Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10390/2022
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KF kojeg brani Ivica Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 24. Pp-8704/2021 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. KF, na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 17. i čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i proglasiti okrivljenika krivom, odnosno, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno te je povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. KF oslobađa optužbe za prekršaje iz čl. 17. i čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaje kako ga se tereti u optužnom prijedlogu, a s obzirom da okrivljenik poriče prekršaje, dok iskaz svjedoka VF, policijskog službenika i oštećenika koji je dao u tom postupku, nije prihvaćen jer je suprotan njegovom svjedočkom iskazu koji je dao u drugom postupku koji se vodi protiv okrivljenika zbog prometnog prekršaja (korištenja mobitela tijekom upravljanja vozilom) te CD snimci i isprintu fotografije koji se nalaze u spisu.
5.1. Međutim, prije svega se ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su međusobno suprotni iskazi svjedoka VF koje je dao u ovom predmetu, tereteći okrivljenika da ga je vrijeđao naročito drsko pogrdnim izrazima u javnosti dok je obavljao službenu radnju prema istome i u prekršajnom predmetu br. 71. Pp-9974/2021 (koji se vodio pred istim sudom protiv okr. KF zbog prometnog prekršaja) u kojem je taj svjedok naveo: „nakon toga ispisao sam mu obavezni prekršajni nalog i uručio, a potom smo se razišli, to je sve i nemam više ništa za dodati“. Naime, svjedok VF je u predmetu br. 71. Pp-9974/2021 na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 22. rujna 2021. (str. 33 spisa) iskazivao o onome za što je pitan da mu je o tom predmetu poznato (sukladno čl. 289. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24), dakle, isključivo u vezi onoga što je vezano za prometni prekršaj korištenja mobitela okrivljenika za vrijeme upravljanja vozilom koji mu je u tom predmetu stavljen na teret. Stoga taj svjedok u tom predmetu nije uopće ispitivan na okolnost okrivljenikovog postupanja koje mu se u ovom prekršajnom predmetu stavlja na teret – vrijeđanje ili omalovažavanje policijskog službenika prilikom vršenja službe i naročito drsko i nepristojno ponašanje na javnom mjestu (čl. 17. i čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), odnosno, na konkretni događaj koji je predmet optužbe u ovom predmetu, zbog čega se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da kritične zgode nije bilo nikakvog neprimjerenog ponašanja okrivljenika u odnosu na njega – policijskog službenika pa da su njegovi iskazi kontradiktorni.
5.1.1. Nadalje, niti zaključak prvostupanjskog suda da je iskaz svjedoka VF koji je dao u predmetu br. 71. Pp-9974/2021, suprotan i CD snimci i isprintu fotografije koji se nalaze u ovom spisu (str. 31 i omot), nije pravilan. Naime, iz ovih materijalnih dokaza koje je u spis priložio okrivljenik, vidljivo je da svjedok VF sjedi na službenom policijskom motociklu i zapisuje u blok što, uzimajući u obzir kontekst cijelog događaja (okrivljenik je zaustavljen zbog prometnog prekršaja, nakon čega ga se tereti da je vrijeđao policijskog službenika prilikom obavljanja službene radnje te se ponašao na naročito drzak i nepristojan način na javno mjestu), očito ne predstavlja snimku (fotografiju) cjelokupnog događaja, već samo jednog dijela, i to onog koji je u dokazni materijal priložio okrivljenik. Stoga se ne može prihvatiti pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je iz tih dokaza vidljivo da uz okrivljenika i svjedoka nema drugih osoba i da je nejasan iskaz svjedoka da je okrivljenik stalno bio uz njega ometajući ga u poslu kada je vidljivo da je svjedok bio sam pa da je i u tom pogledu iskaz svjedoka ČF u nesuglasju s izvedenim dokazima u ovom predmetu.
6. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud trebao navedene materijalne dokaze ocjenjivati s određenim stupnjem kritičnosti i sumnje upravo zbog činjenice da snimka cjelokupnog događaja ne postoji (brisana prema navodu tužitelja od 28. veljače 2022.), umjesto preuranjenog zaključka da nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik doista počinio prekršaj za koji se tereti jer je iskaz jedinog svjedoka kontradiktoran, a što nije iz razloga navedenih u t. 5.1. i 5.1.1. ove odluke. Ako je prvostupanjski sud doista smatrao da su odlučne činjenice ostale neutvrđene ili su kontradiktorne, trebao ih je na valjani način otkloniti, u svakom slučaju prije donošenja oslobađajuće presude. Ovo iz razloga što je prvostupanjski je sud, a u smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, bio dužan s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, ali i one koje mu idu na štetu. Posljedica ovakvih postupovnih nepravilnosti je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je dovelo do preuranjenog oslobađanja okrivljenika od optužbe za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.
7. Stoga ovaj sud smatra da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno pa je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
