REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5866/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sujelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „SOCIETE AIR FRANCE“ - Podružnica Zagreb, zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/2020), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 30 Pp-1819/2021 od 5. svibnja 2022., na sjednici vijeća 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso te po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljena pravna osoba „SOCIETE AIR FRANCE“ - Podružnica Zagreb djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/2020 i 114/2022), pa joj se izriče novčana kazna u iznosu 6.630,00 EUR (šest tisuća šesto trideset eura).
II. Novčanu kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku 2 (dva) mjeseca računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljena. pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba „SOCIETE AIR FRANCE“ - Podružnica Zagreb proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koje djelo joj je uz primjenu uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izrečena ublažena novčana kazna 25.000,00 kuna, te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji – visini novčane kazne, predlažući preinačiti presudu na način da se okr. pravnoj osobi izrekne propisana novčana kazna za prevezenog državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka1. Prekršajnog zakona, ispitivao pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio kaznu, na što opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio novčanu kaznu okrivljenoj pravnoj osobi te da je takva odluka protivna odredbi članku 4. stavak 1. (b) Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvračajuće i učinkovite, pa je pobijanom presudom trebalo izreći novčanu kaznu u predviđenom fiksnom iznosu, umjesto primjene odredbe o ublažavanju novčane kazne.
6. Prvenstveno, treba navesti da je člankom 249. stavkom 1. Zakona o strancima u vrijeme počinjenja prekršaja bilo propisano da će se novčanom kaznom u iznosu 50.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kazniti prijevoznik koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka (čanak. 52. stavak. 1. citiranog Zakona).
7. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljenoj pravnoj osobi prilikom odabira mjere i vrste prekršajnopravne sankcije, cijenio kao olakotnu okolnost priznanje djela, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost i izostanak štetnih posljedica, zbog čega je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu znatno ispod donje granice propisane novčane kazne, smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije.
7.1. Međutim, nehaj je temeljni oblik krivnje za ovaj prekršaj, a ovaj prekršaj nema izravnu posljedicu, pa da bi se moglo uzeti olakotnim da prekršajem nisu nastale štetne posljedice, s time da je dužnost zrakoplovne kompanije vratiti stranca u zemlju iz koje je doputovao. Nadalje, ne može se uzeti da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan jer zakonodavac za ovaj prekršaj nije predvidio "neznatne" kazne, pa stoga očito nije riječ o "neznatnom prekršaju", a niti o lakšoj vrsti prekršaja.
7.2. Dakle, po ocijeni ovog suda, na strani pravne osobe olakotne okolnosti su dosadašnja prekršajna neosuđivanost i priznanje počinjenja prekršaja, međutim, navedene okolnosti nisu naročito izražene olakotne okolnosti da bi se moglo primijeniti ublažavanje novčane kazne. Treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.
7.3. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud očigledno precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanoj visini smatrajući je primjerenom stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra jer su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, konkretno svrha zaštite od nezakonitih migracija.
7.4. Prilikom izricanja novčane kazne ovaj je sud uzeo u obzir da je u vrijeme počinjenja prekršaja (2. prosinca 2021.) bio na snazi „stari“ Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20.), a danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima, koji su u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, te ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Naime, prema navedenim izmjenama, postupanje za koje je okrivljena pravna osoba proglašena krivom predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona, za koji je propisana novčana kazna 6.630,00 eura (protuvrijednost 49.996,83 kuna), dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana nešto viša novčana kazna u iznosu 50.000,00 kuna. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu i u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude.
8. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi je dana pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u dodijeljenom roku, računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čanka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.
