Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-135/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB-32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi umješača protiv dijela presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-86/2024-57 od 14. lipnja 2024., 21. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba umješača Republike Hrvatske i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-86/2024-57 od 14. lipnja 2024. u dijelu točke II. izreke (pravilno bi bilo točke III. izreke) kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 470,53 EUR sa zateznim kamatama na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se zahtjev umješača Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB- 32206148371 da tužitelju DĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 206,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 18,40 eur dana 16. studenog 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,60 eur dana 16. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,40 eur dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,48 eur dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,17 eur dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,32 eur dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,24 eur dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,64 eur dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,00 eur dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,24 eur dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,56 eur dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,95 eur dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 443,17 eur sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 18,48 eur od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,24 eur od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,72 eur od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,40 eur od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,40 eur od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,86 eur od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,01 eur od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,88 eur od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,86 eur od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,20 eur od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,18 eur od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,32 eur od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,76 eur od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,86 eur od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,76 eur od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,44 eur od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,86 eur od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,62 eur od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,76 eur od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,46 eur od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,34 eur od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,14 eur od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,62 eur od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB-32206148371 da tužitelju DĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 470,53 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo

3 Posl.br. Pr-86/2024-57

polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 540,21 eur odbija kao neosnovan."

2. Protiv dijela presude pod točkom II. izreke (a pravilno bi bilo točka III. izreke) kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 470,53 eura sa zateznim kamatama žali se umješač zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude ukine, a podredno preinači.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu umješača kojim je predložila da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće tvrdeći da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao manju plaću od one koja bi joj pripadala.

5.1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev, a djelomično ga je odbio te je u točki II. izreke (taj redni broj je pogrešno napisan jer se u stvarnosti radi o točki III. izreke) naložio tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak.

5.2. Prilikom utvrđivanja postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %.

5.3. Umješač se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužiteljica u postupku uspjela 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Umješač navodi da je tužiteljica u predmetnoj tužbi i tijekom postupka tvrdila da joj je tuženik u razdoblju od srpnja 2014. do srpnja 2019., dakle u razdoblju od 5 godina, pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću. Tužiteljica je također tvrdila kako se u cijelom utuženom razdoblju od 5 godina primjenjuje zaključak 148. (materijalno pravo) sa sjednice Zajedničkog povjerenstva i temeljem istoga potraživao razliku plaće. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju od 13. prosinca 2023. poslovni broj Rev 603/2022 utvrdio kako tužiteljica nije u pravu te kako se Zaključak 148. ne primjenjuje od 21. prosinca 2015. nadalje, odnosno od kada je stupio na snagu Zaključak 153. Drugim riječima Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako je tuženik tužiteljici od prosinca 2015. pravilno utvrđivao i isplaćivao plaću, a slijedom čega je prvostupanjski sud predmetnom presudom odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje razliku plaće od prosinca 2015. do srpnja 2019. Dakle, tužbeni zahtjev nije osnovan za razdoblje od prosinca 2015. do srpnja 2019. jer je tada na snazi bila primjena drugog materijalnog prava, odnosno Zaključak 153. Umješač smatra da je iz navedenog razvidno kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je „tužitelj u postupku uspio 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva“. Umješač tvrdi da je tužiteljica u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva uspjela u postupku za razdoblje od 1 godine i 2 mjeseca (14 mjeseci) dok nije uspjela u postupku za razdoblje od 3 godine i 7 mjeseci (43 mjeseca), odnosno uspjela je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sa 24,6 %. Kako je u pogledu visine uspjela sa 31,73 %, njezin ukupni uspjeh u postupku je 28,2 % dok su tuženik i umješač uspjeli sa 71,8 % zbog čega umješač smatra da je tužiteljica dužna naknaditi troškove postupka tuženiku i umješaču.

5.4. Navodi umješačeve žalbe su osnovani jer tužiteljica doista u pogledu osnove nije uspjela u ovom postupku u 100 %, kako je to utvrdio prvostupanjski sud pa umješač osnovano ukazuje na to da je tužiteljica u parnici uspjela u manjem postotku od tuženika i bila bi i tuženiku i umješaču u obvezi naknaditi parnični trošak u određenom postotku, a primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

5.5. Međutim, ovaj sud nalazi da bi se takvom odlukom o troškovima povrijedilo tužiteljičino pravo pristupa sudu propisano u članku 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer bi joj nalaganje da tuženicima naknadi dio parničnog troška predstavljalo nesrazmjerno ograničenje prava na pristup sudu. Tužiteljičina tužba nije bila nerazumna i lišena ikakvog sadržaja, djelomično je bila osnovana, a neosnovana samo zbog toga što je tužiteljica pogrešno tumačila materijalno pravo. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka preinačen na način da je određeno da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove. Sukladno tome, odbijen je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka budući da svaka stranka treba snositi svoje troškove i drugostupanjskog postupka.

Koprivnica, 21. veljače 2025.

Sudac

Veljko Kučeković