Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-493/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Importanne Centar d.o.o. Zagreb (OIB: 85644690123), Trg Ante Starčevića 7, zastupanog po punomoćniku Dinu Vukoši, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o. Zagrebu, protiv ovršenika Kuća sreće j.d.o.o. Zagreb (OIB:39624278004), Ulica kneza Mutimira 5, zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, radi izravne naplate, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1715/2024-5 od 3. lipnja 2024., dana 21. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1715/2024-5 od 3. lipnja 2024. u toč.I/ - i toč.II/ izreke.
II/ Odbijaju se ovrhovoditelj i ovršenik sa zahtjevima za naknadu im troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba broj OV-762/21 od 3. veljače 2021. - u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. stav.1. toč. 3. Ovršnog zakona (toč. I/izreke). Toč. II/izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem iste ovršne isprave, a toč. III/izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 Eur.
1.1. Obrazlažući pobijano rješenje, a polazeći od činjeničnog obrazloženja predmetnih prijedloga ovršenika od 30. travnja 20204. i dopune od 2. lipnja 2024. kojim ovršenik ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. stav. 1. toč. 3. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) koji propisuje da se žalba može izjaviti protiv rješenja o ovrsi ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka - prvostupanjski sud utvrđuje da sukladno odredbi čl. 215. stav. 1. OZ-a dužnik može ispravom potvrđenom od javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Kako je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj inicirao izravnu naplatu temeljem zadužnice kao ovršne isprave – čiju pravnu valjanost ovršenik ne dovodi u pitanje, to je prvostupanjski sud njegov prijedlog radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate ocijenio neosnovanim nalazeći da ovršenik nije dokazao žalbeni razlog iz čl. 50. stav.1. toč. 3.OZ-a.
1.2. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 65. stav1. OZ-a koja propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stav. 1. toč. 1. do toč. 11. navedenog čl. OZ-a. U konkretnom slučaju ovršenik je pokrenuo parnicu iz čl. 65. stav.1. toč. 5. OZ-a no nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje.
2. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP
– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
3. Pravovremenom žalbom ovršenik pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. -3 ZPP-a, zatim zbog povreda odredbi Ustava Republike Hrvatske i to odredbe čl. 3. ("Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava"), čl.14. stav. 2. ("Svi su pred zakonom jednaki"), čl. 29. stav. 1. ("Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela"), čl. 48. stav. 1. ("Jamči se pravo vlasništva"), zbog povredi odredaba Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to čl. 6. stav. 1. ("Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde"). i čl. 13. ("pravo na djelotvoran pravni lijek "), zbog povrede čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju ("Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava"), sve u vezi s odredbom čl. 14. Konvencije ("zabrana diskriminacije"), s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači na način da usvoji prijedlog ovršenika u cijelosti, podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kod drugog uređujućeg suca te naloži ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi trošak žalbenog postupka.
4. U odnosu na sadržaj žalbe ovršenika valja ponajprije navesti da je predmet ispitivanja u ovom žalbenom stadiju određen sadržajem pobijane sudske odluke – dakle rješenjem prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice zbog razloga propisanih odredbom čl.50.stav.1.toč.3. OZ-a i kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem iste ovršne isprave.
5. Prednje navedeno je od odlučnog značaja imajući u vidu da ovršenik u izjavljenoj žalbi ponavlja navode sadržane i u prijedlogu od 30.4.2024. kojima opisuje odnos njega i ovrhovoditelja u kontekstu predmetne tražbine (u iznosu od 1.193,00 Eur sa zateznom kamatom) po osnovi zajedničke pričuve za koju tvrdi da ovrhovoditelj kao upravitelj predmetne zgrade ne može potraživati od ovršenika u svoje ime i za svoj račun, već isključivo u ime i za račun suvlasnika nekretnine sukladno odredbi članka 93. stav. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a pogotovo ne smije naplaćivati iznose zajedničke pričuve na račun upravitelja, da se prvostupanjski sud nije osvrnuo ni na prigovor promašene aktivne legitimacije ovrhovoditelja niti na prigovor ništetnosti isprave temeljem koje je ovrhovoditelj odabran za upravitelja trgovačko-poslovnog centra Importanne, smatrajući da je valjanost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju izrazito važna za konkretan postupak to više što je prvostupanjski sud bio dužan – sukladno pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.03.2022. broj Su IV-87/2022 po službenoj dužnosti ispitati i utvrditi sadrži li isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nepoštene (ništetne) odredbe, o čemu će ovisiti odluka o osnovanosti predmetnog prijedloga za ovrhu/zahtjeva za izravnu naplatu, a što je prvostupanjski sud unatoč istaknutim prigovorima ovršenika propustio učiniti, da se prvostupanjski sud nije referirao na tvrdnju ovršenika o diskriminatornom postupanju ovrhovoditelja prema njemu i ostalim selektivno određenim suvlasnicima predmetne građevine temeljem isprava koje su ništetne, te nastavno u opširnoj žalbi iznosi okolnosti i tvrdnje vezane uz odnos ovrhovoditelja kao upravitelja stambene zgrade prema stalim suvlasnicima, vezano uz način njegovog poslovanja i upravljanja.
5.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu ovršenika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti uz dosudu mu troškova žalbenog postupka.
6. Žalba ovršenika nije osnovana.
7. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da ovršenik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se prvostupanjsko rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga, slijedom čega se ovaj sud u primjeni odredbe čl. 365. stav. 2. u vezi sa čl. 381. ZPP-a a osnovom odredbe čl. 50. stav. 5. OZ-a usmjerio na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.
8. Obzirom na sadržajnu koncepciju ovršenikove žalbe valja, razumijevanja radi, ponoviti da je odredbom čl. 210. stav. 1. OZ- a propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. stav. 1. OZ-a (konkretno – bjanko zadužnice) prema odredbi članka 209. stav. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
8.1. Sukladno odredbi čl.210.stav.2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz stav. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stav. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).
9. Obzirom da je ovršenik u podnesenom prijedlogu od 30. travnja 2024. istaknuo žalbene razloge iz odredbe čl. 50. stav. 1. toč. 3., toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a i da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-1715/24-4 od 3. lipnja 2024. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate iz razloga propisanih odredbom čl. 50. stav. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a to je preostalo utvrditi i ocijeniti u prvostupanjskom postupku – da li je ovršna isprava (u konkretnom slučaju bjanko zadužnica) ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.
9.1. U kontekstu prednjeg pogrešno se ovršenik poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-87/2022 od 11.03.2022. jer se isto odnosi na posve drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od predmetne pa se ovršenik upućuje na pažljivije iščitavanje istog. Nastavno tome je neutemeljeno i žalbeno shvaćanje ovršenika da prvostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost međuvlasničkog – i ugovora o upravljanju u konkretnom slučaju.
10. Obzirom da je prvostupanjski sud stoga pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da ovršenik ničim nije dokazao da bi predmetna bjanko zadužnica bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da bi na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da je utvrđeno da je bez učinka a niti da bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško naknadivu štetu ili da je potrebno ovrhu odgoditi kako bi se spriječilo nasilje (u žalbi ističe da " zajedno sa svim suvlasnicima predmetnog trgovačkog centra već 30 godina trpi štetu zbog nezakonitog obračunavanja i naplaćivanja iznosa zajedničke pričuve i troškova održavanja, te svako daljnje provođenje prisilne naplate za navedene iznose zasigurno predstavlja nanošenje nenadoknadive štete ovršeniku"), a pravilnost kojeg stajališta ovršenik nije doveo u sumnju iznesenim žalbenim navodima, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u toč.I. – i toč.II. izreke pozivom na odredbu čl. 380. toč .2. ZPP-a.
10.1. Ovršeniku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio, a ovrhovoditelju nije dosuđen zatraženi trošak nagrade za sastav odgovora na ovršenikovu žalbu i jer sadržaj istog nije bio od značaja za odluku o žalbi ovršenika pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155. stav.1. u vezi sa čl. 21. stav. 1. OZ-a.
11. Nepobijana toč. III. izreke nije bila predmetom žalbenog ispitivanja.
U Varaždinu 21. veljače 2025.
Sutkinja
Dijana Hofer