REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3487/21-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3 OIB 84397956623 kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ĐI dipl. iur. protiv tuženika MI, [adresa], nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 21. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku MI iz [adresa], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 3.285,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2021. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu KLASA: 140-03/14-03, URBROJ: 341-25-06/2-14-036714 od **.**.2017. GI, rođenoj **.**.1953. s adresom [adresa], Bosna i Hercegovina, sada pokojnoj majci tuženika, utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 01.09.2002. do 31.12.2013. g. u visini od 24.754,31 kn. Navedeno rješenje je pravomoćno i ovršno sa 27.12.2017. Dojavom HZMO Područne službe u Zagrebu, Odjela za ekonomsko-financijske poslove od 20.11.2018. utvrđeno je da sada pokojna GI nije podmirila tražbinu od 24.754,31 kn te da je potrebno provesti postupak za naplatu. Tuženik MI je sa sada pokojnom majkom GI dana **.**.2016. pred notarom DI iz [adresa], sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem primatelj uzdržavanja GI davatelju uzdržavanja JI ostavlja u vlasništvo i posjed nakon svoje smrti nekretnine navedene u ovom ugovoru, pokretne stvari te svoja novčana sredstva. GI umrla je 20.06.2018., a prema rješenju o nasljeđivanju notara AI iz [adresa], za nasljednike su proglašeni: 1. sin GI MI, iz [adresa], 2. kći Đ M, iz [adresa] i 3. kći ĐIR NI iz [adresa].Tuženik je sin, davatelj uzdržavanja i nasljednik pokojne GI pa ga je tužitelj dopisima od 16.01.2020., 20.10.2020. i 26.02.2021. pozvao na povrat duga. Tuženik je pozive zaprimio, ali do podizanja tužbe nije podmirio traženo dugovanje. Kako tuženik kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove temeljem čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), to tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj jer nije državljanin RH i nije nikada imao prebivalište ni boravište ovdje. Tužba nije razumljiva jer nije jasno zašto se poziva na ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženika i njegove majke koji ga ne legitimira za dugove njegove majke. Prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 O 052440 18 O od 11.12.2019. g. nasljednici u pogledu svih pokretnih i neporetnih stvari su sva djeca umrle GI od kojih je jedno državljanin RH, pa se ističe prigovor pasivne legitimacije. Nadalje, tuženik smatra da je tužitelj mogao pokrenuti eventualna potraživanja prema majci tuženika dok je još bila živa, jer potječu navodno iz razdoblja od 2002. do kraja 2013. g. Kakio se radi o povremenim tražbinama, u smislu čl. 226. ZOO-a onda je posljednja tražbina za mjesec prosinac 2013. g. zastarjela krajem 2016. godine. Dakle, tužitelj je mogao pokrenuti sudski postupak protiv GI od 2022. do kraja 2016. godine. Kako nije došlo do prekida zastare, onda su sva predmetna potraživanja zastarjela u smislu ZOO-a. Stoga tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: rješenje HZMO Područne službe u Zagrebu klasa: 140-03/14-03 ur.broj: 341-25-06/2-14-036714 od 21.11.2017. g. dopis HZMO od 20.11.2018., ugovor o doživotnom izdržavanju od 30.10.2020. broj OPU-OV- 1554/2020, rješenje o nasljeđivanju broj 39 0 = 052440 18 O od 11.12.209. g., dopis sa zahtjevom za povrat nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja tužitelja od 16.1.2020., dopis od 20.10.2020., dopis od 26.2.2021., analitiku regresa, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐIR.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovom postupku sporna je pasivna legitimacija, istaknut je prigovor zastare od strane tuženika i osporava se nadležnost suda u Republici Hrvatskoj.

6. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu klasa: 140-03/14-03 ur.broj: 341-25-06/2-14-036714 od 21. studenog 2017. g. koje je pravomoćno i ovršno postalo 27. prosinca 2017. godine razvidno je da je GI, rođenoj **.**.1953. godine utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1.9.2022. godine do 31.12.2013. g. u svoti od ukupno 24.754,31 kuna, te je ista obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja u korist žiro-računa Državnog proračuna, time da je navedeno da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i da je utvrđeno da je rješenjem ove Podrućne službe od 19.2.2014. g. određena obiteljska mirovina počevši od 1.9.2022. g. za GI i GI G, a rješenjem od 20.2.2014. g. za GI te je korisniku mirovine GI za period od 1.9.2022. g. do 31.12.2013. g. nepripadno isplaćena obiteljska mirovina u iznosu od 24.754,31 kune.

7. Prema članku 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, dalje: ZOMO) osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZOMO-u ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

8. Prigovor tuženika kojim ističe apsolutnu nenadležnost suda u Republici Hrvatskoj jer nije državljanin Republike Hrvatske, u potpunosti je neosnovan. Naime, čl. 58. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19,) propisano je da u sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost (tuženi ima prebivalište u [adresa]) za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području obvezu treba ispuniti. Budući se radi o obvezi koju tuženik mora ispuniti u sjedištu tužitelja, to je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud je izvršio uvid u rješenje o doživotnom izdržavanju notara DI broj OPU-IP 558/2016 od 29.09.2016. g. koji su zaključili GI kao primalac izdržavanja i MI kao davalac izdržavanja, kojim je pok. MI GI ostavila JI u vlasništvo i posjed nakon smrti nekretnine opisane u ugovoru, pokretne stvari i svoja novčana sredstva, kao i rješenje o nasljeđivanju notara AI broj 39 0 O 052440 18 O od 11. prosinca 2019. godine. Dakle, predmetnim ugovorom o uzdržavanju je pok. GI ostavila tuženiku u vlasništvo i posjed nakon svoje smrti nekretnine, pokretne stvari i svoja novčana sredstva, a tuženik i kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove prema čl. 139. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/03, 33/15 i 14/19). U odnosu na navedeni prigovor sud je saslušao i svjedoka ĐIR zamolbenim putem po Općinskom sudu u Puli koja je iskazala da je negdje 2020. g. saznala nakon primitka dopisa HZMO-a da se njena majka tereti za povrat nepripadajućeg dijela mirovine u iznosu od cca 24.000,00 kuna. Tada je zvala i pitala HZMO o čemu je riječ jer do brata nije mogla doći, budući da je prodao kuću i promijenio adresu, a riječ je o kući koju je stekao od njene majke Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a za što je saznala tek nakon što je kuću prepisao na sebe. Ona do tada nije imala nikakvih saznanja o tome da bi njena majka primala bilo kakvu nepripadajuću mirovinu te joj je HZMO na upit objasnio da je riječ o nepripadnoj obiteljskoj mirovini za njenog pok. oca te da je njena majka neovlašteno primala njezin dio te mirovine u razdoblju od 2002. do 2013. Nakon što je HZMO-u priopćila da u navedeno nije upućena, njihov zaposleni CI joj je rekao da mi to moramo vratiti, pri tome je mislio na nas troje nasljednika, jer je presuda pravomoćna, a kad sam ga tražila da mi dostavi presudu istu mi ju je dostavio te joj je priopćio da su njena majka i brat MI još u listopadu 2017. obavješteni o navedenome. Ona sama nikada nije imala nikakvu punomoć za majčine račune, ali zna da je njen brat imao punomoć za raspolaganje sredstvima s njezinog računa te da joj je on rješavao svu papirologiju. Navedeno zna iz neposrednih saznanja, odnosno razgovora s majkom i to još iz vremena dok je studirala u Zenici i bila u redovitom kontaktu s majkom i bratom, a već tada je majka je dala punomoć njenom bratu za račun u banci te je on redovito dolazio jednom mjesečno iz Sarajeva gdje je studirao u [adresa] da bi podigao novac s majčinog računa. To je tako funkcioniralo do majčine smrti s time da je brat živio s njom od kod se vratio sa studija u Sarajevu pa do majčine smrti. Ipak napominje da je godinu dana prije svoje smrti njena majka izbacila brata iz kuće jer nije htjela snahu u kući, ali zna da je i nadalje ostala s bratom u dobrim odnosima te da su i nadalje komunicirali, a brat je i dalje rješavao sve za majku. Navedeno znam i od svog brata jer je s njim bila zapravo u dobrim odnosima sve do prije neke 4 godine kada je isti prekinuo i svaki kontakt s njom i njenom sestrom, a nakon što su ga kontaktirale oko vraćanja majčinog duga, a o čemu on nije htio razgovarati. Negdje u isto vrijeme kada se javio HZMO javilo se i njemačko mirovinsko osiguranje Familienkasse sa zahtjevom za povrat 4 ili 5 mirovina koje je isto isplatilo nakon majčine smrti. Navedeno zna jer je njena sestra dobila obavijest od njemačkog mirovinskog, a istu je dobio i njen brat, što su sestra i ona utvrdile kada su dobile uvid u svu dokumentaciju u ostavinskom postupku kojeg su pokrenule iza majke sestra i ona krajem 2019. ili početkom 2020. Napominje da se u zadnje 4 godine nije ništa događalo po ovom pitanju, odnosno ona nema nikakvih saznanja u navedenom periodu, pa je što više bila uvjerenja da je brat to sve platio. Dakle, ovaj sud nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

10. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, sud nalazi da je mjerodavno pravo čl. 1111. st. 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Dakle, u ovom slučaju se ne radi o povremenim davanjima mirovine kako to smatra tuženik, nego se radi o novčanoj tražbini koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem HZMO od 21. studenog 2017. godine a tražbina je dospjela 27. prosinca 2017. godine te za istu vrijedi opći zastarni rok od 5 godina, pa sud otklanja i ovaj prigovor tuženika i to pozivom na čl. 168. st. 1. ZOMO. 11. Sud nalazi da je tužitelj dokazao i visinu potraživanja 557. analitikom regresa od 28.4.2021. g. a također i da se nekoliko puta bezuspješno obraćao tuženiku i to dopisima od 16.1.2020., 20.10.2020. i 26.2.2021. g. kojima se tuženik nije odazvao. 12. Stoga sud nalazi da je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem novčane tražbine tužitelja pa mu je priznao i zakonsku zateznu kamatu počev od podnošenja ove tužbe dana 28. travnja 2021. godine i to po čl. 28. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. veljače 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku