslugu vrši naplatu prema cjeniku usluga koji je sastavni dio ovog ugovora, a koju cijenu plaća izravno korisnik usluge na osnov ispostavljenog računa od strane koncesionara, koji mora sadržavati popis izvršenih usluga. Navedena koncesija dana je koncesionaru na vrijeme od 10 godina, računajući od dana sklapanja navedenog ugovora.

31.Aneksom od 20. ožujka 2014. ugovorne stranke su izmijenile cjenik usluga osnovnog ugovora koji će biti na snazi od 1. travnja 2014., dok se aneksom od 18. lipnja 2018. izmijenila odredba cjenika koja se odnosi na sanaciju Karepovca, na način da uz osnovnu cijenu ulazi i dio za sanaciju Karepovca u jediničnom iznosu od 0,28 kn/L.

32. Pregledom Izvještaja otvorenih stavki i priloženih računa utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika po računu:

- broj R1-2523/RK/1 od 30. lipnja 2018. iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za lipanj 2018. s dospijećem 15. srpnja 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-2697/RK/1 od 31. srpnja 2018., iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za srpanj 2018. s dospijećem 15. kolovoza 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-3219/RK/1 od 31. kolovoza 2018., iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za kolovoz2018. s dospijećem 15. rujna 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-3755/RK/1 od 30. rujna 2018., iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za rujan 2018. s dospijećem 15. listopada 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-4263/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za listopad 2018. s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-1811/RK/1 od 31. svibnja 2019., iznos od 96,67 kn za stan od 59,93 m2 za svibanj 2019. s dospijećem 15. lipnja 2019., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 2,90 EUR/21,82 kn (78 L x 0,04 EUR/0,28 kn), i naknade "do 39,60 L/volumen mjesečno" (toč. 11.1.cjenika izmijenjenog aneksom od 20. ožujka 2014.) u iznosu od 8,79 EUR/66,24 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 12,83 EUR/96,67 kn,

- broj R1-4593/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za listopad 2018., s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-4589/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za lipanj 2018., s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-4590/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za srpanj 2018., s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-4591/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za kolovoz 2018., s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-4592/RK/1 od 31. listopada 2018., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za rujan 2018., s dospijećem 15. studenog 2018., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-1814/RK/1 od 31. svibnja 2019., iznos od 1.007,00 kn za hotel, za svibanj 2019., s dospijećem 15. lipnja 2019., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 19,62 EUR/147,84 kn (528 L x 0,04 EUR/0,28 kn) i naknade za spremnik od 528 L X 1,44 kn, uvećano za 13% poreza, u iznosu od 114,03 EUR/859,16 kn, odnosno ukupno zbrojeno 133,65 EUR/1.007,00 kn,

- broj R1-2472/RK/1 od 30. lipnja 2019., iznos od 122,88 kn za stan od 59,93 m2 za lipanj 2019. s dospijećem 31. srpnja 2019., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca od 1,91 EUR/14,40 kn i mjesečne javne usluge za gospodarstvo 2x80 L=160 Lx0,6 u iznosu od 12,74 EUR/96,00 kn uvećanom za 13% poreza, odnosno ukupno zbrojeno 16,31 EUR/122,88 kn,

- broj R1-2475/RK/1 od 30. lipnja 2019., iznos od 1.506,24 kn za hotel, za lipanj 2019., s dospijećem 31. srpnja 2019., koji iznos se sastoji od minimalne javne usluge za gospodarstvo, dva spremnika od po 240 L ili 480 L, što iznosi 43,19 EUR/325,44 kn, na ime sanacije Karepovca 5,73 EUR/43,20 kn, za dodatnih 15 odvoza spremnika od 240 L, iznos od 107,98 EUR/ 813,60 kn, i sanacija Karepovca za dodatni odvoz u iznosu od 43,00 EUR/324,00 kn, odnosno sveukupno 199,91 EUR/ 1.506,24 kn,

- broj R1-2752/RK/1 od 31. srpnja 2019., iznos od 1.506,24 kn za hotel, za srpanj 2019., s dospijećem 15. kolovoza 2019., koji iznos se sastoji od minimalne javne usluge za gospodarstvo, dva spremnika od po 240 L ili 480 L, što iznosi 43,19 EUR/325,44 kn, na ime sanacije Karepovca 5,73 EUR/43,20 kn, za dodatnih 15 odvoza spremnika od 240 L, iznos od 107,98 EUR/ 813,60 kn, i sanacija Karepovca za dodatni odvoz u iznosu od 43,00 EUR/324,00 kn, odnosno sveukupno 199,91 EUR/ 1.506,24 kn,

- broj R1-3820/RK/1 od 31. kolovoza 2019., iznos od 1.506,24 kn za hotel, za kolovoz 2019., s dospijećem 20. rujna 2019., koji iznos se sastoji od minimalne javne usluge za gospodarstvo, dva spremnika od po 240 L ili 480 L, što iznosi 43,19 EUR/325,44 kn, na ime sanacije Karepovca 5,73 EUR/43,20 kn, za dodatnih 15 odvoza spremnika od 240 L, iznos od 107,98 EUR/ 813,60 kn, i sanacija Karepovca za dodatni odvoz u iznosu od 43,00 EUR/324,00 kn, odnosno sveukupno 199,91 EUR/ 1.506,24 kn,

- broj R1-4094/RK/1 od 30. rujna 2019., iznos od 1.278,72 kn za hotel, za rujan 2019., s dospijećem 15. listopada 2019., koji iznos se sastoji od minimalne javne usluge za gospodarstvo, hotel, dva spremnika od po 240 L ili 480 L, što iznosi 43,19 EUR/325,44 kn, na ime sanacije Karepovca 5,73 EUR/43,20 kn, za dodatnih 12 odvoza spremnika od 240 L, iznos od 86,39 EUR/650,88 kn, i sanacija Karepovca za dodatni odvoz u iznosu od 34,40 EUR/259,20 kn, odnosno sveukupno 169,72 EUR/1.278,72 kn,

- broj R1-4750/RK/1 od 31. listopada 2019., iznos od 975,36 kn za hotel, za listopad 2019., s dospijećem 15. studenog 2019., koji iznos se sastoji od minimalne javne usluge za gospodarstvo, hotel, dva spremnika od po 240 L ili 480 L, što iznosi 43,19 EUR/325,44 kn, na ime sanacije Karepovca 5,73 EUR/43,20 kn, za dodatnih 8 odvoza spremnika od 240 L, iznos od 57,59 EUR/433,92 kn, i sanacija Karepovca za dodatni odvoz u iznosu od 22,93 EUR/172,80 kn, odnosno sveukupno 129,45 EUR/975,36 kn,

- broj R1-5443/RK/1 od 30. studenog 2019., iznos od 368,64 kn za hotel, za studeni 2019., s dospijećem 31. prosinca 2019., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 5,73 EUR/43,20 kn i minimalne javne usluge za gospodarstvo za 4 spremnika od 240 L, u iznosu od 43,19 EUR/325,44 kn, odnosno ukupno zbrojeno 48,93 EUR/ 368,64 kn,

- broj R1-6062/RK/1 od 31. prosinca 2019., iznos od 368,64 kn za hotel, za prosinac 2019., s dospijećem 31. siječnja 2020., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 5,73 EUR/43,20 kn i minimalne javne usluge za gospodarstvo za 4 spremnika od 240 L, u iznosu od 43,19 EUR/325,44 kn, odnosno ukupno zbrojeno 48,93 EUR/ 368,64 kn,

- broj R1-202/RK/1 od 31. siječnja 2020., iznos od 368,64 kn za hotel, za siječanj 2020., s dospijećem 29. veljače 2020., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 5,73 EUR/43,20 kn i minimalne javne usluge za gospodarstvo za 4 spremnika od 240 L, u iznosu od 43,19 EUR/325,44 kn, odnosno ukupno zbrojeno 48,93 EUR/ 368,64 kn,

- broj R1-790/RK/1 od 22. veljače 2020., iznos od 368,64 kn za hotel, za veljaču 2020., s dospijećem 15. ožujka 2020., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 5,73 EUR/43,20 kn i minimalne javne usluge za gospodarstvo za 4 spremnika od 240 L, u iznosu od 43,19 EUR/325,44 kn, odnosno ukupno zbrojeno 48,93 EUR/ 368,64 kn,

- broj R1-1375/RK/1 od 31. ožujka 2020., iznos od 368,64 kn za hotel, za ožujak 2020. s dospijećem 30. travnja 2020., koji iznos se sastoji od naknade za sanaciju Karepovca u iznosu od 5,73 EUR/43,20 kn i minimalne javne usluge za gospodarstvo za 4 spremnika od 240 L, u iznosu od 43,19 EUR/325,44 kn, odnosno ukupno zbrojeno 48,93 EUR/ 368,64 kn.

33. Zakonski zastupnik tužitelja ME u svom iskazu navodi da je direktor tužitelja od 2015., kao pravne osobe kojoj je povjereno zbrinjavanje otpada, te ista pruža usluge odvoza komunalnog otpada na kopnu i na otoku Braču, te ima negdje oko 11 000 korisnika (fizičkih i pravnih osoba). Tužitelj je dobio koncesiju za Općinu Seget 2013. koja je bila na snazi do 2023., a aneksom je produžena na još jednu godinu, a obuhvaća odvoz miješanog otpada, biorazgradivog otpada i svi su se na području Općine Seget obvezni koristit uslugama tužitelja. Cijena usluge u djelu koji se tiče minimalne naknade određuje se od strane lokalne samouprave, a dodatnu cijenu čini pražnjenje spremnika za otpad. Tijekom 2019. korisnici su mogli zadužiti kante ili kontejnere, ovisno o tome što im je potrebno, sve pravne i fizičke osobe koje imaju nekretninu dužne su plaćati minimalnu naknadu za javnu uslugu, a od tuženika se u konkretnom slučaju upravo i potražuje naplata minimalne naknade bezobzira da li se nekretninom koristi tijekom svih dvanaest mjeseci ili samo povremeno, uz napomenu da tuženik nije iznosio posudu za otpad na javnu površinu radi pražnjenja iste. Međutim, tužitelj je pružao javnu uslugu tuženiku. Da bi se korisnika oslobodilo plaćanja minimalne naknade, isti treba podnijeti pisani zahtjev da nekretninu ne koristi stalno odnosno da je ne koristi dvanaest mjeseci, te dostaviti podatke o potrošnji struje i vode, u kojem slučaju postoji zakonska obveza tužitelja da oslobodi korisnika plaćanja minimalne naknade.

34. Svjedok MEB u svom iskazu navodi da je prokurist u tvrtki tužitelja već devet godina, i da mu je poznat tuženik. Naime, tvrtka tužitelja je na temelju koncesije ovlaštena i obvezna za odvoz miješanog i glomaznog otpada koja je tužitelju već dva puta dodjeljivana. Svjedok je osobno kontaktirao sa Općinom Seget,komunalnim redarima i pročelnikom. Tužitelj za to područje ima 6 djelatnika, te više manjih i većih kamiona za odvoz otpada, a svjedok je sa zaposlenikom tužitelja obilazio i pregledavao pozicije kanti za otpad i općenito stanje vezano za odvoz otpada na području Općine Seget. Ulice Hrvatskih žrtava se proteže od zgrade [adresa] sve do hotela Medena, u toj ulici se nalaze brojni klubovi, kao npr. Jadran, Seget, kao i brojni hoteli i apartmani. Djelatnici tuženika izjavili da ne zaposlenici tužitelja ne ulaze u dvorište tuženika rano ujutro, kako ne bi budili goste prilikom odvoza smeća između 4 i5 sati ujutro. Postignut je dogovor da oni kante iznesu nekih 30 metara niže. Tuženik je zaduživao tri kante od 240L i jednu od 120 L. Tužitelj, odnosno njegovi djelatnici, uredno su na području cijele općine uredno skupljali otpad i isti uredno odvozili na Karepovac, uključujući i otpad tuženika. Svi uredno plaćaju odvoz otpada, osim tuženika, pa je svjedok predlagao zabranu odvoza smeća zbog dugovanja, ali kako je ljeto, sezona, s načelnikom se odlučila da se odvozi i smeće tuženiku, po cjeniku koji je donesen sukladno zakonu. Odvoz tuženiku izvršen je ponedjeljkom, srijedom i petkom, a koji najčešće posluje negdje od Uskrsa do listopada, kao i većina u djelatnostima iznajmljivanja apartmana i ostalog vezanog za turizam. Tuženik ima hotel sa 11 apartmana, za koje tuženik navodi da ne proizvode otpad, što je nemoguće kod tolike količine apartmana. Zakonom je propisana procedura ukoliko netko ne koristi i ne proizvodi otpad, na koji način se to dokazuje i prijavljuje tužitelju. Pri tom misli prvenstveno na račune od struje i vode iz kojih se vidi da li netko koristi objekt ili ne, pa samim time da li proizvodi otpad ili ne. Podatke o korisnicima kako fizičkim tako i pravnim dostavlja Općina Seget i porezna uprava, te čak i općina može izdati potvrdu da je objekt zatvoren, odnosno da ne radi, a to tuženik nije nikada pribavio niti dostavio. Također napominje kako tuženik ima 50 zaposlenika, da je tuženik izvozio kazte na javnu površinu radi odvoda otpada, te da tužitelj ne mjeri količinu otpada niti to ne rade druge tvrtke koje se bave odvozom otpada. Jedino vaganje obavlja se na Karepovcu (odlagalište otpada), o količini otpada koji je tužitelj predao.

35. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti istaknuti materijalno-pravni prigovor zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. Naknada za odvoz komunalnog otpada predstavlja tražbinu povremenih davanja koja dospijeva mjesečno i zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

36. Naime, u ovom slučaju primjenjuje se odredba čl. 226. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) prema kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju zatri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Pritom treba navesti da se ovdje odvoz komunalnog otpada ne odnosi na kućanstvo već na pravnu osobu tuženika koji obavlja poslovnu turističku djelatnost, pa se na zastaru ima primijeniti i čl.228.ZOO-a.

37. Uvidom u Izvještaj otvorenih stavki i priloženih računa utvrđeno je da najstarije pojedinačno potraživanje ima datum dospijeća 15.srpnja 2018., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Dinku Martinoviću neposredno dana 5.lipnja 2020. Dakle, računajući od 15.srpnja 2018. do pokretanja ovog postupka 5.lipnja 2020. nije nastupio propisani trogodišnji zastarni rok, pa je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

38. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od srpnja 2018. do svibnja 2020. na temelju Ugovora o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa područja Općine Seget od 15. srpnja 2013., pružao javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog i glomaznog otpada na području Općine Seget. Nije sporno da je tuženik na području Općine Seget do 4.srpnja 2019. imao u svom vlasništvu stan, koji je prodao i nije koristio kante za komunalni otpad, a nije sporno ni da tuženik drži u najmu hotel s jedanaest apartmana na adresi [adresa]. Iz navedenoga proizlazi da je tuženik kao vlasnik nekretnina na području Općine Seget u obvezi koristiti javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada koje pruža tužitelj na temelju koncesije. Tuženik obavlja turističku djelatnost sezonski i to od 01.travnja do 31.listopada svake godine, te smatra da nije dužan plaćati tužitelju cijenu minimalne usluge ili tzv. fiksni dio cijene za one mjesece kada se hotel ne koristi odnosno od studenoga do ožujka. Međutim, takvo stajalište tužitelja je pogrešno jer su vlasnici nekretnina koji ih tijekom godine samo povremeno koriste dužni plaćati minimalnu javnu naknadu, a što je potvrdio u Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-101/2023 od 14.veljače 20232. i Rev-679/2022 od 28.ožujka 2023.

39. Nadalje, i Ustavni sud je prihvatio očitovanje Vlade prema kojem bi „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“, zbog čega je "cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada". Stoga, valja zaključiti da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, ovdje tuženik, dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada.

40. Tužitelj je u spis priložio Cjenike usluga koje su bile na snazi u utuženom razdoblju, i koje predstavljaju sastavni dio ugovora i aneksa ugovora o davanju koncesije tužitelju, sukladno kojima su određene cijene za odvoz komunalnog otpada. U situaciji kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje Izvodom iz poslovnih knjiga i računima, a koji izvod i računi su vjerodostojne isprave kojima se nedvojbeno istinito ukazuje na postojanje duga od strane tuženika prema tužitelju, a tuženik nesporno nije ispunio svoju novčanu obvezu, to je i visina tužbenog zahtjeva osnovana. Naime, čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) jasno je propisano da su vjerodostojne isprave, između ostalog, i Izvadak iz poslovnih knjiga i račun, te da su podobni za ovrhu ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržava i priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i priloženi računi.

41. Tuženik nije dokazao da bi izjavio prigovor protiv dostavljenih računa, pa ih sud prihvaća kao vjerodostojni dokaz o visini potraživanja tužitelja. Tako iz istih proizlazi da je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju iznose od po 12,83 EUR za minimalnu javnu naknadu za stan u vlasništvu tuženika od 59,93 m2 za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopada 2018., te svibanj i lipanj 2019. sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, jer je tuženik taj stan prodao u srpnju 2019. Nadalje, tuženik je u obvezi podmiriti iznose od po 133,65 EUR na ime minimalne naknade za hotel i to za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2018. sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, zatim naknadu iznosa od po 199,91 EUR za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. na ime minimalne naknade uvećane za odvoze spremnika specificirano po svakom računu, iznos od 169,72 EUR na ime minimalne naknade i odvoza komunalnog otpada za rujan 2019., iznos od 129,40 EUR na ime minimalne naknade i odvoza komunalnog otpada za listopada 2019. Tuženik je u obvezi za hotel platiti tužitelju i minimalnu naknadu u iznosu od po 48,93 EUR za studeni, prosinac 2019., siječanj, veljaču i ožujak 2020. sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, a sve iz razloga kako je naprijed navedeno.

42. Kako je tuženik pravna osoba koja obavlja profesionalnu djelatnost tijekom sedam mjeseci svake godine, plaćanje minimalne naknade za preostalih pet mjeseci u iznosima od 133,65 EUR i 48,93 EUR mjesečno za hotel u kojem se nalazi 11 apartmana neće predstavljati nikakva neproporcionalan teret tuženiku, a sve kad se uzmu u obzir zaprimljeni spremnici za otpad i učestalost skupljanja otpada, s tim da se tuženik nije niti pozivao da bi navedeni troškovi u obliku minimalne naknade za njega bili pretjerano tegobi, a upravo je na tuženiku teret dokaza te činjenice (sve ovo sukladno odluci VSRH, Rev-186/2022 od 19.ožujka 2024.

43. Stoga sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim, a kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.038,74 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, i na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. 44. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

45. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II. 46. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, nadalje: Tarifa), s obzirom na to da je u cijelosti uspjeli u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 2.038,74 EUR. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak sastava prijedloga za ovrhu -100 bodova, sastava obrazloženih podnesaka od 19.travnja 2021. i 13.lipnja 2024. pod 100 bodova za svaki podnesak (100x2), i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 3.srpnja 2024., 18.listopada 2024. i 21.siječnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x3), odnosno ukupno zbrojeno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.200,00 EUR, s tim da punomoćnik tužitelja nije zatražio uvećanje troška za 25% PDV-a. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,86, tako da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.266,86 EUR.

46.1.Tužitelju je priznat ovršnog postupka i to trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 68,31 EUR i trošak dostave u iznosu od 3,98 EUR, odnosno ukupno 72,29 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 90,39 EUR. Kada se tom iznosu pridoda iznos od 1.266,86 EUR, tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 1.357,25 EUR.

46.2. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 21.veljače 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.