REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-159/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirte Tomić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca V, rođ. **.**.1994., [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Broj: 511- 07-32-25-2, NK UP/I-216-01-25-03-126 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava osječko-baranjska, Postaja granične policije Beli Manastir, dostavila je 19. veljače 2025. ovome Sudu rješenje, Broj: 511-07-32-25-2, NK UP/I-216-01-25-03-126 od 18. veljače 2025. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22., dalje u tekstu Zakon).

2. Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

3. U skladu s člankom 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

4. Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

5. Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

6. Predmetnim rješenjem strancu V, određuje se smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik do 1 (jednog) mjeseca jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavaka 1., 2. i 9. Zakona, a prisilno udaljenje stranca se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.

7. Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

8. Stanac V je 18. veljače 2025. na temelju readmisijskog sporazuma vraćen u Republiku Hrvatsku iz Mađarske te je provedenim postupkom utvrđeno kako je Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Postaja granične policije Gruda imenovanom državljaninu treće zemlje 03. veljače 2025. donijela rješenje o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/25-01/357, URBROJ: 511-03-09-25-01 u kojemu je određen rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora od 15 dana od prvog dana od dostave rješenja, odnosno isti je dužan napustiti EGP od 19. veljače 2025. Istim rješenjem mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine. S obzirom da imenovani pristaje na dragovoljni povratak kroz Europski reintegracijski program, Postaja granične policije Beli Manastir donijela je rješenje KLASA: UP/I-216-04/25-02/215, URBROJ: 511-07-32-25-3 od 18. veljače 2025. s kojim se strancu produljuje rok za napuštanje EGP-a određen gore navedenim rješenjem Postaje granične policije Grude na rok od 30 dana. Prilikom provođenja postupka, stranac je upoznat s mogućnošću dragovoljnog povratka u matičnu zemlju kroz Europski reintegracijski program na koji je pristao te je suglasan sa smještajem u prihvatni centar poradi realizacije istog. Nadalje, stranac je saslušan u postupku prilikom čega izjavljuje da nema putnu ispravu, nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, od novčanih sredstva posjeduje 5,00 eura i 1.000,00 forinti, a želja mu je otputovati u Njemačku te se zaposliti i zaraditi novce za povratak u matičnu zemlju.

9. Analizirajući navedene podatke, ovaj Sud također smatra da kod stranca V, postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 1., 2. i 9. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje u svojoj izjavi. Osim toga, iz prethodno opisanog ponašanja stranca ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio dragovoljni povratak u matičnu zemlju kroz Europski reintegracijski program, budući da mu stvarni cilj nije vratiti se u svoju matičnu zemlju, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Njemačku.

10. Određeni rok prisilnog smještaja do 1 (jednog) mjeseca u kojem se aktivnosti radi prisilnog udaljenja moraju izvršavati s dužnom pažnjom, Sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja i sukladnim odredbama članka 212. stavka 2. Zakona, kako bi se osigurala Zakonom propisana svrha razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode.

11. Slijedom prethodno navedenog, a na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.), ovaj Sud potvrđuje zakonitost predmetnog rješenja po sva tri prethodno postavljena kriterija te je odlučeno kao u izreci.

U Osijeku 21. veljače 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. V – putem TPC Tovarnik, Rudina Mlaka 2, 32249 Tovarnik, poštom uz dopis i dostavnicu

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava osječko- baranjska, Postaja granične policije Beli Manastir

3. U spis