REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1467/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj po braniteljici Tanji Bota, odvjetnici iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. prosinca 2024., broj: 31 Pp-15163/2022, na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okrivljenog IV i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni IV proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci navedene presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 150,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima 60,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi u bitnom, da nitko od svjedoka očevidaca nije potvrdio riječi ili postupke koji mu se stavljaju na teret. Žalitelj ponavlja svoju obranu i detaljno analizira iskaze ispitanih osoba, ukazujući da je svjedok VV pravomoćno oglašen krivim za remećenje javnog reda i mira i njegov iskaz treba uzeti s velikom rezervom, zbog čega je sud prvog stupnja trebao u dvojbi presuditi u korist okrivljenika.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, te je utvrdio, da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani okrivljenika nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što opravdano ukazuje žalbom.

5. Uvodno treba napomenuti da je tužitelj podnio optužni akt protiv dvojice počinitelja (žalitelja i VV), prvostupanjski je sud izdao protiv obojice prekršajni nalog, te je isti u odnosu na VV postao pravomoćan, dok je žalitelj podnio prigovor pa je proveden prekršajni postupak. Stoga je u postupku protiv žalitelja VV iskazivao iz pozicije svjedoka, iako je za isti događaj prethodno osuđen kao okrivljenik.

5.1. Imajući u vidu sve okolnosti događaja, cijeneći da je sudionik događaja VV osuđen jer je zbog situacije u prometu izašao iz vozila i galamio na žalitelja vrijeđajući ga, pokušavao otvoriti vrata vozila i fizički napao žalitelja povlačeći ga za prsa i udarivši ga šakom u oko, ostalo je dvojbeno pitanje je li žalitelj postupao u nužnoj obrani.

5.2. Naime, pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja kojem se drugi moraju pokoravati.

5.3. Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja ali i uzme u obzir da je VV započeo sukob i prvi fizički nasrnuo, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (mogućnost da je žalitelj napadnut na način da je drugi sudionik u prometu izašao iz svog automobila i počeo otvarati njegova vrata i izvlačiti ga van), nužno utvrditi je li on eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.

5.4. Činjenica da je žalitelj bio sudionik fizičkog sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupio u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.

5.5. Ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije otklonio dvojbu je li žalitelj postupao u nužnoj obrani, zbog čega da je pobijana presuda donesena preuranjeno, te samim tim nije nedvojbeno dokazana njegova krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

5.6. Što se tiče verbalnog dijela sukoba, žalitelju se stavlja na teret da je galamio na drugog sudionika riječima „jebem ti majku“. Isti je u postupku porekao počinjenje prekršaja na taj način, a svjedok VV navodi da je po radu usana žalitelja shvatio da mu psuje majku. Dakle, imajući u vidu da niti drugi sudionik događaja ne spominje galamu i vikanje od strane žalitelja, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda da iz provedenog postupka neprijeporno proizlazi da je okrivljenje od strane tužitelja utemeljeno, odnosno da je žalitelj počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret upravo na način i riječima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

6. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, svjedoke, pročitati i cijeniti sveukupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

7. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.rr.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.