REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-10/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Autowill d.o.o., OIB 12631083049, Kudeljara br. 5, Vukovar zastupan po punomoćniku Domagoju Šoljiću, odvjetniku iz OD Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Tkalčićeva br. 73 A, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Autowill d.o.o., OIB 12631083049, Kudeljara br. 5, Vukovar da tužitelju IF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 804,86 eura (slovima: osamstočetirieuraiosamdesetšestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. rujna 2019.g. do isplate, i to po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 70,00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Autowill d.o.o., OIB 12631083049, Kudeljara br. 5, Vukovar da tužitelju IF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.831,15 eura (slovima: jednutisućuosamstotridesetijedaneuroipetnaestcenti), uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete navodeći da je u listopadu 2014. godine od tuženika kupio automobil marke „Opel Astra” s benzinskim motorom 1.4.s i tvornički ugrađenom LPG instalacijom te prijeđenih 79.700 kilometara, da je predmetni automobil održavan kod tuženika. Nadalje tvrdi da je zadnji redoviti servis obavljen 14. lipnja 2019. u ovlaštenom servisu tuženika koji je tužitelj platio ukupno kn 2.452,58, da se nakon odrađenog redovitog servisa 14. lipnja 2019. automobil počeo kvariti, da je tužitelj prilikom vožnje 25. lipnja 2019. odnosno deset dana nakon redovitog autoservisa uočio problem s plinskom instalacijom kada mu je na kontrolnoj ploči bila uključena lampica „CODE 89” koja obavještava vozača kako mora obaviti servis. Nakon primljene obavijesti, tužitelj je automobil vozio isključivo na benzin jer je na taj način motor radio normalno. Tri dana kasnije, tužitelj je odvezao automobil kod tuženika gdje je izvršen popravak instalacije, odnosno čišćenje elektromagnetskog ventila koji je tužitelj platio 168,75 kn, međutim isti problem se ubrzo ponovno pojavio. Zbog istog problema tužitelj je u srpnju 2019. dva puta dolazio na popravak vozila u poslovnicu tuženika u Vinkovcima, nakon čega je voditelj poslovnice uvjeravao tužitelja da je s automobilom sve u redu.

1.1. Tužitelj nadalje navodi da se 29. srpnja 2019. nakon povratka iz poslovnice tuženika u Vinkovcima na automobilu pojavila ista greška, o čemu je tužitelj obavijestio voditelja poslovnice gospodina ĐF koji ga je naručio za termin 13. kolovoza 2019. u poslovnici tuženika u [adresa] navodeći da se tamo nalazi glavni majstor za plinske instalacije. Dana 12. kolovoza 2019. na automobilu se opet ukazao kvar na plinskoj instalaciji s time da se paralelno pojavio i problem s benzinskim pogonom te je tužitelj bio primoran odvesti automobil u poslovnicu tužitelja na servis u Zagrebu, Zaposlenici tuženika su nakon pregleda uputili tužitelja na servis u tuženikovu poslovnicu u Vinkovcima. Tužitelj je sutradan dostavio automobil u tuženikovu poslovnicu u [adresa] prema dogovorenom terminu gdje su ga obavijestili da je potrebno zamijeniti elektromagnetski ventil plinske instalacije te da je došlo do puknuća turbine motora koju također treba zamijeniti. Tužitelj je naručio sve potrebne dijelove i platio akontaciju tuženiku u iznosu od 1.000,00 kn. Potom je 19. kolovoza 2019. u tuženikovoj poslovnici u [adresa] izvršen popravak automobila, zamijenjen je turbo punjač, elektromagnetski ventil kao i drugi popratni radovi koje je tužitelj platio ukupno 5.670,13 kn. Zaposlenici tuženika ostavili su napomenu da je na automobilu potrebno još zamijeniti pumpu vode.

1.2. Kvar na plinskoj instalaciji se ponovno pojavio za samo nekoliko dana, te je tužitelj ponovno u poslovnicu tuženika u [adresa] odveo automobil gdje je izvršen servis automobila gdje je serviser utvrdio da je došlo do kvara na ventilu spremnika plinske instalacije. Navedeni kvar tuženik je propustio utvrditi 7 dana ranije. Tužitelju je pri tom opet naplaćen iznos od 883,00 kn uz prethodnih 5.600,00 kn za nepotreban servis. Nakon obavljenog servisa kvarovi na plinskoj instalaciji automobila su se ponavljali o čemu je tužitelj obavijestio tuženika koji ga je rezervirao za servis 02. rujna 2019. Tuženik je sve tužiteljeve prigovore otklonio kao neosnovane i neutemeljene s objašnjenjem da zaposlenici tuženika nisu uzrokovali kvarove na automobilu. Tuženik se na navode tužitelja opetovano očitovao 12. rujna 2019. u kojem navodi da nakon servisa 02. rujna 2019. još uvijek nisu sigurni u čemu je problem, odnosno što je uzrok kvara. Dana 06. rujna 2019. tužitelj je opet dostavio automobil na servis u poslovnicu tuženika u [adresa] gdje je izvršena zamjena senzora što je prvotno bio uzrok navedenog kvara na plinskim instalacijama, a što je tužitelj platio 447,08 kn. Tužitelj je od lipnja 2019. do podnošenja tužbe na autoservis tuženika potrošio ukupno kn 9.621 ,98 za što mu je tuženik izdao račune.

1.3. Tužitelj navodi da je tuženik pravna osoba kojoj je temeljna poslovna djelatnost održavanje i popravak motornih vozila i motocikla i da je ovlašten serviser za automobile marke „OPEL”. Radi toga je tuženik prilikom prvog servisa automobila trebao postaviti pravilnu dijagnostiku kvara te izvršiti zamjenu senzora pa prema tome tužitelju ne bi niti nastali dodatni troškovi. Također, tužitelj je na dovoz i odvoz auta s autoservisa imao trošak benzina u iznosu od 500,00 kn. Tužitelj tvrdi da mu je tuženikovim postupanjem nastala šteta u iznosu od 10.121,98 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, osporava da bi bilo propusta odnosno da je bila nepravilno postavljena dijagnostika kvara na predmetnom vozilu, navodi da su u svim aktivnostima oko konkretnog vozila djelatnici tuženika postupili sukladno pravilima struke i pregledali predmetno vozilo, detektirali kvar, evidentirali kvar i potrebne radove, o potrebi izvođenja radova obavijestili tužitelja i nakon prihvata ponude za potrebne radove pristupili istima. Tvrdi da radnjama djelatnika tuženika nisu nastali nikakvi dodatni troškovi tužitelju, da su svi radovi koje je tuženik izvršio i potrošni materijal koji je ugradio u predmetno vozilo bili nužni i odobreni od strane tužitelja, a nakon izvršenih radova tužitelju je isporučeno vozilo bez nedostataka. U odnosu na iznos od 2.452,58 kn koji tužitelj potražuje tuženik navodi da je tužitelj u tom iznosu podmirio navedeni Račun broj 1257/41/8 odnosno platio uslugu redovnog servisa vozila, a sve prema specifikaciji sadržanoj na predmetnom računu pa tuženik smatra da tužitelj neosnovano potražuje povrat isplaćenog iznosa na ime redovnog servisa vozila, posebice jer tužitelj ne navodi nikakve nedostatke u odnosu na uslugu redovnog servisa po Računu broj 1257/41/8, pa je očigledno da je ovaj dio tužbenog zahtjeva krajnje paušalno postavljen.

2.1. U odnosu na Račun broj 610/31/8 u iznosu od 5.670,13 kn od 19. kolovoza 2019. g. prethodno je otvoren Radni nalog br. 193100593 od 13. kolovoza 2019. g., temeljem kojeg su djelatnici tuženika izvršili pregled vozila i tom prilikom je utvrđeno da je pukla turbina, o čemu je obavješten tužitelj, te je tužitelju predana Ponuda broj 193100593 od 13. kolovoza 2019. g. Tuženik ističe da je tužitelj bio prisutan u servisu u poslovnici [adresa] kad je vozilo rastavljeno (skinut auspuh) i da mu je neposredno pokazano puknuće turbine dok je turbina još bila na vozilu. Isto tako, tužitelj je zatražio od djelatnika tuženika da mu pokažu turbinu nakon rastavljanja, pa mu je djelatnik tuženika pokazao turbinu i mjesto puknuća. Puknuće turbine je tužitelj fotografirao i odobrio radove zamjene turbine. U Ponudi broj 193100593 specificirani su dijelovi i radovi koje je potrebno izvršiti, te je tužitelj svojim vlastoručnim potpisom prihvatio Ponudu broj 193100593. Nakon što su izvršeni radovi ugovorni u Ponudi broj 193100593, tuženik je tužitelju izdao Račun broj 610/31/8 na ugovorni iznos.

2.2. Tuženik dalje navodi da samo puknuće turbine odnosno usluga zamjene turbine ni na koji način nije povezana s prethodnom uslugom redovnog servisa vozila, ali niti s naknadnim radovima na plinskim instalacijama. Prilikom redovnog servisa, tuženik nije mogao pretpostaviti da će turbina naknadno puknuti, a niti su ti radovi u bilo kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi. Tvrdi da je tužitelj imao dva nevezana kvara na predmetnom vozilu i to kvar u vidu puknuća turbine i kvar na plinskim instalacijama, te da se navedeni kvarovi ni kronološki nisu podudarali. Za sve radove na uklanjanju predmetnih kvarova, tužitelj je prethodno dobio ponudu i radovima je pristupljeno tek po prihvatu ponude. Oba kvara su uklonjena prema pravilima struke i tužitelju je isporučeno vozilo bez nedostataka. Tuženik ističe da radovi zamjene turbine i radovi zamjene senzora na plinskim instalacijama nisu u uzročno-posljedičnoj vezi odnosno da se radi o dva nevezana kvara. S tim da je do kvara na plinskim instalacijama, prema opažanjima samog tužitelja koja je prenio mehaničaru u poslovnici [adresa], došlo nakon točenja plina upitne kvalitete u Poljskoj.

2.3. Tuženik dalje navodi da je nejasna eventualna pravna osnova tužbenog zahtjeva, te smatra da se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe članka 590. i 597. Zakona o obveznim odnosima, kojima je uređen ugovor o djelu. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili više uzastopnih ugovora o djelu. U konkretnom slučaju, Tuženik je sve ugovore o dijelu uredno izvršio odnosno sve radnje izvršio je na ugovorni način i po pravilima struke, a tužitelj je nakon izvršenog popravka uredno platio ugovorenu naknadu. Samim preuzimanjem radova i plaćanjem ugovorene naknade tužitelj je izgubio mogućnost zahtijevati vraćanje plaćenog, sve sukladno odredbi članka 1112. Zakona o obveznim odnosima.

3. U podnesku od 2. ožujka 2021. tužitelj osporava navod tuženika kako su njegovi djelatnici postupili u skladu s pravilima struke i detektirali kvar, evidentirali kvar i potrebne radove, navodi da pravi uzrok koji je doveo do nastanka novih uzastopnih kvarova nije bio detektiran niti otklonjen. Tužitelj ne spori da su djelatnici tuženika obavljali radove i popravke na vozilu tužitelja, ali tim radovima nije otklonjen glavni uzrok kvarova, a zbog čega se tužitelj i obratio tuženiku, te uredno sve platio misleći da je kvar otklonjen. Tuženik neosnovano osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer visinu tužbenog zahtjeva čine troškovi koji su tužitelju nastali zbog nestručne dijagnostike kvara na vozilu tužitelja, uzimajući u obzir da je tužitelj ovlašteni zastupnik za prodaju i servis Opel vozila, kod kojega je automobil kupljen i redovito održavan. Tužitelj smatra da su popravci koje je tuženik obavljao bile sanacije kvarova nastalih zbog nestručne dijagnostike pri redovitom servisu, što potvrđuje i činjenica da se problem s plinskom instalacijom pojavio netom nakon izvršenog servisa. Isto tako tužitelj je u više navrata, dovozio auto na popravak, razne preglede, ali kvar nije otklonjen, da bi se unatoč svemu na vozilu pokvarila turbina na kojoj je došlo do puknuća. Posve je jasno da je puknuće turbine moralo biti nečim izazvano, imajući u vidu da se u predmetnom slučaju radi o vozilu iz 2014. godine s prijeđenih ni 80 tisuća kilometara. Kvarovi na vozilu tuženika su započeli u lipnju 2019. god. i trajali su do rujna 2019. god., te su prema tome netočni navodi tuženika da kvarovi nisu kronološki povezani. Također, osporavaju se navodi tuženika da bi do kvara na plinskim instalacijama prema opažanjima tužitelja došlo nakon točenja plina upitne kvalitete, jer je plin točen na ovlaštenoj benzinskoj pumpi, a tužitelj je mehaničaru iz opreza napomenuo da je bio u Poljskoj, pa je eventualno posumnjao u kvalitetu plina, ali što se pokazalo da nije bio stvarni uzrok kvarova. Tužitelj dalje navodi da je sukladno članku 605. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koji se odnosi na ugovor o djelu normirano da ukoliko se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana njegovog otkrivanja. Nadalje, člankom 1045. u vezi s člankom 1085. istog Zakona određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Šteta u visini od 10.121,98 kn tužitelju je nastala upravo zato što zaposlenici tuženika nisu na vrijeme uočili pravi uzrok kvarova, što je bio kvar na senzoru, zbog čega je došlo do novih kvarova i oštećenja na vozilu koji su opetovano popravljani, što je izazvalo nastanak neosnovanih troškova koje je tužitelj uredno podmirio, a slijedom čega mu je izazvana spomenuta šteta.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao presliku servisne i jamstvene knjižice vozila (list 5-14 spisa), račun tuženika od 14. lipnja 2019. (list 15- 16 spisa), račun tuženika od 28. lipnja 2019. (list 17 spisa), radni nalog broj 190106163 (list 18 spisa), račun tuženika od 13. kolovoza 2019. (list 19 spisa), račun tuženika od 19. kolovoza 2019. (list 20-21, 36-37 spisa), račun tuženika od 27. kolovoza 2019. (list 22 spisa), račun tuženika od 6. rujna 2019. (list 23 i 39 spisa), radni nalog broj 193100593 od 13. kolovoza 2019. (list 34 spisa), ponudu broj 193100593 od 13. kolovoza 2019. (list 35 spisa), ponudu broj 193100635 od 2. rujna 2019. (list 38 spisa), dopise tuženika od 12. rujna 2019. i 30. kolovoza 2019. (list 48-51 spisa) te nalaz i mišljenje strojarskog vještačenja (list 77-80 spisa). Sud je u dokaznom postupku također pročitao zapisnik o saslušanju tužitelja IF te svjedoka FF i svjedoka ĐF na glavnoj raspravi dana 19. listopada 2021. kod Općinskog suda u Vukovaru (list 60-66 spisa) jer je zbog promjene suca glavna rasprava počela iznova te su se stranke suglasile da se iskazi navedenih osoba pročitaju umjesto njihovog ponovnog saslušanja. Tuženik je na glavnoj raspravi 19. listopada 2021. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka DF stoga sud navedeni dokaz nije izvodio u dokaznom postupku.

5. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 874,86 eura, a koji se odnosi na imovinsku štetu nastalu zbog kvarova i oštećenja na osobnom vozilu tuženika uzrokovanim nestručnim obavljanjem posla od strane djelatnika tuženika i troška benzina koji je tužitelj potrošio radi dolazaka i odlazaka automobila s autoservisa sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

7. Valja naglasiti da je tužitelj nakon provedenog strojarskog vještačenja postavio tužbeni zahtjev na iznos od 874,86 eura te se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčani iznos od 1.320,00 EUR-a.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz sadržaja zapisnika o saslušanju tužitelja IF na glavnoj raspravi dana 19. listopada 2021. slijedi da je od tuženika kupio novi automobil sa tvornički ugrađenim plinom i redovito održavao vozilo sukladno uputi u jamstvenoj knjižici i servisnoj knjižici kod tuženika u servisu u Vinkovcima, da je posljednji redoviti servis napravio prije odlaska na put od nekih 580 km u jednom pravcu i to kroz Mađarsku, Austriju, Slovačku i Poljsku, te mu se u povratku iz Poljske na automobilu prikazao cod 89 i odmah je kontaktirao servis Vinkovci i dogovorio dolazak k njima gdje su očistili ventile plinske instalacije. Nakon toga mu se ponovno javljao isti cod 89 uz gašenje motora u vožnji i gubljenje snage te je još tri puta dolazio u Vinkovce da pokušaju riješiti ovaj kvar, te je posljednji put upućen u servis u [adresa] jer mu je od strane BF rečeno kako njihovi serviseri isto ne znaju riješiti. Tužitelj je naveo da je sve započelo krajem lipnja 2019. g., a kvar je konačno otklonjen u rujnu 2019.g. Tužitelj je naveo da je TF nazvao gđu. DF u [adresa] i rekao joj da će on doći te je s njom dogovorio dolazak na servis u [adresa]. Kroz slijedeća tri i pol mjeseca s vozilom je u nekoliko navrata dolazio u vukovarski servis i tada mu je rečeno da je pukla turbina, te je ista zamijenjena, ali se problem sa plinskom instalacijom i dalje događao. Napomenuo je da je njegova supruga doživjela neugodnosti u prometu obzirom da svaki dan prolazi 50-ak km na putu do posla i imala je nesigurno vozilo za koje nije znala kako će reagirati obzirom da je dolazilo do gašenja plina. Smatrao je da vozilo treba voziti u servis auto kuće gdje ga je i kupio s time da su se svi ovi problemi počeli događati nakon isteka četverogodišnjeg jamstva. Nakon podužeg čekanja na popravak automobila i kako tuženik isto nije adekvatno rješavao raspitao se u drugim servisima što bi mogao biti uzrok kvara. Tada mu je rečeno da postoji mogućnost da se radi o senzoru protoka plina pa je sugerirao g. FF prilikom dovoženja automobila na servis i popravak da se radi o senzoru protoka plina, ali isti je rekao da će on otkriti uzrok kvara na svoj način. Posljednji put vozilo je dovezao i rekao da više ne može voziti nesiguran auto, a problem se i dalje pojavljivao, zatražio je zamjensko vozilo i ostavio automobil do rješenja vozila. Nakon što je automobil bio kod tuženika 4 dana i nakon što ga je preuzeo, vidio je na kilometar satu da je prijeđeno s njim oko 500 km što potvrđuje da je serviser kroz vožnju tražio kvar. Naveo je da nakon zamjene upravo navedenog senzora nikada nije došlo do kvara na plinskoj instalaciji automobila i da isti i dan danas vozi. Smatra kako se stručnošću i pravovremenim otkivanjem uzroka kvara od strane tuženika mogla izbjeći izmjena svih ostalih dijelova koji su navedeni u računima što ih je platio tuženiku, te da je uzrok problema bio upravo taj senzor protoka plina. U odnosu na njegov režim vožnje automobila na plin sukladno preporuci proizvođača nakon vožnje 2-3 tanka na plin obavezno vozi sa pola ili sa cijelim tankom benzina. Navodi da taj automobil nema izravno ubrizgavanje plina i da se pali na benzin. Također navodi da je imao i određene troškove dolaska do servisa obzirom da živi u [adresa] i to nekih 3-4 puta relaciji Osijek- Vinkovci-Osijek s tim da se radi o udaljenosti u oba pravca od 90 km, te nekih 4 [adresa] u oba pravca ima oko 60-tak km te smatra da bi njegov trošak za gorivo mogao biti između 500,00 do 1.000,00 kn radi dolaska na servis. Također napominje i da automobil cijelo vrijeme održava sukladno uputama proizvođača i sve što je rečeno na redovitim servisima uredno je zamijenio, pa tako i 2017.g. određeni dio plinske instalacije. Također napominje kako vozila na plin vozi već 15-tak godina i nikada nije imao ovakve probleme kao sa vozilom tuženika. Pored toga naveo je i da mu je serviser tuženika rekao da je kriva kvaliteta plina i da se u spremniku nalazi voda pa je uputio e-mail UMP Udruzi koja se brine o kvaliteti ukapljenog plina za vozila i od istih mu je odgovoreno kako je u Hrvatskoj dobra kvaliteta plina te posljednjih 20 godina nisu imali pritužbe niti prigovore da bi eventualno bilo vode u plinu ili nešto sl. s time što mu je u dopisu tuženika naznačeno kako je opće poznato da je kvaliteta plina u RH loša. Također je naveo da je plin točio na svom putovanju u svim državama u kojima je bio, ali potom i u Hrvatskoj, te se problem i dalje pojavljivao, a ne samo nakon točenja plina u stranim državama.

10. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka FF na glavnoj raspravi dana 19. listopada 2021., koji je zaposlenik tuženika, slijedi da do rješavanja problema na tužiteljevom autu nisu servisirali navedeno vozilo u [adresa], nego im je vozilo upućeno iz [adresa], pretpostavlja iz razloga što je on kao stariji majstor u firmi duže i ima više iskustva te će prije riješiti određeni problem na vozilu. Dobio je radni nalog u kojem je stajalo da tužitelj prijavljuje određene greške na plinskoj instalaciji, te kada je napravljena dijagnostika automobila, utvrdili su da postoji problem sa plinskom instalacijom i to da dolazi do iskakanja plina, odnosno njegovim isključivanjem i tada vozilo radi isključivo na gorivo. Također su utvrdili kroz dijagnostiku da postoji problem i sa turbinom. Nadalje je naveo da što se tiče općenito kvarova na automobilima starosti kao i tužiteljev da je to individualno i da se kvarovi na toj vrsti motora pojavljuju. Često su kvarovi uzrokovani točenjem lošeg plina, a što je prema njegovom iskustvu utvrđeno u 99,9% slučajeva. To se može utvrditi prema potrošnji plina, ali i kada se čisti ventil na plinskoj instalaciji na kojem se vide nečistoće i sve ono što uzrokuje loš rad plinske instalacije. Čišćenje ventila ne radi se prilikom redovitog servisnog održavanja plinske instalacije, već isključivo na zahtjev stranke. Također je naveo da kvar na turbini vrlo teško može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa kvarom na plinskoj instalaciji. Tvrdi da ne postoji pravilo što se tiče kvara na turbini, nekome ne ode nikada taj dio, a nekome vrlo brzo dođe do kvara, no da je primijetio da češće dolazi do kvara na vozilima koja se voze na duže relacije i na većim brojevima okretaja na otvorenoj cesti, dok automobili koji su voženi kroz gradsku vožnju rjeđe imaju ovaj kvar. Naveo je da se i nakon čišćenja ventila i dalje na tužiteljevom automobilu pojavljivao problem s iskakanjem plina, ali kako nije se pojavljivao cod greške tužitelj je kod njih u dva navrata ostavio automobil na dva do tri dana kako bi oni uhvatili trenutak kada se to događa. To ispituju na način da netko vozi automobil, a on najčešće prati uređaj za dijagnostiku koji je priključen na automobil u vožnji i prati parametre koje mu sustav pokazuje i za koje točno zna u kojim granicama moraju biti. Kako je stranka napomenula da do problema dolazi prilikom visoke vanjske temperature u takvim uvjetima su pokušali testirati vozilo, te su utvrdili da nisu dobri parametri vezano za određeni senzor koji je bio uzrok iskakanja kada dođe do povišene vanjske temperature, a ujedno i temperature motora haube, ali i tlaka i temperature plina. Naveo je da je turbina bila promijenjena ranije, a potom su promijenili i naprijed navedeni senzor i nakon toga što se tiče turbine i plina automobil je bio ispravan. Također je na vozilu tužitelja zamijenjen i semering jer je tužitelj naveo da je čuo neki neobičan zvuk, a oni već iz iskustva znaju što može biti, a što su i nakon pregleda automobila i utvrdili i isto i zamijenili te navedeni kvar nema nikakve veze sa plinskom instalacijom ili sa kvarom na turbini i isto je potrošna roba. Tvrdi da se zamjenom senzora plina ne bi mogli spriječiti kvarovi na semeringu i na turbini motora, radi se o potpuno različitim sustavima. Objašnjava da postoji određeni redoslijed kod plinske instalacije i tim redoslijedom oni istu pregledaju i utvrde postoji li kakav kvar. Ventil plina nalazi se u cjelokupnom sustavu prije samog senzora, te svakako ventil plina ne može biti uzrok kvara na senzoru, on jednostavno zaglavi, te se čisti ili mijenja ovisno koliko je oštećen. Senzor se u tom sustavu nalazi na kraju i on, odnosno kvar na njemu ne može bit uzrokom kvara na ventilu plina. Iskazuje da se s kvarom na turbini auto teoretski može voziti, ali u njegovom radu je očito da nešto u sustavu ne štima, te je isto potrebno zamijeniti. Iskazao je i da je TF najavio kolegici DF koja je radila kod njih da će tužitelj doći u servis u [adresa], a ona mu je rekla da dolazi vozilo tužitelja zbog određenih problema s plinskom instalacijom. Smatra kako je kvaliteta plina u RH zadovoljavajuća. Ne zna koliko je kilometara prešao sa automobilom tužitelja kako bi utvrdili kvar na istome, ali zna da se radilo o dosta kilometara vjerojatno u dva navrata. Ne sjeća da se mu je tužitelj sugerirao da provjeri senzor za rad plina niti da ga je tužitelj informirao kako se u drugim servisima interesirao o kvaru na plinskoj instalaciji, odnosno o mogućnosti kvara senzora te navodi da u plinskoj instalaciji postoji nekoliko senzora i on se uglavnom vodi svojom dijagnostikom. Vezano za plinsku instalaciju od strane proizvođača je propisano redovito pregledavanje na servisima, kao i zamjena isključivo filtera mislim kroz prijeđenih 30.000 kilometara. Naveo je i da spremnik plina nije skidan, ali je skidan i čišćen ventil plina. Koliko se sjeća, prvi kvar što se tiče plina je bio ventil na isparivaču i to su utvrdili u servisu u [adresa] i isti su očistili, nakon toga su čistili ventil na boci i treća i posljednja stvar je bila zamjena senzora. Pojasnio je da je uzrok kvara na ventilima bio dolazak nečistoća u sustav točenjem plina, a kvar na senzoru je elektronički kvar za koji ne možemo znati uzrok, dok je kvar na turbini mehanički kvar i kod tužitelja je došlo do pucanja turbine i ne mogu znati točan uzrok, ali iz iskustva mu je poznato kako često do ovakvih kvarova dolazi nakon što se duže vremena automobil vozi na većem broju okretaja motora, naglo se zaustavi i ugasi vozilo i u tom trenutku može doći do pucanja.

11. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka ĐF na glavnoj raspravi dana 19. listopada 2021., koji je zaposlenik tuženika slijedi da je upoznat sa servisiranjem vozila tužitelja, da je tužitelj kod njih kupio vozilo koje je u trenutku iskazivanja svjedoka staro 7 godina s time da je kupio novo vozilo sa tvornički ugrađenim plinom. Kod njih je redovito servisirao automobil, te je 2019.g. došao u servis i naveo da postoji problem s lampicom na vozilu koja se pali, te se pojavljuje code 89, a što znači da postoji određeni problem i to u konkretnom slučaju, gasio se plin na vozilu i vozilo se moglo pokretati isključivo na benzin. Tom prilikom kada je tužitelj dovezao vozilo sa naprijed opisanim problemom rekao je i da je bio na nekom putu u Poljskoj ili Češkoj gdje je sipao plin u vozilo. Oni su odradili dijagnostiku vozila, te čišćenje plinskog sustava i zamijenili su plinski ventil. Je li vozilo uredu ispituje se na način da se isto vozi i tada bude priključeno na uređaj s kojim se vrši dijagnostika s time da jedan djelatnik prati promjene na navedenom uređaju i utvrdi se jesu li svi parametri su uredu i da nema nikakvih odstupanja od zadanoga. Vezano za redovito održavanje vozila tužitelja nakon što mu je pročitano prema računu od 14. lipnja 2019.g. što je rađeno na vozilu tužitelja naveo je da se radi o redovitom servisu i da na svakom redovitom servisu se vrši dijagnostika vozila. Ukoliko sustav ne pokazuje nekakvu grešku ili se ne upali nekakva signalna lampica oni ne mogu predvidjeti nekakav problem koji će se dogoditi ili do kakvog bi kvara na automobilu moglo doći. Svjedok je naveo da je zaposlen u servisu u Vinkovcima gdje je tužitelj redovito održavao vozilo i nije upoznat sa daljnjim tijekom i nakon koliko vremena se tužitelj ponovno javio u servis jer misli da je išao u servis u [adresa] i da je sve daljnje servise tužitelj obavljao u [adresa] stoga nema daljnjih saznanja o popravcima na spornom vozilu. Naveo je da je tužitelj kod njih u Vinkovcima cijelo vrijeme servisirao automobil i njegovo je pravo odabrati drugi servis pa tako pretpostavlja da je samostalno izabrao [adresa] obzirom da oni u Vinkovcima imaju puno više posla nego u [adresa] i nekada strankama kažu da će puno prije doći na red ukoliko odu u [adresa]. Ne sjeća se je li upravo to rekao tužitelju pa je zato otišao u [adresa] i ne sjeća se koliko je dugo bilo vozilo kod njih na popravku. Misli da je tužitelj kod njih vezano za kvar 2019.g. bio jednom ili dva puta. Zna da je riješen problem na tužiteljevom autu, ali ne može točno reći što je bio uzrok kvara koji se pojavljivao. Ventil plina koji je kod njih prvi puta zamijenjen je bio neispravan, kao i svi ostali dijelovi koji su zamijenjeni. Svi djelatnici koji su radili na popravku plinskih instalacija od strane tuženika a na automobilu tužitelja su osposobljeni za popravak plinskih instalacija. Iskazao je i da se kvarovi ne mogu predvidjeti i normalno je da uslijed proteka vremena dolazi do trošenja pojedinih dijelova, te da isti zahtijevaju zamjenu. Također je naveo da je jamstvo na vozilo 2 godine bez obzira na broj prijeđenih kilometara, i to na cijelo vozilo, a slijedeće 2 godine na pojedine dijelove i do 120.000 kilometra prijeđenih automobilom.

12. Iz preslike servisne i jamstvene knjižice vozila (list 5-14 spisa) vidljivo je da je tužitelj predmetni osobni automobil kupio kod tuženika i da ga je kod tuženika redovito vozio na servis svake godine od kupovine vozila u listopadu 2014. pa sve do zadnjeg servisa 14. lipnja 2019. te je svakom prilikom kod servisa utvrđeno da je vozilo u redu.

13. Čitanjem računa tuženika od 14. lipnja 2019. (list 15-16 spisa) proizlazi da je tuženik prilikom redovitog servisa obavio određene radnje (filter ulja, gumica, filterikabine, sprej za dezinfekciju klime, svjećice, ventil za ozraku i redoviti servis) te za iste, kao i za utrošeni materijal, izdao račun na iznos od 2.452,58 kuna.

14. Čitanjem računa tuženika od 28. lipnja 2019. (list 17 spisa) slijedi da je tuženik na automobilu tužitelja izvršio popravak instalacije za što je tužitelju naplatio iznos od 168,75 kuna.

15. Iz radnog naloga broj 190106163 od 12. kolovoza 2019. (list 18 spisa) slijedi da je tužitelj dovezao automobil tuženiku prijavljujući da se pali code 89, da se ne prebacuje na plin, da ne reagira i da vozilo nema snage.

16. Čitanjem računa tuženika od 13. kolovoza 2019. (list 19 spisa) slijedi da je tuženik izdao tužitelju račun za predujam za dijelove u iznosu od 1.000,00 kuna.

17. Prema ponudi broj 193100593 od 13. kolovoza 2019. (list 35 spisa) i računu tuženika od 19. kolovoza 2019. (list 20-21, 36-37 spisa) slijedi da je tuženik na vozilu tužitelja izvršio određene radove te je za iste kao i utrošeni materijal (ventil, cijev, turbopunjač, zamjena turbine) tužitelju naplatio iznos od 4.670,13 kuna.

18. Iz računa tuženika (poslovnica [adresa]) od 27. kolovoza 2019. (list 22 spisa) proizlazi da je tuženik na vozilu tužitelja izvršio određene radove te je za iste kao i utrošeni materijal (semering, zamjena semeringa radilice, zamjena multi ventila) tužitelju naplatio iznos od 883,44 kune.

19. Čitanjem ponude broj 193100635 od 2. rujna 2019. (list 38 spisa) i računa tuženika (poslovnica [adresa]) od 6. rujna 2019. (list 23 i 39 spisa), slijedi da je tuženik na vozilu tužitelja izvršio određene radove te je za iste kao i utrošeni materijal (senzor, zamjena senzora) tužitelju naplatio iznos od 447,08 kuna.

20. Iz radnog naloga broj 193100593 od 13. kolovoza 2019. (list 34 spisa) slijedi da je tužitelj dovezao automobil dana 13. kolovoza 2019. kod tuženika u servis u [adresa] radi pregleda rada plina.

21. Čitanjem dopisa tuženika od 12. rujna 2019. i 30. kolovoza 2019. (list 48-51 spisa) slijedi da je tuženik iste uputio tužitelju kao odgovor na tužiteljeve prigovore od 20. kolovoza, 27. kolovoza i 30. kolovoza 2019. te da je tužitelja obavijestio kako je uvidom u radne naloge i karticu vozila vidljivo da se radi o dva kvara na vozilu koja nisu međusobno povezana, prvi je kvar na ventilu spremnika plina koji je isključivo ovisan o kvaliteti plina i da je općepoznato da je plin u Republici Hrvatskoj loše kvalitete a drugi kvar je pucanje turbine do kojeg je došlo jer je gorivo, plin puno jače oktanske vrijednosti što dovodi do velikih pregrijavanja pa i dijelovi imaju manji rok trajanja. Iz dodatnog očitovanja od 12. rujna 2019. (list 48-49 spisa) slijedi da je pregledom vozila u poslovnici [adresa] 2. rujna 2019. napravljena defektaža na kojoj su uočene greške na plinskoj instalaciji, da je detaljnim praćenjem i testnim vožnjama ustanovljeno da senzor tlaka prestane raditi i da se tada LPG sustav ugasi i da se nakon zamjene senzora tlaka i ponovnih test vožnji u različitim režimima rada LPG sustav radi ispravno i bez pojavljivanja grešaka te da je vozilo testirano na sveukupnoj kilometraži od 567 km, a od toga oko 400 km s novim senzorom tlaka.

22. Iz nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja (list 77-80 spisa) sačinjenog po prof. dr. sc. Tomislavu Mrčeli, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za promet i strojarstvo proizlazi da je predmetni osobni automobil od kupnje (9. mj. 2014,) redovito održavan i servisiran isključivo u službenom servisu poslovnice AutoWill Vinkovci, da je bez garancije od 2018., da je zadnji redoviti servis koji uključuje zamjenu ulja, svjećica, filtera i drugih detalja izvršen 14. lipnja 2019. u ovlaštenom servisu AutoWill Vinkovci, da je 25. lipnja 2019. uočen problem s plinskom instalacijom koja nije funkcionirala, te je na kontrolnoj ploči uključen signalna lampica "Code 89" (Servisirajte vozilo ubrzo), nakon čega se OA vozi isključivo na benzin i da benzinski pogon radi normalno, da je 28. lipnja 2019. OA odvezen u poslovnicu AutoWill Vinkovc otvoren radni nalog i izvršen je popravak instalacije (čišćenje elektromagnetskog ventila), međutim isti problem se opet ubrzo javio i kvar nije otklonjen, da je u srpnju OA je dva puta servisiran u Vinkovcima zbog istog razloga i greške (Code 89), da prilikom zadnjeg dolaska u Autowill Vinkovci 29.72019. nije naplaćen popravak vozila jer se to vodi pod reklamacijom, ali je radni nalog otvoren i kvar nije otklonjen, da se isti dan 29.7.2019. nakon povratka iz [adresa] u [adresa] pojavljuje isti problem gašenja plinske instalacije i gušenja motora, o čemu je obaviješten voditelj, da je novi termin bio 13. kolovoza 2019. u drugoj poslovnici [adresa], i da kvar nije otklonjen, da se dana 12. kolovoza 2019. na autocesti kod Šibenika vozilo opet gasi u režimu plinske instalacije, ali ovaj put se pojavljuje problem i s benzinskim pogonom, jer auto potpuno gubi snagu. U servisu AutoWill Zagreb utvrđuju da je kvar moguć iz 2 razloga: treba zamijeniti elektromagnetski ventil plinske instalacije ili je riječ o kvaru turbomotora, iz Zagreba 12.8.2019. upućuju u servis AutoWill u Vinkovce. U [adresa] navode kako je potrebno zamijeniti elektromagnetski ventil plinske instalacije, te da je došlo do puknuća turbine motora koju treba zamjenu (trošak popravka 11.000,00 kn s 30% popusta, odnosno 8.000,00 kn jer je riječ o rabljenom vozilu starijem od 3 godine. Tada su naručeni svi potrebni dijelovi i plaćena akontacija od 1.000,00 kn. Nakon popravka 19.8.2019. kvar nije otklonjen te problem s plinskom instalacijom ostaje kao aktivan. Nakon ponovne reklamacije kvara na plinskoj instalaciji, 27.8.2019. ponovno je izvršen popravak plinske instalacije, uz zamjenu brtve radilice, koji nije riješio problem. U zadnjem servisu [adresa] 2. rujna 2019. testirano vozilo predano, kvar je otklonjen a u pismenom očitovanju AutoWilla uzrokom je proglašen kvar na senzoru protoka plina (dakle, uzrok vise nije bila loša kvaliteta plina što je AutoWill u odgovoru tvrdio ranije).

22.1. Vještak dalje u nalazu i mišljenju utvrđuje da je ključni trenutak u servisiranju bio 25. lipnja 2019. kada je plinski sustav detektirao kvar i zahtijevao je hitni servis te je radio na benzin, da je u dijagnostici u tom trenutku procesor memorirao kritičnu točku, da je spomenuta informacija izbrisana i trajno izgubljena. Vještak je mišljenja da je elektroventil trebalo testirati u prvom koraku, a nakon toga, senzor / pritiska ili temperature. Iz nalaza i mišljenja nadalje slijedi da se puknuće turbine (turbopunjač) ne može povezati sa kvarom na plinskoj instalaciji, da je analizom slike statora turbine jasno i nedvosmisleno da se radi o sustavnoj grešci statora turbine i kao takovo nikako ne bi smjela biti greška na OA marke Opel jer je mikro pukotina nastala kao proces unutarnjih napetosti koje nisu uklonjene u samom postupku izrade statora turbine. Stator turbine je mirujući element koji je izložen samo posljedicama temperaturnih razlika, te sve navedeno daje za zaključak da je turbina imala grešku u fazi montaže vozila kao novog, stoga vještak sa visokim stupnjem pouzdanosti zaključuje da se radi o sustavnoj grešci te nema elemenata koji bi ukazivali da je mikro pukotina statora turbine utjecala na rad motora spomenutog OA.

22.2. Iz nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja nadalje slijedi da su u cijelom postupku dijagnostike učinjene krupne greške od strane servisera, da nema elemenata koji bi ukazivali da je mikro pukotina statora turbine utjecala na rad motora predmetnog OA i da je to sustavna greška, sonda koja regulira izgaranje nije reagirala (X sonda), da je zamjena senzora izvršena kao posljednja radnja u procesu (Pressure switch), a trebala je biti prva jer ju je analizator greške uočio u početnoj fazi problema. Analizom računa vještak je utvrdio da je iznos od 442,70 eura nesporan, a radi se o računima od 14. lipnja 2019., 27. kolovoza 2019. i 6. rujna 2019. S druge strane, prema nalazu i mišljenju vještaka slijedi da je tužitelj imao trošak koji je sporan-nepotreban u iznosu 774,86 eura, a radi se o računima od 26. lipnja 2019. – popravak instalacija pri čemu greška nije otklonjena i računu od 19. kolovoza 2019. zamjena turbine pri čemu vještak navodi da je upitna dijagnostika i da greška nije otklonjena.

23. Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, dok je prema odredbi čl. 597. st. 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

24. Odredbom čl. 605. ZOO-a propisano je da ukoliko se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana njegovog otkrivanja, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj više ne može pozvati na nedostatke.

25. Nadalje, sukladno čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje te se predmnijeva obična nepažnja.

26. Sukladno odredbi čl. 1085. st. 1., 2. i 3. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

27. Sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

28. U konkretnom slučaju na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti ovaj sud je utvrdio da je radnjama tuženika prilikom uočavanja i popravljanja kvarova na vozilu tužitelja a vezanima za rad plinske instalacije tužitelju pričinjena šteta.

29. Naime, iz iskaza samoga tužitelja te nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja, koji su dodatno potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u vidu servisne knjižice, radnih naloga i računa utvrđeno je da je tužitelj predmetno osobno vozilo kupio i redovito servisirao u poslovnici tuženika, da je zadnji redoviti servis učinjen 14. lipnja 2019. i da se u periodu od lipnja sve do rujna 2019. godine na navedenom osobnom automobilu pojavljivala greška s plinskom instalacijom koja je onemogućavala da vozilo radi pod režimom plinske instalacije, a da sredinom kolovoza 2019. vozilo više nije imalo snage ni raditi na benzin, da je tužitelj u navedenom periodu u više navrata odvozio predmetni automobil na servis kod tuženika kojom prilikom su obavljene određene radnje i za koje je tužitelju izdani računi, koje je i podmirio, no da kvar nije otklonjen, što je tužitelju izazivalo dosta neugodnosti prilikom vožnje jer bi vozilo zbog prikazane greške prestalo raditi pod režimom plinske instalacije. Iz dokaza provedenih u dokaznom postupku, posebice iskaza svjedoka FF, tužitelja te nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja slijedi da je u rujnu 2019. izvršena dijagnostika, da je provedena testna vožnja i da je uočeno da se radi o kvaru senzora protoka plina koji je u konačnici zamijenjen i otada se na tužiteljevom vozilu više nisu pojavljivali problemi s plinskom instalacijom.

Sud u cijelosti prihvaća kao istinit, životan i uvjerljiv iskaz tužitelja koji je detaljno opisao koje probleme je imao s predmetnim automobilom te kako je sve tekla dijagnostika i popravljanje kvarova na vozilu.

Sud također prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje provedenog strojarskog vještačenja, izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za promet i strojarstvo, koji je izrađen u skladu s pravilima struke i koji tuženik nije doveo u pitanje te nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještačenja.

Vještak je na jasan i nedvosmislen način te stručno utvrdio koji su radovi na vozilu tužitelja bili nužni i koji su troškovi bili opravdani, a što je od izvedenih radova tuženik učinio i naplatio tužitelju neopravdano.

Slijedom toga navodi tuženika i svjedoka ĐF o lošoj kvaliteti plina kao uzorku nastanka kvarova potpuno su u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, posebice i iskazom svjedoka FF koji navodi da je kvaliteta plina u Republici Hrvatskoj dobra.

Također, sud ne prihvaća dio iskaza svjedoka FF koji tvrdi da postoji određeni redoslijed kod plinske instalacije i da tim redoslijedom oni istu pregledaju i utvrde postoji li kakav kvar, da se senzor u tom sustavu nalazi na kraju i da kvar na njemu ne može bit uzrokom kvara na ventilu plina.

30. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da se na odnos između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe ZOO-a o ugovoru o djelu, da je u više navrata povodom opetovanih prigovora tužitelja kako s plinskom instalacijom postoji problem, te prilikom dovoženja automobila na pregled i popravak kod tuženika, tuženik na osobnom automobilu tužitelja izvršio i naplatio određene radove koje nije trebao, a sve kako to jasno slijedi iz nalaza i mišljenja strojarskog vještačenja kojim je utvrđena visina štete koju je tužitelj pretrpio zbog nestručnog obavljanja posla od strane tuženika i to u iznosu od 774,86 eura.

31. Osim naknade štete po neosnovano plaćenim računima u iznosu od 774,86 eura, tužitelj je od tuženika zatražio i naknadu štete u iznosu od 100,00 eura na ime troškova prijevoza radi više dolazaka na servis kod tuženika i odlazaka sa servisa, s obzirom da je tužitelj iz Osijeka dolazio u poslovnice tuženika u [adresa] i [adresa]. Sud smatra da je tužitelj nedvojbeno imao trošak goriva radi dolaska u poslovnice tuženika u [adresa] i [adresa], koji mu je tuženik u obvezi naknaditi. Tuženik je osporio navedenu visinu, a sud je visinu imovinske štete ocijenio po slobodnoj ocjeni, smatrajući opravdanim tužitelju dosuditi iznos od 30,00 eura. Pri tome se sud vodio rezultatima provedenog strojarskog vještačenja prema kojemu su računi od 28. lipnja 2019. i 19. kolovoza 2019. sporni, odnosno neopravdani. Kako su radovi naplaćeni na računu 28. lipnja 2019. izvršeni u Vinkovcima, sud je smatrao opravdanim dosuditi tužitelju troškove gorive na relaciji Osijek-Vinkovci-Osijek u iznosu od 20,00 eura. Nadalje, račun od 19. kolovoza 2019. izdan je za radnje koje su izvršene u poslovnici tužitelja u [adresa] pa je sud smatrao opravdanim dosuditi tužitelju troškove goriva na relaciji [adresa] u iznosu od 10,00 eura.

32. Kako je tuženik prilikom izvršavanja obveza iz ugovora o djelu tužitelju počinio materijalnu štetu budući da nije postupao sukladno čl. 597. st. 1., to je isti slijedom odredbi čl. 1045. i 1085., a u vezi čl. 9. ZOO-a dužan i nadoknaditi tu štetu tužitelju.

33. Na dosuđeni iznos imovinske štete eura tužitelju su sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate, a visina zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

34.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 874,86 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 804,86 eura uspio sa 91,99%, a tuženik sa 8,01 %.

34.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 67,67 % (tužitelj: 100% + 91,99%=191,99% : 2 =95,99 %,; tuženik: 0% + 8,01% = 8,01% : 2= 4,01%). Dakle, uspjeh tužitelja je 95,99%, a tuženika 4,01% iz čega proizlazi da tužitelj nije uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

34.3. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), te vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja radnji, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 75 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 1. ožujka 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 6. listopada 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka prema Tbr. 8. t. 1. OT sa 75 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima 27. svibnja 2021., 16. rujna 2021., 19. listopada 2021. i 14. siječnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 75 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 300 bodova i

- trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 37,50,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 562,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.125,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 281,25 eura ukupno daje trošak od 1.406,25 eura.

34.4. Tužitelju je pored toga priznat i trošak vještačenja u iznosu od 332,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura koji iznos je nastao za tužitelja te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,81 eura.

34.5. Ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.831,15 eura. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate sukladno 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

35. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka sud je u cijelosti odbio kao neosnovan.

36. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 21. veljače 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika