Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-15/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. AL, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., povodom žalbe optuženice protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 156/2019-59 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. AL, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. AL pod toč. 3. počinila samo kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 306. st. 2. KZ/11.

II/ Uslijed odluke pod toč. I/ preinačuje se pobijana presuda i u odluci o kaznenopravnoj sankciji i izriče da se uzimaju kao pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 iz toč. 1. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 iz toč. 2. kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te za kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11 iz toč. 3. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i izriče da se opt. AL na temelju čl. 51. KZ/11 osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci te se uz daljnju primjenu čl. 57. KZ/11 opt. AL izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu i 3 (tri) mjeseca, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko opt. AL u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 57. st. 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

III/ Uslijed odluke pod toč. I/ preinačuje se pobijana presuda i u odluci o posebnoj obvezi i izriče da se na temelju čl. 62. u vezi s čl. 56. st. 4. KZ/11 opt. AL izriče posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 na način da u roku od tri godine od pravomoćnosti presude popravi štetu, tako da ošt. Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet, OIB 84106603042, Savska cesta 129, Zagreb, isplati iznos od 80.990,93 eura. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 ukoliko opt. AL ne postupi u skladu s posebnom obvezom iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje izrečene kazne.

IV/ Uslijed odluke pod toč. I/ preinačuje se pobijana presuda i u odluci o imovinskopravnoj zahtjevu te se izriče da se na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) opt. AL obvezuje na ime imovinskopravnog zahtjeva ošt. Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet, OIB 84106603042, Savska cesta 129, Zagreb, isplatiti iznos od 80.990,93 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva ošt. Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, upućuje u parnicu.

V/ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-156/2019-59 od 2. travnja 2024., opt. AL proglašena je krivom pod toč. 1. izreke zbog kaznenog djela protiv imovine - pronevjera, opisano u čl. 233. st. 2. u vezi čl. 233. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 233. st. 2.KZ/11, pod toč. 2. izreke zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja - krivotvorenje isprave, opisano po čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, pod toč. 3. izreke zbog kaznenog djela protiv pravosuđa - sprečavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 306. st. 2 KZ/11 te zbog kaznenog djela protiv imovine - oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, nakon čega je opt. AL za kazneno pronevjere, na temelju čl. 233. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo krivotvorenja isprave, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, za kazneno djelo sprječavanje dokazivanja, na temelju čl. 306. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 51. KZ/11 opt. AL osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci a potom joj je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđena ima izvršiti jedna godina i pet mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. AL u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od jedne godine ispuni posebnu obvezu tako da naknadi počinjenu štetu i isplati oštećenoj pravnoj osobi - Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet iznos od 82.555,90 eura.

1.1. Na temelju čl. 62. u vezi čl. 56. st. 4. KZ/11 opt. AL je izrečena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da u roku od jedne godine od pravomoćnosti ove odluke nadoknadi štetu tako da isplati iznos od 82.555,90 eura ošt. Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet, OIB 84108603042, Savska cesta 129, Zagreb. 1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 ukoliko opt. AL ne postupi u skladu s posebnom obvezom iz čl. 62. KZ/11, sud može opozvati uvjetovani dio osude i odrediti izvršenje izrečenog uvjetovanog dijela kazne.

1.3. Na temelju čl. 57. st. 5. KZ/11. vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora počinje teći od pravomoćnosti presude i ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) opt. AL je dužna na ime imovinskopravnog zahtjeva ošt. pravnoj osobi - Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet, isplatiti iznos od 82.555,90 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. opt. AL je oslobođena plaćanja troškova postupka, dok se ista obvezuje oštećenoj udruzi platiti trošak nagrade njezinog opunomoćenika u visini koja će se odrediti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. AL putem branitelja po službenoj dužnosti Borisa Makarovića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP te zbog odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, podredno, da preinači presudu na način da optuženici izrekne manju kaznu, odredi kraći neuvjetovani dio kazne te da joj ne naloži posebnu obvezu u vidu isplate počinjene štete.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. AL je djelomično osnovana.

6. Iako uvodno žaliteljica ističe bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a povodom žalbe optuženice ovaj sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

7. Opt. AL žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koncipirajući žalbu na način da iznosi svoje stajalište u odnosu na (ne) dokazanost svakog od kaznenih djela za koje je proglašena krivom. Tako u odnosu na kazneno djelo pronevjere iz toč. 1. izreke presude upire da je sud neosnovano otklonio njenu obranu pozivajući se pri tome na iskaz svjedokinje ŽL, iz čijeg iskaza proizlazi da se kredit u banci plaćao putem trajnog naloga (toč. 10. obrazloženja presude), no da je sud izgubio iz vida da je račun Udruge povremeno ulazio u blokadu (što je posvjedočila OL), pri čemu je notorno da za vrijeme blokade Udruga nije mogla plaćati kredit, pa je u tom dijelu logično da se podizanjem gotovog novca Udruga pripremala za vrijeme blokade, tijekom koje ne bi bila u mogućnosti vršiti otplate kredita. Potom, da je optuženica novčana sredstva potrošila za svoje potrebe, a ne za potrebe Udruge, tada bi Udruga u razdobljima blokade morala prekinuti poslovanje, do čega nije došlo, kao i da je Udruga za svaki program za koji je primala sredstva morala podnositi izvještaj tijelima koja su financirala njene potrebe, a da takve izvještaje nije dostavila morala bi vraćati dobivena sredstva, što se također nije dogodilo. Napokon, ukazuje kako Udruga nije dostavila tijekom postupka izvještaje niti za jedan trodnevni seminar koji se svake godine održavao u npr. Umagu ili Rovinju, izvještaje o trošenju sredstava za IPA fond, te da bi iz takvih izvještaja, da su uzeti u obzir kod vještačenja, bilo vidljivo da su sredstva trošena namjenski te da ih optuženica nije protupravno prisvojila.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u odnosu na kazneno djelo pronevjere pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za svoju odluku dao je jasne, iscrpne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome se žalitelju ukazuje da je, a u odnosu na prethodno navedene žalbene navode, prvostupanjski sud, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije, koji je prihvatio kao nepristran, objektivan i dan u skladu s pravilima struke, utvrdio da glede projekata koje je obrađivao tijekom vještačenja, a odnose se na inkriminirao razdoblje, da se sve isplate koje su navedene, doista nalaze na izvodima žiro-računa, da nije utvrdio nikakve nepravilnosti, da su sve navedene isprave pravilno knjigovodstveno evidentirane te ispravno prijavljene kroz izvješća onima koji su financirali projekte Udruge (Grad Zagreb – Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, donatori i dr.), da za sve projekte postoji knjigovodstvena dokumentacija (knjigovodstvena podloga) u kojoj je isto proknjiženo, a što je sve obrađeno i dokumentirano u dopuni vještačenja od 17. kolovoza 2023. (str. 667-687 spisa). Povrh toga, žalbeni navodi kojima optuženica želi prikazati svoje postupanje kao postupanje koje je išlo na dobrobit Udruge, podizanjem gotovine te onda u vremenu blokade žiro- računa Udruge podmirivanjem tim novcem obaveza iz kredita, ukazuju se također neosnovani jer je u odnosu na tu okolnost ŽL iskazala da, kada je optužnica suočena s predočenim neosnovanim isplatama računa plakala i rekla da je spašavala "crnu blagajnu", no da joj nije bilo jasno na što optužnica misli jer nikada nisu imali nikakvu drugu blagajnu mimo one službene. Napose u tom dijelu očitovao se i financijsko knjigovodstveni vještak Dario Dumančić navodeći da pod pretpostavkom da je doista novac s računa podizan prije eventualne blokade računa i kasnije trošen za takvu namjenu, odnosno za seminare, za IPA fond i sl., da bi u tom slučaju došlo do vremenski ograničenog podizanja novca, a ne tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja u kontinuitetu kako je to činjeno u konkretnoj situaciji, uz to naglašavajući da ista situacija vrijedi i u slučaju blokade žiro računa apostrofirajući da podaci o eventualnoj blokadi računa ne bi utjecali za rezultate vještačenja.

7.1.1. Naime, iz zaključka vještaka proizlazi da je u razdoblju od 2011. do 2014. sa žiro-računa Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet podignut novac koji nije uplaćen u blagajnu Udruge u iznosu od 504.600,00 kn, što iznosi 66.971,93 eura, dok za plaćene troškove koji se ne odnose na poslovanje Udruge (za koje nema vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije) iznosi 105.626,15 kn odnosno 14.019,00 eura, tj. sveukupno 610.226,15 kn odnosno 80.990,93 eura. Osim toga, iz iskaza svjedokinje ŽL koja je inače bila zaposlena u Udruzi od 2012. do 2015., ispočetka radeći pomoćne poslove u arhivi, a poslije administrativne poslove, a na kraju vođenje jednog od europskih projekata je iskazala da je zbog nedostatka u financijskim izvještajima upravo za potrebe jednog europskog projekta išla proučavati financijsku dokumentaciju te je tako uočila isplate na bankomatima koje nisu bile opravdane, nakon čega je prikupila sve bankovne izvade te uočila i daljnje podizanje novca putem bankomata, o čemu je izvijestila predsjednicu Udruge FL, a da je potom angažirana OL koja je prilikom rekonstrukcije financijske analize uočila da su financijski izvještaji bili kopirani od ranijih godina s minimalnim izmjenama, da je puno novaca podignuto putem bankomata službenom karticom bez opravdanja, da je optuženici slala desetine mailova s molbom da dostavi dokumentaciju Udruge, na što uopće nije reagirala, da je veliki posebni problem bio rekonstruirati plaće i sastaviti potrebne isprave za razdoblje od 2010. pa nadalje, da su po izvodima banke ustanovili dobavljače od kojih su tražili račune usklađujući tako knjigovodstvene isprave, da je do otkrivanja nepravilnosti u radu optuženice došlo kada je HL trebala ići na bolovanje te da je bilo problema sa platnim listama zbog čega joj se obratila za pomoć pa je pregledavajući platne liste uočila brojne nepravilnosti kojima su bili oštećeni i djelatnici Udruge a i sama Udruga, zbog kojih nepravilnosti oko isplate plaća se okoristila država jer je došlo do pretplate poreza i doprinosa, na koji je način optuženica prouzročila i dodatnu štetu za Udrugu za oko 30.000,00 kn. Pri tome je iskazati da je ista svjedokinja iskazala da je bilo situacija dizanja gotovine s bankomata kako bi se uplatilo u blagajnu no s ciljem podmirivanja troškova službenih putovanja, seminara i sl. Ujedno je za ukazati da je ista iskazala kako se kredit Udruge plaćao putem trajnog naloga, a ne podizanjem novca s bankomata, stavljanjem istog u blagajnu a onda plaćanjem banci, a da je kasnije otplatu kredita preuzeo Grad Zagreb, tako da je i u tom dijelu žalbeni prigovor optuženice neosnovan.

7.1.2. Stoga, prvostupanjski sud osnovano zaključuje, a nakon temeljite analize ocjene provedenih dokaza, dovodeći u vezu kao istinite iskaze svjedoka FL, OL, ŽL te nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, a napose i materijalnih dokaza u spisu, da je optuženica bila zadužena za vođenje blagajne i obavljanje svih financijsko-knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova Udruge (što proizlazi iz odluke Odbora Udruge od 11. rujna 2014.), da joj je predsjednica Udruge FL dala na raspolaganje Visa Electron Business bankovnu karticu računa Udruge otvorenog u Zagrebačkoj banci s pripadajućim pinom, token uređajem, štambiljem i faksimilom Udruge te da je tijekom inkriminiranog razdoblja istu koristila na način da je neovlašteno raspolagala novčanim sredstvima Udruge tako što je s pomoću spomenute kartice podizala novac na bankomatima koji novac nije uplaćivala u blagajnu Udruge niti trošila za poslovanje Udruge, kao i da je koristila karticu putem POS uređaja u iznosima navedenim pod toč. 1. izreke presude, da ne postoje dokazi koji bi ukazivali da je netko drugi imao mogućnost korištenja kartice bankovnog računa Udruge, dakle, da je svojim postupanjem protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, pri čemu je vrijednost pronevjerene stvari velika (prelazi iznos od 8.000,00 eura) čime je ostvarila obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 postupajući upravo s ciljem pribavljanja takve, velike vrijednosti.

7.2. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz toč. 2. izreke presude, optuženica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda upirući da se u izreci presudi neosnovano koristi termin "predala u sandučić", posebice što iz iskaza svjedokinje FL s rasprave 9. listopada 2020. proizlazi da je potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Zagreb-Centar, netko jednostavno ubacio u poštanski sandučić, da je neautentičnu potvrdu mogao pribaviti, a onda ubaciti u poštanski sandučić Udruge bilo tko, tko je imao interes da Udruga bude odabrana na nekom natječaju za financiranje, a da je s tim u vezi prvostupanjski sud neosnovano zaključio da "utvrđene činjenice zatvaraju krug indicija o tome da je upravo optuženica počiniteljica tih radnji i da je svaka druga mogućnost isključena".

7.2.1. Takvim žalbenim navodima optuženica nije osporila utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoja utvrđenja dao jasne, prihvatljive i logične razloge. Naime, kada se ima u vidu da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je opt. AL počinila kazneno djelo pronevjere na način kako je to opisano u toč. 1. izreke presude, a da iz iskaza svjedokinje FL proizlazi da su u Udruzi zbog dokumentacije potrebne za prijavu projekata bile potrebne tri potvrde da Udruga nema duga s osnova doprinosa i plaća, a da su iz Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostava Zagreb-Centar rekli da postoji dug na ime neplaćenih doprinosa u iznosu od 80-90.000,00 kn, da iz iskaza ŽL proizlazi da nisu uredno predavani poreznoj upravi JPPD obrasci kojima se utvrđuje obveza plaćanja poreza i doprinosa na plaće (a koji su poslovi i radni zadaci bili povjereni optuženici), da je optuženici naloženo da od porezne uprave ishodi potvrde o nepostojanju duga na računima Udruge, a da je u sandučiću Udruge nekoliko dana kasnije pronađeno tri potvrde (s lista 82-84 spisa) Porezne uprave, Područnog Ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Centar da Udruga nema nikakvih dugovanja prema poreznoj upravi, da je Udruga provjerila vjerodostojnost tih potvrda u odnosu na koje je Porezna uprava, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb - Centar od 25. veljače 2015. izvijestila Udrugu da to nisu vjerodostojne isprave, da te potvrde nisu 25. kolovoza 2014. izdane u Ispostavi Zagreb - Centar niti evidentirane u informatičkom sustavu Porezne uprave, da takve potvrde u razdoblju od 7. studenog 2013. do 19. studenog 2014. uopće nisu izdavane, pa stoga niti ona od 25. kolovoza 2014., tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve navedene činjenice čine zatvoreni krug indicija koje upućuju na jedini mogući zaključak tj. da je upravo optuženica na neutvrđen način pribavila lažnu javnu ispravu koja je pronađena u sandučiću Udruge, jer je jedina za to imala motiv, pri čemu je posve nebitno da li ju je optuženica "predala" ili "ubacila" u sandučić Udruge.

7.3. U odnosu na kaznena djela iz toč. 3. izreke presude – sprječavanje dokazivanja i oštećenje tuđe stvari, optuženica ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je oštetila dva prijenosna računala "Fujitsu" Lifebook AH 530 vrijednih 11.791,24 kn, a da financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju Udruge nije kod sebe zadržala niti je uništila, da je nije uskratila Udruzi već da je postojala u Udruzi u papirnatom obliku. Potom, pod istom točkom (toč. III. žalbe) ukazuje da bi se radilo o tome da, ako se prihvati obrazloženje presude, da namjera optuženice nije bila oštećenje tuđe stvari kao samostalna radnja, nego je oštećenje tuđe stvari bilo u funkciji sprječavanja dokazivanja, radi čega kazneno djelo oštećenja tuđe stvari kao samostalno djelo ne egzistira, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11.

7.3.1. Dakle, u pogledu kaznenih djela iz toč. 3. izreke pobijane presude optuženica osim pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda ukazuje i na povredu kaznenog zakona na štetu optuženice, pa će se ovaj sud prvo očitovati u odnosu na povredu kaznenog zakona, koju povredu optuženica ističe, a kojim žalbenim navodima na nju i osnovano upire.

7.3.2. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude u toč. 3. proizlazi da je optuženica u inkriminiranom razdoblju u nakani onemogućavanja, utvrđivanja financijsko-knjigovodstvenih podataka o poslovanju Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, za period od 2010. do 2014., koje poslove je obavljala u navedenoj Udruzi, znajući da joj je Udruga zbog sumnje na prisvajanje novca Udruge i drugih propusta u njenom radu 30. lipnja zabranila vođenje financijsko- knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova te zatražila povrat dva prijenosna računala "Fujitsu" Lifebook, vrijednih 11.791,24 kn, u kojima su pohranjeni podaci Udruge, da ju je Upravni odbor dopisima pozivao da vrati financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju kao i opremu u vlasništvu Udruge koji su joj bili povjereni za obavljanje zadataka, Udruzi vratila tek manji dio tražene dokumentacije, a da je onda u nakani uništenja tuđe stvari s jednog prijenosnog računala izbrisala sve pohranjene financijsko-knjigovodstvene podatke, a na oba računala uništila monitore i tipkovnice kako se više ne bi mogli aktivirati.

7.3.3. Naime, kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku sakrije, ošteti ili uništi predmet ili ispravu koji služe dokazivanju, krivotvori dokaz ili tko podnese takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini.

7.3.4. U konkretnom slučaju, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je optuženica oštetila dva prijenosna računala kako bi onemogućila utvrđivanje financijsko-knjigovodstvenih pokazatelja poslovanja Udruge za razdoblje od 2010. do 2014., a pri čemu joj je bilo povjereno obavljanje financijsko-knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova. Stoga, okolnosti zbog kojih je uništila i učinila neuporabljivim dva prijenosna računala ne ukazuju na to da bi njena namjera bila usmjerena na ostvarenje uništenja i činjenjem neuporabljivom predmetnih prijenosnih računala kao zasebne radnje, već takve njene radnje, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju dio njene jedinstvene djelatnosti koje je uključivalo radnje sprječavanja i znatnog otežavanja dokazivanja u postupku pred sudom. Naime, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, radi se o prividnom stjecaju tj. konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela gdje se kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. KZ/11 pojavljuje kao glavno kazneno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 kao sporedno kazneno djelo, zbog čega isto ne egzistira kao samostalno kazneno djelo jer je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11.

7.3.5. Stoga, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 valjalo je prihvaćanje žalbe optuženice u tom dijelu, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci dijela i izreći da je opt. AL pod toč. 3. izreke pobijane presude počinila (samo) kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. KZ/11 (toč. I. izreke ove presude).

7.4. Kao što je već rečeno u toč. 7.3.1. ove drugostupanjske odluke, optuženica upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je oštetila odnosno uništila dva prijenosna računala, ukazujući da joj je 30. lipnja 2014. Udruga zbog sumnje na protupravno prisvajanje novca zabranila vođenje financijsko-knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova te zatražila povrat dva prijenosna računa, koja je računala 1. rujna 2014. vratio izvanbračni suprug optuženice IL, o čemu je sačinjena potvrda o preuzimanju opreme (dva prijenosna računa, USB kartica porezne uprave te financijska dokumentacija, list 85 spisa) u kojoj se potvrdi ne spominje da su računala bila oštećena, a da je kasnije, 11. rujna 2014., 19. rujna 2014. te 23. listopada 2014. Udruga slala dopise optuženici u kojima nije iznosila ikakav prigovor u odnosu na stanje vraćenih prijenosnih računala, što bi svakako bilo navedeno da su prijenosna računala doista bila oštećena. Ujedno, da financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju nije kod sebe zadržala, niti je uništila, nije ju uskratila Udruzi, već je ista postojala u papirnatom obliku u samoj Udruzi.

7.5. Takvim žalbenim navodima optuženica nije obeskrijepila pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju doista predmetna računala bila dijelom oštećena dijelom uništena upravo iz razloga jer se na istima nalazila financijsko-knjigovodstvena dokumentacija, odnosno podatci o njenim radnjama vezanim za kazneno djelo pronevjere, koji bi je podaci nedvojbeno inkriminirali. U tom smislu, pravilno sud zaključuje da je jedino optuženica imala motiv za uništenje, a samim time i činjenje neuporabljivim navedenih računala s podacima koji su se u njima nalazili, a sve kako bi onemogućila utvrđivanje činjenica glede prisvajanja velike imovinske koristi, odnosno kako bi spriječila i znatno otežala dokazivanje u postupku pred sudom.

7.5.1. Naime, da su predmetna računala vraćena oštećena, proizlazi iz fotografija prijenosnih računala (list 715-729 spisa), na kojima su prikazana oštećena vraćena računala - da su na jednom računalu nedostajale pojedine tipke iz tipkovnice, da je na istom računalu izgreben monitor, oštećena plastika s stražnje strane monitora, pri čemu su prostori između tipki i mjesta gdje su se nalazile tipke kojih nije bilo ispunjeni prljavštinom nalik pijesku i krupnoj prašini, dok je na drugom računalu oštećen monitor, tipkovnica i poklopac u vidu ogrebotina. Povrh toga, svjedokinja ŽL je iskazala, a to ne spori ni sama optuženica, da je na korištenje dobila dva prijenosna računala od kojih je jedan koristio njen sin za izradu web stranice za potrebe Udruge, a koja je računala vratio izvanbračni suprug optuženice 1. rujna 2014., da je jedno bilo upotrebljivo no da su iz njega bili izbrisani svi podatci, dok je drugo računalo bilo uništeno do te mjere da više nije funkcioniralo. Naime, svjedokinja ŽL pokušala je pokrenuti vraćena prijenosna računala kako bi došla do dokumentacije, pri čemu je jedno računalo uspjela pokrenuti no nije imalo nikakvih podataka, dok su na drugom računalu nedostajale tipke, ekran je bio oštećen, izgledalo je kao da je računalo "palo" te uopće nije bilo u funkciji. S obzirom na prethodno navedeno, a suprotno žalbenim navodima optuženice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica oštetila dva računala s razlogom da onemogući utvrđivanja financijsko- knjigovodstvenih podatka o poslovanju Hrvatske udruge za školovanja pasa vodiča i mobilitet za razdoblje od 2010. do 2014., pri čemu treba imati u vidu da je Udruga još 30. lipnja 2014. zabranila optuženici vođenje financijsko-knjigovodstvenih poslova, ujedno tražeći povrat prijenosnih računala pa je u vremenu do 1. rujna 2014. kada je njen izvanbračni suprug u Udrugu donio i predao računala imala dovoljno vremena da u računalima podatke koji bi je inkriminirali učini nedostupnima, bilo brisanjem, bilo fizičkim uništenjem predmetna dva prijenosna računala s obzirom je znala da bi bile razotkrivene njene radnje počinjene na štetu Udruge. Uz to je za ukazati da optuženica niti kasnije nije postupila po Odluci Upravnog odbora Udruge od 11. rujna 2014. (list 91 spisa) kojom je zatraženo da dostavi kompletnu originalnu dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje Udruge i projekte Europskih fondova te knjige iz programa Synesis, na koju se je oglušila, nakon čega je 19. rujna 2014. (list 92 spisa) pozvana na sastanak u Udrugu 22. rujna 2014., a dopisom od 23. listopada 2014. (list 93 spisa) ponovno je od strane predsjednice Udruge FL pozvana da hitno i neodgodivo dostavi dokumentaciju vezanu za isplate plaća zaposlenika i isplate drugih dohodaka za 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu i dr., koju dokumentaciju optuženica nije dostavila.

7.6. Sve navedene okolnosti, povezane u jedinstvenu i logičnu cjelinu ukazuju da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u ponašanju optuženice stječu svi bitni elementi kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11 za što je dao izrazito iscrpne, jasne i provjerljive razloge u toč. 12.3. do 12.6. a na koje se upućuje žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8. Optuženica se žali i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi upirući da je neosuđivana te da je osim te olakotne okolnosti sud trebao uzeti kao olakotno i činjenicu da nije obrazovana za vođenje financijskih poslova već da je po zanimanju kemijski tehničar, da se u Udruzi angažirala prije inkriminiranog razdoblja kao volonter sa psima vodičima za slijepe osobe, da je majka dvoje djece te njeno korektno držanje pred sudom, loše imovno stanje zbog čega joj je sud trebao izreći manju kaznu i kraći neuvjetovani dio kazne, pri čemu u odnosu na trajanje neuvjetovanog dijela kazne nije niti trebao odrediti posebnu obvezu u vidu naknade počinjene štete.

8.1. Razmatrajući prethodno navedene žalbene navode optuženice, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda takvi navodi nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani opt. AL, pri čemu nije podcijenio olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti, a niti je precijenio otegotne okolnosti u visini pribavljene imovinske koristi koja desetak puta premašuje kvalifikatorni element kaznenog djela, kao i činjenicu neizravne štete zbog nepravilnog obračuna plaća i doprinosa, kao i da je zloupotrijebila hendikep predsjednice Udruge FL i tajnice KL te drugih slijepih i slabovidnih osoba u Udruzi koje upravo zbog tog hendikepa nisu mogle kontrolirati njen rad i postupke, što ukazuje na njenu bezobzirnost i bešćutnost. Pri tome, činjenica što nije bila kvalificirana za obavljanje povjerenih joj poslova, za odluku o izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije, nije od utjecaja, kao i što je majka dvoje već punoljetne djece.

8.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud opt. AL za kazneno djelo pronevjere na temelju čl. 233. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo krivotvorenja isprave na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te za kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, koje je kazne kao pravilno utvrđene prihvatio i ovaj sud.

8.3. Imajući međutim u vidu, da je ovaj drugostupanjski sud preinačio u pravnoj oznaci prvostupanjsku presudu na način naveden pod toč. I/ ove drugostupanjske odluke, isto je utjecalo i na odluku o jedinstvenoj kazni, uslijed čega je opt. AL na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, nakon čega joj je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu i tri mjeseca, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseci mjeseci neće izvršiti ukoliko opt. AL u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. (toč. II/). I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom će se kaznenopravnom sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je ista adekvatna osobi optuženice, stupnju njene krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.

9. Uslijed preinačenja presude u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenopravnoj sankciji bilo je potrebno preinačiti odluku prvostupanjskog suda u odnosu na posebnu obvezu (toč. III/). Naime, iako je pravilno prvostupanjski sud na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi s čl. 56. st. 4. KZ/11 naložio optuženici da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, imajući u vidu da je uslijed preinačenja u pravnoj oznaci djela optuženica proglašena krivom (samo) za kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, a ne i za kazneno djelo uništenja tuđe stvar – dva prijenosna računa vrijedna 11.791,24 kn / 1.564,97 eura, to je po prvostupanjskom sudu utvrđenu posebnu obvezu u iznosu od 82.555,90 eura trebalo umanjiti za vrijednost predmetna dva računala (1.564,97 eura/11.791,24 kn). Stoga je i u tom dijelu ovaj sud preinačio pobijanu presudu na način da je opt. AL, a temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi naložio posebnu obvezu koja se posebna obveza sada odnosi na iznos od 80.990,93 eura a glede kaznenog djela pronevjere iz toč. 1. pobijane presude tj. da popravi štetu prouzročenu kaznenim djelom u iznosu od 80.990,93 eura, optuženici nalaže izvršiti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude, koji rok ovaj sud drži objektivnim i primjerenim.

10. Uslijed prethodno navedenog, ovaj sud je preinačio i odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu te opt. AL obvezao da na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11 ošt. Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa i mobilitet isplati iznos od 80.990,93 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je u preostalom dijelu imovinsko-pravnog zahtjeva Udruga upućena u parnicu.

10.1. Iako se optuženica žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu jer da je isti previsoko dosuđen, a odnosi se na vrijednost prijenosnih računala jer da su prijenosna računala bila stara preko tri godine, što znači da njihova vrijednost ne može biti kao u vrijeme kada su nabavljena, takvi žalbeni navodi su obzirom na prethodno navedeno u točki 10. bespredmetni, jer je u tom dijelu ošt. Hvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, upućena u parnicu.

11. Uslijed prethodno navedenog, a kako ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. AL na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti presudu kao pod toč. I/, II/, III/ i IV/ izreke, a u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. V/).

Osijek, 21. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić