REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-2495/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izmjene i dopune potvrde samostalnih uporabni cjelina, 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-07/19, URBROJ: 531-03-4-23-5 od 7. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-01/23-02/2, URBROJ: 2170- 03-01/7-23-4 od 28. lipnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izmjenu i dopuni te ispravak potvrde samostalnih uporabnih cjelina
2. Tužiteljica osporava zakonitost gore spomenutih akata tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (podnesci od 4. srpnja i 28. kolovoza 2024., održana rasprava) u bitnom izlaže kako slijedi. Navodi da je kao stvarna vlasnica stana na prvom katu i izvanknjižna suvlasnica stana na drugom katu (1/3 dijela) podnijela zahtjev da da se kao pripadak tim stanovima upiše i stepenište površine 2,88 m[2] te da se sukladno tome izmjene podaci površinama navedenih stanova (prvi kat sa 103,02 na 105,90 m[2] ; drugi kat sa 97,02 na 99,90 m[2] ). Ističe da predmetno stubište služi isključivo tim stanovima, a ne i stanu u prizemlju koje je u vlasništvu zainteresirane osobe i koji stan ima ulaz s druge strane zgrade i drugi kućni broj, a što potvrđuje i rješenje o uvjetima građenje, KLASA: UP/I-361-03/08-03/78, URBROJ: 2170/1-07-01/5-10-23 od 8. siječnja 2010.. Smatra da se javnopravna tijela pogrešno pozivaju na odredbe čl. 66. i 67. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje. ZV). Zaključno, navodi da je prvostupanjsko tijelo trebalo provesti očevid na licu mjesta u svrhu utvrđenja činjenice tko koristi i kome pripada zajedničko stepenište.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je vlasnica pola kuće na adresi [adresa], odnosno da je vlasnica stana u prizemlju i suvlasnica pola stana na drugom katu, što potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-3074/2013 od 31. ožujka 2015. te da je, posljedično tome i predmetno stepenište zajedničko.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da je tužiteljica dana 2. veljače 2023. podnijela zahtjev za izmjenu i dopunu te ispravak Potvrde posebnih dijelova zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]- [adresa], KLASA: 361-03/13-07/55, URBROJ: 2170/1-03-01/1-13-2 od 19. prosinca 2013. Navedenom potvrdom utvrđuje se da posebni dijelovi zgrade i to stan u prizemlju, stan na prvom katu te stan na drugom katu (detaljnije) opisani u tč. II. te potvrde čine samostalne uporabne cjeline. ZA predmetnu zgradu naknadno je izdana i potvrda, KLASA: 361-03/13-07/22, URBROJ: 2170/1-03-01/1-14-7 od 11. travnja za stan na drugom katu. Tužiteljica svojim zahtjevom traži da se stanovima na prvom i drugom katu kao predak upiše vanjsko stepenište, navodeći kao razlog da predmetno stepenište služi samo tim stanovima, te da se na osnovu toga izmjene podaci o površinama stanova tako da bi stan na prvom katu imao upisanu površinu od 105,90 m[2] umjesto 103,02 m dok bi stan na drugom aktu imao površinu od 99,90 m[2] umjesto dotadašnjih 97,02 m . Nadalje, proizlazi da je predmetna stambena zgrada u suvlasništvu između tužiteljice i zainteresirane osobe te da je u zemljišnim knjigama upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] kao njihovo suvlasništvo u 1/2 suvlasnička dijela, pri čemu je stan na prvom katu upisan kao etažno vlasništvo tužiteljice dok je stan u prizemlju upisan kao etažno vlasništvo zainteresirane osobe. Stan na drugom katu zgrade nije upisan u zemljišne knjige, tužiteljica tvrdi da je predmetni stan izvaknjižno vlasništvo nje (1/3 dijela) i ČM (2/3 dijela) te da su istog stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. kolovoza 2022. sklopljenog s prodavateljeva Kaleva d.o.o. Iz sadržaja tog ugovora kao i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. srpnja 2020., kojim je tužiteljica stekla vlasništvo stana na prvom katu, proizlazi da sporno vanjsko stepenište nije bilo predmetom kupoprodaje. Nadalje, iz pravomoćne presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-3074/2013 od 31. ožujka 2015. proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev pravnog prednika tužiteljice (trgovačkog društva Kaleva d.o.o.) kojim, između ostalog, traži da ga se upiše kao vlasnika predmetnog stana na drugom katu.
9. Iz prvostupanjskog rješenja, kao i iz odluke tuženika, razvidno je da je zahtjev tužiteljice odbijen pozivom na odredbe čl. 66. i 67. ZV-a, uz obrazloženje da predmetno stepenište služi zgradi kao cjelini te mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela slijedom čega se ne može smatrati pripatkom odnosno dijelom stanova na prvom i drugom katu zgrade.
10. Odredbom čl. 66. st. 1. ZV-a propisano je da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.
11. Odredbom čl. 67. ZV-a propisano je da vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija (st. 1.). Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila (st. 2.). Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji (st. 3.). Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio (st. 4.). Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (st. 5.). Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela (st. 6.).
12. Sukladno čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada (NN br. 64/97) zajednička stubišta uključujući i ogradu stubišta smatraju se zajedničkim dijelovima zgrade, ako suvlasnici međuvlasničkim ugovorom ne urede drugačije.
13. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da su osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužiteljica prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nije dovela u sumnju.
Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju javnopravnih tijela iznijetu u obrazloženju pobijanih akata budući iz stanja spisa proizlazi da se predmetno stubište, bez dogovora suvlasnika, ne može smatrati dijelovima stanova na prvom i drugom katu već da predstavlja zajednički dio zgrade.
14. Zaključno, Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za provođenje očevida na licu mjesta obzirom da je odlučne činjenice za rješavanje konkretne uprave svari bilo moguće utvrditi temeljem dokumentacije koja prileži spisu.
15. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud konstatira da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 21. veljače 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- tužiteljici RM iz, [adresa]
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
- zainteresiranoj osobi BM iz [adresa]
