Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-605/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku iz OD Leko & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 5. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dražena Pandurević, odvjetnika u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika Danijele Kuna, odvjetnice u Osijeku, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu nedopuštenih odredbi članka 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz Vinkovaca, pod brojem OU-34/06, u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke o kreditiranju građana i koja je vezana uz valutnu klauzulu, isplati iznos od 680,63EUR( šestoosamdeseteurašezdesettricenta), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 14,53 EUR, od 01.09.2007. godine

-na iznos od 14,12 EUR, od 01.10.2007. godine

-na iznos od 13,94 EUR, od 01.11.2007. godine

-na iznos od 13,97 EUR, od 01.12.2007. godine

-na iznos od 13,70 EUR, od 01.01.2008. godine

-na iznos od 13,77 EUR, od 01.02.2008. godine

-na iznos od 24,01 EUR, od 01.03.2008. godine

-na iznos od 24,12 EUR, od 01.04.2008. godine

-na iznos od 23,15 EUR, od 01.05.2008. godine

-na iznos od 22,71 EUR, od 01.06.2008. godine

-na iznos od 22,62 EUR, od 01.07.2008. godine

-na iznos od 21,90 EUR, od 01.08.2008. godine

-na iznos od 21,62 EUR, od 01.09.2008. godine

-na iznos od 21,54 EUR, od 01.10.2008. godine

-na iznos od 23,20 EUR, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 21,55 EUR, od 01.12.2008. godine

-na iznos od 22,59 EUR, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 22,44 EUR, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 22,17 EUR, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 21,53 EUR, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 21,21 EUR, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 20,50 EUR, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 19,84 EUR, od 01.07.2009. godine

-na iznos od 19,55 EUR, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 19,34 EUR, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 18,95 EUR, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 18,42 EUR, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 18,32 EUR, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 18,13 EUR, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 18,04 EUR, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 17,56 EUR, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 17,53 EUR, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 17,03 EUR, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 16,78 EUR, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 17,41 EUR, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 2,84 EUR, od 01.08.2010. godine

do dana uplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 1, siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g., a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu nedopuštenih i ništetnih odredbi članka 1. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz Vinkovaca, pod brojem OU-34/06, u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplati iznos od 3.275,23 EUR (tritisućedvjestosedamdesetpeteuradvadesettricenta),sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 3,76 EUR, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 5,66 EUR, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 8,95 EUR, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 10,60 EUR, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 6,91 EUR, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 7,92 EUR, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 2,99 EUR, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 0,22 EUR, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 3,19 EUR, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 3,27 EUR, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 1,15 EUR, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 6,20 EUR, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 10,01 EUR, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 15,90 EUR, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 14,87 EUR, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 22,40 EUR, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 21,25 EUR, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 24,93 EUR, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 47,00 EUR, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 42,83 EUR, od 01.08.2010. godine

-na iznos od 55,79 EUR, od 01.09.2010. godine

-na iznos od 52,24 EUR, od 01.10.2010. godine

-na iznos od 44,18 EUR, od 01.11.2010. godine

-na iznos od 62,52 EUR, od 01.12.2010. godine

-na iznos od 83,60 EUR, od 01.01.2011. godine

-na iznos od 69,76 EUR, od 01.02.2011. godine

-na iznos od 75,36 EUR, od 01.03.2011. godine

-na iznos od 68,81 EUR, od 01.04.2011. godine

-na iznos od 70,29 EUR, od 01.05.2011. godine

-na iznos od 99,35 EUR, od 01.06.2011. godine

-na iznos od 101,61 EUR, od 01.07.2011. godine

-na iznos od 126,08 EUR, od 01.08.2011. godine

-na iznos od 115,57 EUR, od 01.09.2011. godine

-na iznos od 102,98 EUR, od 01.10.2011. godine

-na iznos od 101,69 EUR, od 01.11.2011. godine

-na iznos od 100,87 EUR, od 01.12.2011. godine

-na iznos od 106,88 EUR, od 01.01.2012. godine

-na iznos od 113,21 EUR, od 01.02.2012. godine

-na iznos od 114,00 EUR, od 01.03.2012. godine

-na iznos od 110,32 EUR, od 01.04.2012. godine

-na iznos od 112,65 EUR, od 01.05.2012. godine

-na iznos od 114,88 EUR, od 01.06.2012. godine

-na iznos od 112,24 EUR, od 01.07.2012. godine

-na iznos od 113,65 EUR, od 01.08.2012. godine

-na iznos od 112,30 EUR, od 01.09.2012. godine

-na iznos od 108,34 EUR, od 01.10.2012. godine

-na iznos od 113,22 EUR, od 01.11.2012. godine

-na iznos od 116,06 EUR, od 01.12.2012. godine

-na iznos od 115,54 EUR, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 106,15 EUR, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 115,08 EUR, od 01.03.2013. godine

do dana uplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 1, siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g., a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.851,72 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. veljače 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 227,48 EUR ( 1.713,93 kn) – se odbija.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 16.svibnja 2019.godine podnijela tužbu protiv tužene u kojoj tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 25.01.2006. godine, zaključila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU-34/06.Ugovorom o kreditu, tužena banka je odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 35.780,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu, određena je kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,35 %, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana i koja se obračunava u CHF, dok je člankom 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan plaćanja prema otplatnoj listi banke. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu, početna kamatna stopa je iznosila 4,35 %, a prvi mjesečni anuitet kredita iznosio je 494,86 CH, što je u protuvrijednosti u kunama po tečaju 1 CHF = 4.70529 kn, iznosilo 2.328,46 kn. Tijekom otplate kredita, tuženik je svojom jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, bez da je o tome pregovarao s tužiteljicom, mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao, s tim da je istovremeno uz to rastao i tečaj švicarskog franka, pa je uslijed takvog jednostranog povećanja kamatne stope, uz rast tečaja švicarskog franka došlo i do promjene, odnosno povećanja u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi mjesečni anuitet, tako da je u periodu od zaključenja Ugovora o kreditu pa do njegove konačne otplate, tužiteljica ukupno preplatila iznos od 29.805,41 kn, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od svake pojedinačne mjesečne uplate do konačne isplate. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž 7129/13-4, od 13.06.2014. godine, djelomično je potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagreb, broj P-1401/12, od 04.07.2013. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, između ostalog i tužena ADDIKO BANK d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d.) povrijedili kolektivna prava i interese potrošača korisnika kredita i koje povrede traju i dalje, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditu koristili nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja odredba je ništetna. Naknadnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17, od 14.06.2018. godine je također potvrđena prvostupanjska presuda P- 1402/12, od 04.07.2013. godne, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 i Pž-6632/17, su donesene u okviru postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, te stoga obvezuju ostale sudove u posebnim postupcima koje pokrenu pojedini potrošači radi individualne pravne zaštite, čime su na taj način proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/99, 133/09, 78/12 i 56/13), sada čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (NN-41/14, 100/15 i 14/19), odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako da se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos tužitelja i tuženika. Osim toga, člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te je u tom slučaju sud vezan za utvrdenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na izneseno, tužiteljica se u zaštiti svojih prava i interesa poziva na gore navedene sudske presude i na pravna utvrđenja iz tih presuda, te drži da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključila s tuženikom također nepoštene i ništetne i to odredbe u kojima je određena promjenjivost kamatne stope koja se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, bez posebnog zaključenja Aneksa, te odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). U tom smislu tužiteljica drži početni anuitet Ugovora o kreditu jedino mjerodavnim, odnosno kao jedino valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,35 % godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan korištenja kredita, koji je na taj dan prema mišljenju tužiteljice iznosio 1 CHF = 4.70529 kn, što je ukupno iznosilo 2.328,46 kn. Tužiteljica navodi,da iz navedenih razloga, zahtijeva da joj tuženik isplati iznose (preplaćene iznose anuiteta) koji predstavljaju razliku između svakog pojedinačno uplaćenog anuiteta i početnog anuiteta u periodu od dana zaključenja Ugovora o kreditu pa do njegove otplate, pa stoga predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU 34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u tom dijelu iste ne proizvodi pravne učinke.

Utvrđuju se ništetnim dio odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU 34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita, u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke o kreditiranju građana i koja je vezana uz valutnu klauzulu, te time iste odredbe u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati slijedeće iznose:

-379.00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.01.2007. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulie od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-385,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.05.2009. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-550,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.06.2009. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-460,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2009. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-324,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2009. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-376,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.01.2010. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.020,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.04.2010. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-700.00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.06.2010. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se odreduje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulie od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.400,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.09.2010. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.170,00kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.11.2010. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.200,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.01.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-382,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.355,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.03.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

1 290.00 ku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.05.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblie dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

1.711.00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.07.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.800,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.09.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-233,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.571,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.11.2011. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.700,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.01.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.262,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.03.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.760.00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2012. godine do 01 08 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih postotna poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.800,00kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.06.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 50%-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.730,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.08.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.642,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.10.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.790,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2012. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-1.785,41, kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2013. godine do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren, te ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Izrekom točke IV. presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, tuženiku se: ... nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće“. Dakle, pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude VTS, Pž-7129/13 promašeno je budući da se predmetna presuda ne odnosi niti se može odnositi na predmetni ugovor koji je istekao. Navodi da kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Navodi da je valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je nesporno da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu! Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis - zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno pravni odnos banke i korisnika, da u ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama, te u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Poziva se na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicim, te navodi da ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati. Poziva se na presudu Vs-Rev 1990/91, koja utvrđuje: „Kada je ugovaranje valutne klauzule dopušteno važećim propisima, valjan je ugovor kojim su stranke ugovorile isplatu tako da su visinu novčane obveze u domaćoj valuti vezale za protuvrijednost strane valute." Navodi i odluku Ustavnog suda RH U-I-1746/2006 od 17.06.2009. u kojoj se navodi: ,,Zakonodavac se opredijelio za načelo monetarnog nominalizma na temelju čl. 2. st. 4. Ustava RH, slijedeći dominantnu zakonodavnu praksu europskih država i tradiciju hrvatskog pravnog sustava koja je bila utemeljena na sudskoj praksi prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima 1978. godine. Navedena zakonska odredba ostavlja ugovornim stranama da kod nastanka ugovorne obveze mogu slobodno ugovoriti različita sredstva zaštite od rizika promjene vrijednosti novca ugovarajući valutnu klauzulu (čl. 22. st. 1. ZOO), indeksnu klauzulu (čl. 23. Z00) ili kliznu skalu (čl. 24 ZOO)."Navodi da je nesporno je da HNB kao relevantno regulatorno tijelo monetarne vlasti nije podržavala niti podržava ukidanje valutne klauzule. Cak štoviše, u okviru svojih zakonskih ovlasti, HNB regulatornim propisima nalaže poslovnim bankama da određeni postotak prikupljenih deviza moraju držati u obliku likvidne rezerve, te navodi da ni Vlada Republike Hrvatske nije podržala izmjenu/brisanje odredbe članka 22. ZOO koji regulira pitanje i postojanje valutne klauzule. Ističe da je jasno kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, s obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obavezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Navodi da obzirom na činjenicu da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan, te navodi da je u ovome pravcu, ustanovljena je i praksa Vrhovnoga suda Republike I-Irvatske, u presudi VSRH Rev 895/2003, od dana 09.02.2005.g., prema kojoj: „Naime, iz ukupno provedenog postupka jasno proizlazi da je u sklapanju Sporazuma, te prilikom njegovog solemniziranja tužiteljica aktivno sudjelovala ne samo kao direktor trgovačkog društva H d.o.o., već i kao založni dužnik i kao takva potpisala kako Sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njene stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost ovoga, a time ni pretpostavki za brisanje upisane hipoteke.“ Tuženik navodi da je tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara, te da dakle, iz takvog ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Navodi da Banka , ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što je tužitelj nesporno i učinio, te navodi da je , iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To, obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Upravo iz toga razloga banke nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih se svaki nudi pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima. Osim toga potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna osoba koja je, od tuženika prije zaključenja govora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora. Nadalje, taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Presuda Županijskog suda u Puli G7- 2658/12 jasno ističe kako niti valutna klauzula niti promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu nisu ništetni, neodređeni niti neodredivi, te da nisu narušena načela obveznih odnosa, odnosno da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je tužitelj, kao korisnik kredita, upoznat sa svim ugovornim klauzulama, te jasno navodi: Tužiteljica je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju ugovora sa tuženikom, Ugovor o kreditu je solemniziran pa stoga postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom od točaka Ugovora." Tuženik nadalje ističe kako tužitelj svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Navodi da , sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. U tom smislu, tuženik citira iz presude Vrhovnog suda broj Revt 249/14-2: „Polazeći od naravi banaka kao novčarskih institucija čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.“ Nadalje, u pogledu promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koji su bili predmetom konkretnog sudskog postupka, i sami su sudovi utvrdili da je riječ o zakonom dopuštenom načinu ugovaranja visine kamate, koji je uobičajen i prihvaćen od strane potrošača. Sama Hrvatska narodna banka (HNB) kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, u svojim redovnim očitovanjima i izvještajima o radu banaka, navodi kako banke koje posluju u Republici Hrvatskoj u svojim ponudama građanstvu (potrošačima) uobičajeno svoje kreditne i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke" Hrvatska narodna banka također je iznijela stav da „građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje kod jedne od poslovnih banka svjesno su i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope." Štoviše, kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, nesporno je da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Nesporna je činjenica da tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. godine nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio. Tužitelj zahtijeva da se Ugovor tretira kao da je sklopljen s fiksnim tečajem koji je vrijedio prema početnom otplatnom planu, što je u potpunosti neosnovano i, u krajnjem slučaju, protivno zakonu. Naime, cilj zaštite prava potrošača ne može biti retroaktivno urediti poslovni odnos na način da je potrošač u povoljnijem položaju od onog u kojem bi bio da nije nastupio sporni slučaj. To nije „naknada štete“ niti „stjecanje bez osnove“ niti „restitucija“, već se radi o potpuno pogrešnom tumačenju kako presude Visokog trgovačkog suda tako i presude Vrhovnog suda, na isključivu štetu tuženika. Budući da niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom, neosnovano je sada tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnom stopom jer takav ugovor nije postojao. Na taj način se tuženiku gotovo nameće nemoguća činidba, a tužitelja se stavlja u povoljniji položaj od onog u kojem je bio u trenutku sklapanja samog ugovora o kreditu, što je potpuno protivno zakonu.“ Što se tiče „nezakonitosti“ kamatne stope, sukladno odredbama ZOO jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati „nezakonitom“. Naime, kako je već istaknuto, slijedom svih zakonskih propisa koji uređuju pitanje bankarskog poslovanja, nesporno da je banka mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bila dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbe 12.9. i 12.10. ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Također, iz odredbe 12.9. Ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Ovakvim zahtjevom tužitelj zapravo neosnovano na tuženika prebacuje odgovornost i posljedice svog nemarnog ponašanja vezano za svoj eventualni propust da se adekvatno dodatno informira o uvjetima, posljedicama i rizicima sklapanja spornog ugovora o kreditu, ili da se obrati nadležnoj osobi tuženika radi dodatnih pojašnjenja, a u situaciji u kojoj mu je tuženik prethodno, u skladu sa zakonom i važećim internim propisima, omogućio upoznavanje s istima, te ga obavijestio i informirao o svim mogućim rizicima i posljedicama ulaska u kreditni odnos. Vrhovni sud RH svojom odlukom Gzz-2/02-2, utvrđuje da : „pod uvjetom da tako određena mata nije zelenaška ... stopa ugovorne kamate ne mora biti stalna. Kad se, naime, zajam vraća kroz razdoblje od više godina, a u tom se razdoblju mijenja stopa ugovorne kamate koju nke ugovaraju za takvu vrstu posla, onda ugovornu kamatu treba obračunati po stopi važećoj za odnosno razdoblje." Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Osim toga, i sama činjenica da i 200 u čl. 26. st. 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope jasno daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti protivno prisilnim propisima i moralu društva“, dakle ne može biti ništetno. Štoviše, odredba čl. 26. st. 3. ZOO predviđa i mogućnost da stopa ugovorene kamate ne bude određena, u kojem se slučaju primjenjuje zakonsko a ne ugovorno rješenje. Dakle, prema odredbi čl. 26. st. 3. ZOO očito je kako za valjanost ugovora stopa kamate uopće ne mora biti ugovorena jer sam zakon sadrži rješenje za takav slučaj. Napokon, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, stoga nije bilo mjesta primjeni bilo koje druge kamatne stope po kreditu izuzev tako ugovorene. Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013.g., uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 01.01.2014.g. – dakle, od 01.01.2014.g.Vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor bi se pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Tuženik ističe kako je u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003.g. (NN 96/03), dalje u tekstu ZZP, gdje je člankom 59. propisan obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojim se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Navodi da Opći uvjeti poslovanja koji su bili su na snazi od 01.11.2004. do 14.07.2009., što znači i u vrijeme na koji se tužbeni zahtjev odnosi su bili objavljeni na Internetskim stranicama tuženika kao što su i bili dostupni u svim poslovnicama tuženika. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bile su na snazi odredbe „starog“ ZZP-a kao i Zakona o bankama, te je tuženik je, u skladu sa svojim obvezama iz navedenih propisa, u općim uvjetima poslovanja, objavio kriterije promjenjivosti kamatne stope. Tako u članku 3.6. Općih uvjeta jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente, ponovno slijedom zakonskih propisa. Što se tiče samih uvjeta promjenjivosti kamatne stope, tuženik ističe da je postupanju na snagu ZOKI, tuženik sukladno odredbi čl. 306. st. 4. navedenog Zakona, učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi „Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke“, koja se dostavlja u prilogu. Pored navedenog, tuženik je, od stupanja na snagu ZOKI-ja, tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi čl. 308. st. 1. ZOKI. Prije stupanja na snagu ZOKI obveza dostave osobnih obavijesti nije bila izričito propisana niti "starim" ZZP niti Zakonom o bankama, koji su tada, glede ovog pitanja, bili u primjeni. Zakon o bankama, koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu propisivao je obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, a HNB je bila stava da bi takav način obavijesti zadovoljio i odredbu čl. 62. st. 2. "starog' ZZP. No iako to nije bilo propisano odredbama Zakona o bankama te je HNB-a bio stava da se obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja ima smatrati urednim, tuženik je dostavljao potrošačima personalizirane obavijesti o promjeni kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Tuženik ističe kako je prilikom zaključenja predmetnoga ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja ugovora o kreditu, očito pogrešna i promašena, pri čemu tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Tuženik navodi da je nesporno, da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio. Znači, Ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik, ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva ovakvog sadržaja. Kod ugovaranja promjenjive kamatne stope riječ je o samostalnom određivanju cijene i takvo sporazumno određivanje cijene ne predstavlja nepoštenu odredbu. Naime, na temelju odredbe čl. 143. st. 1. i 2. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi ugovora ili dobrim poslovnim običajima. Naime, temeljna odluka o tome je li kamata kao protučinidba za prepuštanje kapitala trebala biti fiksna ili promjenjiva izravno se dotiče cijene odnosno glavne činidbe pojedinog ugovornog partnera, pa sukladno odredbi čl. 143. st. 1 i 2. ZOO i čl. 49 Zakona o zaštiti potrošača predstavlja slobodnu volju i suglasno odlučivanje ugovornih stranaka. Sama kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je poslovne politike banke i tržišnih uvjeta kojima je ona izložena, što je nesporno i nije potrebno dodatno obrazlagati, isto kao i činjenicu da banka ima opravdan interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala kako u pogledu postojećih ugovora koje je već sklopila sa svojim klijentima tako i u pogledu novih usluga. Institut promjenjive kamatne stope je zakonom predviđen i dozvoljen, te je ugovornim strankama nesporno jasno da će u tom slučaju kamatna stopa varirati, da banke usklađuju kamatne stope sukladno uvjetima na tržištu, odnosno ugovorenim uvjetima promjenjivosti. Upravo iz ranije navedenih razloga, odnosno nemogućnosti predviđanja kretanja svih elemenata koji utječu na promjenu kamatne stope, a u isključivoj su ovisnosti o tržišnim kriterijima, čak i primjenjivi propisi europskog prava izuzimaju iz ocjene poštenosti odredbe među koje spada i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. U tom smislu, Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993.g. koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenima u smislu čl. 3. iste Direktive, pa se tako, pod 1./točka j. Priloga navodi da se nepoštenim odredbama smatraju odredbe koje imaju za cilj ili posljedicu: „davanje mogućnosti prodavatelju roba ili davatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom;"....ali takva se odredba neće smatrati nepoštenom ukoliko se radi o ... "proizvodima ili uslugama kod kojih je cijena povezana s oscilacijama burzovnih kotacija ili indeksa ili stopama na financijskom tržištu koje prodavatelj robe ili davatelj usluga nema pod nadzorom;“ (2./točka c. Priloga Direktive 93/13). Obzirom da se u konkretnom slučaju, kao i u ostalim slučajevima koji se odnose na ugovore o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, radi upravo o ranije opisanoj situaciji, odnosno kamatna stopa se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, izuzeće od ocjene poštenosti predviđeno citiranom odredbom Direktive 93/13, primjenjuje se u konkretnom i svakom istovjetnom slučaju. Naime, kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno načina obračuna kamate, kako je već navedeno, određeni su Općim uvjetima poslovanja banke, što znači da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija. Konačno, ni jednoj banci nije poslovni interes povećanjem kamatne stope povećati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u stvari generirati gubitak. Objektivni kriteriji, zapravo uvjeti promjenjivosti koji određuju „cijenu” kredita su troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškovi banke i kreditni rizik klijenta. Cijena kredita, odnosno parametri koji na tu cijenu utječu, naravno, određuju i visinu kamatne stope. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, već ovise o svim navedenim uvjetima, što je notorno. Nadalje, svaka banka je slijedom odredbi zakona koji reguliraju njeno poslovanje dužna uključiti sve troškove kako bi izradila cijenu po kojoj može plasirati kredite. Upravo zbog prava prikupljanja depozita od klijenata, koja za sobom povlači i posebnu odgovornost, banke moraju na dnevnoj osnovi pratiti i upravljati svojim potraživanjima i obavezama poštujući pritom pravila cjenovne politike. Na samu cijenu kredita, a kako je ranije navedeno, utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškovi banke i kreditni rizik klijenta. Veliki utjecaj na cijenu financiranja ima regulatorni trošak HNB-a kroz obveznu pričuvu, graničnu pričuvu s prinosom 0%, održavanje min. 17% kratkoročnih deviznih potraživanja u odnosu na devizne obveze Banke te obavezni upis blagajničkih zapisa – na 1 godinu s prinosom 0%. Kako bi zaustavila zaduživanje domaćih banaka u inozemstvu (granična obvezna pričuva), HNB je tijekom 2006. godine pokušala zaustaviti i kreditiranje s regulatornom mjerom obaveznog upisa blagajničkih zapisa u HNB po 0%. Obje su mjere utjecale na porast troškova financiranja i tuženik je bio primoran (da ne bi ugrozio izvore financiranja - depozite klijenata i obaveze po inozemnim kreditima) povisiti cijene kredita. Tek s krajem 2008. godine (listopad 2008) HNB ukida regulatornu mjeru granične obvezne pričuve i krajem 2009. (studeni 2009) mjeru obaveznog upisa blagajničkih zapisa. Navedene otpuštene regulatorne mjere utjecale bi na smanjivanje cijena izvora financiranja da se krajem 2008. godine nije rasplamsala kriza na međubankarskom tržištu koja je za sobom povukla visoke premije rizika zemlje CDS. Za sva financiranja banke su morale plaćati visoke premije CDS-a koji je izvore financiranja na 5 godišnjoj razini podigao između 3%-5% ne uzimajući u obzir dodatne regulatorne mjere HNB. Primjerice, u posljednjem kvartalu 2008. godine CDS za Hrvatsku povećao se sa 1,00 % na 4,5%, dok je npr. u 2004. godine navedeni parametar za Hrvatsku bio zanemariv. U slučaju LIBORA, tuženik ističe kako je LIBOR na CHF kao referentna kamatna stopa na inozemnim tržištima, tijekom 2004. godine iznosio 0,3% dok je u studenom 2008. godine iznosio 3,30%.Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, već ovise o svim navedenim kriterijima. Nastavno se dostavlja tablični prikaz troškova ukupnog troška financiranja iz kojeg je prikaza vidljivo da je primjerice za 2007. i dio 2008. godine cijena kredita u tom periodu niža od ukupnih troškova financiranja što znači da tuženik nije teretio klijente /potrošače za ukupni iznos povećanja troškova financiranja. S druge strane bitno je istaći da je tuženik od strane HNB-a podvrgnut redovitim provjerama poslovanja, uključujući i parametre promjenjivosti kamatnih stopa, visine kamatnih stopa i cijene kredita, po kojim provjerama HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti sa pozitivnim propisima. Naprotiv, HNB u svome očitovanju na upit potrošača, a kako je već ranije navedeno, ističe da su poslovne banke izradile dokumente kojima se objašnjava potrošačima promjenjivost kamatne stope, da su potrošači svjesno i svojevoljno ušli i poslovni odnos s bankom te svjesno preuzeli rizik takvog odnosa, odnosno da se u slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom sa regulativom HNB! Smisao ugovaranja promjenjive stope je upravo prilagođavanje stope uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u razdoblju na koje je ugovor zaključen, a tuženiku sigurno nije u interesu proizvoljno i nerazmjerno stanju na tržištu mijenjati kamatnu stopu, kako zbog reputacijskog rizika, tako i zbog toga što bi na taj način doveo u pitanje mogućnost otplate kredita na koje se primjenjuju neopravdano visoke kamatne stope. Nadalje, tuženik obzirom na troškove financiranja i sve elemente koji su utjecali i utječu na cijenu kredita nije teretio tužitelja za ukupni iznos povećanja troškova financiranja, te u smislu iznesenoga, tuženik ističe kako svoje ugovorno i zakonsko pravo na promjenu visine kamatne stope ostvaruje u cijelosti savjesno odnosno sukladno načelu savjesnosti i poštenja u ostvarenju ugovornih prava i obveza, kao i sukladno tržišnim okolnostima zbog kojih je nesporno i povećana cijena troškova financiranja. Dakle, budući da je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a kako je već navedeno, očito je da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Tuženik, nadalje, ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, odnosno bez pravnog učinka, ovo tim više što je i u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope. Također, nije moguće proglasiti nevažećim postojeći kriterij za promjenu kamatne stope bez uvođenja novog kriterija u ugovor o kreditu (koji je uostalom i uveden po sili zakona – izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. g.), jer bi se time negirala činjenica da su stranke odabrale sklapanje ugovora baš takvog sadržaja, te bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Tuženik navodi da jedino nedvojbeno što proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi - da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku kamata, kao i razliku tečaja za CHF koji je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu po osnovi razlike u tečaju, tuženik se detaljno očitovao ranije u tužbi, a u odnosu na zahtjev koji se odnosi na preplatu kamata, ističe sljedeće: Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, tuženik zaključuje kako tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude presude VTS Pž-7129/13, te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. Naime, osim što navedeno nije točno, isto ne proizlazi iz sporne presude a niti proizlazi iz odredbi ZZP te Direktive EU 93/13 prema kojoj klauzula o jednostranom mijenjanju kamatne stope nije iznimno nepoštena upravo glede osoba koje pružaju financijske usluge – dakle banaka - pridrže li one sebi pravo da u opravdanim slučajevima mijenjaju bilo aktivnu bilo pasivnu kamatnu stopu ili visinu drugih troškova, a da prethodno ne raskinu konkretan ugovor, ako je osoba koja pruža spomenute usluge obvezna o tome bez odgađanja obavijestiti drugu ugovornu stranu. Tuženik ističe da se u odredbi čl. 83. ZZP jasno propisuje da će se prilikom ocjene poštenosti pojedine odredbe uzeti u obzir narav usluge i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, a što je upravo primjena navedene Direktive 93/13 po kojoj je isključena nepoštenost upravo obzirom na narav usluge -- za banke koje mijenjaju kamatnu stopu. Proizlazi da tužitelj smatra kako ima pravo na utuženi iznos, samo iz razloga što se kamatna stopa mijenjala, a što je pogrešno, te se iz navedenog razloga izričito protivi provođenju dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja razlike između početno ugovorene kamatne stope i svih kasnijih izmjena, kao i na okolnost utvrđivanja razlike u tečaju. Naime, ukoliko tužitelj tvrdi da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutna klauzula bile nepoštene, a s druge strane je nesporno da su iste odredbe dopuštene i u skladu sa zakonom, te su iste uobičajene u kreditnim odnosima između banaka i klijenata, tada je upravo na tužitelju da dokaže koja je to kamata, odnosno iznos obračunat po osnovi kamate ugovorene spornim ugovorom o kreditu nepošteno i protuzakonito naplaćen i na čemu isti temelji svoj tužbeni zahtjev jer niti pravna osnova, niti visina zahtjeva ne proizlaze iz tužbe niti iz dokumentacije priložene istoj, a iz kojeg bi bila vidljiva struktura, odnosno argumentacijska podloga dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu, a konačno, tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva očigledno ne može dokazati niti ostalim dokazima predloženima u tužbi, posebice ne dostavljenim Izračunom priloženim uz tužbu, niti eventualnim financijskim vještačenjem koje bi se provelo u okviru postupka. Čak štoviše, potraživanje tužitelja kao da je kamatna stopa trebala ostati fiksna negira I sama presuda na koju se poziva i to u dijelu rješenja kada VTS ukida presudu Trgovačkog suda u kojem se nalaže tuženicima da ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da kamatna stopa bude fiksna i to u postotku koji je bio izražen u ugovoru kao važeća stopa na dan sklapanja ugovora, te je očito da tužitelj nema pravo zahtijevati od suda da naloži banci da na čitavo razdoblje trajanja ugovora o kreditu zaračunava početnu kamatnu stopu. Tuženik se, nadalje, izričito protivi korištenju dostavljenog Izračuna, odnosno financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao dokaza u ovopredmetnom postupku iz svih ranije navedenih razloga, te obzirom da se radi o dokumentu koji je izrađen po nalogu i uputi samog tužitelja, te je kao takav nevjerodostojan i proizvoljan. Zaključno, tuženik ističe kako: iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna; konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovoranje kredita s valutnom klauzulom; valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, navedeno je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitavanja, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže sudu tužbu odbaciti kao neurednu i nepodobnu za postupanje, podredno, istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka tužiteljica po punomoćniku protivi se svim navodima odgovora na tužbu koji su protivni navodima tužbe, te u pisanom podnesku od 29.lipnja 2020.godine (str.103 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da u skladu sa provedenim vještačenjem i izračunima, postavlja svoj konačni tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u tom dijelu iste ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuju se ništetnim dio odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita, u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke o kreditiranju građana i koja je vezana uz valutnu klauzulu, te time iste odredbe u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 31.519,34 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, kako slijedi:

-na iznos od 109,47 kn, od 01.09.2007. godine

-na iznos od 106,35 kn, od 01.10.2007. godine

-na iznos od 105,01 kn, od 01.11.2007. godine

-na iznos od 105,22 kn, od 01.12.2007. godine

-na iznos od 103,22 kn, od 01.01.2008. godine

-na iznos od 103,73 kn, od 01.02.2008. godine

-na iznos od 180,92 kn, od 01.03.2008. godine

-na iznos od 181,76 kn, od 01.04.2008. godine

-na iznos od 174,44 kn, od 01.05.2008. godine

-na iznos od 171,08 kn, od 01.06.2008. godine

-na iznos od 170,41 kn, od 01.07.2008. godine

-na iznos od 164,97 kn, od 01.08.2008. godine

-na iznos od 162,86 kn, od 01.09.2008. godine

-na iznos od 162,34 kn, od 01.10.2008. godine

-na iznos od 203,12 kn, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 162,34 kn, od 01.12.2008. godine

-na iznos od 212,88 kn, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 236,53 kn, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 246,90 kn, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 214,31 kn, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 219,48 kn, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 177,02 kn, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 149,52 kn, od 01.07.2009. godine

-na iznos od 148,90 kn, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 169,77 kn, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 167,44 kn, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 147,51 kn, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 184,79 kn, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 212,00 kn, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 255,74 kn, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 244,34 kn, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 300,83 kn, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 288,47 kn, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 314,25 kn, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 485,25 kn, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 448,72 kn, od 01.08.2010. godine

-na iznos od 547,28 kn, od 01.09.2010. godine

-na iznos od 515,59 kn, od 01.10.2010. godine

-na iznos od 448,48 kn, od 01.11.2010. godine

-na iznos od 566,22 kn, od 01.12.2010. godine

-na iznos od 727,15 kn, od 01.01.2011. godine

-na iznos od 616,23 kn, od 01.02.2011. godine

-na iznos od 656,48 kn, od 01.03.2011. godine

-na iznos od 602,40 kn, od 01.04.2011. godine

-na iznos od 610,53 kn, od 01.05.2011. godine

-na iznos od 818,24 kn, od 01.06.2011. godine

-na iznos od 832,68 kn, od 01.07.2011. godine

-na iznos od 1.017,85 kn, od 01.08.2011. godine

-na iznos od 921,42 kn, od 01.09.2011. godine

-na iznos od 822,64 kn, od 01.10.2011. godine

-na iznos od 810,31 kn, od 01.11.2011. godine

-na iznos od 801,53 kn, od 01.12.2011. godine

-na iznos od 844,95 kn, od 01.01.2012. godine

-na iznos od 890,61 kn, od 01.02.2012. godine

-na iznos od 894,05 kn, od 01.03.2012. godine

-na iznos od 863,43 kn, od 01.04.2012. godine

-na iznos od 878,59 kn, od 01.05.2012. godine

-na iznos od 892,89 kn, od 01.06.2012. godine

-na iznos od 870,18 kn, od 01.07.2012. godine

-na iznos od 877,13 kn, od 01.08.2012. godine

-na iznos od 864,33 kn, od 01.09.2012. godine

-na iznos od 831,83 kn, od 01.10.2012. godine

-na iznos od 866,16 kn, od 01.11.2012. godine

-na iznos od 885,09 kn, od 01.12.2012. godine

-na iznos od 878,49 kn, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 804,97 kn, od 01.02.2013. godine

-na iznos od 869,72 kn, od 01.03.2013. godine

pa sve do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženik u pisanom podnesku od 6.srpnja 2020.godine (list 109 spisa) ističe kako se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ističe kako sukladno čl.190. Zakona o parničnom postupku nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, a koji pristanak tuženik uskraćuje, budući se isti već upustio o raspravljanje o prvotnoj glavnoj stvari. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu „preplate“ po osnovu promjenjive kamatne stope, a koji je postavljen tek podneskom tužitelja zaprimljenim na sudu 03. srpnja 2020.g. odnosno preinakom tužbenog zahtjeva. Tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja.

5. Tužiteljica po punomoćniku navodi da je povećani tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te kako tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije znala, niti mogla znati točan iznos preplaćenih iznosa anuiteta kredita, to tužiteljica smatra kako bi sud u skladu sa člankom 190.st.2. i 3. ZPP-a, trebao dopustiti ovu preinaku tužbe jer tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije mogla bez svoje krivnje postaviti svoj konačni tužbeni zahtjev, odnosno do provođenja vještačenja, a osim toga preinaka je svrsishodna za konačno rješenje ovog spora. Navodi da je neosnovan i prigovor zastare koji tuženik ističe, te navodi da nije točan navod tuženika kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev na isplatu preplaćenih iznosa po osnovu promjenjive kamatne stope postavila tek u podnesku od 29.lipnja 2020. godine. Navodi da iz činjeničnog opisa tužbe i petita tužbe je razvidno kako tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi o valutnoj klauzuli, slijedom čega je zbog nedopuštenosti odnosno ništetnosti tih odredbi još u tužbi postavila svoj zahtjev za isplatom iznosa od 29.805,41 kn, s pripadajućim kamatama, a u koji iznos su uračunate preplate i po osnovu promjenjive kamatne stope i po osnovu nedopuštene valutne klauzule. Navodi da svojim podneskom od 29.lipnja 2020. godine, tužiteljica također potražuje ukupan iznos od 31.519,34 kn, s pripadajućim kamatama, a sve u skladu sa provedenim vještačenjem, a koji iznos također predstavlja iznos preplaćenih kamata i tečajne razlike. Smatra da je prigovor zastare neosnovan u cijelosti, te predlaže da sud dopusti preinaku odnosno povećanje tužbenog zahtjeva, te isti u cijelosti usvoji i obveže tuženika na podmirenje parničnih troškova.

6. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-573/2029 -32 od 1.srpnja 2021.od usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice specificiran u pisanom podnesku od 29.lipnja 2020.,te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak (stranica 136 spisa).

7. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, Gž1315/2021-2, odbijena je djelomično kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 573/2019-32 od 1. srpnja 2021. u toč. I. i II. izreke, te ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-573/2019-32 od 1. srpnja 2021. u toč. III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave,a o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci (stranica 180 spisa).

8. U pisanom podnesku od 21.travnja 2024. (stranica 235 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da nastavno na ukidbeno rješenje Županijskog suda u Zadru, Gž1315/2021-2, da tužiteljica, u skladu sa provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, uređuje i precizira svoj tužbeni zahtjev, s time da tužiteljica u konačnici ipak potražuje isplatu glavnice u sveukupnom iznosu od 29.805,41 kn,sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, sve preračunato sada u euro kao službenoj valuti Republike Hrvatske prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kn. Tužiteljica navodi da radi izbjegavanja bilo kakvih daljnjih prijepora u pogledu istaknutog prigovora zastare u odnosu na povećani i preinačeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.713,93 kn, povlači svoj tužbeni zahtjev za taj iznos.

Navodi da prema Nalazu u mišljenju vještaka knjigovodstvene struke, proizlazi kako je tužiteljica uslijed nedopuštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi više platila iznos od 6.842,13 kn, a prema Tablici br. 3. sa strane 6. i 7. Nalaza i mišljenja, dok je po osnovu nedopuštene odredbe o valutnoj klauzuli i rasta tečaja više platila iznos od 24.677,21 kn, prema Tablici br. 4. sa str. 9. i 10. Nalaza i mišljenja, sveukupan iznos od 31.519,34 kn. Kako je zastara potraživanja za preplaćene kamate nastupila 13.06.2019. godine, a za preplaćene iznose po osnovu tečajne razlike 14.06.2023. godine, to tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.713,93 kn i to samo u dijelu koji se odnosi na preplaćene kamate, iz razloga što je dio tog novčanog potraživanja prema sudskoj praksi i ukidbenom rješenju u zastari, dok u odnosu na isplatu iznosa od 24.677,21 kn, po osnovu tečajne razlike tužbeni zahtjev ostaje isti jer je isti postavljen do isteka zastarnog roka.

Stoga, tužiteljica potraživanje po osnovu preplaćene kamate iz Tablice 3., umanjuje za iznos od 1.713,93 kn, a koji iznos predstavlja potraživanje za preplaćene kamate u periodu od 31.07.2010. godine do 28.02.2013. godine, pri čemu potraživanje preplaćenih kamata za mjesec 31.07.2010. godine samo djelomično umanjuje za iznos od 104,60 kn, tako da za taj mjesec potražuje preplaćene kamate u iznosu od 21,43 kn, dok u ostalom dijelu do 28.02.2013. godine povlači tužbeni zahtjev za preplaćene kamate.

Prema Tablici iz Zaključka financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica sada potražuje slijedeće iznose:

Stoga, tužiteljica svoj tužbeni zahtjev usklađuje sa navedenom Tablicom, te potražuje ukupan iznos od 29.805,41 kn, odnosno sada preračunato u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske, prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 eur = 7,53450 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese slijedeću presudu: I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovu ništetnih i nedopuštenih odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koji je zaključen 25.01.2006. godine i solemniziran kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU- 34/06, isplati slijedeće iznose:

-iznos od 14,53 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2007. godine -iznos od 14,12 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2007. godine -iznos od 13,94 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2007. godine -iznos od 13,97 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2007. godine -iznos od 13,70 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2008. godine -iznos od 13,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2008. godine -iznos od 24,01 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2008. godine

-iznos od 24,12 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2008. godine -iznos od 23,15 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2008. godine -iznos od 22,71 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2008. godine -iznos od 22,62 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2008. godine

-iznos od 21,98 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2008. godine

-iznos od 21,62 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2008. godine

-iznos od 21,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2008. godine

-iznos od 26,96 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2008. godine

-iznos od 21,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2008. godine

-iznos od 28,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2009. godine

-iznos od 31,39 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2009. godine

-iznos od 37,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2009. godine

-iznos od 28,44 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2009. godine

-iznos od 29,13 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2009. godine

-iznos od 23,49 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2009. godine

-iznos od 19,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2009. godine

-iznos od 19,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2009. godine

-iznos od 22,53 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2009. godine

-iznos od 22,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2009. godine

-iznos od 19,58 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2009. godine

-iznos od 24,53 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2009. godine

-iznos od 28,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2010. godine

-iznos od 33,94 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2010. godine -iznos od 32,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine -iznos od 39,93 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, od 01.04.2010. godine -iznos od 38,29 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2010. godine -iznos od 41,71 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2010. godine -iznos od 64,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2010. godine -iznos od 45,67 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2010. godine -iznos od 55,79 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2010. godine -iznos od 52,24 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2010. godine -iznos od 44,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2010. godine -iznos od 62,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2010. godine -iznos od 83,61 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2011. godine -iznos od 69,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2011. godine -iznos od 75,36 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2011. godine -iznos od 68,82 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2011. godine -iznos od 70,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2011. godine -iznos od 99,35 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2011. godine -iznos od 102,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2011. godine -iznos od 126,08 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2011. godine -iznos od 115,57 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2011. godine -iznos od 102,98 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2011. godine -iznos od 101,69 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2011. godine -iznos od 100,87 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2011. godine -iznos od 106,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2012. godine

-iznos od 113,21 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2012. godine -iznos od 113,99 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2012. godine -iznos od 110,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2012. godine -iznos od 112,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2012. godine -iznos od 114,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2012. godine -iznos od 112,24 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2012. godine -iznos od 113,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2012. godine -iznos od 112,30 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2012. godine -iznos od 108,34 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2012. godine -iznos od 113,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.11.2012. godine -iznos od 116,06 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2012. godine -iznos od 115,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2013. godine -iznos od 106,15 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2013. godine

-iznos od 115,08 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2013. godine, pa sve do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

9. U pisanom podnesku od 21.studenog 2024. (stranica 246 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da sukladno raspravnom rješenju suda, precizira svoj tužbeni zahtjev za isplatom na način da u istom tužbenom zahtjevu zasebno prikazuje tražbinu po osnovu nedopuštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od tražbine po osnovu nedopuštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojem je glavnica kredita bila vezana za tečaj švicarskog franka. Kako je to navedeno u prethodnom podnesku od 21.04.2024. godine, tužitelj u konačnici potražuje ukupan iznos od 29.805,41 kn, odnosno sada 3.955,86 EUR, budući je tužitelj tim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.713,93 kn, a zbog izbjegavanja bilo kakvih daljnjih prijepora u pogledu istaknutog prigovora zastare. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 29.805,41 kn, odnosno sada 3.955,86 EUR, utemeljen je na Nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke, a iz čijeg nalaza proizlazi kako je tužiteljica uslijed nedopuštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi više platila iznos od 6.842,13 kn, dok je po osnovu nedopuštene odredbe o valutnoj klauzuli i rasta tečaja više platila iznos od 24.677,21 kn, odnosno pretplatila je sveukupan iznos od 31.519,34 kn. Tužiteljica je prvotno tužbom potraživala iznos od 29.805,41 kn, dok je nakon provedenog vještačenja u prethodnom postupku, svojim podneskom od 29.06.2020., povećala tužbeni zahtjev za iznos od 1.713,93 kn, tj. na iznos od 31.519,34. Kako je drugostupanjski sud ukinuo prethodnu presudu zbog istaknutog prigovora zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, tužiteljica je u ovom ponovljenom postupku radi izbjegavanja bilo kakvih prijepora u odnosu na taj dio zahtjeva, svojim prethodnim podneskom od 21.04.2024. godine, povukla svoj tužbeni zahtjev u tom dijelu za iznos od 1.713,93 kn, tako da sada u konačnici ponovno kao i u tužbi potražuje iznos od 29.805,41 kn/3.955,86 EUR.

Iznos od 1.713,93 kn, za koji dio je tužiteljica povukla svoj tužbeni zahtjev, predstavlja ukupan zbroj preplaćenih kamata u periodu od 31.07.2010. godine do 28.02.2013. godine, a sve kako to stoji u izračunu sudskog vještaka prema Tablici iz Zaključka sa str.11. i 12. vještačkog nalaza. Na taj način tužiteljica potražuje preplaćene kamate u periodu od 31.08.2007. godine do 30.06.2010. godine, te dio preplaćenih kamata u iznosu od 21,43 kn od 31.07.2010. godine, dok u preostalom dijelu do 28.02.2013. godine je povukla svoj tužbeni zahtjev za preplaćene kamate. Prema Tablici iz Zaključka financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica dakle sada potražuje slijedeće iznose:

Slijedom iznesenog, tužiteljica precizira svoj tužbeni zahtjev na način da zasebno potražuje isplatu po osnovu nedopuštenih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 680,63 eur/5.128,19 kn, a zasebno tražbinu zbog nedopuštenih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.275,23 eur/24.677,22 kn. Sukladno rješenju suda tužiteljica precizira svoj tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese slijedeću presudu:

1. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu nedopuštenih odredbi članka 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU-34/06, u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke o kreditiranju građana i koja je vezana uz valutnu klauzulu, isplati iznos od 680,63 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 14,53 EUR, od 01.09.2007. godine

-na iznos od 14,12 EUR, od 01.10.2007. godine

-na iznos od 13,94 EUR, od 01.11.2007. godine

-na iznos od 13,97 EUR, od 01.12.2007. godine

-na iznos od 13,70 EUR, od 01.01.2008. godine

-na iznos od 13,77 EUR, od 01.02.2008. godine

-na iznos od 24,01 EUR, od 01.03.2008. godine

-na iznos od 24,12 EUR, od 01.04.2008. godine

-na iznos od 23,15 EUR, od 01.05.2008. godine

-na iznos od 22,71 EUR, od 01.06.2008. godine

-na iznos od 22,62 EUR, od 01.07.2008. godine

-na iznos od 21,90 EUR, od 01.08.2008. godine

-na iznos od 21,62 EUR, od 01.09.2008. godine

-na iznos od 21,54 EUR, od 01.10.2008. godine

-na iznos od 23,20 EUR, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 21,55 EUR, od 01.12.2008. godine

-na iznos od 22,59 EUR, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 22,44 EUR, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 22,17 EUR, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 21,53 EUR, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 21,21 EUR, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 20,50 EUR, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 19,84 EUR, od 01.07.2009. godine

-na iznos od 19,55 EUR, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 19,34 EUR, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 18,95 EUR, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 18,42 EUR, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 18,32 EUR, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 18,13 EUR, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 18,04 EUR, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 17,56 EUR, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 17,53 EUR, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 17,03 EUR, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 16,78 EUR, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 17,41 EUR, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 2,84 EUR, od 01.08.2010. godine

do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], da tužiteljici CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu nedopuštenih i ništetnih odredbi članka 1. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU-34/06, u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplati iznos od 3.275,23 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 3,76 EUR, od 01.11.2008. godine

-na iznos od 5,66 EUR, od 01.01.2009. godine

-na iznos od 8,95 EUR, od 01.02.2009. godine

-na iznos od 10,60 EUR, od 01.03.2009. godine

-na iznos od 6,91 EUR, od 01.04.2009. godine

-na iznos od 7,92 EUR, od 01.05.2009. godine

-na iznos od 2,99 EUR, od 01.06.2009. godine

-na iznos od 0,22 EUR, od 01.08.2009. godine

-na iznos od 3,19 EUR, od 01.09.2009. godine

-na iznos od 3,27 EUR, od 01.10.2009. godine

-na iznos od 1,15 EUR, od 01.11.2009. godine

-na iznos od 6,20 EUR, od 01.12.2009. godine

-na iznos od 10,01 EUR, od 01.01.2010. godine

-na iznos od 15,90 EUR, od 01.02.2010. godine

-na iznos od 14,87 EUR, od 01.03.2010. godine

-na iznos od 22,40 EUR, od 01.04.2010. godine

-na iznos od 21,25 EUR, od 01.05.2010. godine

-na iznos od 24,93 EUR, od 01.06.2010. godine

-na iznos od 47,00 EUR, od 01.07.2010. godine

-na iznos od 42,83 EUR, od 01.08.2010. godine

-na iznos od 55,79 EUR, od 01.09.2010. godine

-na iznos od 52,24 EUR, od 01.10.2010. godine

-na iznos od 44,18 EUR, od 01.11.2010. godine

-na iznos od 62,52 EUR, od 01.12.2010. godine

-na iznos od 83,60 EUR, od 01.01.2011. godine

-na iznos od 69,76 EUR, od 01.02.2011. godine

-na iznos od 75,36 EUR, od 01.03.2011. godine

-na iznos od 68,81 EUR, od 01.04.2011. godine

-na iznos od 70,29 EUR, od 01.05.2011. godine

-na iznos od 99,35 EUR, od 01.06.2011. godine

-na iznos od 101,61 EUR, od 01.07.2011. godine

-na iznos od 126,08 EUR, od 01.08.2011. godine

-na iznos od 115,57 EUR, od 01.09.2011. godine

-na iznos od 102,98 EUR, od 01.10.2011. godine

-na iznos od 101,69 EUR, od 01.11.2011. godine

-na iznos od 100,87 EUR, od 01.12.2011. godine

-na iznos od 106,88 EUR, od 01.01.2012. godine

-na iznos od 113,21 EUR, od 01.02.2012. godine

-na iznos od 114,00 EUR, od 01.03.2012. godine

-na iznos od 110,32 EUR, od 01.04.2012. godine

-na iznos od 112,65 EUR, od 01.05.2012. godine

-na iznos od 114,88 EUR, od 01.06.2012. godine

-na iznos od 112,24 EUR, od 01.07.2012. godine

-na iznos od 113,65 EUR, od 01.08.2012. godine

-na iznos od 112,30 EUR, od 01.09.2012. godine

-na iznos od 108,34 EUR, od 01.10.2012. godine

-na iznos od 113,22 EUR, od 01.11.2012. godine

-na iznos od 116,06 EUR, od 01.12.2012. godine

-na iznos od 115,54 EUR, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 106,15 EUR, od 01.01.2013. godine

-na iznos od 115,08 EUR, od 01.03.2013. godine

do 01.08.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

10. U pisanom podnesku od 24.travnja 2024. (stranica 241 spisa) i na ročištu održanom kod ovog suda dana 5.veljače 2025. (stranica 253 spisa) tuženik po punomoćniku protivio se djelomičnom povlačenju tužbe.

11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u ugovor o kreditu, zk. izvadak, Otplatnu tablicu, Pregled uplata po kreditu, dopis PBZ od 27.07.2007.god.,Potvrde o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu,Plan otplate,Obavijesti o izmjeni visine mjesečne obveze, dopis PBZ od 13.10.2020. godine, dopise PBZ od 14.07.2011. godine i 11.07.2012. godine. Informaciju o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko – knjigovodstvene struk,i zvršio uvid u pisana očitovanja vještaka i saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke.

12. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike, a zbog ništetnih odredbi

predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9010974724 (list 10 spisa), proizlazi da je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužiteljice CP, kao korisnika kredita. Solidarni dužnik po navedenom ugovoru je CPŠ iz [adresa],te založni dužnici CP i CPŠ.

Odredbom članka 1. Ugovora o kreditu Banka se obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 35.780,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju stambenog objekta (čl.2. Ugovora).

Člankom 4. ugovoreno je da na kredit u otplati korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,35%.Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom),sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

Člankom 6. ugovoreno je da na dospjele, nepodmirene obveze iz navedenog ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno propisima banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.

U članku 7. navodi se da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a u stavku 2. navedenog članka ugovora navodi se da kredit u iznosu od 35.780,00 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuje se u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio navedenog ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. navedenog ugovora ,korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta ,te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita.Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostvio banci. Ova obavijest sastavni je dio ugovora.

14. Nije sporno da je navedeni ugovor solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Vulić iz [adresa] dana 30.siječnja 2006.godine broj OU-34/2006 (list 16 spisa).

15. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-573/2029 -32 od 1.srpnja 2021.od pravomoćno je utvrđeno ništetnim dio odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziran kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita u dijelu u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u tom dijelu iste ne proizvodi pravne učinke,

te utvrđeno ništetnim dio odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu od 25.01.2006. godine, solemniziranim kod Javnog bilježnika Nikole Vulića, iz [adresa], pod brojem OU34/06, zaključenim između tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, [adresa], kao davatelja kredita, u dijelovima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke o kreditiranju građana i koja je vezana uz valutnu klauzulu, te time iste odredbe u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke.(stranica 136,180 spisa).

16. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o. koja je u pisanom nalazu i mišljenju od 1.lipnja 2020.godine (list 80-91 spisa) navela da je tužitelj 25.01.2006. godine, kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita - bankom Ugovor o kreditu broj 9010974724.Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 35.780,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,35% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke o kreditiranju građana. Kredit je otplaćen u cijelosti sukladno zaključenom ugovoru. Vještak je u zaključku navela da je tužitelj u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu broj 010974724 od 25.01.2006. godine, kojega je tužitelj sklopio sa tuženikom Privrednom bankom d.d. Zagreb, platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to:

- po osnovi promjena kamatnih stopa 6.842,13

- po osnovi tečajne razlike 24.677.21

UKUPNO PREPLATA: 31.519,34

Dakle, vještak je navela da je tuženik tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 31.519,34 HRK i to kako slijedi:

U svezi primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje vještak je u pisanom očitovanju (list 108 spisa) navela da je zadatak vještaka bio izračunati visinu preplaćenih iznosa, koji nastaju porastom tečaja za valutu CHF, a ne njihovim sniženjem, te je izračun izvršila sukladno definiranom zadatku. U odnosu na navod tuženika da u svom nalazu vještak nije niti utvrdio koja je visina kamatnih stopa primjenjivana u spornom razdoblju, vještak je navela da navedeno nije točno,t e navela da je u svom nalazu na str. 4 navela točno razdoblja, odnosno od kojeg do kojeg dana je primjenjivana kolika kamatna stopa, te navela da svi ostali navodi i primjedbe tuženika su pravne prirode te se na iste ne može očitovati. Nadalje vještak je navela u pisanom očitovanju od 10.veljače 2021.godine u odnosu na prijedlog tuženika da se izvrši dopuna vještačenja, te da vještak utvrdi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, te da je vještak trebala izračunati koliko je kretanje parametara, uzimajući u obzir objektivne kriterije, utjecalo na promjenu visine kamatne stope u periodu otplate -da ugovorom o kreditu nije ugovoren niti jedan parametar uz koji bi bila vezana promjena kamatne stope, nego je navedeno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci Banke, te da nema saznanja temeljem kojih kriterija i parametara je Banka mijenjala kamatne stope, odnosno koji su parametri utjecali na promjenu kamatnih stopa po kreditu tužitelja. Vještak je navela da sam zadatak vještaku tuženik svojim podneskom nije jasno predložio da bi se po njemu moglo postupiti. Tuženik navodi da realnu kamatnu stopu treba utvrditi obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametra koji utječu na promjenu visine kamatne stope. Tom prilikom tuženik spominje neke od kriterija koji su mogli utjecati na kretanje parametara kao što su npr. 3M CHF LIBOR, kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom na devizne depozite – aktivne kamatne stope, prinosi na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obvezne pričuve Banke...., a što bi utjecalo na promjenu kamatne stope. Ukoliko je potrebno bilo što izračunati trebalo bi definirati koje kriterije treba uzeti u obzir prilikom izračuna i sa kojim učešćem (postotkom) koji od kriterija utječe na visinu kamatne stope, jer nisu svi kriteriji od jednakog utjecaja na formiranje cijene kredita, odnosno potrebno je navesti koje je kriterije tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna visine kamatne stope. Osim spomenutih kriterija koji bi eventualno mogli utjecati na promjenu kamatnih stopa ima još mnogo drugih kriterija koji nisu spomenuti, a značajni su. Kako bi se utvrdila realna kamatne stopa uključujući sve utjecaje na tržištu kapitala trebalo bi provesti makroekonomsku analizu, koja nije predmetom ovoga spora. Parametri koji određuju cijenu kredita su:

- vlastiti troškovi pribave novčanih sredstava

- troškovi poslovanja banke

- rizik naplate kredita, a koji opet ovisi o kreditnoj sposobnosti klijenta, vrsti kredita, roku otplate, instrumentima osiguranja kredita i t.d.

Utjecaj na cijenu kredita imaju i uvjeti konkurencije na tržištu, stopa inflacije, kreditni rejting zemlje, ponuda i potražnja za likvidnim sredstvima na tržištu, kriza i t.d.... a također i sama diskrecijska ocjena banke. Vještak je navela da se stoga ne može udovoljiti zahtjevu tuženika za izračunom realne kamatne stope bez jasno definiranih kriterija i parametara, jer parametri temeljem kojih su mijenjane kamatne stope nisu definirani, a niti ugovoreni. U cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 01.lipnja 2020. godine budući da ga je izradila sukladno definiranom joj zadatku (str.119,124 spisa).

17. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

18. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi - preplatila tuženoj ukupno iznos od 31.519,34 kn (6.842,13 kn preplaćene kamate plus više plaćeno zbog povećanja tečaja 24.677,21kn), te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju zahtijevani iznos od 680,63 EUR na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na ime tečajne razlike iznos od 3.275,23 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate, kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115.ZOO; čl.29., čl.1165 ZOO/05, čl.3. ZID ZOO - NN 78/2015). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na način da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali/ mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, odnosno koji su utjecali na troškove kredita, s obzirom da predmetnim ugovorom o kreditu kojega je tužitelj zaključio sa tuženikom, nisu navedeni uvjeti, niti parametri koji utječu na promjenjivost kamatne stope, odnosno nije ugovoren niti jedan parametar uz koji bi bila vezana promjena kamatne stope, nego je navedeno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci banke. Također je neosnovan prijedlog tuženika za provođenje dopunskog vještačenja tako da se u izračun uključe razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od tečaja važećeg na dan korištenja kredita, s obzirom da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa. Dakle, sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP),te je za navesti da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove, te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO, niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu razliku anuiteta (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

20. U odnosu na navode tuženika da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, odnosno da je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, pa da stoga tužitelju ne pripada pravo na isticanje ništetnosti, niti tražiti bilo kakvo plaćanje, za navesti je da spornim odredbama ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije povrijeđen samo interes jedne ugovorne strane (tužitelja),već je njima povrijeđen javni interes s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama, onda se ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st.2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen (VSRH Rev 112/2018-2 od 09.ožujka 2022.).

21. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina u razdoblju dospijeća od 01.rujna 2007. godine do 01.ožujka 2013.godine. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245. st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 16.svibnja 2019. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan.

21.2. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

22. Kako je naprijed navedeno tužiteljica je u pisanom podnesku od 21.travnja 2024. (stranica 235 spisa) povukla dio tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih kamata u iznosu od 1.713,93 kn, čemu se tuženik protivio (stranica 241 spisa (stranica 253 spisa),te je stoga sud s obzirom na izloženo sa navedenim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljicu odbio. Za napomenuti je da je tužiteljica u pisanom podnesku od 21. travnja 2024. navela da radi izbjegavanja svakog daljnjeg prijepora u pogledu istaknutog prigovora zastare da povlači dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata u navedenom iznosu (stranica 235 spisa).

23. Za navesti je da je tužiteljica po provedenom vještačenju precizirala tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevala novčane iznose sukladno izračunu vještaka ( str.103. spisa),te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.ZPP.

24.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.851,72 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.8.t.1) 100 bodova, sastav 4 pisana podnesaka po Tbr.8.t.1. u iznosu od po 100 bodova ,te za zastupanja na ročištima dana 3.listopada 2019.godine (Tbr.9.t.2) 50 bodova, 6.prosinca 2019.godine (Tbr.9.t.2.) 50 bodova i 17.svibnja 2021..godine (Tbr.9.t.1.) 100 bodova , za sastav pisanih podnesaka od 21.04.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 21.11.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, e za zastupanja na ročištima dana 14.05.2024.(Tbr.9.t.2) i 05.02.2025. (Tbr.9.t.1.), koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, troška vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 EUR. Tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, to je tužiteljica obveznik plaćanja sudske pristojbe samo na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. petita tužbe.

25. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. ZOO).

26. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. veljače 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude , a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190 ZPP)

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika