REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica NC i II. okrivljenica LC, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/14776 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 06.06.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 11.05.2023.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenica, a objave presude dana 17.05.2023.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenica NC rođena N, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći L i J rođene R, rođena **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju komercijalist, zaposlena u Plodine, trenutno na porodiljinom, primanja oko 995,00 EURA, slabog imovnog stanja, udana, majka dvoje maloljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

i

II. okrivljenica LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i JC rođene P, rođena **.**.1964. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, umirovljenica, primanja 250,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, majka osmero punoljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što su dana 06.06.2024.g. u 12:10 sati, u mjestu [adresa], kućni podbroj A., narušavale javni red i mir vikom i galamom, na način da je LC verbalno napala NC vičući riječima: „nikad nećeš imati blagoslov, odletjet ćeš odavde prije nego što si došla, pička ti materina ja ti mogu biti mama, nećeš imati mira!“, a da bi ju potom NC napala vičući riječima: „šta hoćeš stara babo, pička ti materina!“,

čime su počinile prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) EURA, svakoj posebno.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su obvezne platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljenice ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenice su dužne platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaka posebno, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 11.06.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih, I. i II. okrivljenica, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenica NC u svojoj obrani je iskazala kako se ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi da je dana 6. lipnja 2024. oko 12,00 sati njezin trogodišnji sin izašao je u kućno dvorište u Lazini Čičkoj 105 A. Pogledala je kroz prozor i zamijetila susjedu LC uz dvorišnu ogradu, sa još jednom muškom osobom. Odmah je izašla u dvorište i zamijetila da susjeda i taj muškarac slikaju ogradu oko koje postoje nesuglasice. Pitala je susjedu što radi, a ona joj je uzvratila vikanjem da nikada neće imati blagoslov, da će odletjeti od tamo prije nego je došla, psovala joj je da joj pička materina, da joj može biti mama i da neće imati mira. Sve to događalo se pred njezinim djetetom od tri godine pa se osjećala ugroženo i zbog toga je zatražila intervenciju policije. Nakon ovog događaja u sudskom postupku je odbijen zahtjev susjede vezan uz dvorištu ogradu, a osim toga, nakon ovog događa više se slične situacije nisu ponavljale. Nije istina da bi ona tom prilikom vikala na susjedu LC riječima koje joj se stavljaju na teret nego je zbog toga što je susjeda imala ispruženu ruku preko ograde dok je vikala na nju, rekla susjedi normalnim glasom: makni ruku sa moje ograde babo. To je sve što ima za iskazati.

3.

II. okrivljenica LC u svojoj obrani je iskazala kako se ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi da je dana 6. travnja 2024. oko 12,00 sati sa odvjetnikom svog izvanbračnog supruga izašla je na cestu odnosno ulicu u [adresa], zbog toga što je odvjetnik trebao poslikati ogradu odnosno put koji su zagradili susjedi NC. U jednom trenutku iz susjedne kuće izašla je susjeda NC i počela je vikati na nju da što priča gluposti, da su oni kupili kuću, da je to njihovo. Ona joj je odgovorila da je put koji su oni prisvojili odavno na istom mjestu i javno se koristi. Susjeda je vikala na nju da što hoće stara babo ali nije ništa psovala, a nije niti ona njoj ništa psovala niti je vikala. Susjeda je povišenim tonom vikala na nju, kako je to već rekla. Sve je to čuo odvjetnik koji je bio nazočan tom događaju i njegova šogorica pa i oni mogu biti ispitani u ovom postupku kao svjedoci.

4.

Nakon što je II. okrivljenica upoznata s obranom I. okrivljenice, II. okrivljenica je istaknula kako njezina obrana nije istinita i ona laže. II. okrivljenica iznosi da tom prilikom nije ni taknula njezinu ogradu, a osim toga dijete susjede je izašlo nakon susjede iz kuće i obratilo se II. okrivljenici na dječji način tražeći ju bombone.

Nakon što je I. okrivljenica upoznata s obranom II. okrivljenice, istaknula je kako se u predmetnom slučaju ne radi o javnom putu nego njenom dvorištu. Tom prilikom, odvjetnik kojeg spominje II. okrivljena je rekao da će platiti novaca i novaca zbog nesuglasica sa susjedom, a kada ga je pitala zbog čega on je pobjegao u dvorište II. okrivljene gdje je imao parkirano vozilo. Još jednom ističe kako ona predmetne zgode nije vikala nego je vikala samo II. okrivljenica, kako je to već opisala.

5.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok RC, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 6. lipnja 2024. oko 12,00 sati vezano uz njegov odvjetnički posao došao u mjesto [adresa], radi utvrđivanja činjenica vezanih uz smetanje posjeda, a zbog čega je i nekoliko dana kasnije podnio tužbu. Dolaskom u mjesto [adresa] bio je u društvu sa gospođom LC jer njezinog supruga C tom prilikom nije bilo kod kuće, a on ga je angažirao u vezi sa smetanjem posjeda. Sa gospođom LC stajao je na cesti i poslikao je nekoliko slika radi potrebe vođenja postupka. U jednom trenutku, iz susjedne kuće izašla je jedna gospođa koja je verbalno napala gospođu LC te joj je govorila uvredljive riječi, ali se ne sjeća o kojim riječima se radilo. Sjeća se samo da je ta gospođa govorila gospođi LC da nema nikakvog prava na prolaz. Dok je gospođa LC toj gospođi rekla da njezino pravo može posvjedočiti cijelo selo. On je rekao toj gospođi da nije trebala zatvarati put ogradom i da će to izazvati sudske troškove. Nakon toga on je otišao do svog automobila parkiranog kod LC i napustio je to mjesto. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je svjedok upoznat s obranom I. okrivljenice ističe kako za vrijeme dok je on bio na predmetnom mjestu nije zamijetio nikakvo dijete, a on i gospođa LC nisu se približavali i dirali ogradu nego je on samo sa ceste slikao ogradu. Na poseban upit suca odgovara kako za vrijeme dok je on bio na mjestu događaja LC nije vikala na drugu gospođu, a što je bilo kada je on otišao ne zna. Druga gospođa je vikala na LC ali se ne sjeća riječi koje je tom prilikom izgovarala. Nakon što je svjedok upoznat s obranom II. okrivljene ističe kako II. okrivljena za vrijeme njegove nazočnosti nije vikala ili psovala, a druga gospođa je vikala ali se ne sjeća kojim riječima.

6.

Nakon što je I. okrivljenica upoznata sa iskazom svjedoka RC iskazala je kako iskaz svjedoka nije točan, ali nema posebnih primjedbi na isti.

7.

U dokaznom postupku izveden je dokaz suočavanjem I. okrivljenice NC i II. okrivljenice LC.

Tom prilikom I. okrivljenica NC je iskazala: Predmetne zgode II. okrivljena je vikala na mene nakon što se njezin odvjetnik udaljio sa ulice, ispred mog dvorišta. U cijelosti ostajem kod svega što sam iznijela u svojoj obrani.

II. okrivljenica LC je iskazala: Stojim iza svega što sam iznijela u svojoj obrani. Ja nisam vikala na tebe. Istina je da imam povišeni ton i na takav način inače komuniciram ali nisam vikala.

I. okrivljenica: Ističem kako ste mi vi predmetne zgode vikali kako neću imati blagoslova i da ću odletiti s tog mjesta i u cijelosti ostajem kod svega što sam već iskazala.

II. okrivljenica: Ja u cijelosti ostajem kod svega što sam iznijela u svojoj obrani i prilikom suočenja.

8.

Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] i 00249462, potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo odjela za prekršajne evidencije za NC i LC od 21. listopada 2024.

9.

U završnom govoru I. okrivljenica je iskazala: prepuštam odluku Sudu.

U završnom govoru II. okrivljenica je iskazala: prepuštam odluku Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenice NC i II. okrivljenice LC, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obje okrivljenice predmetne zgode počinile prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude, odnosno kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

2.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenice pa ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje ona iskazuje da je predmetne zgode pitala II. okrivljenicu što radi, a ista joj je uzvratila vikanjem da nikada neće imati blagoslov, da će odletjeti od tamo prije nego je došla, psovala joj je da joj pička materina, da joj može biti mama i da neće imati mira.

U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenice, kojim ona poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njezine obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da u tom dijelu obrana I. okrivljenice nije istinita niti vjerodostojna te da je neživotna i neuvjerljiva.

3.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenice pa je i njezinu obranu samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje ona iskazuje da je predmetne zgode I. okrivljenica počela vikati na nju da što hoćeš stara babo te da je povišenim tonom ista vikala na nju.

U odnosu na ostatak obrane II. okrivljenice, kojim ona poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njezine obrane također cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu obrana II. okrivljenice neistinita i nevjerodostojna, odnosno da nije životna niti uvjerljiva.

4.

Sudac smatra da su utvrđene međusobne oprečnosti i proturječnosti između iznesenih obrana I. i II. okrivljenica, kao i nesukladnosti i protuslovnost njihovih obrana sa činjeničnim opisom radnji prekršaja navedenim u optužnom prijedlogu, zapravo posljedica smišljenih pokušaja obje okrivljenice da samo drugu suokrivljenicu prikažu kao izazivačicu sukoba, verbalnu napadačicu i počiniteljicu prekršaja, a pritom da kod suca stvore uvjerenje kako su one same nedužne, a da su bile napadnute od strane druge okrivljenice, te da same nisu izazvale svađu niti pritom uzvratile i verbalno napale drugu okrivljenicu, odnosno da osobno nisu doprinijele stvaranju i razvoju sukoba i tako remetile javni red i mir, a sve s ciljem da opravdaju svoja nepristojna ponašanja, ospore vlastita protupravna postupanja i svoj doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju prekršaja, kao i u namjeri zaštite od prekršajne odgovornosti i oslobađanja od krivnje te izbjegavanja kažnjavanja za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio i kako su se obje okrivljenice u svojim obranama opisivale kao oštećene i tvrdile da su žrtve verbalno agresivnog, protupravnog i nepristojnog postupanja druge suokrivljenice.

5.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka PC, pa ga je prihvatio kao istinit i vjerodostojan, jer je zaključio da je njegov iskaz jasan, objektivan i životan, a svjedok je iznosio činjenice razumljivo, detaljno i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji.

Sudac smatra kako imenovani svjedok, iako je odvjetnik II. okrivljenice pa je stoga na izvjestan profesionalan i/li poslovan način zainteresiran za ishod ovog postupka, nije pristrano iznosio svoj iskaz jer je, s jedne strane potvrdio protupravno postupanje I. okrivljenice, ali je pritom s druge strane potvrdio i kako ne zna što je bilo kada je otišao sa mjesta događaja, odnosno kako se tada ponašala II. okrivljenica prema I. okrivljenici.

Slijedom navedenog sudac je zaključio kako je ispitani svjedok jasno i izravno potvrdio da se predmetne zgode I. okrivljenica stvarno ponašala na inkriminirani način, dok u odnosu na II. okrivljenicu nije mogao iskazati ništa odlučno o njezinom postupanju nakon njegovog odlaska i o njezinom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu, a koje se tiču II. okrivljenice u odnosu na terećeni prekršaj.

6.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. i II. okrivljenica, sudac je utvrdio kako su obje okrivljenice ostale kod svojih već iznesenih obrana, te da su obje iznosile u jednakoj mjeri kratko i jasno, razumljivo i životno, bez nekih novih odlučnih detalja.

Sudac je zamijetio da je I. okrivljenica tijekom suočenja gledala u suca i po sudnici, a samo je povremeno pogledavala prema II. okrivljenici.

Zamijetio je i da je II. okrivljenica početno gledala u suca, ali se u jednom trenutku izravno obratila I. okrivljenici.

Sudac je zaključio kako su obje okrivljenice tijekom suočenja izražavale smireni emocionalni doživljaj procesne situacije, te su se pridržavale priopćenih uputa, pa je ova dokazna radnja uspješno izvedena.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove bitne činjenice ili okolnosti, ali je nakon izvođenja ovog dokaza osnažio svoje mišljenje, s jedne strane, o uvjerljivosti iznesenih dijelova obrana obje okrivljenice u odnosu na opisivanje ponašanja druge okrivljenice, a s druge strane, o neuvjerljivosti iznesenih dijelova njihovih obrana kojima poriču vlastito protupravno ponašanje predmetne zgode.

Pritom je sudac također ojačao svoje uvjerenje da su predmetne zgode I. i II. okrivljenice postupile suprotno zakonskim odredbama jer su se međusobnom svađom i vikanjem ponašale na nepristojan način, remeteći javni red i mir, te da su obje počinile prekršaj koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci ove presude.

7.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti koje su sadržane u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenica.

8.

Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, izvršenim dana 23.09.2024.g., za NC i LC, utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da I. i II. okrivljenice do tada nisu prekršajno osuđivane.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Sudac nije izvodio dokaze suočavanjem I. i II. okrivljenica sa ispitanim svjedokom, a niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenica, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

11.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. i II. okrivljenica, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenice predmetne zgode ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

12.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

13.

Tijekom provedene glavne rasprave obje okrivljenice nisu priznavale vlastitu krivnju za remećenje javnog reda i mira, već s jedne strane, I. okrivljenica u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na II. okrivljenicu, a s druge strane, II. okrivljenica također u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na I. okrivljenicu.

Obje strane tvrde da je prekršaj počinila samo ona druga strana u predmetnom remećenju javnog reda i mira te da se samo ona druga strana ponašala na način kako joj se stavlja na teret.

14.

Sudac je prihvatio kao istinite iznesene obrane I. i II. okrivljenica u dijelovima gdje one uzajamno jasno, životno i uvjerljivo opisuju nepristojno i nedopušteno postupanje druge okrivljenice.

Sudac je mišljenja kako su obje okrivljenice tijekom postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavale zatajiti, zaobići i/li prikriti svoje vlastito sudjelovanje u predmetnom događaju, to jest u verbalnom sukobu, međusobnoj svađi i vikanju, kao i svoje nepristojno ponašanje na javnom mjestu.

15.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijele svaka okrivljenica za drugu suokrivljenicu, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode obje okrivljenice svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijele stvaranju i razvoju svađe i verbalnog sukoba, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovale u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su obje okrivljenice počinile prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu svađale i vikale, pa su se na taj način svakako ponašale nepristojno.

16.

Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvo između samih obrana I. i II. okrivljenica, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obje okrivljenice, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena.

Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su te proturječnosti zapravo samo posljedica ustrajnog pokušaja I. i II. okrivljenica da utječu na odluku Suda te da, s jedne strane, u potpunosti otklone svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegnu kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg obje okrivljenice, po mišljenju suca, smišljeno i tendenciozno ne priznaju, a da s druge strane snažno potvrde odgovornost i krivnju samo druge suokrivljenice za taj isti prekršaj.

17.

Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da su kako I. okrivljenica tako i II. okrivljenica predmetne zgode ostvarile sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se svađale i vikale, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašale na javnom mjestu, pa su na taj način obje remetile javni red i mir.

18.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru dvorišta i/li ulice, koji je pristupačan svim građanima, pa i dostupan gledanju i slušanju iz okolnih kuća i dvorišta, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti. Stoga je sudac zaključio kako se u predmetnom slučaju inkriminirani događaj odvijao na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.

Sudac smatra da je svađa intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.

Sudac također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.

19.

Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obje okrivljenice proglasio krivima, pa ih je kaznio novčanim kaznama u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenica.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

20.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

21.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenica postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihova dosadašnja prekršajna neosuđivanost, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

22.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa, I. i II. okrivljenicama izrekao novčane kazne u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne koja je Zakonom propisana u utvrđenom rasponu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

23.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenice da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

24.

Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicama nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenica.

25.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 21. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].