Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-246/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja DIMNJAČARSKI SERVIS j.d.o.o., Hrvatska Kostajnica, Rosulje 68, OIB: 79655761375, protiv tuženika ECHOR GROUP d.o.o., Vinkovci, Kralja Zvonimira 77, OIB: 44823795688, koga zastupa punomoćnik Vedran Bikić odvjetnik iz Vinkovaca, V. Nazora 11B, radi isplate iznosa od 1.021,30 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tuženika a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, te ročišta za objavu sudske odluke održanom dana 21. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Ovrv-1788/2024- 3 od 7. svibnja 2024. godine kojim se na temelju vjerodostojne isprave nalaže tuženiku ECHOR GROUP d.o.o., Vinkovci, Kralja Zvonimira 77, OIB: 44823795688 da u roku od osam dana tužitelju DIMNJAČARSKI SERVIS j.d.o.o., Hrvatska Kostajnica, Rosulje 68, OIB: 79655761375 namiri tražbinu u iznosu od 1.021,30 EUR (slovima: tisućudvadesetjedaneuroitridesetcenti) te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Tužitelj DIMNJAČARSKI SERVIS j.d.o.o., Hrvatska Kostajnica, Rosulje 68, OIB: 79655761375 je dužan naknaditi tuženiku ECHOR GROUP d.o.o., Vinkovci, Kralja Zvonimira 77, OIB: 44823795688 trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristotinesedamdesetpeteura) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog Općinski sud u Vinkovcima donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem: Ovrv-1788/2024-3 od 7. svibnja 2024. godine radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.021,30 EUR sa za zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor, a Općinski sud u Vinkovcima rješenjem poslovni broj Ovrv- 1788/2024-8 od 11. lipnja 2024. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao stvarno nadležnom sudu.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Povrv-246/2024-8 od 27. rujna 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik osporava navedeno rješenje o ovrsi navodeći da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirane navedene obveze prema tužitelju, da nije uopće znao za predmetno dugovanje niti je bio svjestan njihova postojanja sve do primitka ovršnog rješenja. Također smatra da račun tužitelja nije dokaz osnovanosti tražbine već jednostrana isprava kojom se bez prateće dokumentacije koja bi se odnosila na tuženika i izvršenu uslugu ne može dokazivati postojanje tražbine. Navodi da su tužitelj i tuženik postigli dogovor o obavljanju usluge kako je to navedeno predmetnim računom, ali da tužitelj nikada predmetnu uslugu nije izvršio. Tuženik također navodi da je nekoliko puta kontaktirao tužitelja da dostavi dokaz o izvršenim uslugama i da je tužitelj dostavio e-račun, kojeg je tuženik odbio s naznakom da usluga nije nikada izvršena, te da je potraživanje u cijelosti neosnovano i neutemeljeno, budući da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o izvršenoj usluzi jer da istu nije niti izvršio.

4. Na pripremno ročište nije pristupio uredno pozvani tužitelj. Budući da dostava poziva za pripremno ročište poštom nije uspjela na adresi tužitelja navedenoj u tužbi odnosno na adresi sjedišta upisanom u izvadak iz sudskog registra, poziv za pripremno ročište i poziv suda s obavijesti iz čl. 133. st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) stavljeni su 5. prosinca 2024. na e-oglasnu ploču sudova te se u skladu s čl. 133. st. 7. ZPP-a smatra da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda, dakle 13. prosinca 2024. godine. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj zaprimio poziv za pripremno ročište i poziv suda s obavijesti iz čl. 133. st. 6. ZPP-a 13. prosinca 2024., smatra se da je poziv za ročište uredno dostavljen u smislu čl. 133. ZPP-a.

5. Na pripremnom ročištu sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem zakonske zastupnice tuženika FF kao i obavljanje uvida u na pripremnom ročištu u izvod iz sustava Moj eRačun. Navedeni prijedlog tuženika sud je odbio budući da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 7. ZPP), a tuženik je navedeni dokaz predložio izvan navedenog zakonom propisanog roka i o tome je prethodno od suda bio i upozoren u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Račun broj: 016-02 od 19.02.2022. (str. 8 spisa), izvatke iz sudskog registra na dan 24.05.2024. (str. 20.-25. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra na dan 23.09.2024. (str. 37.-39. spisa), izvadak iz sudskog registra na dan 05.12.2024. (str. 57.-59. spisa) kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.021,30 EUR za izvršene usluge kontrole ispravnosti priključka i izdavanja nalaza za dimnjak.

8. Nesporno je među strankama da su postigle dogovor o obavljanju navedenih usluga.

9. Među strankama je sporno da li su usluge kontrole ispravnosti priključka i izdavanja nalaza za dimnjak izvršene od strane tužitelja i da li je stoga tuženik dužan platiti naknadu.

10. Činjenica da je između tužitelja i tuženika postojao dogovor o obavljanju predmetnih usluga ne predstavlja dokaz da su takve usluge i izvršeni od strane tužitelja, te da bi posljedično na temelju toga tuženik bio dužan platiti naknadu. Budući da pravilo o teretu dokaza leži na tužitelju, tužitelj je trebao dokazati da je tužitelj izvršio takve radove jer tuženik ne može dokazati negativnu činjenicu da navedene usluge kontrole ispravnosti priključka i izdavanja nalaza za dimnjak od strane tužitelja nisu izvršene.

11. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je tužitelj izvršio takve radove pa da bi tužitelj stoga imao pravo na naknadu, te je sud stoga ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost svoga potraživanja.

12. Tužitelj je iznio tvrdnju da je tuženiku izvršio usluge kontrole ispravnosti priključka i izdavanja nalaza za dimnjak te da mu tuženik stoga duguje iznos od 1.021,30 EUR pa je na njemu bio teret dokaza. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev te je iznio tvrdnju da tužitelju ne duguje ništa jer tužitelj nije izvršio navedene usluge, pa nije imao što dokazivati, jer se negativne činjenice ne dokazuju. Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj tko tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje.

13. Naime, račun tužitelja je isprava koju je sastavio sam tužitelj i predstavlja zapravo samo njegovu tvrdnju da mu tuženi nešto duguje, a sam po sebi kao jednostrana isprava nema nikakvu dokaznu vrijednost te stoga račun sam po sebi ne može biti dokaz da je predmetna sporna usluga i izvršena. Kada isprave predstavljaju temeljni dokaz za utvrđenje obveze tuženika tada moraju imati onaj stupanj vjerojatnosti da je isključena svaka razumna sumnja u istinitost podataka navedenih u njima, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da se iz navedenog računa ne može utvrditi da je tužitelj i izvršio navedene usluge.

14. Stoga u predmetnom postupku kad je tuženik osporio da je tužitelj izvršio predmetne usluge, na tužitelju je bilo da dokaže istinitost svojih navoda, te je radi dokazivanja svojih navoda na okolnost da je upravo tužitelj izvršio usluge navedene u računu mogao predložiti izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ili financijsko knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga stranaka, a što nije učinio.

15. Tužitelj nije tijekom postupka predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da su predmetne usluge i izvršene od strane tužitelja i da je stoga tuženik dužan platiti naknadu za izvršene usluge te je slijedom izloženog, sud utvrdio da tužitelj nije dokazao svoju novčanu tražbinu prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I. izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

16. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti i da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO).

17. Naime, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice ni priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj izvršio usluge, dok tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu da nisu izvršene usluge po računima po kojima ga tužitelj tereti, budući da je to trebao dokazati tužitelj. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokaza.

18. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 590. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj izvršio usluge po utuženom računu, time ne postoji niti obveza tuženika, te je stoga sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke.

20. Odluka o trošku iz toč. II. temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ; u daljnjem tekstu OT 2). Sud je tuženiku priznao ovršni trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 37,50 (Tar. br. 11. t. 1. OT 1). Sud je tuženiku priznao i trošak parničnog postupka i to trošak zastupanja na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tar. br. 9. toč. 1. OT 2) uvećano za PDV u iznosu od 37,50 EUR, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 21. veljače 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.