Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11060/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sujelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SE, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: 30. Pp-1856/2024 od 9. prosinca 2024. na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SE i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni SE je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura), u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog izreci pobijane presude, za koje djelo mu je primjenom odredbi o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura, te je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od njega oduzeta droga „amfetamin-speed“ mase 0,53 grama.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, žalitelj navodi u bitnom, da se nije odrekao prava na branitelja, a to niti nije mogao izjaviti jer ne govori i ne razumije hrvatski jezik, a što je bilo više nego evidentno prilikom privođenja i saslušanja. Policijski službenik mu se obratio na engleskom, očito je trebao tumača, a njegovo „priznanje“ je rezultat prisile od strane policije, gdje ga je policijski službenik deva puta ošamario uz prijetnju da mora priznati, što je u strahu i učinio, pa moli da ga se sasluša uz prevoditelja.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje očito upire žalitelj. Naime, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 9. prosinca 2024. (str. 13. do 16. spisa) je vidljivo da je stranac SE doveden na sud od strane policijskih službenika PU međimurske, da je kao strani državljanin iskazao pred sudom da razumije i govori hrvatski jezik, da se nakon svih upućenih mu pouka i upozorenja odrekao prava na branitelja i da je nakon davanja obrane potpisao navedeni zapisnik.

6.2. Dakle, stranac se prilikom prvog ispitivanja na sudu u vezi prekršaja izričito očitovao da razumije i govori hrvatski jezik, a tijekom postupka koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Čakovcu nije dovedeno u sumnju njegovo poznavanje jezika suda niti je iznio zahtjev da se tijekom postupka služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek radnji. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 195. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, a koja povreda zakonske procedure postoji ukoliko je stranci protivno njegovu zahtjevu uskraćeno služenje njegovim jezikom, pa u tom dijelu ne egzistira žalbeni navod. Pritom treba napomenuti da je prilikom ispitivanja okrivljenik jasno iznio i svoje osobne podatke koji se tiču njegova zanimanja, mjesta zaposlenja i visine primanja, a koji podaci ne bi mogli biti poznati sudu bez njegovog očitovanja, te se također ukazuje da je i predmetna žalba podnesena osobno od strane okrivljenika na hrvatskom jeziku.

7. Žaleći se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj poriče počinjenje djela, ističući da je netočno da bi posjedovao drogu, da smotuljak nije nikada vidio niti ga je posjedovao, želja mu je ostvariti egzistenciju na pošten način svojim radom, a dokaz tome je i produženje njegove dozvole za boravak i rad. Nema nikakvih poroka i nikada nije imao problema sa zakonom, poslodavcima i kolegama, za što može predložiti i svjedoke, pa predlaže da ga se sasluša uz prevoditelja i testira na droge, kako bi dokazao da je nevin.

7.1. Što se tiče utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju obrane okrivljenika, te čitanja dokumentacije u spisu. U odnosu na žalbene navode, ističe se da je sud prvog stupnja svoju odluku o krivnji prvenstveno temeljio na žaliteljevoj obrani koji je priznao djelo i krivnju, pa je nakon provedenog postupka prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja i za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

8. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku odmjerio odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu i to u znatno ublaženom iznosu ispod minimalnog zakonom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

8.2. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, izrečena kazna nije previsoka, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

8.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci prvostupanjske presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.