REPUBLIKA HRVATSKA

PR-6372/2021-31

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II tužiteljice MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III tužiteljice ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV tužiteljice FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V tužiteljice AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI tužiteljice ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VII tužiteljice HĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene, dana 20. prosinca 2024.g., u prisutnosti punomoćnika I-VI tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. veljače 2024.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da I tužiteljici HĆ, [adresa], isplati iznos od 682,55 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 18,28 EUR od dana 16. veljače 2016.g. do isplate,

- na iznos od 63,15 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 63,16 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 44,92 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 36,23 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 73,77 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,08 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,81 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 37,93 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 68,70 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 47,90 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 37,07 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da II tužiteljice MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 956,83 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 18,28 EUR od dana 16. veljače 2016.g. do isplate,

- na iznos od 63,15 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 63,16 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 44,92 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 36,23 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 73,77 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,08 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,81 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 37,93 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 68,70 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 47,90 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 37,07 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da isplati III tužiteljici ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.064,70 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 99,56 EUR od dana 16. veljače 2016.g. do isplate,

- na iznos od 84,56 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 63,17 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 84,69 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 95,97 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 84,48 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 87,47 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 82,94 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 82,31 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 86,23 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,44 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 82,77 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 57,11 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da IV tužiteljici FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.056,83 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 86,63 EUR od dana 16. veljače 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,94 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 80,45 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 73,63 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 84,82 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 90,51 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 86,59 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 93,23 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 84,39 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 91,31 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 79,92 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 80,98 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da V tužiteljici AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 898,75 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 65,10 EUR od dana 16. veljače 2016.g. do isplate,

- na iznos od 65,10 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. do isplate,

- na iznos od 71,32 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 48,98 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB:46377257342 da VI tužiteljici ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 380,23 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 44,97 EUR od dana 16. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,72 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,72 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,72 EUR od dana 16. srpnja 206.g. do isplate,

- na iznos od 39,43 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,95 EUR od dana 16. rujna 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,95 EUR od dana 16. listopada 2016.g. do isplate,

- na iznos od 42,06 EUR od dana 16. studenog 2016.g. do isplate,

- na iznos od 40,14 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,95 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 35,33 EUR od dana 16. veljače 2017.g. do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 273,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se I do VI tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Tužba u odnosu na HĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smatra se povučenom.

Obrazloženje

1. I i II, tužiteljice u tužbi navodi da su u utuženom razdoblju bile zaposlenice, tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Klinici za plućne bolesti Jordanovac, III, IV, V, tužiteljice su bile zaposlene kao medicinske sestre u Klinici za ženske bolesti i porode, dok je VI tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za dermatologiju, te na Odjelu za oftalmologiju. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09).

Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine.

Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl.

IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“

Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine

Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine.

S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP- a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom zahtjevu I tužiteljica HĆ predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 682,55 EUR, II tužiteljica MĆ predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 956,83 EUR, III tužiteljica ČĆ predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.064,70 EUR, IV tužiteljica JĆ predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.056,83 EUR, V tužiteljica AĆ predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 898,75 EUR i VI tužiteljica ŠĆ predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 380,23 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, opreza radi ističe prigovor zastare na sva potraživanja tužitelja, te prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je dana 23. studenoga 2006. godine sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Prije svega sporno je da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice za obračun plaće, ali pravna valjanost gore navedenih pravnih izvora. U odnosu na navod tužitelja o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice, da u članku 3. Izmjena dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. i godine stoji: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama", a na čemu tužitelj osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2 %, a za treće 2,8 % iz čega proizlazi da se radi o prosjeku od 2%. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznosi 1,99948 %. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog, nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužitelj. Tužitelj, slučajno ili ne, previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tako se u točki 1. Istoga članka navodi kako "ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Člancima II. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna. Citirano nesporno ureduje odgodu uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - "realni tromjesečni BDP-u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine Nadalje, sporna je i pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ova je temeljno načelo obveznog prava. Ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011 godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista - da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora "pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor (…)“ te da je takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske o svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine. Slijedom svega navedenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011. godine. Tuženik ističe kako argumente pod ovom točkom iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. Posebno se tuženik protivi osnovanosti potraživanja tužitelja za mjesec 01/2017. Naime, posljednja u nizu Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na koje se poziva tužiteljica sklopljena je 26. 10. 2011. godine na određeno vrijeme od 5 godine, a što znači da joj primjena istekla 26.10.2016. godine. Člankom 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), propisano je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, člankom 2. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Budući da nakon isteka Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije sklopljen novi Sporazum, Vlada Republike Hrvatske je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama zakona donijela posebnu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016. godine kojom je u čl. 1. određena osnovica u visini od 5.211,02 kuna, koja je u primjeni od 1.1.2017. godine, a temeljem čega je tužiteljici i izvršen obračun plaće. Slijedom svega navedenog jasno se može zaključiti da nakon 1.1.2017. godine nema mjesta daljnjoj primijeni Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine budući da je visina osnovice utvrđena Odlukom Vlade RH od 29.12.2016. godine, a što je u skladu s člankom 2. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama. Zbog preopterećenosti nadležne službe tuženika zadužene za izradu izračuna predmetnih potraživanja tuženik će naknadno dostaviti izračune. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbe i tužbene zahtjeve u cijelosti uz obavezu I-VI tužiteljici nadoknade troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako izvršen uvid u obračunske liste, izračun tuženika i dokumentaciju.

4.Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev I-VI tužiteljica osnovan u cijelosti.

5. Vezano za, opreza radi, istaknuti prigovor zastare, valja istaknuti kako je tuženik na ročištu održanom dana 18. prosinca 2023.g. navedeni prigovor povukao, osim za VI tužiteljicu ŠĆ, gdje je ostao kod istaknutog prigovora zastare i to za mjesec siječanj i veljaču 2016.g., a kako je VI tužiteljica ŠĆ konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, povukla dio zahtjeva koji se odnosio na mjesec siječanj i veljaču 2016.g., to sud isti prigovor nije obrazlagao.

6. Vezano za tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, isti je neosnovan, budući između stranaka nije sporno kako je tuženik poslodavac tužitelja, te sukladno odredbi čl. 7 st. 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću.

7. Među strankama nije sporno da su I do VI tužiteljice bile u utuženom razdoblju u radnom odnosu kod tuženika, te da im je tuženik obračunavao i isplatio plaću u vremenskom razdoblju od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g., po osnovnici u visini od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn na temelju odredbe čl. III Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.g.

8. Osnovica za obračun plaće u javnim službama pravno je uređena; Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23.studenog 2006.g. sklopili Sindikati javnih službi sa jedne strane, te Vlada RH sa druge strane, a kojima je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007.g., 2008. i 2009.g.

Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.g. koju je 21.prosinca 2006.g. donijela Vlada RH, te je istom, osnovica utvrđena u iznosu od 4.819,66 kn bruto sa primjenom od 01. siječnja 2007.g., a koja se Odluka u uvodu izrekom poziva na navedeni sporazum (NN 142/06). Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je stupio na snagu 01.travnja 2009.g., sukladno čl. 2 kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom dok prema čl. 3 danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5 st. 2 i 3 Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01) i sve odredbe drugih Zakona, Kolektivnih ugovora i drugih Sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009.g. sklopili Sindikati javnih službi s jedne, te Vlada RH sa druge strane, kojim je među ostalim ugovoreno da se sa danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovice za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008.g. u visini od 5.108,84 kn bruto, te čl. III reguliran način povrata osnovice "u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast među godišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta među godišnjeg tromjesečnog BDP-a, dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto", dok je točkom IV reguliran način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javim službama (NN 124/09) od 02. listopada 2009.g., kojim je izmijenjen čl. 2 na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom, zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako Kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom, te je čl. 3 propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2 ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, dana 13. svibnja 2009.g. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, sklopljenim 04. listopada 2010.g. ( NN 115/10), koji u čl. 51, st. 4 navodi "ugovorne strane zajednički utvrđuju da su dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.g.,te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.g. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima".

9. Dana, 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.g.

10. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

11. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.g. (NN 141/12) koji u čl. 51 st. 3 određuje kako ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.g. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.g., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

12. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012.g. donijeli Vlada RH, te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u čl. 1 navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 07. prosinca 2011.g. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV u vezi s čankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u čl. 2 se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja, te sukladno prethodno navedenom utvrđuju se da primjena čl. IV st. 5 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013.g.", dok o primjeni odredbe čl. III nema niti riječi.

Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj:39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuju kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

13. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s time da isto proizlazi iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazumna radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

14. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%.

15. U predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjeni odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjena uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. pa nadalje.

17. Budući visina tužbenih zahtjeva svih tužiteljica kao i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata, između stranaka nije sporna, a s obzirom na sve gore navedeno, sud je usvojio postavljene tužbene zahtjeve, te naložio tuženiku isplatiti I tužiteljici HĆ ukupan bruto iznos u visini od 682,55 EUR, II tužiteljici MĆ ukupan bruto iznos u visini od 956,83 EUR, III tužiteljici ČĆ ukupan bruto iznos u visini od 1.064,70 EUR, IV tužiteljici FĆ ukupan bruto iznos u visini od 1.056,83 EUR, V tužiteljici AĆ ukupan bruto iznos u visini od 898,75 EUR, te VI tužiteljici ŠĆ ukupan bruto iznos u visini od 380,23 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je I-VI tužiteljici valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu u skladu sa čl. 151 st. 1 i st. 2 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, pripada im pravo zastupanja po punomoćniku i to: I tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 187,50 EUR, II tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR kn prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 187,50 EUR, III tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR kn prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 187,50 EUR,IV tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV- a iznosi 187,50 EUR, V tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 187,50 EUR, te VI tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 25 bodova, uz vrijednost jednog boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 62,50 EUR.

Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a s obzirom na to da su tužitelji zastupani po istom odvjetniku, za svaku poduzetu radnju uvećano prema Tbr. 40, tj. uz povišenje za 10% za drugu i svaku slijedeću osobu za 10%, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%, pa tako uz povišenje za ukupno 50% priznat im je trošak: sastava podneska od 20.07.2022.g. 75 bodova uvećano za 50% iznosi 112,50, sastav podneska od 17.08.2022.g. 18,75 bodova uvećano za 50% iznosi 28,12 bodova, pristup na ročište 18.12.2023.g. 75 bodova uvećano za 50% iznosi 112,50 bodova, sastav podneska od 10.01.2024.g.(usklađenje tužbenog zahtjeva sa važećom valutom) 18,75 bodova uvećano za 50% iznosi 28,12 bodova, pristup na ročište 06.03.2024.g. 75 bodova uvećano za 50% iznosi 112,50 bodova, pristup na ročište 20.12.2024.g. 75 bodova uvećano za 50% iznosi 112,50 bodova, ukupno 506,24 bodova, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 4 , Tbr 9 toč. 1, Tbr. 40 Tarife), ukupno uz vrijednost boda od 2,00 EUR, sve uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.265,60 EUR, a kada se podijele sa VI tužitelja, svaki od tužitelja ima pravo na trošak poslije spajanja postupka u iznosu od 210,93 EUR. Dakle, I tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 398,43 EUR,II tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 398,43 EUR, III tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 398,43 EUR, IV tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 398,43 EUR, V tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 398,43 EUR, te VI tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u visini od 273,43 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška I do VI tužiteljici su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku.

20. Podneskom od 10. siječnja 2024.g. tužiteljica HĆŽ povukla je tužbu u ovoj pravnoj stvari, a čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud sukladno odredbi čl. 193 Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci ovog rješenja.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu, dana 21. veljače 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

1. pun. I-VI tužitelja

2. tuženiku