Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-1154/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], G. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 zastupana po Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 30. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Slavena Karabana odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Krešimira Vestića odvjetnika iz Zagreba, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3206685142, kreditna partija: 7103141335 od 18. svibnja 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom Banke o kamatnim stopama, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 8.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, trg B. J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja i tuženika Zagrebačka banka d.d.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb da tužitelju HC iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope isplati iznos od 111,24 EUR sa zak. zat. kamatama na slijedeće godišnje iznose preplate: 02,38 EUR počev od 1. siječnja 2008. g. do isplate,

24,50 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

30,49 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

35,78 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

18,09 EUR počev od 1. siječnja 2012. g. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova povećanja tečaja CHF u odnosu na kune tijekom trajanja razdoblja otplate kredita isplati novčani iznos od 327,79 EUR sa zak. zat. kamatama na slijedeće iznose:

04,41 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

48,04 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

139,36 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

135,98 EUR počev od 1. siječnja 2012. g. do isplate,

sve po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje a u slučaju promjene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena te počev od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena a počev od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zat. kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je oba-vila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena,

- sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.492,77 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu u iznosu od 490,03 eura povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je predana dana 13. lipnja 2019. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj: 3206685142 na iznos od 8.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji ugovor je zaključen dana 18. svibnja 2006. s rokom otplate od 5 godina. U navedenom ugovoru utvrđena je kamatna stopa koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopa kreditora – tuženika, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,50% godišnje. Tuženik je u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo.

2. Tužitelj smatra da je takva odredba ništetna i u protivnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Tijekom razdoblja otplate tuženik je povećavao ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed kojih bi eventualno došlo do promjene – povećanja kamatne stope. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. travnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Naime, predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, izraženog u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je rastao, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna.

3. Stoga je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika, a kako tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev u skladu sa člankom 186.b stavak 3 Zakona o parničnom postupku.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio istaknutom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, te je osporavao činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu, uz isticanje prigovora promašene aktivne legitimacije. Također je tuženik isticao prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli pet godina prije datuma uredno zaprimljene tužbe na sudu. Nadalje, tuženik se protivio zahtjevu tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, smatrajući da je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat sa valutnim rizikom i da je to izričito navedeno u pojedinim odredbama ugovora, a osim toga navodi da je ugovaranje valutne klauzule izrijekom zakonom dopušteno i da se radi o legitimnoj ugovornoj odredbi, zbog čega se ista ne može smatrati da je protivna prisilnim propisima ili moralu društva i zbog čega se ne može utvrditi ništetnom. Isto tako, po tuženiku nije sporan niti drugi sastojak ugovora o kreditu, odnosno način promjene kamatne stope te tuženik obrazlaže svoje tvrdnje zašto smatra da naprijed navedene odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne. Tuženik tvrdi da on sam u trenutku zaključenja ugovora nije imao razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja valute CHF budući je isti tečaj bio stabilan dugi niz godina, pa da stoga nije mogao niti pretpostaviti da će zbog svjetske financijske krize i pritiska na CHF doći do jačanja istoga tečaja. Posebno navodi da je sve navedeno i u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

4.1. Nadalje, tuženik navodi da je prilikom sklapanja ugovora pružio tužitelju sve potrebne informacije, te se osim toga poziva i na to da je tužitelj "kao prosječni potrošač" trebao primijeniti dužnu pažnju i na odgovarajući način se informirati o rizicima ugovaranja kredita vezano uz valutu CHF, posebno se pri tome pozivajući na odgovarajuće članke koji su bili objavljivani u dnevnome tisku. Upravo iz tog razloga tuženik smatra da se u ovom konkretnom slučaju ne može na odgovarajući način primijeniti presuda Visokog trgovačkog suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je nužno utvrditi da li je i na koji način tuženik informirao tužitelja o svim poznatim i dostupnim informacijama, i to kako u pogledu ugovaranja valutne klauzule, tako i u pogledu načina izmjene kamatnih stopa. Isto tako je naknadno još isticao prigovor da tužitelj nije dokazao da ima svojstvo potrošača sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

5. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je svojim podneskom od 9. prosinca 2024. konačno postavio svoj tužbeni zahtjev na način da po uređenom tužbenom zahtjevu, uz deklaratorni dio zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, po kondemnatornom dijelu zahtjeva potražuje od tuženika isplatu sveukupnog iznosa od 439,03 eura, od čega se iznos od 111,24 eura odnosi na preplaćeni iznos uslijed ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, a iznos od 327,79 eura na preplaćene anuitete po osnovi povećanja tečaja CHF u odnosu na prvotno ugovoreni tečaj po predmetnom ugovoru o kreditu.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi i to: uvid u presliku ugovora o kreditu sklopljenog 18. svibnja 2006., uvid u priloženu potvrdu banke o primitku zahtjeva tužitelja za dostavu dokumentacije po predmetnom kreditu od 1. lipnja 2019. kao dokaz da je tužitelj prije podnošenja tzv. stupnjevite tužbe podnio tuženoj banci zahtjev za dostavu dokumentacije, vrši se uvid u priložene obavijesti sudskog vještaka Dajane Vuković dipl. oec. iz Osijeka u svezi nedostatka dokumentacije za izradu nalaza i obraćanja vještaka banci radi dostave dokumentacije (9. studenoga 2022., 29. ožujak 2023.), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Dajane Vuković dipl. oec. iz Osijeka, izvršen je uvid u pismeno očitovanje vještaka na primjedbe tužitelja od 15. srpnja 2024., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

7.1. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka ŠC, djelatnika tuženika, obzirom da je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem navedenog svjedoka.

8. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 3206685142 od 18. svibnja 2006. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 8.000,00 CHF, s tim da se isti kredit isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dan korištenja kredita važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 5 godina, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 4,50%, s tim da je člankom 2. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

9. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 148,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

10. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

11. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.

13. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno odredbe ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

14. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14.1. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

14.2. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

14.3. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

14.4. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

15. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da su odredbe članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

16. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

16.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-1401/12 nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

17. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 8.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

18. Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate.

19. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

20. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je ugovorom o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 4,50%.

21. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dajani Vuković dipl. oec. iz Osijeka. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 6,30% godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu u smislu povećanja tečaja. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to uslijed promjene kamatnih stopa iznos od 111,24 eura/ 838,15 kn, a preplata s osnove tečajne razlike utvrđena je u visini od 240,49 eura/ 1.811,99 kn, a koji iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike.

21.1. Obzirom na primjedbe tužitelja iznijete na nalaz vještaka u smislu da je vještak trebao utvrditi svakomjesečne razlike anuiteta nastale uslijed promjene tečaja i to samo tzv. pozitivnu razliku, vještakinja je sačinila svoju dopunu nalaza vještačenja. U dopuni svoga nalaza vještakinja je utvrdila da preplaćeni iznosi otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope iznose 111,24 eura, dok preplaćeni iznosi s naslova povećanja tečaja CHF, tzv. pozitivna razlika, iznosi 327,79 eura.

22. Na dopunu nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga, nakon izvršene dopune nalaza, svoj tužbeni zahtjev i specificirao sukladno istome nalazu potražujući sveukupno preplaćeni iznos u visini od 439,03 eura, od čega se iznos od 111,24 eura odnosi na preplaćene kamate, a iznos od 327,79 eura na preplaćeni iznos zbog promjene tečaja, sve to uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

23. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka ističući da stranke nisu imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Isto tako smatra da nema mjesta određivanju zakonske zatezne kamate na utužena potraživanja budući da tuženik nije povrijedio zakon ili propis koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te da je tuženik postupao po uputama Hrvatske narodne banke. Također, tuženik smatra da je potrebno uzeti u obzir i manje plaćene anuitete, tzv. negativnu razliku koju je vještak utvrdio u svom nalazu, uslijed promjene tečaja CHF na niže od početno ugovorenog tečaja u razdoblju otplate kredita.

24. Kao što je naprijed spomenuto tužitelj u svom konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu od 9. prosinca 2024. potražuje isplatu iznosa koje je preplatio u svakom pojedinom mjesecu u kojem je izvršeno plaćanje primjenom većeg tečaja u odnosu na početni tečaj CHF. Po stajalištu ovog suda nema osnova da tužitelj svoju tražbinu umanjuje za iznose manje plaćene u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od onog tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, i to iz razloga što je ništetnost odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF prouzročio upravo tuženik svojim nezakonitim postupanjem, pa onda upravo tuženik treba snositi posljedice takvog svog nezakonitog postupanja. Osim toga, ovdje ne postoji bilo kakav protutužbeni zahtjev tuženika ili prigovor radi prebijanja, a što bi bio osnov za umanjenje tražbine tužitelja u ovom postupku. Također, za istaći je da se benefit zakonske materije o zaštitit prava potrošača i pravomoćne odluke suda u kolektivnom sporu zaštite interesa potrošača odnose na tužitelja kao potrošača, a ne i na tuženika kao banku. Osim toga, ukoliko bi takav zahtjev tužena banka postavila u ovome stadiju postupka, za takvo protupotraživanje je po ocjeni suda nastupila zastara, a na što opravdano ukazuje u svom očitovanju i punomoćnik tužitelja.

25. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim u skladu sa prihvaćenom metodologijom vještačenja u identičnim predmetima.

26. Protivljenje tuženika pravnom osnovu utuženja sud je ocijenio neosnovanim, a kako je to naprijed obrazloženo. Naime, stajalište ovog suda je da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banke, a također da su ništetne i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u valuti CHF.

27. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za adaptaciju obiteljske kuće.

28. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

29. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, a niti saznanja u svezi načina promjene kamatnih stopa od strane banke. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski, od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i valutnoj klauzuli u CHF. Prije potpisivanja ugovora o kreditu tužitelj je pročitao ugovor, međutim kao laiku mu nisu bile jasne sve odredbe ugovora vezane za promjenu kamatne stope, kao i valutnu klauzulu u CHF, a vjerovao je djelatniku banke da se radi o povoljnom kreditu. U to vrijeme bio je zaposlen u HEP Elektra u Vinkovcima, kao elektromonter. Na uzimanje kredita kod tužene banke odlučio se iz razloga što je u istoj banci imao otvoren račun na koji je primao plaću, tako da je banci dao trajni nalog da s njegove plaće svakomjesečno usteže određeni iznos za otplatu kredita.

30. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019., to nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.

31. U podnesenoj tužbi tužitelj je označio inicijalnu VPS u visini od 7.000,00 kuna (sada izraženo u valuti eura 929,06 eura), a kako nije raspolagao svim potrebnim podacima i dokumentacijom za postavljanje tužbenog zahtjeva, to je podnio tzv. stupnjevitu tužbu, sukladno odredbi članka 186.b ZPP-a. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je svoje potraživanje označio u ukupnoj visini od 439,03 eura. Obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, to je sud u odnosu na smanjeni dio zahtjeva u visini od 490,03 eura utvrdio da je tužba tužitelja povučena te je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja. Smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe, kako to tuženik smatra, a u ovom postupku do smanjenja je došlo nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja radi usklađenja s nalazom vještaka, tako da protivljenje tuženika smanjenju zahtjeva nema osnova.

32. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno konačno označenoj VPS i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.187,50 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav tri obrazložena podneska od 19. siječnja 2021., 2. kolovoza 2021., 9. prosinca 2024. = svaki po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na pet ročišta kod suda = svako ročište po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 25 bodova (Tbr. 9 toč. 3. OT), koje radnje ukupno nose 475 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur i uz 25% PDV-a iznosi 1.187,50 eura. Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 39,82 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.492,77 eura.

34. Budući da je u ovoj pravnoj stvari smanjenje, odnosno, povlačenje dijela tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a radi usklađenja s nalazom vještaka isto je dopušteno. Ovo pogotovo kraj činjenice da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu po članku 186.b ZPP-a, obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao dokumentacijom za postavljanje tužbenog zahtjeva. Naime, iako se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije, tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a što je vidljivo i iz potvrde banke o primitku zahtjeva tužitelja od 1. lipnja 2019. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije za potrebe vještačenja dostavio dokumentaciju, a što je dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka i stvaranja nepotrebnih troškova upravo zbog krivnje tuženika. Nadalje, po ocjeni ovoga suda obvezivanje potrošača (tužitelja) koji je uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu) protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka, koji bi ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja njegovog prava.

35. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju i tuženiku je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude po osnovi odredbi članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 21. veljače 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetničko društvo Porobija&Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII, pp 92 – punomoćnik tuženika