REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-926/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Romana Mihalić iz Zagreba, Kneza Višeslava 11 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 OIB 53056966535 kojeg zastupa odvjetničko društvo Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10138/2019-40 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10138/2019-40 od 12. siječnja 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3271706 kojeg su dana 15. 2. 2006.g. sklopili tužitelj KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženi RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 632,69 EUR / 4.766,99 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,49 EUR / 33,80 kn računajući od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,46 EUR / 33,62 kn računajući od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,54 EUR / 34,23 kn računajući od 31.1.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR / 34,57 kn računajući od 29.2.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR / 35,14 kn računajući od 31.3.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR / 34,28 kn računajući od 30.4.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR / 44,37 kn računajući od 30.6.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,78 EUR / 43,57 kn računajući od 31.7.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,79 EUR / 43,61 kn računajući od 31.8.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,85 EUR / 44,09 kn računajući od 30.9.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,33 EUR / 47,67 kn računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR / 45,27 kn računajući od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR / 48,33 kn računajući od 30.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,48 EUR / 48,79 kn računajući od 27.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,50 EUR / 49,01 kn računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,50 EUR / 79,13 kn računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,53 EUR / 79,31 kn računajući od 5.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR / 77,85 kn računajući od 31.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,23 EUR / 77,06 kn računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,30 EUR / 77,63 kn računajući od 31.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,30 EUR / 77,58 kn računajući od 30.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,22 EUR / 77,01 kn računajući od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR / 78,08 kn računajući od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,48 EUR / 78,94 kn računajući od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR / 80,17 kn računajući od 31.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,60 EUR / 79,89 kn računajući od 28.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,82 EUR / 81,55 kn računajući od 31.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,78 EUR / 81,24 kn računajući od 30.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,86 EUR / 81,86 kn računajući od 2.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,57 EUR / 87,18 kn računajući od 2.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,43 EUR / 86,09 kn računajući od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,87 EUR / 89,45 kn računajući od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,72 EUR / 88,28 kn računajući od 29.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,47 EUR / 86,42 kn računajući od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,99 EUR / 90,35 kn računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,66 EUR / 95,36 kn računajući od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,19 EUR / 91,81 kn računajući od 28.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,35 EUR / 93,05 kn računajući od 31.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,14 EUR / 91,47 kn računajući od 29.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,18 EUR / 91,76 kn računajući od 31.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,07 EUR / 98,47 kn računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR / 99,11 kn računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,30 EUR / 100,23 kn računajući od 31.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR / 97,47 kn računajući od 3.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,54 EUR / 94,46 kn računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,05 EUR / 83,25 kn računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate, - na iznos od 11,02 EUR / 83,04 kn računajući od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,19 EUR / 84,31 kn računajući od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR / 85,42 kn računajući od 31.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,36 EUR / 85,57 kn računajući od 29.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR / 84,81 kn računajući od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,32 EUR / 85,32 kn računajući od 30.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR / 85,68 kn računajući od 31.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,29 EUR / 85,07 kn računajući od 2.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR / 85,23 kn računajući od 31.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,25 EUR / 84,79 kn računajući od 31.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,12 EUR / 83,82 kn računajući od 1.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR / 84,85 kn računajući od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,33 EUR / 85,34 kn računajući od 3.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,28 EUR / 85,00 kn računajući od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,02 EUR / 83,06 kn računajući od 31.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,05 EUR / 83,22 kn računajući od 8.2.2013. godine pa do isplate, i to do 31.12.2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, 5koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3271706 kojeg su dana 15. 2. 2006.g. sklopili tužitelj KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF).

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.089,26 EUR / 15.741,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,10 EUR / 53,51 kn računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,92 EUR / 74,72 kn računajući od 30.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR / 89,99 kn računajući od 27.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,86 EUR / 96,90 kn računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate, - na iznos od 10,54 EUR / 79,39 kn računajući od 31.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,03 EUR / 83,10 kn računajući od 5.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,09 EUR / 53,43 kn računajući od 30.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,19 EUR / 31,58 kn računajući od 30.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,96 EUR / 37,40 kn računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,49 EUR / 48,91 kn računajući od 29.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,36 EUR / 47,91 kn računajući od 30.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR / 36,27 kn računajući od 30.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,71 EUR / 58,11 kn računajući od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,04 EUR / 75,62 kn računajući od 29.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR / 100,53 kn računajući od 30.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,58 EUR / 94,82 kn računajući od 27.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR / 128,62 kn računajući od 31.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,22 EUR / 122,21 kn računajući od 30.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,88 EUR / 134,71 kn računajući od 2.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,24 EUR / 242,90 kn računajući od 2.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,28 EUR / 220,63 kn računajući od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,31 EUR / 288,68 kn računajući od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,19 EUR / 265,16 kn računajući od 29.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,17 EUR / 227,35 kn računajući od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,76 EUR / 307,13 kn računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,24 EUR / 408,64 kn računajući od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,70 EUR / 336,76 kn računajući od 28.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,04 EUR / 361,97 kn računajući od 31.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,79 EUR / 329,91 kn računajući od 29.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR / 335,67 kn računajući od 31.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,61 EUR / 471,74 kn računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,37 EUR / 484,99 kn računajući od 30.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,29 EUR / 597,40 kn računajući od 31.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,55 EUR / 539,13 kn računajući od 3.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,09 EUR / 475,34 kn računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,84 EUR / 465,94 kn računajući od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,19 EUR / 461,05 kn računajući od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,21 EUR / 491,31 kn računajući od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,71 EUR / 517,69 kn računajući od 31.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,18 EUR / 521,23 kn računajući od 29.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,76 EUR / 502,98 kn računajući od 31.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR / 515,30 kn računajući od 30.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,51 EUR / 523,73 kn računajući od 31.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,63 EUR / 509,54 kn računajući od 2.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,12 EUR / 513,27 kn računajući od 31.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,71 EUR / 502,64 kn računajući od 31.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,66 EUR / 479,66 kn računajući od 1.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,91 EUR / 504,16 kn računajući od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,47 EUR / 515,91 kn računajući od 3.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,38 EUR / 507,67 kn računajući od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,25 EUR / 461,47 kn računajući od 31.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,00 EUR / 406,88 kn računajući od 8.2.2013. godine pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 2.073,78 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. U podnesenom odgovoru na žalbu osporavaju se svi žalbeni navodi kao neosnovani, te se predlaže žalbu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu, koji se u drugostupanjskom postupku mogu preispitati. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5. Isticanje da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a, kada je sud dozvolio preinačenje tužbenog zahtjeva, povišenjem istog nakon zaključenja prethodnog postupka, također je utvrđeno neosnovanim, jer je sudska praksa, uključujući i praksu Vrhovnog suda RH, zauzela pravno stajalište, da je u konkretnoj vrsti parničnih predmeta, nakon provedenog financijskog vještačenja, preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, procesno dopuštena.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe . Ugovora o kreditu broj: 041-50-3271706 od 15. veljače 2006. na iznos od 21.588,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti, vezanoj uz CHF putem valutne klauzule, kao i ništetnost dijela ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te isplata neosnovano stečenih iznosa od strane tuženika.

7. Neosnovano tuženik u žalbi upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, ocijenio dokaze i zaključio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a isto tako je i obrazložio koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kao i koje dokaze izvodio te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a ujedno se izjasnio i o pravnoj osnovi spora, te su neosnovani žalbeni navodi kako je svoje utvrđenje utemeljio isključivo na paušalnom pozivanju na utvrđenja iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa u parničnom postupku pokrenutom od Udruge "Potrošač".

8. Nadalje, imajući u vidu predmet spora, a radi odgovora na žalbene navode tuženika za istaknuti je da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi bio ZZP/03, koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ista materija jednako je bila regulirana u članku 96. i članku 99. ZZP/07, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

9. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u smislu članka 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije. Pri tome je posebno neosnovano isticanje da je tužitelj trebao dostaviti dokaze da je on osobno otplaćivao anuitete kredita, upravo jer je tuženik iste primao i knjižio kao otplatu istog kredita, odnosno ni ne tvrdi niti dokazuje da je eventualno odbio primitak nekog uplaćenog anuiteta na ime tužitelja.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili dana 15. veljače 2006. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 21.588,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita radi kupnje motornog vozila - da iz odredbe članka 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu;

- da je odredbom članka 2. ugovorena kamatna stopa u visini od 5,50 % promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

- da je presudom u tom predmetu utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, te je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.;

- da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka, a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj, a to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa prednikom tužitelja ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata s osnova tečajnih razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita iznosi ukupno iznosi 2.089,26 eur/15.741,56 kn, a s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 632,69 eur/4.766,99 kn.

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odnosno da se za osnov tužbenog zahtjeva treba pozvati na utvrđenja iz presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev- 2245/2017 te visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, a pri tome niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli.

Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, i promjenjiva kamatna stopa i to zbog intervencijskog efekta gore navedenih sudskih odluka, stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. točka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku, a koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP- a, a o čemu se radi u ovom slučaju, te se tužitelj i pozvao na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, a to su da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti u točkama I. i III. izreke, a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju (u odnosu na razliku u tečaju i zbog promjene kamatne stope) temeljem odredbe članka 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.

12. Odgovarajući na žalbene navode tuženika valja reći da odredba članka 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (članak 502.a stavak 1. ZPP-a). Stoga u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi još i daljnji dokazni postupak što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je u članku 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete, pa dakle i radi isplate, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

13. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud pri čemu se ističe da pobijana presuda sadrži jasne razloge o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na konkretan Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika. Osim toga prvostupanjski sud je u postupku i saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, dok izvođenje drugih personalnih dokaza u postupku tuženik nije ni predlagao.

14. Pri tome valja reći da čak i upoznavanje tužitelja s parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope ili promjeni tečaja za valutu CHF ne bi bilo od utjecaja na valjanost tih spornih ugovornih odredbi, kraj činjenice da banka s njim nije pojedinačno pregovarala o istima. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi i iz navoda tužitelja u iskazu iznesenom tijekom postupka, po kojima on nije ni bio u prostorijama banke, već je ugovor dobio već sastavljen u auto-kući, činjenica da je tužitelj mogao samostalno odabrati između više ugovora o kredita, također ne bi utjecala na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, čime se dužnika stavlja u neravnopravan položaj u ugovornom odnosu. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi pravna utvrđenja iz navedenih presuda bila osnova za neka dodatna utvrđenja.

15. Također, za napomenuti je da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice. Kako su u konkretnom slučaju izostali jasni i razumljivi kriteriji kojima svaki prosječni građanin može predvidjeti njihove ekonomske posljedice, neosnovani su navodi tuženika da sporne odredbe ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

16. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev polazeći od toga da su stranke iz Ugovora o kreditu imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, pa da je zbog toga presuda protivna volji ugovornih strana, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da zbog činjenice da tuženik nije pregovarao s prednikom tužitelja prije sklapanja ugovora o kreditu bez obzira na činjenicu da je tužitelj svojevoljno pristao na kredit s promjenjivom kamatnom stopom, da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a posljedično tome i ništetne budući da je tuženik odredbe o kamatnoj stopi mijenjao po svojoj diskrecijskoj ocjeni prema kriterijima koji ovise samo o odluci banke bez mogućnosti utjecaja druge ugovorne strane na njihovu visinu, tako da se može uzeti da je valjano ugovorena samo početna kamatna stopa i početni tečaj CHF.

17. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredbe u Ugovoru o kreditu kojim je glavnica vezana uz tečaj valute CHF ništetne i tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene razlike nastale povećanjem kamatne stope i tečajne razlike, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, tako da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je žalba tuženika utvrđena neosnovanom i u navedenim dijelovima.

19. Nadalje, izvedenim knjigovodstvenim vještačenjem sukladno odredbama članka 258. do 261. ZPP-a utvrđena je visina zahtjeva tužitelja, a žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost danog nalaza, jer se matematički izračun nije ni osporavao, a prigovor tuženika se odnosio samo na prigovor radi prebijanja za period kada je tužitelj plaćao manje anuitete kredita zbog nižeg tečaja CHF. U odnosu na te žalbene navode da tužitelj prilikom specificiranja tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir manje plaćeni iznos na temelju smanjenja tečaja CHF, odnosno da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir samo pozitivnu razliku po osnovi tečajne razlike te neosnovano ignorirao negativnu razliku u pretplati nastalu zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, valja reći da je u ovom postupku predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti, i tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. asa obzirom da tuženik svoj prigovor radi prebijanja nije specificirano postavio do okončanja prethodnog postupka, pa prema stajalištu sudske prakse, prvostupanjski sud o tom prigovoru nije ni bio obvezan odlučivati, tako da je i taj dio žalbe tuženika neosnovan.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, materijalno pravno je pravilna odluka prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz tečaj valute CHF, kao i odredba o o promjenjivoj kamatnotj stopi , ništetne i tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat danog u izvršenju ugovora, tako da je pobijana presuda osnovano donesena. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne preplaćene iznose i to od dana kada je platio dospjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac, jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama članka 29. stavak 2. ZOO-a i članka 1115. ZOO, što je također stajalište ujednačene sudske prakse. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u pogledu valutne klauzule, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača i nepoštenoj primjeni valutne klauzule, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, kako je već navedeno.

21. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u vezi isplate restitucijskog zahtjeva tužbe. Naime, valja reći da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan budući da je tužba podnesena poštom preporučeno dana 12. lipnja. 2019. slijedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok ni u odnosu na valutnu klauzulu niti promjenjivu kamatnu stopu

22. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi primjenom odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Članka 155. ZPP-a, tako i po visini dosuđenih troškova, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), a žalbom tuženika se ista, osim uopćeno, specificirano po pojedinim troškovima ni ne pobija.

23. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a sud drugog stupnja je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer on sa žalbom u postupku nije uspio, a tužiteljev zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu je također odbijen kao neosnovan, jer je taj podnesak tužitelja, na temelju odredbe članka 155. ZPP-a, ocijenjen nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, drugostupanjski sud je, nalazeći podnesenu žalbu tuženika u cijelosti neosnovanom, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević