REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-166/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ŽJ (s podacima u sustavu OIB [osobni identifikacijski broj]a CJ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 3. AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 171, [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćnici IJ, odvjetnici u [adresa], protiv tužene ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja pod 1. osobno, punomoćnice tužitelja IJ, odvjetnice u [adresa], te tužene osobno, dana 21. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na jednake dijelove iznos od 22.822,06 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 280,83 EUR od 01.07.2017. godine,

- na iznos od 280,83 EUR od 01.08.2017. godine,

- na iznos od 280,83 EUR od 01.09.2017. godine,

- na iznos od 289,37 EUR od 01.10.2017. godine,

- na iznos od 289,37 EUR od 01.11.2017. godine,

- na iznos od 289,37 EUR od 01.12.2017. godine,

- na iznos od 294,35 EUR od 01.01.2018. godine,

- na iznos od 294,35 EUR od 01.02.2018. godine,

- na iznos od 294,35 EUR od 01.03.2018. godine,

- na iznos od 291,13 EUR od 01.04.2018. godine,

- na iznos od 291,13 EUR od 01.05.2018. godine,

- na iznos od 291,13 EUR od 01.06.2018. godine,

- na iznos od 298,77 EUR od 01.07.2018. godine,

- na iznos od 298,77 EUR od 01.08.2018. godine,

- na iznos od 298,77 EUR od 01.9.2018. godine,

- na iznos od 302,24 EUR od 01.10.2018. godine,

- na iznos od 302,24 EUR od 01.11.2018. godine,

- na iznos od 302,24 EUR od 01.12.2018. godine,

- na iznos od 316,00 EUR od 01.01.2019. godine,

- na iznos od 316,00 EUR od 01.02.2019. godine,

- na iznos od 316,00 EUR od 01.03.2019. godine,

- na iznos od 317,52 EUR od 01.04.2019. godine,

- na iznos od 317,52 EUR od 01.05.2019. godine,

- na iznos od 317,52 EUR od 01.06.2019. godine,

- na iznos od 314,35 EUR od 01.07.2019. godine,

- na iznos od 314,35 EUR od 01.08.2019. godine,

- na iznos od 314,35 EUR od 01.09.2019. godine,

- na iznos od 320,84 EUR od 01.10.2019. godine,

- na iznos od 320,48 EUR od 01.11.2019. godine,

- na iznos od 320,48 EUR od 01.12.2019. godine,

- na iznos od 333,90 EUR od 01.01.2020. godine,

- na iznos od 333,90 EUR od 01.02.2020. godine,

- na iznos od 333,90 EUR od 01.03.2020. godine,

- na iznos od 336,32 EUR od 01.04.2020. godine,

- na iznos od 336,32 EUR od 01.05.2020. godine,

- na iznos od 336,32 EUR od 01.06.2020. godine,

- na iznos od 337,94 EUR od 01.07.2020. godine,

- na iznos od 337,94 EUR od 01.08.2020. godine,

- na iznos od 337,94 EUR od 01.09.2020. godine,

- na iznos od 339,81 EUR od 01.10.2020. godine,

- na iznos od 339,81 EUR od 01.11.2020. godine,

- na iznos od 339,81 EUR od 01.12.2020. godine,

- na iznos od 353,63 EUR od 01.01.2021. godine,

- na iznos od 353,63 EUR od 01.02.2021. godine,

- na iznos od 353,63 EUR od 01.03.2021. godine,

- na iznos od 357,73 EUR od 01.04.2021. godine,

- na iznos od 357,73 EUR od 01.05.2021. godine,

- na iznos od 357,73 EUR od 01.06.2021. godine,

- na iznos od 367,95 EUR od 01.07.2021. godine,

- na iznos od 367,95 EUR od 01.08.2021. godine,

- na iznos od 367,95 EUR od 01.09.2021. godine,

- na iznos od 379,48 EUR od 01.10.2021. godine,

- na iznos od 379,48 EUR od 01.11.2021. godine,

- na iznos od 379,48 EUR od 01.12.2021. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.01.2022. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.02.2022. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.03.2022. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.04.2022. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.05.2022. godine,

- na iznos od 392,19 EUR od 01.06.2022. godine,

- na iznos od 414,87 EUR od 01.07.2022. godine,

- na iznos od 414,87 EUR od 01.08.2022. godine,

- na iznos od 414,87 EUR od 01.09.2022. godine,

- na iznos od 428,38 EUR od 01.10.2022. godine,

- na iznos od 428,38 EUR od 01.11.2022. godine,

- na iznos od 428,28 EUR od 01.12.2022. godine,

- na iznos od 443,77 EUR od 01.01.2023. godine,

pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 30.12.2023. po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2 ZOO-a). sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljima nadoknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 7.060,08 eur, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodištem, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (č. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe napravljena podneskom tužiteljice od 14. veljače 2023.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. srpnja 2022. navodi se kako su tužitelji suvlasnici nekretnine čk. br. 3679/3 kuća i dvor površine 461 m2 i čk. br.3679/4 put površine 39 m2, sveukupne površine 500 m2, a sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa], 316997, i to tužitelj pod 1. u 1/2 dijela, a tužitelji pod 2. i 3. svaki u 1/4 dijela. Bez obzira na postojeće suvlasničke udjele, tužitelji su postigli sporazum da naknada koja se utužuje u ovom postupku tužiteljima isplati na jednake dijelove. Tužitelji su 2016. pred Općinskom sudom u Makarskoj pokrenuli spor radi iseljenje tužene iz prizemnog dijela sporne nekretnine, koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, dvije spavaće sobe, kupaonice, ostave, podruma i garaže, sveukupne površine 125 m2 sa posebnim ulazom, koji je tužena koristila protupravno. Spor se vodio pred Stalnom službom u Imotskom pod brojem Ps-4/19 te je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Broj Gž-4/2020 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ps-4/2019 od 09. listopad 2019. u točki I., kojom je tuženoj naloženo da se iseli iz predmetne nekretnine i u točki II. kojom je tuženoj naloženo da tužiteljima plati naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od 01. travnja 2016. do 01. lipnja 2017. u iznosu od 43.500,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

S obzirom da tužena niti do danas nije iselila iz nekretnine, tužitelji navode da će ovom tužbom potraživati daljnju naknadu za korištenje nekretnine, za razdoblje od 01.sprnja 2017. do 01. veljače 2022.

Visina predmetne naknade za korištenje nekretnine izvještačena je u postupku Ps- 4/19 u visini od 2.900,00 kn mjesečno, sve kako je to utvrđeno u Nalazu i mišljenju građevinskog vještaka FJ, Mente Forte d.o.o. broj T.D. 01-04/19-P iz travnja 2019.

Prema pravomoćnim utvrđenjima presude P-4/2019 od 09.10.2019. tužena je postala nepošteni posjednik prizemnog dijela predmetne nekretnine dana 1. travnja 2016. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nepošteni posjednik tuđe stvari mora je vratiti vlasniku ili osobi koju on odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Imajući u vidu da tužitelji žive u inozemstvu i da samo povremeno mogu koristiti predmetnu nekretninu isti bi prizemni dio kuće, da je slobodan od osoba i stvari iznajmljivali na slobodnom tržištu i na taj način ostvarivali prihod, u čemu ih tužena, budući da se ne želi iz kuće iseliti, onemogućuje.

Tužena je neovlaštenim držanjem nekretnine ostvarila direktnu korist za sebe, budući da u tom razdoblju nije plaćala nikakvu najamninu za stanovanje.

2. U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, osim nesporne činjenice pravomoćne presude koja se odnosi na isplatu naknade za razdoblje od 1. travnja 2016. do 1. lipnja 2017.

Tužena je osporila da bi ista koristila predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju, jer joj je korištenje predmetne nekretnine bilo onemogućeno na način da su tužitelji, odnosno netko od njih, isključili struju i vodu, tako da u ovoj nekretnini nije bilo uvjeta za stanovanje. Stoga je tužena odselila u [adresa], da bi se od ožujka 2019. trajno nastanila u [adresa], na adresi [adresa] i to nakon što je njen sin KJ kupio nekretninu na toj adresi.

Tužena je i istaknula prigovor zastare na potraživanja naknade za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 1. veljače 2018., a ponavlja da je potraživanje u cijelosti neosnovano uslijed pomanjkanja osnovne pretpostavke.

Da tužena nije koristila predmetnu nekretninu u razdoblju obuhvaćenom ovom tužbom svjedoči i činjenica kako njen boravak nije evidentiran prilikom očevida na licu mjesta uz prisustvo sudske komisije i vještaka mjernika dana 27. veljače 2019., a istaknula je kako nije suglasna da se vještvo koje je priloženo u tužbi koristi u ovom postupku zbog proteka vremenskog razdoblja.

3. Podneskom od 14. veljače 2023. tužitelji su povećali tužbeni zahtjev na način da su potraživali daljnji iznos od 34.800,00 kn, a za daljnje razdoblje do siječnja 2023. Na ročištu održanom dana 16. svibnja 2023. pun. tužene se je protivila toj preinaci. Obzirom da se preinaka tužbe temelji na istoj pravnoj osnovi, te da je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva bilo nužno provesti vještačenje po vještaku građevinske struke, ovaj sud smatra da je svrsishodno radi razrješenja konačnog odnosa među strankama dozvoliti preinaku tužbe, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) odlučiti kao u rješenju, sve imajući u vidu načelo efikasnosti i svrsishodnosti.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom zemljišnoknjižnog izvatka broj 2975 za k. o. [katastarska općina] – [adresa], presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž- 4/2020-2 od 30. studenog 2021., presude OS Makarska, SS Imotski broj: Ps-4/2019 od 9. listopada 2019., ugovora o kupoprodaji od 15. ožujka 2019., e-mail poruka tužitelja od 03.02.2023., e-mail poruka tužene od 13.02.2023., fotografije ulaznih vrata (list 127-130 spisa), fotografija na listovima 131-133 spisa, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke FJ te pregledom njegova nalaza i mišljenja, saslušanjem tužitelja pod 1., tužene, kao i svjedoka NJ i KJ.

Sud je odbio provesti ostale dokaze, budući je smatrao da isti nisu bili potrebni za tijek postupka, budući je činjenično stanje dovoljno raspravljeno te da bi rezultirali odugovlačenju postupka i povećanju troškova istih, što je suprotno sa načelom efikasnosti i koncentracije postupka.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora ja zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 26.496,16 EUR-a zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a koje su specificirane tužbenim zahtjevom.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj 2975 k. o. [katastarska općina] – [adresa] utvrđeno je da su na čest. zem. [katastarska čestica] kuća i dvor i čest. zem [katastarska čestica] put kao vlasnici upisani ŽJ u omjeru od ½ dijela, AJ i LJ, oba u omjeru od ¼ dijela.

Uvidom u Sporazum od 31. siječnja 2022. utvrđeno je da su isti sastavili ŽJ, AJ i LJ i njime su dogovorili da će se pokrenuti parnični postupak protiv ZJ radi neovlaštenog korištenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] u razdoblju od 1. srpnja 2017. pa nadalje i da će se naknada među suvlasnicima podijeliti na jednake dijelove.

Uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ps- 4/2019 od 9. listopada 2019., kao i presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici utvrđeno je da je istom odbijena žalba ZJ i potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ps-4/2019 od 9. listopada 2019. pod stavkom I., kojim je naloženo tuženoj ZJ da iseli iz prizemnog dijela kuće koja se nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] te da tužiteljima ŽJ, AJ i LJ preda isti u posjed, slobodan od osoba i stvari na način da tužiteljima preda ključeve prizemnog dijela kuće u roku od 15 dana. Navedena presuda potvrđena i pod stavkom II. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj ZJ isplatiti tužiteljima iznos od 43.500,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sa osnova naknade na ime korištenja tog dijela nekretnine u visini najamnine kojeg bi tužitelji ostvarivali iznajmljivanjem istog za razdoblje od travnja 2016. do lipnja 2017. Uvidom u ugovor o kupoprodaju utvrđeno je da je isti sklopljen dana 15. ožujka 2019. između PJ, UJ, ĐJ i GJ te KJ i da je istim KJ kupio nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica] zgr, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa].

Uvidom u nalaz i mišljenje sačinjenog od Mente Forte d.o.o., Omiš, travanj 2019. utvrđeno je da je tržišna vrijednost stana procijenjena na 894.000,00 kn (120,000.00 eur), dok je vrijednost najamnine procijenjena na 2.900,00 kn mjesečno (390,00 eur mjesečno).

Uvidom u ovršni predmet ovog suda broj Ovr-166/2022, koji je pokrenut povodom prijedloga ovdje tužitelja, tamo ovrhovoditelja radi predaje ovrhovoditeljima na potpuno raspolaganje, slobodno od osoba i stvari, prizemlje dijela kuće na nekretnini anagrafske oznake [adresa], čk. br. 3679/2 i čl. br. 3679/4, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa]. Uredovanje je održano 23. listopada 2023. Ulazna vrata prizemnog dijela nekretnine su otključana uz asistenciju bravara, koji je promijenio bravu te je službena osoba ovrhovoditelje uvela u posjed i uručeni su im ključevi promijenjene brave. Dana 8. travnja 2024. sud je donio rješenje broj Ovr- 166/2023-31 kojim je utvrdio da je ovrha dovršena.

Uvidom u fotografije koje prileže listovima 127 do 133 spisa utvrđeno je da je na njima fotografirana brava, koja je probušena, dok na preostalim fotografijama, prema navodima tužene, prikazana je kćerka tužitelja pod 1. ŽJ ispred predmetne nekretnine.

Uvidom u mailove priložene listovima 104-108. spisa utvrđeno je da su tužitelji predlagali tuženoj mirno rješenje spora, odnosno da su predlagali da se sklopi sporazum o predaji posjeda, ukoliko tužena više ne posjeduje ključeve predmetnog stana, no tužena nije pristala na sklapanje takvog sporazuma.

8.1. Dana 3. studenog 2023. proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke FJ. Prilikom očevida sud je pristupio na čk. br. 3679/3 i 3679/4 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] – [adresa], ušao je u prizemlje i utvrdio da se isto sastoji od tri prostorije i kupaonice. Također je utvrdio da su skinuti štokovi i vrata te da u prostorijama nema namještaja. Pun. tužitelja naveo je da je stranka koristila namještaj u vlasništvu tužitelja. Pun. tužitelja napomenuo je da je tužena u postupku Ovr-166/2022 predala ključ prilikom uredovanja.

8.2. Dana 8. siječnja 2024. zaprimljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke JJ Mente forte d.o.o. broj: T.D. 07-12/23-P, koji je upućen stranaka. Vještak u nalazu i mišljenju navodi kako je nakon provedenog izračuna vrijednosti zakupa nekretnine stan u prizemlju stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], ZKU 2975 utvrdio da tržišna vrijednost zakupa nekretnine na dan 3. studenog 2023. iznosi 454,98 eura mjesečno.

Nakon provedenog međuvremenskog izjednačenja zakupa nekretnine za zadani period, ukupna procijenjena visina zakupnine u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 1. veljače 2023. iznosi 22.822,06 EUR-a, s time da je pregled visine najamnine po mjesecima dan u tablici na str. 21. i 22. nalaza i mišljenja, a napravljen je izračun za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 1. veljače 2023.

Navedena tržišna vrijednost nekretnine predstavlja procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno.

8.3. Dana 12. siječnja 2024. zaprimljeno je očitovanje pun. tužitelja na gore navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka FJ u kojem se navodi kako se osporavaju dijelovi koji su proturječni vještačkom nalazu koji je vještak sačinio za potrebe postupka Ps-4/19, koji se vodio pred istim sudom, između istih stranaka, s iste činjenične i pravne osobe, no potraživala se naknada za korištenje iste nekretnine za prethodno razdoblje. Radi se o odstupanju većem od 20%, te pun. tužitelja stoga navodi kako nalaz vještaka ne može prihvatiti.

Vještak se očitovao da je u Nalazu/2019 za procjenu tržišne vrijednosti najamnine koristio prihodovnu metodu, dok u Nalazu/2023 koristi poredbenu metodu. Naveo je kako je kod izrade procjembenih elaborata, bilo da se radi o procjeni zakupnine ili tržišne vrijednosti nekretnine, procjenitelji koriste sustave e-nekretnine ili izvatke iz zkc- a (oba sustava su službeno dostupna ovlaštenim procjeniteljima i sudskim vještacima). Pri tom biraju metodu procjene koja je najprimjerenija za predmetni slučaj (o metodama procjene je detaljnije opisano u procjembenom elaboratu). Prilikom procjene tržišne vrijednosti stanova ili vrijednosti zakupnine stanova kao primarna metoda se koristi poredbena metoda, koja je i korištena u procjembenom elaboratu iz 2023. Ostale metode se iznimno mogu koristiti ukoliko iz nekog razloga nije moguće koristiti poredbenu metodu. Jedini razlog zbog kojeg je 2019. korištena prihodovna metoda je taj što u to vrijeme u bazama realiziranih transakcija nisu bile upisane realizirane vrijednosti zakupa, te je na osnovi dostupnih kupoprodajnih cijena poredbenom metodom procijenjena vrijednost stana, te dalje prihodovnom metodom iz vrijednosti stana je procijenjena vrijednost zakupa.

S obzirom da u sadašnje vrijeme baze realiziranih transakcija sadrže dovoljan broj poredbenih nekretnina (potrebne minimalno tri), procjena vrijednosti zakupa je izvršena poredbenom metodom. Izvadci koji su služili za procjenu priloženi su u elaboratu, te procjenitelj ne snosi odgovornost za podatke koji su preuzeti iz službene baze podataka.

8.4. Podneskom od 8. veljače 2024. punomoćnica tužitelja opetovano prigovara dopuni vještaka te je sud pozvao stalnog sudskog vješta na ročište koje je određeno dana 5. lipnja 2024., na kojem je sudski vještak iskazao da je u svom nalazu i mišljenju koristio poredbenu metodu koja je primarna, odnosno koja je ispravna metoda za korištenje u ovakvim postupcima i u toj metodi iz baze podataka dobiva informacije o tri slične transakcije što se tiče zakupnine stanove u [adresa] i temeljem tih informacija je izradio svoj nalaz i mišljenje.

Istaknuo je da prije pet godina, prilikom izrade nalaza i mišljenja u postupku Ps-4/2019, u bazi podataka nije bilo sličnih transakcija, tada je dobio nalog od uređujućeg suca da napravi nalaz i mišljenje na bilo koji mogući način i tako je koristio kombinaciju prihodovne i poredbene metode.

Napomeno je da Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (N/N 105/15) pod neuobičajenim okolnostima i značajnim odstupanjem smatra se ako pojedina kupoprodajna cijena odstupa više od 30% prosječne cijene, a u praksi je uobičajeno da se procjene vrijednosti različitim metodama razlikuju i više od tih 20%. Nadalje, naveo je da poredbenom metodom dobio je vrijednost zakupa nekretnina na dan vrednovanja 454,98 EUR-a, no ta vrijednost je umanjena korekcijskim faktorom zbog promjene cijena nekretnina tijekom vremenskog razdoblja, taj korekcijski faktor donosi Državni zavod za statistiku i to kvartalno, posebno za Zagreb, posebno za Jadran, a posebno za ostatak Hrvatske.

Vještak je naveo da je ispravna korištena poredbena metoda koja je korištena u novom nalazu i mišljenju, a kako je naveo ranije u svom iskazu, s time da je prije 5 godina nije korištena ova metoda, budući tada nije bilo relevantnih podataka. Istaknuo je da procjena vrijednosti vrijedi 6 mjeseci i da nakon toga prema važećim zakonima potrebno je raditi nove procjene.

Nakon iskaza vještaka, pun. tužitelja je i dalje ustrajala u svojim primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka. Potom je sud pozvao pun. tužitelja na uplatu iznosa od 500,00 eur radi provođenja novog vještačenja, no pun. tužitelja je navela da tužitelji neće predujmiti trošak za novi očevid, niti je naknadno postupila po tom rješenju i uplatila predujam.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući je isti napravljen stručno, argumentirano i u skladu sa pravilima struke. Primjedbe pun. tužitelja, prema stavu ovog suda, vještak je argumentirano otklonio te je dao pravilne i na zakonima i pravilnicima zasnovane razloge na temelju kojih je izradio svoj nalaz i mišljenje. Tužitelji, ukoliko su i dalje bili nezadovoljni napravljenom vještvom, mogli su, po pozivu suda, uplatiti predujam za izradu novog vještva, no isti po tom nalogu nisu postupili.

9.1. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KJ i NJ, kao i saslušanjem tužitelja pod 1. i tužene.

9.2. Svjedokinja NJ iskazala je kako tuženu zna od 2009., navela je kako je prije živjela u toj kući, a iselila se 2012. Sjeća se da je jednom došla kod tužene, to je bilo prije nego što je tužena iselila i tom prilikom stvarno je vidjela da nema struje, naime koristila je frižider na ledene kocke. Navela je kako vodu nije puštala, tako da ne zna da li je tada bilo vode. Misli da je tužena iselila oko 2018., datume ne zna točno, ne može se vezati za datume. Navela je kako zna navratiti do tužene u njenom novom stanu kod Doma zdravlja. O ključevima joj ništa nije poznato, tomu nije svjedočila, a ne želi davati iskaz o onome što ne zna.

9.3. Svjedok KJ naveo je kako je u predmetnom apartmanu živjela njegova majka sa SJ, ocem tužitelja i nakon njegova smrti počeli su problemi oko stana, ali on ne zna detalje, jer on živi u [adresa]. Sa sigurnošću može izjaviti da u ljetnim mjesecima 2017. ili 2018. i to ili krajem 7. mjeseca ili početkom 8. nije bilo niti struje niti vode u tom apartmanu. On je tada došao u posjet, obično bi došao u ljetnim mjesecima i ostao bi par dana. Navodi kako nije nikoga zvao u vezi struje ili vode, nije niti njegova majka, samo mu je rekla da su struja i voda isključeni. Zna da je njegova majka imala ključ od predmetnog apartmana, a nije mu poznato da li su ključ imali i tužitelji. Također zna da je brava na stražnjim vratima provaljena na način da se cilindar izbio pola centimetra, a također je vidio i znakove provale na prednja vrata. Naveo je kako mu je majka rekla da je ključ od kuće vratila tužiteljima, ali to mu je rekla tek prije par mjeseci kada su tužitelji podigli tužbu i protiv njega. Zna da njegova majka u tom apartmanu nije boravila, a misli da je ključ vratila u 7 ili 8 mjesecu prošle godine, ali mu majka nije rekla na koji način je vratila ključ. Nije upućen do kada je njegova majka imala pravo pristupa predmetnom apartmanu.

9.4. Tužitelj pod 1. ŽJ iskazao je kako su njegova braća i on od gđe. ZJ tražili da plaća režijske troškove, u suprotnom da napusti prizemlje kuće koje su oni troje vlasnici te je tužena odbila postupiti po tom zahtjevu i stoga su u ožujku 2016. podignuli tužbu radi iseljenja gđe. ZJ. Predmetna nekretnina je njima predana u posjed tek u studenom 2023. i prije toga nisu imali mogućnost pristupa u istu. Tužitelj pod 1. navodi kako nije dao nalog da se brava na apartmanu u prizemlju probuši niti je dao nalog da se isključi struja i voda. Ne zna da li bi njegova braća, tužitelji pod 2. i 3., dali nalog da se probuši brava, ali misli da oni to ne bi napravili, a i oni se ne nalaze ovdje, već žive u [adresa]. Napomenuo je kako na cijeloj kući postoji samo jedno brojilo za struju i jedno brojilo za vodu, dobili su opomene za plaćanje pod prijetnjom isključenja struje i vode, ali bi uvijek po toj opomeni platili režijske troškove i stoga nikada nije došlo do isključenja niti struje niti vode. Istaknuo je kako mu nije poznato tko bi probušio bravu u prizemlju njegove kuće, a gđa ZJ niti njemu niti njegovoj braći nije niti predala niti ostavila ključ, već im je posjed predan tek u studenom 2023., s time da je posjed predan u ovršnom postupku od strane suda. Tada je bila prisutna gđa. ZJ i tada nije bilo govora o tome da ona nije u posjedu nekretnine.

Odgovarajući na pitanja rekao je da su on i njegova braća tuženoj nudili dogovore, odnosno da misli da je to bilo 2018. kada su joj nudili da će povući tužbu i da neće tražiti nikakvu naknadu za korištenje tog stana, samo da izađe iz predmetne nekretnine, no ona na taj dogovor nije pristala.

Također je odgovorio da ga tužena nije nikada obavijestila da je izašla iz posjeda predmetne nekretnine i da on u nju može ući.

Odgovarajući na pitanje koja brava je prikazana na fotografijama da je probušena, iskazao je da se u prizemlje može ući sa dvije strane, kroz glavni ulaz, ali također postoji još jedan ulaz sa stražnje strane, koji povezuje predmetni apartman sa ostatkom kuće. Brava koja je prikazana na toj fotografiji nije glavni ulaz u prizemlje, već brava na tim stražnjim vratima, a koja dakle povezuje taj stan sa ostatkom kuće. Ta vrata su oni sa čavlima učvrstili u zid, tako da se ta vrata ne mogu otvarati, odnosno kako tužena ne bi imala mogućnost pristupa u ostatak kuće. Istaknuo je da nikada nisu sprečavali tuženu da uđe u predmetni apartman na glavni ulaz, ona je imala svoj ključ i mogla je u apartman nesmetano ulaziti.

9.5. Tužena je iskazala kako se za oca tužitelja udala 2005. i od tada je povremeno dolazila u predmetni stan, s time da bi 2008. se tamo trajno naselili, budući su se vratili iz Njemačke. Njezin suprug je bio u mirovini, ona je još neko vrijeme radila, navela je kako se brinula za njega u njegovim najtežim danima. Iskazala je kako je bila na ostavinskoj raspravi i cijelo vrijeme samo traži svoje zakonsko pravo, ona je bila njegova supruga i smatra da ima neka prava. Misli da je bilo 2018. kada je njezin sin kupio kuću i tada se odselila iz tog apartmana, a kada se iseljavala uzela je sve svoje stvari, zaključala prizemlje i potom stavila ključ na prozor svog dnevnog boravka. O tome nije nikoga obavijestila i od tada u tom apartmanu nema njezinih stvari. Navodi kako je i dalje prijavljena na tu adresu, dakle na adresu predmetnog stana. Nakon ostavinske rasprave tužitelji su ponudili dogovor da plaća režije, a ona na to nije pristala, jer njih ima više, nakon čega je tužitelj pod 2. LJ predložio da plaća najamninu, no navodi kako je i to odbila. Nakon toga je pokrenut postupak za iseljenje.

Tužitelji su dolazili otprilike nekoliko puta godišnje, a nakon ostavinske rasprave kako oni nisu htjeli plaćati režije, tako da je i ona prestala iste plaćati. U jednom trenutku bila je isključena i struja i voda. Zna da postoji još jedan ventil u njihovom dijelu kuće, ali da do tog ventila nije mogla doći budući su vrata zakovana.

Odgovarajući na pitanje da zašto 2018., kada navodi je iselila iz predmetne nekretnine, nije pristala na nagodbu da se od nje ne potražuje nikakav novac nego samo da prepustite posjed, odgovorila je da zato što je bila zakonita supruga i misli da ima nekakva zakonska prava, a i da se takve nagodbe ne sjeća, a iz istih razloga nije predala posjed stana mirnim putem.

Također je navela da je u svoj dio nekretnine, a nakon što su bila zakovana vrata, mogla ući.

Ovaj sud je prihvatio je iskaze svjedoka kao vjerodostojne, budući su isti iskazivali sukladno jedni drugima i sukladno ostalim dokazima u predmetu.

Sud je većinom poklonio vjeru iskazu tužitelja pod 1. , budući je isti iskazivao životno i argumentirano, sukladno ostalim dokazima, osim u dijelu u kojem navodi da u stanu nikada nije bila isključena struja i voda, budući iz iskaza svjedoka i tužene proizlazi suprotno.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužene kao vjerodostojan, budući je ista iskazivala prema svojim saznanjima, sukladno ostalim dokazima u predmetu.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra dokazanim da su tužitelji vlasnici predmetnog stana u prizemlju nekretnine, a koji je koristila tužena bez pravne osnove. U postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj Ps-4/2019 donesena je presuda pod točkom I., kojom je naloženo tuženoj ZJ da iseli iz prizemnog dijela kuće koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 461 m2, i čk.br.3679/4 put površine 39 m2, sve ukupne površine 500 m2, a sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], 316997 kod Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela u Makarskoj te da tužiteljima ŽJ, LJ i AJ preda isti u posjed, slobodan od osoba i stvari, na način da tužiteljima preda ključeve prizemnog dijela kuće u roku od 15 dana, čime je dokazano da je tužena nepošteni posjednik navedenog dijela nekretnine.

Također smatra dokazanim da su tužitelji pokušali dogovoriti sa tuženom neki način suživljenja u navedenoj kući, no tužena je smatrala da ne treba ništa dogovarati, budući je bila zakonska supruga njihova oca i da zbog toga ima neka zakonska prava, pri tome gubeći iz vida da njen suprug nije bio vlasnikom predmetne kuće. Ista je navela da je prestala plaćati režije, budući iste nisu niti plaćali tužitelji, a sud smatra i dokazanim da je u tom stanu bila isključena struja i voda, no, tijekom postupka tužena nije dokazala da su upravo tužitelji isključili struju i vodu. Budući da je tužena i nakon što je isključena struja i voda nastavila živjeti u tom stanu, ta činjenica nije od značaja za ovaj postupak.

Predmetu su priložene fotografije probušene brave, no tijekom postupka je utvrđeno da se radi o bravi na stražnjim vratima stana tužene, dok je i sama tužena iskazala da je uvijek mogla ući u apartman, slijedom čega i ti navodi nisu od značaja za tijek postupka.

11. Tužena je u svom iskazu navela da je ostavila ključ na prozoru dnevnog boravka i o tome nije nikoga obavijestila, pa kada bi se i uzelo da je postupila sukladno svojim navodima, ne može se smatrati da je time predala posjed stana tužiteljima. Naime, tužena tužitelje nije obavijestila da je napustila predmetni stan, niti im je predala ključeve istog, a što je bila u obvezi sukladno gore citiranoj presudi, pa se ne može uzeti da je ista tužiteljima predala posjed.

Također, tužena nije ničime potkrijepila svoje navode na je ključ ostavila na prozoru dnevnog boravka, kao niti da poslije 2018. više nije pristupala u navedeni stan. Posjed predmetnog stana predan tužiteljima u ovršnom postupku i to na ročištu održanom dana 23. listopada 2023., nakon čega je ovršni sud donio rješenje o dovršetku ovrhe (a ne rješenje o obustavi).

Tužena je predmetu priložila ugovor o kupoprodaju nekretnine, koju je kupio njezin sin, no time nije dokazano da tužena u taj stan i uselila odmah nakon što je isti kupljen, odnosno nije dokazala više nije pristupala u predmetni stan i da nije imala posjed istog, tim više što je ona i dalje prijavljena na adresi tog stana.

Dakle, tijekom postupka tužena nije dokazala da nije bila u posjedu navedenog stana u utuženom razdoblju.

12.1. Kako je u konkretnom slučaju stan u prizemlju predmetne nekretnine očuvao identitet, a tužena ga je koristila bez valjane pravne osnove, tako na sporni odnos stranaka valja primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV).

12.2. Prema odredbi 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi 165. st. 1. ZV-a mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

12.3. Kako je tužena bez sumnje znala da su u spornom razdoblju tužitelji suvlasnici predmetnog stana te da nema valjanu pravnu osnovu za držanje u posjedu istoga to je temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a dužna tužiteljima naknaditi korist koju je imala, a koju je korist sud utvrdio u vrijednosti najamnine.

Naime, presudom Općinskog suda u Makarskoj broj Ps-4/2019 utvrđeno je da je tužena u obvezi iseliti iz predmetnog stana, dok su je tužitelji pozvali da iz istog iseli najkasnije do kraja mjeseca ožujka, slijedom čega je ista postala nepoštena posjednica sa danom 1. travnja 2016.

13. Visinu tražbine ovaj sud je utvrdio putem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke. Iako je tužitelji imali primjedbe na isti, kako je gore navedeno, sud je mišljenja da je isti napravljen pravilno i stručno, dok tužitelji nisu uplatili novi predujam za izradu novog nalaza i mišljenja.

Budući da je nalazom i mišljenjem vještaka visina tražbine utvrđena u iznosu od 22.822,06 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, to je za navedeni iznos prihvaćen tužbeni zahtjev, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I., dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen, odnosno odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Podneskom predanom na ročištu održanom dana 5. lipnja 2024. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka, što je u skladu sa utvrđenjima iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vugdelija protiv Hrvatske.

14. Tijekom postupka tužena je istaknula i prigovor zastare, koji ovaj sud nalazi neosnovanim.

Odredbom čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, s time da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze i da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Na predmetni izvanugovorni odnos primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a. Budući se prvo potraživanje odnosi na srpanj 2017., a tužba u predmetnoj pravnoj stvari je podnesena 7. veljače 2022., to je razvidno da nije protekao opći zastarni rok.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.).

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u omjer izračunavanja uspjeha uzima s konačno postavljen tužbeni zahtjev, koji je podneskom od 5. lipnja 2024. postavljen u visini od 26.496,16 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, dok su tužitelji uspjeli u postupku za iznos od 22.822,06 eur, dakle nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, glede kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega, a primjenom odredbe čl. 154. st. 5, tužena je u obvezi nadoknaditi cjelokupne troškove tužiteljima.

Tužiteljima je priznata naknada za sastav tužbe, sastav podneska od 14. veljače 2023. i 8.2.2024., zastupanja na ročištima održanim dana 16.5.2023., 3.11.2023., 5.6.2024., 3.10.2024. i 16.01.2025., sve u visini od 250 bodova uz primjenu Tbr. 7., 8. i 9. Tarife, uz primjenu 40. st. 1. i 54. Tarife, tužiteljima valja priznati po jednoj radnji troška u visini od 600,00 eur, odnosno ukupno 4.800,00 eur, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %, odnosno1.200,00 eur, daje iznos od 6.000,00 eur. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 5.6.2023., budući je isti predan na ročištu, slijedom čega je isti nepotreban.

Ovome valja pridodati trošak predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 eur, predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eur, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 132,72 eur i na presudu u iznosu od 311,90 eur, što daje dodatni trošak tužitelja u visini od 1.060,08 eur, odnosno ukupni trošak u visini od 7.060,08 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Makarska, 21. veljače 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.