Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5782/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog BM i okrivljenog BMT, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. travnja 2022., broj: 70 Pp-5451/2021, na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su oslobođeni optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, obrazloženjem prvostupanjskog suda da nakon provedenog postupka nije dokazano da bi počinili djelo na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da su policijski službenici ispitali sudionike događaja u svojstvu osumnjičenika, da iz cijelog postupka proizlazi da su vikali i fizički se sukobili, što su potvrdili i svjedoci, pa iako isti nisu u potpunosti mogli navesti što se dogodilo, da to ne može biti osnova za oslobođenje, već upravo suprotno dokaz je da se događaj odigrao, pa kako nije bilo uvjeta za primjenu pravila u dvojbi u korist okrivljenika, žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i okrivljenici oglase krivima, te izrekne adekvatna kazna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenike, te proveo raspoložive dokaze - ispitao svjedoke IM (susjeda) i IMT (supruga okrivljenog BMT), proveo suočenje između okrivljenih, te pročitao dokumentaciju u spisu.

6. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je našao da utvrđene činjenice ne daju osnova za zaključak o nespornoj krivnji okrivljenika.

7. U odnosu na žalbene navode žalitelja, ističe se da je sud donio odluku nakon analize i dovođenja u vezu iskaza ispitanih svjedoka iz čijih iskaza ne proizlazi nedvojbeno da bi navedene prilike došlo do remećenja javnog reda i mira galamom i tučnjavom upravo na opisani način. Eventualni verbalni sukob pa i fizički kontakt i sukob, ipak nije dovoljno za nesporan zaključak o krivnji, niti u konkretnom slučaju ispunjava zakonska obilježja navedenog prekršaja.

7.1. Naime, okrivljenici se brane međusobno se optužujući, odnosno na način da svaki tvrdi da je on bio napadnut verbalno i fizički od strane drugog. Provedeni postupak nije nedvojbeno razjasnio dinamiku događaja i nije neprijeporno isključio mogućnost je li neki od okrivljenika i koji konkretno postupao u nužnoj obrani.

7.2. Pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se ne može tražiti od njega da bježi od napadača, pri čemu u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir jačinu napada i odnos fizičke snage.

8. Budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je svaki okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, opravdano je sud prvog stupnja temeljem načela „u dvojbi u korist okrivljenika“ oslobodio iste od optužbe, te za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.

9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.