REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11214/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VS, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 4. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okr. VS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. srpnja 2024., broj: Pp - 1407/2024-15, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

U povodu žalbe okr. VS, a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. VS, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, u odnosu na djelo prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude, na način da se izriče:

I. Na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj

107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. OS (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

12. svibnja 2024. oko 08,00 sati u Zagrebu u stanu na adresi [adresa], počinio nasilje u obitelji prema svojoj supruzi AS na način da je, prilikom rasprave u vezi s korištenjem zajedničkog stana, uzeo njezin mobilni telefon s obje ruke i mobitelom udario po kuhinjskom elementu tako da se razbio ekran mobilnog uređaja,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj novčanoj kazni na način da se okr. VS, za prekršaj iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen krivim u točki 1.) izreke pobijane prvostupanjske presude, izriče novčana kazna 1.800,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode 23. travnja 2024. kao 39,82 eura novčane kazne, pa je okr. VS preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.760,18 eura, koju je dužan platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. VS kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. OS je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura, u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. srpnja 2024., broj: Pp - 1407/2024-15, proglašen je krivim okr. VS da je, na način činjenično opisan u točki 1) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, utvrđena novčana kazna 1.800,00 eura te da je, na način činjenično opisan u točki 2) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. istog Zakona, za koji mu je, utvrđena novčana kazna 500,00 eura, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 2.300,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode 23. travnja 2024. i 13. svibnja 2024. kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu 2.220,36 eura, koju je dužan platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosu 100,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. VS izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvi nasilja AS, **.**.1979., s prebivalištem u [adresa], na udaljenost manju od 100 (sto) metara gdje god se ona nalazila, u trajanju od 4 mjeseca.

2. Protiv te presude, okr. VS pravodobno je po branitelju odvjetniku Alanu Milinkoviću podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupka i odlučivanje ili da se donese oslobađajuća presuda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog postupka, što će biti obrazloženo u nastavku ove drugostupanjske odluke.

U odnosu na točku I. izreke:

5. Ispitivanjem po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe okr. VS ovaj sud je, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u točki 2) izreke pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

5.1. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u točki 2) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu je djelo činjenično opisano na način da je navedeno „…počinio nasilje u obitelji prema svojoj supruzi AS na način da je, prilikom rasprave u vezi s korištenjem zajedničkog stanja, uzeo njezin mobilni telefon s obje ruke i mobitelom udario po kuhinjskom elementu tako da se razbio ekran mobilnog uređaja…“. Iz obrazloženja pobijane presude, odlomak 32. pobijane prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud takav činjenični opis prekršaja cijenio kao ekonomski oblik nasilja u obitelji, obrazloživši svoju ocjenu na način da je naveo „…potpuno jasno da je okrivljenik svojim ponašanjem počinio oblik ekonomskog nasilja, oštetivši njezinu imovinu i onemogućivši je u korištenju iste…“.

5.2. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o ekonomskom obliku nasilja u obitelji.

5.2.1. Naime, odredbom članka 10. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je:

„Nasilje u obitelji je:

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti

5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci.“.

5.2.2. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja iz točke 2) izreke pobijane presude proizlazi da se radnja okrivljenika za koju je proglašen krivim sastoji u uzimanju mobitela od žrtve AS, udaranju mobitelom po kuhinjskom elementu uslijed čega se razbio ekran mobilnog uređaja, dok suprotno zaključku prvostupanjskog suda ne proizlazi da je žrtva AS uslijed opisanog protupravnog ponašanja okrivljenika bila onemogućena u korištenju osobne imovine, što bi tek u tom slučaju predstavljalo ekonomski oblik nasilja u obitelji.

5.3. Iz naprijed navedenog razloga, radnja okrivljenika opisana u konkretnom slučaju kao „uzeo njezin mobilni telefon s obje ruke i mobitelom udario po kuhinjskom elementu tako da se razbio ekran mobilnog uređaja“ predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji. Međutim,

prema citiranoj zakonskoj odredbi članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće psihičkog oblika nasilja u obitelji, jer se radi o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

5.4. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa prekršaja iz točke 2) izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi opisano ponašanje okrivljenika prema supruzi AS prouzročilo bilo koju zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Potrebno je istaknuti da je u činjeničnom opisu tog prekršaja u optužbi, tužitelj pravilno naznačio da je opisanim ponašanjem okrivljenik ostvario psihički oblik nasilja u obitelji pri čemu je i opisao posljedicu koja je opisanim ponašanjem prouzročena kod žrtve, i to kao izazivanje osjećaja straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva. O izazvanoj posljedici svjedokinja žrtva AS iskazivala je i prilikom davanja iskaza u VI. Policijskoj postaji Zagreb, a koji Zapisnik je sastavljen u skladu sa odredbom članka 158. stavak 7. Prekršajnog zakona.

5.5. Prvostupanjski sud je prouzročenu posljedicu u vidu „osjećaja straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva“ ispustio iz činjeničnog opisa prekršaja iz točke 2) izreke pobijene presude, za koji je okrivljenik proglašen krivim, pogrešno ocijenivši da opisano ponašanje okrivljenika kao ekonomski oblik nasilja u obitelji. Kako je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nije imao mogućnosti sanirati opisanu povredu. S tim u vezi, ističe se da budući da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba od strane okrivljenika, što znači da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, prvostupanjski sud više ne može okr. VS proglasiti krivim za psihički oblik nasilja u obitelji, dodajući izazvanu posljedice, ovaj sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu, ukinuo pobijanu presudu, već je istu, sukladno ovlaštenju iz članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja, činjenično opisano u točki 2.) izreke pobijane presude oslobodio optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

U odnosu na točku II. izreke:

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je pobijana odluka opterećena takvim nedostacima da se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su razlozi nejasni i znatno proturječni. Time, očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i to u 19., 20. i 11. odlomku obrazloženja pobijane presude kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.2. Dalje, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona, ističući da se prvostupanjski sud odluku utemeljio na iskazu žrtve AS koji je dala u policiji, a koji zapisnik je sud prihvatio kao relevantan i vjerodostojan dokaz, a da isti predstavlja po svojoj naravi nezakoniti dokaz jer je pribavljen po djelatnicima policije.

6.2.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

6.2.2. Naime, odredbom članka 82. stavak 3. Prekršajnog zakona je propisano da samo ako Prekršajni zakona ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način i kada je to primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku. Prekršajni zakon sadrži jasne odredbe o načinu ispitivanja svjedoka od ovlaštenih osoba prije pokretanja postupka i korištenju tog dokaza (članak 158. stavak 7. i 8.) te odredbu na kojim dokazima se ne može utemeljiti osuđujuća presuda (članka 90. Prekršajnog zakona – nezakoniti dokazi). Odredba članka 158. stavak 8. Prekršajnog zakona, jasno propisuje da, kada ovlaštena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora (u konkretnom slučaju policijski službenik), ispita osobu u svojstvu svjedoka na način propisan Prekršajnim zakonom (sukladno članku 173. Prekršajnog zakona supsidijarno primijeni odredbe Zakona o ispitivanju svjedoka), tada se taj zapisnik može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Prilikom izvođenja takve dokazne radnje nije propisana obveza niti mogućnost pozivanja okrivljenika. Budući da je iz zapisnika o ispitivanju privilegirane svjedokinje AS (okrivljenikove supruge i žrtve nasilja), sastavljenim u VI. Policijskoj postaji Zagreb (list 10 spisa) jasno vidljivo da je ista pravilno upoznata i upozorena o pravima i obvezama iz članka 285. 286. i 288. Zakona o kaznenom postupku, to se navedeni zapisnik može koristiti kao dokaz u postupku i isti ne predstavlja nezakoniti dokaz. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog ove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

7. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svodi se na tvrdnju da se odluka o krivnji okrivljenika za prekršaj iz točke 1) izreke pobijane presude temelji na iskazu oštećene koji iskaz je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, dok iskaz okrivljenika cijeni pogrešno kao neistinit. Osim toga, okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud odbio ispitati mlt. MS kao jedinog svjedoka događaja.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.2. Naime, iz iskaza svjedokinje žrtve AS koji je prvostupanjski pravilno cijenio istinitim jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja

prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji, jer je ponovio psihičko nasilje prema supruzi u nazočnosti zajedničkog djeteta, na način kao što mu se stavlja na teret. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve proizlazi i iz činjenice da je ista ponašanju okrivljenika inkriminirane prilike iskazivala o svim odlučnim činjenicama suglasno kao i na Zapisniku o ispitivanju u VI. Policijskoj postaji Zagreb od 23. travnja 2024. (list 8 spisa). Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti, a za što je dao i valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. I po ocjeni ovog, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se kao svjedok mlt. KS (životne dobi 11 godina), a i razloga da se spriječi dodatna sekundarna viktimizacija djeteta. Osim toga, imajuću u vidu kvalitetu iskaza svjedokinje žrtve AS, ocjena je ovog suda da ispitivanje djeteta ne bi bilo od utjecaja na drugačije utvrđeno činjenično stanje.

7.3. Stoga, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, kao i sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna 1.800,00 eura primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.300,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 45 dana, pa novčana kazna 1.800,00 eura predstavlja blažu vrstu kazne, izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, količinu protupravnog ponašanja okrivljenika te činjenicu da nisu utvrđene nikakve olakotne okolnosti, izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja kao i stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge AS, na udaljenosti od 100 metara, u trajanju od 4 mjeseca. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečena zaštitna mjera nužna je kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika radi prekršaja nasilja u obitelji. Duljina trajanja izrečene mjere od 4 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 60,00 eura ne predstavlja iznos koji okrivljenik ne bi bio u mogućnosti podmiriti bez štete za svoje uzdržavanje kao ni osoba koje je isti dužan uzdržavati.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. (točka I. i II. izreke presude) i članka 205. Prekršajnog zakona (izreka točka III. izreke presude), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.