REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
J. Jelačića 3, Bjelovar
Poslovni broj: P Ob-221/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda UC, DCM, Hrvoje Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru, protiv prvotuženika maloljetnog ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika maloljetnog CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici UCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici, radi smanjenja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 14. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
„Mijenja se iznos uzdržavanja određen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 01. rujna 2022. godine koji je odobren od strane Općinskog suda u Bjelovaru rješenjem broj R1 Ob-260/2022-9 od 12.09.2022. g., na način da je tužitelj DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao otac dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2011. novčani iznos od 100,00 eura i maloljetnog djeteta JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2012. novčani iznos od 100,00 eura, mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi.“
II. Nalaže se tužitelju EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da prvotuženiku maloljetnom ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku maloljetnom CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv maloljetnih tuženika radi smanjenja iznosa uzdržavanja.
1.1. U tužbi tužitelj ističe da je sa majkom i zakonskom zastupnicom (iako u tužbi istu naziva tuženicom) roditelj maloljetne djece CC rođenog **.**.2011. i ZC rođenog **.**.2012. Stranke su kao roditelji postigli Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojemu je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece za svakog iznos od 2.000,00 kuna (slovima: dvijetisuće kuna)/265,45 EUR (slovima:dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi).
1.2. Tužitelj ističe i da je u vrijeme kada je tužitelj sklapao Plan zajedničke roditeljske skrbi s majkom maloljetne djece, bio je zaposlen u Općoj bolnici Virovitica kao liječnik specijalista sa plaćom od 2.139,48 EUR (slovima: dvijetisućestotridesetdevet eura i četrdesetosam centi). Međutim, tužitelj se zbog bolesti nalazi na bolovanju neprekinuto od 14. studenog 2023., radi čega više ne ostvaruje i ne može ostvarivati takva primanja kakva je imao u vrijeme prije sklapanja plana.
1.3. Nadalje, tužitelj ističe da su njegova primanja sada četiri puta manja jer prima naknadu plaće u iznosu od oko 565,00 EUR (slovima: petstošezdesetpet eura), zbog čega on nije više u mogućnosti doprinositi iznos koji je bio određen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Navodi i da je do sada uredno doprinosio za uzdržavanje djece unatoč smanjenim prihodila, ali je iscrpio sva sredstva koja je imao ušteđena, tako da više nema dovoljno sredstava ni za uzdržavanje ni za podmirivanje drugih vlastitih obaveza i troškova. Dodaje i da ima obvezu plaćanja mjesečnih rata kredita od otprilike 1.500,00 EUR (slovima: tisućupetsto eura) za kuću u kojoj stanuje i koja predstavlja njegov jedini obiteljski dom, pa promijenjene okolnosti na njegovoj strani u vidu znatno smanjenih prihoda, opravdavaju sniženje mjesečnog iznosa alimentacije u smislu čl. 285 Obiteljskog zakona.
1.4. Tužitelj navodi i da nije u mogućnosti zbog svog zdravstvenog stanja ostvariti dodatnu zaradu niti je izgledno kada će se moći vratiti na posao, a nema ni imovine iz koje bi mogao ostvariti kakve prihode. Stoga predlaže da sud snizi iznos uzdržavanja za svako dijete na iznos od 100,00 EUR (slovima: sto eura), jer u ovim okolnostima tužitelj nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje koje je određeno za djecu, niti ispunjavati druge svoje financijske obveze, a ugroženo je i njegovo vlastito uzdržavanje.
1.5. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se mijenja iznos uzdržavanja određen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. rujna 2022. koji je odobren od strane Općinskog suda u Bjelovaru rješenjem broj R1 Ob-260/2022-9 od 12. rujna 2022. na način da je tužitelj kao otac dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta VC, novčani iznos od 100,00 EUR (slovima: sto eura) i maloljetnog djeteta JC, novčani iznos od 100,00 EUR (slovima: sto eura), mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi.
2. U svojem odgovoru na tužbu tuženici ističu da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu.
2.1. Tuženici navode da nemaju konkretnih saznanja o zdravstvenom stanju tužitelja, ali znaju da je na bolovanju. Međutim, smatraju da tužitelj ima mogućnost ostvariti dohodak za plaćanje doprinosa za uzdržavanje jer je vlasnik vrijedne imovine. Dodaju i da su saznali da je tužitelj, vjerojatno radi izbjegavanja obaveza, darovao 17. rujna 2024. kuću u [adresa], što je vrlo vrijedna nekretnina, (prije mjesec dana, gotovo neposredno nakon pokretanja ovog postupka) svojoj majci ZCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a isti dan je roditeljima darovao, odnosno vratio stan u [adresa]. Unatoč navedenome, tužitelj je i dalje vlasnik vrijedne nekretnine u [adresa] koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 345 m2 iz ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a vlasnik je i automobila marke MERCEDES, br. šasije: [broj šasije], reg. oznaka: VT-0500E.
2.2. Imajući u vidu prethodne navode, tuženici ističu da bi tužitelj iznajmljivanjem ili eventualno prodajom određene imovine, mogao zatvoriti tekuće obveze po kreditima ili iste reprogramirati te redovno doprinositi za uzdržavanje.
2.3. Nadalje, navodi se i da tužitelj od srpnja 2024. nije platio doprinos za uzdržavanje tuženika zbog čega je protiv njega pokrenut i ovršni postupak. Tuženici smatraju da je tužitelj radno sposoban, no dopuštaju da trenutno ima zdravstvenih problema, ali da svakako zbog vrijedne imovine ima mogućnost ostvariti prihode kojima će podmiriti i obveze po kreditima i postojeće obveze na ime uzdržavanja.
2.4. Slijedom navedenoga, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu i predlažu istu odbiti kao neosnovanu uz obvezu tužitelja naknaditi tuženicima troškove postupka.
3. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: Rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. R1 Ob-260/2022-9 od 12. rujna 2022. s Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. rujna 2022. (list 4-17 spisa), liječničku potvrdu izdanu tužitelju od Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije od 27. svibnja 2024. (list 18 spisa), potvrde o uplatama za razdoblje od siječnja 2024. do svibnja 2024. (list 19-23 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacija naplate Financijske agencije izdan za tuženika od 30. kolovoza 2024. (list 32-33 i 70-71 spisa), Rješenje Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-1019/2024-5 od 26. rujna 2023. (list 34-39 spisa), aktivni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (list 44 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 45-47 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb (list 48-54 spisa), preslik prometne dozvole (list 60-61 spisa), Rješenje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenosti Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-1019/2024- 5 od 26. rujna 2023. (list 62-69 spisa), potvrde o uplatama ZCM na račun tužitelja i Zagrebačke banke za razdoblje od lipnja 2024. do listopada 2024. (list 72- 78 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila za tužitelja izdano od Policijske uprave Virovitičko – podravske, Službe zajedničkih i upravnih poslova Klasa: 211-02/25-15/97, Urbroj: 511- 16-04-25-2 od 3. siječnja 2025. (list 95-96 spisa), liječničku svjedodžbu za tužitelja od 11. veljače 2025. (list 105 spisa), izvršen je je uvid u spis Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-1019/2024 te spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. R1 Ob-260/2022, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.
3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 20. prosinca 2024. (list 82-88 spisa) izveden je dokaz saslušanja majke i zakonske zastupnice maloljetnih tuženika CCM, dok je na ročištu održanim kod ovoga suda 14. veljače 2024. (list 106-110 spisa) saslušana svjedokinja ZCM, majka tuženika.
3.2. Tuženik nije saslušan jer nitko od stranaka to nije predlagao.
3.3. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.
4. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), , a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.
6. Prije svega, ističe se da među strankama nije sporno da je tužitelj dužan na ime uzdržavanja uplaćivati za tuženike mjesečni iznos od 2.000,00 kuna (slovima: dvijetisuće kuna)/265,45 EUR (slovima:dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) za svakog tuženika.
6.1. Isto tako, među strankama nije sporno da tužitelj nije platio za srpanj 2024. za tuženike uzdržavanje zbog čega je u njihovo ime majka i zakonska zastupnica tuženika pokrenula ovršni postupak u kojem nije dostavila specifikaciju te je tužitelj ovršen za cijeli iznos naveden u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. rujna 2022.
6.2. Među strankama je sporno jesu li okolnosti na strani tužitelja promijenjene na način da isti više nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženika u visini iznosa kako je to određeno ranijom odlukom te s tim u vezi je li osnovan njegov zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja, odnosno sporno je može li tuženik s obzirom na svoja primanja i način života nastaviti doprinositi ranije određeni iznos uzdržavanja za tuženike imajući u vidu promjenjive okolnosti na strani tužitelja, te činjenicu da se nalazi na dugotrajnom bolovanju temeljem postavljene dijagnoze povratnog depresivnog poremećaja, ali potrebe maloljetnih tuženika.
7. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. R1 Ob-260/2022 utvrđeno je da je doneseno Rješenje, posl.br. R1 Ob-260/2022-9 od 12. rujna 2022. kojim je razveden brak tužitelja i majke i zakonske zastupnice maloljetnih tuženika te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. rujna 2022. (list 4-17 spisa) s kojim je, između ostalog, utvrđen iznos uzdržavanja koji je obvezan tužitelj doprinositi za tuženike.
7.1. Iz navedenog spisa proizlazi da su roditelji maloljetnih tuženika podnijeli sporazumni prijedlog za razvod braka i odobravanje Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te da je prije donošenja rješenja iz točke 7. ovog obrazloženja održana dva ročišta na kojima je istaknuto da su se promijenile okolnosti od prvog sastavljanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na način da su podnesene kaznene prijave protiv tužitelja od strane majke i zakonske zastupnice tuženika zbog nasilja u obitelji, a iste prijave je podnio i tužitelj protiv majke i zakonske zastupnice tuženika te da je sam tužitelj iskazao da je radi navedenoga i radi djece promijenio posao te ne radi u smjenama, te da od rujna 2022. počinje raditi u Zagrebu u Agramu.
7.2. Uvidom u Zapisnik o održanom ročištu od 12. rujna 2022. posl.br. R1 Ob-260/2022- 9 utvrđeno je da je tužitelj iskazivao da je promijenio posao te da počinje s 19. rujna 2022. raditi u Specijalnoj bolnici Agram, na radnom mjestu radiologa. Tada je navodio da prima mjesečna primanja kao radiolog u Općoj bolnici u Virovitici u iznosu oko 20.000,0 kn (slovima: dvadesettisuća kuna), a koji iznos je promjenjiv svaki mjesec s obzirom na dežurstva i smjenski rad. S tim u vezi navodi da ne zna točno kolika će biti mjesečna primanja na novom radnom mjestu, jer će ona ovisiti o prekovremenim satima. No procjenjuje da će mu plaća ostati ista, a možda i veća. S tim u vezi procjenjuje da će imati barem 25.000,00 kn (slovima: dvadesetpettisuća kuna). Tužitelj je isticao i da je vlasnik stana u [adresa] gdje planira živjeti, a koji stan ima otprilike oko 75 m2 i ima sobu za djecu, a koja bi mu dolazila u posjetu u pratnji predlagateljice ili njegovih roditelja, sve po dogovoru s predlagateljicom. U slučaju da će boraviti u [adresa] navodi da ima pomoć od svojih roditelja i da bi djecu viđao u kući roditelja. Pored tog stana, isticao je i da je vlasnik obiteljske kuće u kojoj je do nedavno stanovao s predlagateljicom i djecom. Isto tako u vlasništvu ima ½ dijela nekretnina koja se nalazi u užem centru [adresa], koji dijeli s predlagateljicom. Od pokretnina naveo je vlasništvo automobila marke BMW 530 XB godina proizvodnje 2005. i marke Mercedes E 500 godina proizvodnje 2001. U to vrijeme je imao tri kredita od čega je jedan namjenski stambeni s kojim je kupio obiteljsku kuću i za koji mjesečno izdvaja oko 3.000,00 kn (slovima: tritisuće kuna) i ima obvezu otplaćivati ga još oko 11 godina. Zatim ima kredit koji je podigao za uređenje navedene kuće za koju mjesečno izdvaja oko 3.000,00 kn (slovima: tritisuće kuna) i ima obvezu ga otplaćivati još oko 5 godina, te treći kredit u mjesečnom iznosu oko 3.000,00 kn (slovima: tritisuće kuna) i ima ga obvezu otplaćivati još 5 godina. Zdrav je i radno sposoban te nema drugih obveza za uzdržavanje izuzev maloljetne djece.
7.3. Na istom ročištu roditelji tuženika su iskazivali suglasno da je maloljetni CC u to vrijeme bio u dobi od 11 godina, išao je u šesti razred osnovne škole u [adresa]. Tada nije išao na nikakve izvanškolske aktivnosti slijedom čega nemaju dodatnih troškova izuzev odjeće, obuće, igračaka i svega što je djetetu potrebno. Dijete ima zdravstvenih tegoba s koljenom u vidu sportske ozljede zbog čega se trenutno ne može baviti s aktivnostima niti igrati tjelesni, nema posebno prehranu, a odjeću i obuću roditelji zajedno kupuju. Nema dodatnih potreba za posebnom higijenom niti lijekovima. Zdrav je dječak. Za maloljetnog ZC su navodili da je tada bio u dobi od 9 godina, išao je u četvrti razred osnovne škole u [adresa]. Trenirao je izvanškolsku aktivnost rukomet, za koji nisu morali mjesečno plaćati članarinu, ali postoji obveza ako će ići na utakmice da se snose troškovi putovanja i opreme. Zdravo je dijete i nema nikakvih posebnih zahtjeva za prehranom.
8. Uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-1019/2024 utvrđeno je da se vodi ovršni postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a imajući u vidu da je majka i zakonska zastupnica tuženika pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja jer nije platio za srpanj 2024. te je u istom postupku u svojem prijedlogu tužitelj istaknuo da je njezino postupanje zlonamjerno s obzirom na to da je uredno do tada podmirivao iznose uzdržavanja. Također dodaje i da je ovršen za cijeli iznos prema ovršnoj ispravi iako je uredno podmirio sve protekle iznose.
8.1. Navedeno proizlazi i iz podataka iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacija naplate Financijske agencije izdan za tuženika od 30. kolovoza 2024. (list 32- 33 i 70-71 spisa).
8.2. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici posl.br. Ovr-1019/2024-5 od 26. rujna 2023. (list 62-69 spisa) odlučeno je o prijedlogu tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenosti za razdoblje od listopada 2022. do lipnja 2024. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 9. listopada 2024.
9. Uvidom u liječničku potvrdu izdanu tužitelju od Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije od 27. svibnja 2024. (list 18 spisa), utvrđeno je da se tuženik nalazi na dugotrajnom bolovanju od 14. studenog 2023. te da mu je postavljena dijagnoza F33- Povratni depresivni poremećaj.
9.1. Uvidom u liječničku svjedodžbu za tužitelja od 11. veljače 2025. (list 105 spisa) utvrđeno je da se izdaje za potrebe ovog postupka te da se tužitelj i dalje nalazi na bolovanju.
9.2. Iz dostavljenih potvrda nije razvidno je li navedena dijagnoza utječe na radnu sposobnost tužitelja i u kojoj mjeri, te koristi li tužitelj terapiju i koji je planirani tijek liječenja.
10. Iz potvrda o uplatama za razdoblje od siječnja 2024. do svibnja 2024. (list 19-23 spisa), proizlazi da se u navedenom razdoblju naznačavan iznos od 565,04 EUR (slovima: petstošezdesetčetiri eura i četiri centa) za uplatu, međutim nije vidljivo kome je to Opća bolnica Virovitica uplaćivala navedeni iznos s obzirom na to da iz priloženih potvrda ne proizlaze podaci o stvarnom iznosu terećenja, niti ime platitelja, niti ime primatelja osim što je kod opisa plaćanja navedeno da se odnosi na „osobno primanje isplaćeno u cijelosti Opća bolnica Virovitica“.
10.1. Tuženik nije tijekom postupka predlagao niti prilagao svoje isplatne liste plaća za navedeno razdoblje niti promet po svojim računima otvorenima kod banaka.
11. Uvidom u dostavljene potvrde o uplatama ZCM na račun tužitelja i Zagrebačke banke za razdoblje od lipnja 2024. do listopada 2024. (list 72-78 spisa), proizlazi da je majka tužitelja u navedenom razdoblju uplaćivala sljedeće iznose: a) na račun tužitelja:
- u lipnju 2024. iznos od 1.600,00 EUR (slovima:tisućušesto eura) radi plaćanja troškova,
- u srpnju 2024. iznos od 418,08 EUR (slovima: četiristoosamnaest eura i osam centi) radi plaćanja kredita,
- u kolovozu 2024. iznos od 1.700,00 EUR (slovima: tisućusedamsto eura) za plaćanje troškova,
- u listopadu 2024. iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) na ime posudbe. b) na račun banke:
- za rujan 2024. iznos od 535,14 EUR (slovima: petstotridesetpet eura i četrnaest centi) za otplatu kredita kod Zagrebačke banke d.d.,
- za listopad 2024. iznos od 418,08 EUR (slovima: četiristoosamneast eura i osam centi) za otplatu kredita kod Erste & Steiermarkische bank d.d.,
- za listopad 2024. iznos od 461,44 EUR (slovima: četiristošezdesetjedan eur i četrdesetčetiri centa) za otplatu kredita kod Zagrebačke banke d.d.
11.1. Iz navedenih uplata nije vidljiv tijek tih uplata odnosno je li pored njih bilo još uplata po računima tužitelja i koliko kredita ima tuženik s obzirom na to da iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka iz točke 12. ovog obrazloženja presude proizlazi da je imao jedan stambeni kredit otvoren kod Zagrebačke banke d.d.
12. Uvidom u aktivni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (list 44 spisa), utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik u cijelosti nekretnine koja je pisana kao dvorište u Ulici Stanka Vraza, površine 345 m2.
12.1. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 45-47 spisa), utvrđeno je da je tužitelj do 17. rujna 2024. bio upisan kao vlasnik kuće, s pomoćnom zgradom i dvorištem u [adresa], površine 361 m2, nakon kojeg datuma je ugovorom o darovanju prenio vlasništvo na svoju majku, ZCM. Na nekretnini je uknjiženo založno pravo u korist Zagrebačke banke
za
iznos
od
615.697,40
kn
(slovima: šestopetnaesttisućašestodevedesetsedamkuna i četrdeset lipa).
12.2. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb (list 48-54 spisa), utvrđeno je da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik stana koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82,19 čm na adresi u [adresa] do 17. rujna 2024., kada daruje ½ dijela svojoj majci, ZCM i drugu ½ dijela svojem ocu CC.
13. Nadalje, uvidom u preslik prometne dozvole (list 60-61 spisa) i uvjerenje o vlasništvu vozila za tužitelja izdano od Policijske uprave Virovitičko – podravske, Službe zajedničkih i upravnih poslova Klasa: 211-02/25-15/97, Urbroj: 511-16-04-25-2 od 3. siječnja 2025. (list 95-96 spisa), utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik osobnog automobila marke Mercedes klasa E 500, godina proizvodnje 2002, na kojem vozilu nema tereta.
14 Prema iskazu majke i zakonske zastupnice tuženika, CCM proizlazi da se nisu promijenile okolnosti na strani tužitelja zbog kojih bi se trebao smanjivati iznos uzdržavanja. Naime, potrebe djece su svake godine sve veće, a o njima u cijelosti ona brine i sve plaća. Ona s djecom živi kao podstanar, nemaju nikakvu imovinu, ona vozi stari BMW proizveden prije 18 godina i nema pomoć od tužitelja.
14.1. Ističe da je zaposlena kao socijalna radnica u Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Virovitica gdje ostvaruje mjesečna primanja oko 1.500,00 EUR (slovima: tisućupetsto eura). Na tu plaću dobije dodatak samo za Božić, Uskrs i regres. Svaki drugi mjesec je tjedan dana u pripravnosti pa joj plaća tada bude veća do maksimalno 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) i to pod uvjetom da joj je aktivno dežurstvo. Ne radi dodatne poslove.
14.2. Nadalje, navodi da s djecom stanuje u stanu površine 60 m2, a koji stan se nalazi na gornjoj etaži kuće. U donjem dijelu kuće stanuje njezin sadašnji partner sa svojim sinom. Ta kuća je u vlasništvu treće osobe i ona za svoj dio plaća 350,00 EUR (slovima: tristopedest eura), a drugi dio njezin partner te za režije 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) ovisno o godišnjem dobu. Grijanje je na plin. U tom stanu stanuje sama s djecom. Djeca imaju svoju sobu koju dijele. Nema dugova niti kredita.
14.3. Za maloljetnog CC navodi da je u dobi od nepunih 14 godina, ide u osmi razred Osnovne škole u Virovitici. Vrlo dobar je učenik. Ne ide na izvanškolske aktivnosti zbog zdravstvenog stanja. Ima problema s nogom, točnije koljenom. Rečeno je da mora ići na operaciju koljena iduće godine u ljetnim mjesecima, ali to još nije definirano te ona s njim ide u Zagreb na kontrole. Vozila ga je dva puta u Akromion, te je za sada imala samo troškove puta koji su bili otprilike 50,00 EUR (slovima: pedeset eura), a ne zna koliko će morati platiti magnet koji se može napraviti samo tamo jer u bolnici u [adresa] nemaju takav magnet za snimanje koljena po tim parametrima. Hrani se u školskoj kuhinji koja je besplatna. Svaki tjedan od nje dobije najmanje 10,00 EUR džeparca. Ide na instrukcije iz matematike svaki tjedan jedanput, a pred ispit i dva puta tjedno. Sat instrukcija je 10,00 EUR, a par puta je znala platiti instrukcije i majka tužitelja. Sama snosi sve za školu troškove, kao i troškove maturalca, te za rođendan. Baka je znala kupiti odjeću koja potom ostane kod njegovog oca u jednom dijelu, a i to nije ono što njemu treba odnosno fali više komada za školu. Redovito mu kupuje ljetne, zimske tenisice koje redovito preraste. Treba mu barem tri para tenisica godišnje. Dijete je naviklo na markiranu robu koju mu ne možu priuštiti, pa onda on ode kod bake koja mu onda to priušti. Ode i sa svojim prijateljima na pizzu, za što mu mora dodatno osigurati džeparac.
14.4. U odnosu na maloljetnog ZC ističe da je u dobi od 12 godina, ide u šesti razred osnovne škole u [adresa]. Vrlo dobar je učenik. Ide na instrukcije iz hrvatskog jezika i matematike jedanput tjedno. To plaća sat vremena 10,00 EUR (slovima: deset eura) svaku instrukciju. Misli da roditelji tužitelja nisu o tome niti upućeni da dijete ide na instrukcije. On joj nikada nije ni rekao da mu je netko dao osim nje novce za instrukcije. Ide na izvanškolske aktivnosti MMA za koje mjesečno plaća članarinu 30,00 EUR (slovima: trideset eura) isključivo ona, a na to dodatno ide još i oprema, te je za štitnike za zube i genitalije te za majice platila oko 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura). Ide još i na tenis koji mu ona ne može plaćati, pa mu to plaćaju baka i djed jer je to skupi sport. On sam ide na te aktivnosti, ne treba se voziti. Što se tiče zdravlja ima dijagnosticiran refluks, često zna biti prehlađen pa mu mora kupovati kapi za nos i za skidanje temperature, a mjesečna cijena iznosi oko 30,00 EUR (slovima: trideset eura) - 40,00 EUR (slovima: četrdeset eura). To varira, ali obično je barem deset dana u dva mjeseca bolestan, a ima opravdanih 200 sati izostanka zbog bolesti. To utječe i na njezine prihode jer je i ona tada na bolovanju te joj to i utječe na plaću pa za 2-3 dana plaća joj je smanjena za oko 50,00 EUR (slovima: pedeset eura).
14.5. Zbog refluksa ima prilagođenu prehranu, ništa masno, izbjegavanje mesa, pretežito samo povrće, mora spavati na povišenome i paziti kada jede. Ne smije jesti slatko niti mliječno. Hrani se u školskoj kuhinji koja je besplatna, a dobije također tjedno minimalno 10,00 EUR (slovima: deset eura) te mu ona osigurava sama sve što mu je potrebno za izlete i za školu. Zna mu kupiti odjeću ili koristiti što je očuvano od starijeg sina CC. Povremeno dobije od oca ili od bake i djeda. On je inače skromno dijete. Djeca idu kod oca svaki drugi tjedan kako je određeno po planu, a kad sam pitala djecu kad su se telefonski zadnji put čuli s ocem, CC joj je rekao da se ne sjeća, a ZC da zna otići kod oca nakon tenisa jer mu je to usput. Ona potiče djecu da idu kod oca, koliko joj je poznato, otac više ne pije alkohol, pa misli da nema opasnosti da djeca budu s njime. Djeca kod oca imaju svoju odjeću i ne nose ju kada idu kod njega osim kada idu na duži period kod njega onda si ponesu.
14.5. Nadalje, u odnosu na dodatne troškove koje se tiču škole, školskog pribora, maturalca i slično ističe da te troškove snosi u cijelosti sama. S tužiteljem ne razgovora, ne pita ju kako su djeca već su se raniji razgovori završavali s njegovim optužbama da je ona uništila obitelj. U odnosu na troškove izleta navodi da je otac jednom greškom uplatio dva puta za uzdržavanje te je mislila da je to za izlet, no on ju je tražio da vrati novac. Dodaje i da je taj izlet bio maturalac koji je plaćen oko 700,00 EUR (slovima: sedamsto eura). Ako bi se smanjio iznos uzdržavanja, ugrozila bi se egzistencija djece i ne bi se mogle podmirivati sve njihove potrebe, posebice s obzirom na njezinu plaću i obveze. Tužitelj je redovito plaćao za uzdržavanje do srpnja 2024. kada je prestao plaćati. Nakon što su protekla 3-4 mjeseca morala je pokrenuti ovrhu. Kad je podnijela prijedlog za ovrhu on je bio blokiran za sve iznose od dana odobravanja plana, jer je bila krivo informirana u Financijskoj agenciji da to tako označi pa su ga blokirali za sve. Ovi postupci koje vodi s njim utječu i na njezina primanja jer ona isto mora to plaćati.
14.6. Za tuženikovu imovinu navodi da je još za vrijeme braka s tužiteljem on imao taj stan koji je bio u vrlo dobrom stanju. Nakon potresa on je saniran i bio je uređen, ali nije bila velika šteta od potresa već pukotina na zidu, te su se ormari srušili. Stan je kompletno renoviran 2010. prije Josipovog rođenja. Stan se i ranije iznajmljivao do potresa, a nakon toga više nije. Ona je zadnji put bila u stanu oko 2021. Navodi i da nakon razvoda braka nije ostvarila nikakvu imovinsku korist, isplaćen joj je iznos od 20.000,00 EUR (slovima: dvadesettisuća eura) što je puno manje od njezinog doprinosa u tih 13 godina braka. Brinula je o cijelom kućanstvu i još dodatno novčano doprinijela s 30.000,00 EUR (slovima: tridesettisuća eura) da bih potom otišla u podstanare. Kod podjele bračne stečevine krediti su uzeti u obzir.
14.7. Isto tako, ističe dok je živjela s tužiteljem imali su pomoć od njegovih roditelja. Ona sada nije u kontaktu s njegovim roditeljima. Misli da tužitelj ima i dalje pomoć svojih roditelja, ona nema pomoć svojih roditelja jer su slabog imovinskog stanja. Njezin partner je privatnik i on ima svojih problema, teško održava i posao, pa njih dvoje dijele samo troškove oko hrane. Također ističe da su roditelji tužitelja kupili Josipu jaknu marke Calvin Klein, te trenirku marke Adidas i Nike i tenisice.
14.8. Dodatno ističe da ima narušeno zdravstveno stanje, boluje od tri autoimune bolesti, te kao kronični bolesnik ne može si priuštiti zbog svega ovoga bolovanje niti liječenje. Ima psorijazu, hashimoto, artritis te joj je nedavno otkriven i tumor na štitnjači koji je tek sada u fazi dijagnosticiranja. Zbog artritisa se ne može ustati iz kreveta. Ne može ići privatno liječniku jer nema novaca, pa mora čekati mjesecima pregled u bolnici, a neke pretrage ne može ni napraviti u [adresa] pa mora ići u Osijek ili Zagreb. Čak i pod temperaturom mora raditi jer si ne može priuštiti bolovanje i tako gasi požare.
14.9. Iskaz majke i zakonske zastupnice tuženika sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazivala o potrebama maloljetne djece s obzirom na to da navedeno proizlazi i iz druge dokumentacije, a tužitelj navedeno nije niti osporio tijekom postupka. Isto tako, sud je prihvatio njezine navode oko troškova stanovanja i troškova maloljetne djece u kojima navodi i majku tužitelja koja je potvrdila da sudjeluje u troškovima djece i njihovom uzdržavanju te da je to i ranije činila dok su roditelji tuženika živjeli skupa. Također, iz iskaza proizlazi da zbog loših i narušenih odnosa s tužiteljom, majka tuženika navodi da ne postoji mogućnost dogovora oko kupovine odjeće ili obuće odnosno svega što je potrebno za tuženike već svaki kupuje posebno djeci.
15. Iz iskaza svjedoka ZCM proizlazi da je tužitelj njezin sin i da se on nalazi na kontinuiranom bolovanju od studenog 2023. Unazad tri godine od ove godine, on je pretrpio dosta stresova zbog braka, snalazio se kako je mogao s tim stresom. Radio je u Općoj bolnici u Virovitici, pa je otišao raditi u Zagreb u Agram, ali se zbog djece vratio u studenom 2023. ponovno u Opću bolnicu u Virovitici, kako bi bio blizu djece. Kada se vratio u [adresa], susreo sa puno poznatih i njemu dragih osoba, prisjetio se svih događaja iz braka, te mu ta situacija je stvarala dodatan stres, s kojim se nije mogao nositi, te je završio na bolovanju.
15.1. Navodi da tužitelj ima otvoren zaštićeni račun, na koji prima iznos od 560,00 eura (slovima: petstošezdeset eura) i tako već mjesecima. U nazad šest mjeseci, odnosno od kolovoza 2024. blokiran mu je račun, jer je bivša supruga pokrenula postupak ovrhe radi neplaćenog uzdržavanja za srpanj 2024., ali ga je ovršila kao da nije platio niti jedan mjesec od donošenja odluke. Ona nije uopće priložila specifikaciju uplata koje je tužitelj izvršio, niti za koji mjesec ona potražuje uzdržavanje. Zna i da je tužitelj nakon razvoda konačno imao račun u plusu i posložio si je financijski život u Zagrebu, međutim znala mu je ona nekada uplatiti na račun, te mu je tako i u kolovozu 2024. uplatila na račun, s obzirom na to da je već duže vrijeme dobivao samo 560,00 EUR (slovima: petstošezdeset eura) i na taj način su otkrili da mu je blokiran račun, a tek nakon toga je stigla obavijest o provođenju ovrhe.
15.2. U odnosu na obiteljsku kuću u kojoj stanuje tužitelj ističe da ju je on kupio još za vrijeme braka i preuzeo obvezu otplaćivanja kredita. S obzirom na sve što se događalo, nije se mogao nositi s dugovanjima, pa su njezin suprug i ona, preuzeli obvezu plaćanja tih kredita i on im je za to unazad par mjeseci darovao kuću. Dodaje i da su ona i suprug u tu kuću puno uložili i renovirali. Riječ je bilo oko puno kredita. Pomagali su dok su tužitelj i bivša supruga bili u braku i to punih 12 godina, uvijek su "tu bili i uskakali kad god im je to trebalo i to na razne načine, a ne samo materijalno" . Tužitelj je imao i darovani stan u [adresa] koji su oni kao roditelji darovali njemu i bivšoj supruzi dok su bili u braku. Taj stan je on vratio nazad darovanjem suprugu i njoj kao roditeljima, a iz razloga što isto nije mogao taj stan održavati. Pričuva sama iznosi 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), u stanu su bili od 2018. do potresa podstanari, nakon čijeg izlaska stan je potrebno ponovno renovirati. Tužitelj ima još komad zemlje u [adresa], to zemljište ne traži nikakva od njega davanja, odnosno plaćanja, a namjena mu je građevinsko zemljište s posebnom namjenom na način da tamo ne može za sebe ništa graditi, mogao bi netko tko ima zemljište u blizini pored toga, pa da to iskoristi.
15.3. Nadalje, ističe da tužitelj ne može plaćati sam uzdržavanje djece u iznosu koji je određen, pa tu suprug i ona uskaču i plaćaju za uzdržavanje i to punim iznosom, kupe i djeci što treba, plaćaju i kredite za tužitelja. Što se tiče zemljišta koje ima, smatra da bi to trebalo nastojati sačuvati da i djeca nešto imaju od oca, a ne samo prodati jer se time rješava samo trenutna situacija. A time niti trenutna situacija ne bi bila riješena, jer bi dobio mali novčani iznos. Osim toga, tužitelj je još prije nego što je donesena sudska odluka o uzdržavanju dobrovoljno povisio iznos s 3.000,00 kuna (slovima: tritisuće kuna) na 4.000,00 kuna (slovima: četiritisuće kuna) za oboje djece, davao se za djecu i emotivno i materijalno i zato ga ova situacija sada pogađa. Kada su djeca vikendima kod njega, sve im omogući i dobiju džeparac za odlaske u grad i na izlete kad idu sa školom.
15.4. Majka tužitelja ističe da se sa smanjenjem iznosa uzdržavanja ne bi kod tuženika ništa promijenilo jer im ne bi nedostajalo ništa kao što im ni nedostaje sada. Oni imaju sve što im je potrebno, ali nemaju emocije, kontrolu, navike za život i to misli na radne navike i preuzimanje školskih obveza. Provode previše vremena za kompjuterom. Tužitelj će se oporaviti i opet će za djecu doprinositi jednako, ako ne i više. Navodi da ona plaća 530,00 EUR (slovima: petstotrideset eura) mjesečno za djecu u ime tužitelja, a pored toga im kupuje odjeću i obuću. Točno je da je kupila CC jaknu marke Calvin Klein, ali to je bila njegova želja i nije bila pretjerano skupa i on je zbog toga bio radostan. Inače ne kupuje djeci skupe stvari koje bi prelazile standard roditelja niti je pristalica takvog odgoja. Za tužitelja ističe da u ovom trenutku ne može raditi dodatne poslove jer je po struci liječnik radiolog i on mora biti jako koncentriran u svom poslu i psihički jak, a ništa drugo ni ne zna raditi. On ide na redovite kontrole, prima terapije i do daljnjega mora biti na bolovanju.
15.5. U odnosu na stan u [adresa] dodaje da je uništen i demoliran, te se ne može nikoga pustiti unutra da tamo stanuje. U tom stanu nije bilo većih oštećenja od potresa, ali je bilo od prethodnih stanara. Uništena su vrata, sanitarija, prozori, radijatori, slomljen je krevet i ormari, a takvo stanje je još uvijek. Potrebno je oko 30.000,00 EUR (slovima: tridesettisuća eura) da bi se stan renovirao. Osim toga, taj stan se ne planira prodavati jer imaju u vidu da će trebati djeci za daljnje školovanje.
15.6. Sud je uzeo u obzir iskaz majke tužitelja u dijelu koji se odnosi na njezine uplate tužitelju jer je navedeno u skladu s materijalnim dokazima koji prileže u spisu, zatim socio – ekonomske prilike tužitelja, a što načelno nije niti sporno među strankama. U odnosu na stvarno stanje prihoda i imovine tužitelja, sud je utvrdio da postoje određena proturječja s njezinim iskazom i priloženim potvrdama o uplatama od strane nje, te je u navedenom dijelu prilikom donošenja odluke uzeo u obzir stanje kako je navedeno u potvrdama. Naime, iz dostavljenih potvrda proizlazi da je ona i prije pokretanja ovršnog postupka protiv tužitelja uplaćivala iznose od oko 1.600,00 EUR (slovima: tisućušesto eura) te je u istom mjesecu plaćala i kredit, a potom je nastavila sama plaćati kredit za tužitelja dok je za listopad uplatila iznos od 200,00 EUR (slovima:dvjesto eura) na ime posudbe.
16. Iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi koliko je prihoda imao tužitelj prije 2024. za koju navodi da je posebno otežavajuća zbog pokretanja ovršnog postupka, imajući u vidu da ističe da se nalazi na bolovanju od studenog 2023.
16.1. Nadalje, iz priložene dokumentacije nije razvidno kakvo je stvarno zdravstveno stanje tužitelja zbog čega se nalazi na dugotrajnom bolovanju i je li ima propisanu terapiju, niti je bilo moguće na tu okolnost izvesti dokaz saslušanja tužitelja s obzirom na to da on taj dokaz nije niti predlagao niti isticao zbog čega ne želi iskazivati.
16.2. Pored navedenoga, tužitelj nije ničime dokazao da je zbog toga onemogućen u stjecanju povećane zarade niti da nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a posebice imajući u vidu dokaze koji prileže spisu i visinu troškova koje je njegova majka istaknula koji prelaze njegov iznos trenutnih primanja koje je navela također njegova majka.
16.3. Naime, upravo iz navoda iz tužbe i iskaza njegove majke proizlazi da je postupak pokrenut iz razloga što je prethodno prije majka i zakonska zastupnica tuženika pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja i to za veći iznos od stvarno dugovanog, te da ona umjesto tužitelja sudjeluje u plaćanju uzdržavanja za tuženike, dok tužitelj sa svojim primanjima daje djeci džeparac i koristi taj novac za vrijeme koje provede s djecom. Dakle, tužitelj ima financijsku pomoć svojih roditelja od kojih majka tužitelja navodi da radi navedenoga im je on i darovao svoje nekretnine i to, između ostalog, kuću u kojoj stanuje.
16.4. Nadalje, majka tužitelja u svojem iskazu navodi da je ona i za vrijeme braka roditelja tuženika pomagala im novčano i oko uređenja kuće i oko djece zbog čega se može zaključiti da se kod tužitelja nisu promijenile u tom dijelu okolnosti osim što sada zbog bolovanja ne ostvaruje veća primanja, dok mu razliku plaća majka svaki mjesec i pomaže slijedom čega on uspijeva plaćati uredno uzdržavanje i sve svoje obveze.
16.5. Osim toga, tužitelj je upisan kao vlasnik osobnog automobila starije proizvodnje, nepoznatog stanja održavanja i nekretnine za koju nije poznata tržišna vrijednost. 17. Na temelju izvedenih dokaza, proizlazi da tužitelj neovisno o svojem bolovanju uspijeva podmiriti iznos uzdržavanja uz pomoć svojih roditelja te se isto može očekivati i nadalje imajući u vidu iskazivanje majke tužitelja.
17.1. S druge strane, iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim saslušanjem majke i zakonske zastupnice tuženika, utvrđeno je da su se promijenile okolnosti u odnosu na one utvrđene u Odluci opisanoj u točki 1. ovog obrazloženja presude te da su se povećali troškovi života tuženika zbog njihove dobi i školovanja te da dosadašnji iznos uzdržavanja.
18. Kod donošenja odluke sud je pazio da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona.
19. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.
19.1. Tijekom postupka nije dokazano da tužitelj nije radno sposoban niti da je u obvezi plaćati kredite nakon što je darovao roditeljima nekretnine. Isto tako nije dokazao niti da mu je ugrožena egzistencija s obzirom na to da jasno proizlazi da ima pomoć svojih roditelja i to i prije nego je pokrenut postupak ovrhe i prije samog razvoda braka s majkom i zakonskom zastupnicom tuženika, a u tom smislu nije niti predlagao privremenu mjeru u postupku radi smanjenja uzdržavanja iako je na nju bio ovlašten čl. 542. Obiteljskog zakona.
20. S obzirom na to da su tuženici sada u dobi od 12 i 14 godina, pohađaju osnovnu školu za koju je potrebno osigurati troškove školskih udžbenika, literature, opreme za nastavu, ali i troškove svakodnevnog života, zatim da idu na izvannastavne aktivnosti za koje je potrebno osigurati dodatnu sportsku odjeću i obuću pored svakodnevne odjeće i obuće, jasno proizlazi da su se troškovi i njihove potrebe znatno povećale. Osim toga, tuženici s majkom žive u iznajmljenom stanu u kući za koji moraju izdvajati mjesečni iznos najamnine.
20.1. Iz iskaza majke proizlazi da sa svojim primanjima plaća polovicu najamnine, režije, potrebnu hranu, brine o djeci i u slučaju njihove bolesti ona uzima bolovanje i ima pomoć svojeg novog partnera, a navodi da boluje od više bolesti za koje također ne dostavlja dokumentaciju već isto ističe kao prigovor na tužiteljevo stanje o kojem iskazuje da ga onemogućava u poslu dok ona s težim dijagnozama radi. Nije vlasnica imovine, te radi dodatne poslove da podmiri sve obveze.
21. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.
21.1. Odredbom čl. 430. Obiteljskog zakona su uređene promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati.
21.2. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.
21.3. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).
21.4. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).
21.5. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.
22. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaset centi), a za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20% prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske odnosno 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi) kao minimalni iznos, a za dijete od 13 do 18 godina iznos od 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) dok je prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđen Platni razred prihoda obveznika uzdržavanja, te mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi i zdravstvenom stanju djece.
23. Temeljem tih i tako utvrđenih relevantnih činjenica sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene okolnosti na strani tužitelja nakon donošenja ranije odluke, jer uspoređujući te okolnosti sa sadašnjim imovinskim stanjem tužitelja, raniju neto plaću te primanja za koja u tužbi navodi da trenutno prima, a koja nije valjano dokazano tijekom postupka niti je li radno sposoban, nemogućnost ostvarivanja dodatne zarade ili obavljanja drugih poslova, činjenice da je darovanjem imovine veće vrijednosti svojim roditeljima oslobodio se plaćanja kredita u dogovoru s njima, te da stanuje u nekretnini za koju ne plaća najamninu niti režije te da i prima financijsku pomoć roditelja kao što ju je i ranije primao od roditelja, a da pored toga i dalje je vlasnik nekretnine nepoznate tržišne vrijednosti i automobila starije proizvodnje kojeg kako sam navodi koristi za odlaske do grada, prijevoza djece pa čak i odlazaka na more što ukazuje da njegova materijalna situacija nije takva da ne bi mogao za djecu nastaviti plaćati uzdržavanje u iznosu kako je to i ranije određeno. Pogotovo jer i sama majka tužitelja ističe da sudjeluje u kupovini odjeće i obuće djeci i da tužitelj daje djeci džeparac te da će to nastaviti činiti i dalje.
23.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetni tuženici sigurno sada nisu jer se redovito školuju. Pri tome se napominje da je uzdržavanje maloljetne djece u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza. Stoga činjenica da je tužitelj darovao imovinu veće vrijednosti roditeljima zbog plaćanja kredita i renoviranja prostora ne mijenja i ne utječe na njegovu obvezu uzdržavanja djece u punom iznosu njihovih potreba posebice jer je uzdržavanje djece obveza roditelja koja stoji ispred boljih uvjeta vlastite egzistencije, pa protivno navodima tužitelja, utvrđeno je da tužitelj ima i dalje mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tuženika ranije utvrđeni iznos, te navedeno, u usporedbi s okolnostima koje su predstavljale činjenični supstrat za utvrđivanje ranijeg iznosa za uzdržavanje, nema značaj izmijenjenih okolnosti u smislu odredbe čl. 430 st.1 Obiteljskog zakona posebice ne bolovanje za koje nije utvrđeno da utječe na njegovu radnu sposobnost ili obavljanje drugih poslova.
23.2. Osim toga, primjenom odredbe čl. 313. st. 5. Obiteljskog zakona kojom je određeno da novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, utvrđeno je da niti kreditne opterećenosti tužitelja koje je sada preuzela na sebe njegova majka, neće ugroziti njegovu egzistenciju te se iste ne mogu uzeti u obzir jer se sam tužitelj doveo u takvu situaciju koja ne smije ići na štetu djece. Dakle, zahtjev tužitelja za sniženje uzdržavanja, neovisno o činjenici smanjenog njegovog primanja, nije osnovan, a niti će plaćanje uzdržavanja u određenom iznosu dovesti do osiromašenja tužitelja koji cijelo vrijeme ima novčanu podršku roditelja. O tome i u odluci Županijskog suda u Puli posl.br. Gž Ob 102/2024-2 od 30.09.2024. kojom je jasno naznačeno da prilikom donošenja odluke o zahtjevu roditelja za sniženje visine obveze uzdržavanja djeteta - sud neće uzimati u obzir kreditnu opterećenost roditelja, a koji razlog je tužitelj isticao kao glavni za darovanje nekretnina svojim roditeljima.
23.3. Ujedno se ističe i da su tvrdnje tužitelja iz tužbe, koje je potvrdila i njegova majka u iskazu, da ga roditelji novčano pomažu dalje zbog zdravstvenog stanja i loših primanja, irelevantne su kraj činjenice da je tužitelj odrasla, radno sposobna osoba, visoko obrazovna osoba, koja je otac dvoje maloljetne djece, te koju je on, a ne članovi njegove obitelji, obvezan uzdržavati. Pored toga, ističe se i odredba čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona po kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja prema djetetu ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obavezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja s tim da se po st. 2. tog članka, svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Navedenom odredbom valorizirano je uzdržavanje koje daje majka kao roditelj s kojim djeca žive te u tom smislu izneseni navodi da majka djece treba podmirivati dio uzdržavanja koje on ne može, jer on nema dovoljno sredstva nisu odlučni. (O tome i u odluci Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž Ob-99/2024-2 od 5. prosinca 2024.).
24. Slijedom toga utvrđeno je da nije udovoljeno uvjetima iz odredbe čl. 430 st.1. Obiteljskog zakona za smanjenje iznosa uzdržavanja te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
25. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.
27. Tuženici, zastupani po punomoćniku, naveli su da traže parnične troškove (u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife). Primjenom vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife) te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46), sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura). Tužitelj nije potraživao troškove.
28. Zahtjev tuženika za naknadom troškova je osnovan.
29. Sud je priznao tuženicima trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura).
Navedeno odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva.
30. Slijedom navedenoga, tuženicima je ukupno priznat trošak u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura).
31. Naime, odredbom članka 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 346. i 366. Obiteljskog zakona je propisano da je sud dužan brižljivom ocjenom svih okolnosti slučaja odlučiti o troškovima postupka.
32. Sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit djece te s obzirom na to da je tužitelj prouzrokovao ovu parnicu.
33. Na dosuđeni trošak, tuženici nisu zatražili pripadajuću zateznu kamatu, pa o tome sud nije donosio odluku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.
34. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Bjelovaru, 21. veljače 2025.
S u d a c
Neda Šola
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obavještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti;
1. Tužitelju po punomoćnicima
2. Tuženicima po punomoćniku
3. Spis