Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-613/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Detektor d.o.o. i okrivljenika IO kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 136. stavak 3. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ broj 110/2015. 118/2018., 98/2019. i 114/2022.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljene pravne osobe TD Detektor d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi IO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 7. listopada 2024., broj: Pp-3028/2023-30, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zajednička žalba okrivljene pravne osobe Detektor d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi IO kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. I 114/2022.), okrivljena pravna osoba TD Detektor d.o.o. ii okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi IO su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 (šezdeset) eura, svaki, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 7. listopada 2024., broj: Pp-3028/2023-30, proglašeni su krivim okrivljena pravna osoba Detektor d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi IO, da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 136. stavak 3. Zakona o protuminskom djelovanju, za koji im je, izrečena novčana kazna i to, okrivljenoj pravnoj osobi Detektor d.o.o. od 6.630,00 eura te okrivljenoj odgovornoj osobe IO od 1.320,00 eura, koje kazne su oba okrivljenika, svaki ponaosob, dužni platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te su oba okrivljenika dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka 20,00 eura, svaki.
2. Protiv te presude, okrivljena pravna osoba Detektor d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba IO podnijeli su zajedničku žalbu po branitelju Ivici Plavetiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Plavetić-Knežević-Kriković-Vujić naznačujući u žalbi da se žale zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju okrivljenika da prvostupanjski sud nije proveo sve raspoložive dokaze u odnosu na utvrđivanje sporne činjenice odnosno da bi protuoklopna mina TMA-5 bila pronađena na dubini do 20 cm u dubinu zemlje, što je dubina za koju okrivljenici jamče izdavanjem Izjave o očišćenosti od MES-a , NUS-a i njihovih dijelova, odnosno da je provedene dokaze u odnosu na tu činjenicu pogrešno ocijenio, a osobito s obzirom na činjenicu izmjene konfiguracije terena na kojem je predmetna mina pronađena u odnosu na visine terena u vrijeme razminiranja.
5.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je u obrazloženju pobijane presude u odlomcima od 20. do 35., dao detaljne, argumentirane i valjane razloga, pravilno ocijenivši svaki dokaz zasebno i u odnosu sa ostalim provedenim dokazima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.3. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na spornu činjenicu na kojoj je dubini pronađena protuoklopna mina, odnosno da je predmetna mina pronađena na površini tla cijelom svojom visinom ukopana u tlo i vidljiva golim okom, dakle da je pronađena na dubini do 20 cm, prihvatio i cijenio istinitim iskaze svjedoka NO (koji je iskazao „…Protuoklopna mina nalazila se na površini tla cijelom svojom visinom ukopana u tlo. Dakle, bila je vidljiva oku i na PVC tijelu mine bile su vidljive površinske deformacije nastale uslijed djelovanja visoke temperature…“, svjedoka BO (koji je iskazao 2…djelatnici Hrvatske šume su ašovom kopali tlo kako bi sadili sadnice, da bi u jednom trenutku djelatnica ĆO naišla na tvrd predmet…Dolaskom do nje odmah je uočio da se u zemlji nalazi mina koja je bila dijelom na površini, vidljiva golom oku ...Dakle…mina se nije nalazila u dubini zemlje nego na samoj površini…“), svjedokinje ĆO (koja je iskazala „…nije ašovom udarila u taj predmet, niti je uopće na tom dijelu pokušala sadnju s obzirom da je odmah na vrijeme uočila taj predmet koji je bio vidljiv prostim okom na površini zemlje, mina u obliku kocke je bila vidljiva na površini i u ravnini sa površinom zemlje. Taj predmet nije bio izdignut iznad zemlje nego ukopan u ravnini sa zemljom, ali vidljiva prostim okom…“), svjedoka TO (koji je iskazao „…I je bila ukopana na način da su bočne strane i dno bile pod zemljom, dok je gornja strana mine bila u ravnini sa tlom a gornja strana je bila svježe oštećena), a iz kojih iskaza nesporno proizlazi da se mina nalazila na površini tla, a posebno imajući u vidu iskaz svjedoka NO koji je u odnosu na pronađenu protuoklopnu minu iskazao da je ista visine 8 cm, da se postavlja na dubini ispod trave najviše 5 cm, odnosno sveukupno bi sa dnom bilo 15 cm visine pa je ista mogla biti detektirana od strane pirotehničara. U odnosu na tu spornu činjenicu prvostupanjski sud je razloge zbog kojih dokaze izvedene u odnosu na tu činjenicu detaljno, precizno u svim bitnim dijelovima i valjano obrazložio, a na koje razloge se upućuju žalitelji radi nepotrebno ponavljanja.
5.4. Isto tako, u odnosu na spornu činjenicu odnosno razliku u konfiguraciji terena na kojem je predmetna mina pronađena u odnosu na visinu terena u vrijeme razminiranja, prihvatio i cijenio istinitim iskaze svjedoka BO, RO, LO i HO – djelatnika Hrvatskih šuma, iz kojih iskaza proizlazi nesporno dokazano da se konfiguracija terena nije bitno mijenjala odnosno da iako su u vrijeme kada je pronađena predmetna mina vršili sadnju mlade šume te je radi toga obavljena priprema terena strojevima Hrvatskih šuma, da sa strojevima nisu ulazili u dubinu zemlje, da su se radovi putem strojeva obavljali samo na površini zemlje, da je površinski uklonjeno raslinje, da na tom području nije bio navoženja zemlje te da nije bilo poravnavanja terena. U tom smislu, imajući u vidu kvalitetu izvedenih dokaza u odnosu na tu spornu činjenicu, a koja je nesporno utvrđena suglasnim iskazima ispitanih svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da za utvrđivanje te sporne činjenice nije potrebno provesti očevid na mjestu događaja po vještaku, a koji dokaz su i okrivljenici istaknuli da se provede samo po potrebi, budući da je provedenim dokaznim postupkom nesporno utvrđeno da se konfiguracija terena u vrijeme pronalaska mine u odnosu na vrijeme kad je na tom području obavljeno razminiranje, nije mijenjala, a niti bi provođenja tog dokaza, dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu i protek vremena od počinjenja djela.
5.5. Slijedom navedenog, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljena pravna osoba Detektor d.o.o. kao pravna osoba i okrivljeni IO kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu žalili zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je i po ocjeni ovog suda, novčana kazna koju je prvostupanjski sud, izrekao okrivljenicima primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.2. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji su okrivljenici proglašeni krivim zakonom propisana novčana kazna od 6.630,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu te novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 za odgovornu osobu u pravnoj osobi pa izrečene novčane kazne od 6.630,00 kuna okrivljenoj pravnoj osobi i izrečena novčana kazna 1.320,00 do 2.650,00 eura odgovornoj osobi u pravnoj osobi predstavljaju novčane kazne izrečene u zakonom propisanom minimalnom iznosu.
6.2.1. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje niže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u poslovanje okrivljene pravne osobe kao ni uzdržavanje okrivljene odgovorne osobe kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.