REPUBLIKA HRVATSKA

PR-174/2022-65

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba i Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. prosinca 2024.g., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 21. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razliku plaća u ukupnom bruto iznosu od 97,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za siječanj 2014. na iznos od 20,09 EUR od 16.02.2014.

-za travanj 2014. na iznos od 20,99 EUR od 16.05.2014.

-za svibanj 2014. na iznos od 16,40 EUR od 16.06.2014.

-za siječanj 2015. na iznos od 39,84 EUR od 16.02.2015.,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice je reguliran Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/14) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenice u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17).

Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati.

Plaće tužiteljice je regulirana čl. 47 KU-a zdravstva i čl. 51 Temeljenog KU-a. Odredbe KU zdravstva u čl. 51., 57 i 59, a Temeljni KU u čl. 54 propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

Tužiteljica je od 01. prosinca 2013.g. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima što je propisno odredbom čl. 86 ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), te odredbom čl. 94. sadašnjeg ZOR-a (NN 91/14 i 127/17).

U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65 KU zdravstva (NN 88/13) koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013.g. do 30. studenog 2013.g. propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste".

Nadalje, odredbom čl. 57 KU zdravstva (NN143/13) u primjeni od 01. prosinca 2013.g., propisno je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 14% za radna mjesta II vrste."

Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati.

Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.g.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Čl.59 a Dodatak I KU-a (NN96/15) propisuje: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".

Tuženik od 01. listopada 2015.g. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu.

Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenih osnovama, posljedično tome je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika, te joj je umanjio iznos plaće.

Sukladno navedenom, tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. prosinca 2013.g. do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu.

U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljici na osnovnu plaće za sve sate koje je tužiteljica radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom zahtjevu u ponovljenom postupku, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 97,32 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje ističe kako je naknada plaće za prekovremeni rad tužiteljice obračunata u potpunosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Prema KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Međutim, navedeni dodaci na čine osnovnu plaću.

Prema odredi čl. 57 st. 2 radniku pripada pravo na dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Navedeni dodatak izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi stoga svaki se mjesec radniku određuje u istom iznosu.

Temeljem čl. 59 a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od 4% od osnovne plaće. Propisano je da se dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za 4% i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi te s svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu.

S obzirom da je tuženik po gore navedenim osnovama, pravilno i sukladno odredbama KU (NN 141/13) i TKU (NN 141/12) obračunavao plaće tužiteljici, istoj su pravilno obračunate naknade, kako za godišnji odmor tako i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da dodaci na plaću tužiteljice nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezano uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Prekovremeni rad radnika računa se na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodatka, podijeli sa mjesečnim fondom sati, te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50%, te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Prema, Zaključku br. 153 KU mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno određenim satima. Dakle, ako je radnik radio na blagdan to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati.

Predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u platne liste tužiteljice na CD-u (list 22 spisa), Evidenciju radnog vremena (list 23-134 spisa), sudsku praksu (list 135-166,248-261,281-294 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver (list 173-184 spisa), dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka Danice Smojver (list 200-206 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 489/2020-2 od 10. studenog 2020.g. (list 232-236 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1109/2021-2 od 09. ožujka 2021.g. (list 271- 272 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-716/2021-2 od 17. studenog 2021.g. (list 303-313 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Ovaj sud je dana 31. prosinca 2019.g. donio presudu pod poslovnim brojem Pr-5108/2018 kojom je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 38.669,52 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Zagrebu, donio presudu, dana 10. studenog 2020.g. pod poslovnim brojem Gž R-489/2020, kojom je istu odbio, te potvrdio presudu ovog suda poslovni broj Pr-5108/2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije tuženika, donio je dana, 17. studenog 2021.g. rješenje pod poslovnim brojem Rev-716/2021, a kojim je prihvatio reviziju tuženika, te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-489/2020 i presudu ovog suda poslovni broj Pr-5108/2018, i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti iznos od 1.727,68 kn sa pripadajućim kamatama, te u odnosu na troškove postupka i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citiranog rješenja VSRH, između ostalog navedeno je kako se Zaključak broj 153 u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji Zaključak je brojem 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje je radnik trebao odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

6. Sukladno odredbi čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pa tako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

7. Sukladno odredbi čl. 57 KU-a (NN 143/13) propisano je da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

8. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a prema odredbi čl. 57. st. 1 KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

9. Osnovani su navodi tužiteljice u kojima ističe da je čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za efektivno određene sate rada, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

10. Sukladno odredbi čl. 47. KU-a propisana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te iz citirane odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način, osim onog koji je propisan čl. 47. KU-a, a što znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 3 Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

12. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3 Zakona o radu.

13. Sukladno odredbi čl. 59 a Dodataka I KU-a propisno je kako "Iznimno od čl. 59 ovog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Prema mišljenju suda, taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada, redovnog ili prekovremenog i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

14. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kako da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom čl. 36. st. 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15. Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o rad, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Temeljeni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 59. st. 1 propisuje da u slučaju ako je zaposlenik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće koju je ostvario u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego li je započelo bolovanje.

16. Sukladno odredbi čl. 60. KU-a koji je bio na snazi od 01. prosinca 2013.g. do 30. rujna 2015.g. propisano je kako pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž, i to s navršenih 20 do 29 godina, pravo na uvećanje osnovne plaće iznosi 4%, a među strankama nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju imala više od 20 do 29 godina radnog staža u zdravstvenim ustanovama. Tuženik je u navedenom vremenskom razdoblju tužiteljici citirani dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama isplaćivao samo na dio odrađenih sate, a ne i na sve sate koje je tužiteljica efektivno odradila.

17. Među strankama nije sporno da je citirani Dodatak I KU-a bio na snazi od 01. listopada 2015.g. do podizanja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, pa je tako tužiteljica u razdoblju važenja KU-a (NN 96/15) i Dodataka I KU-a neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre, te je kao takva imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kako u redovnom, tako u prekovremenom radu.

18. U ponovljenom postupku, tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev potražujući od tuženika na ime razlike plaće isplatiti joj ukupan iznos od 97,32 EUR bruto, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

19. Među strankama nije sporno kako je prilikom konačno specifikacije tužbenog zahtjeva, tužiteljica primijenila Zaključak broj 148, te nije sporna visina kao i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

20.S obzirom da tuženik tužiteljici nije obračunavao plaću i naknadu plaću u skladu sa gore navedenim odredbama Kolektivnog ugovora, te budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev na način da je isti uskladila sa stavom odluke VSRH-a, odnosno primjenjujući Zaključak broj 148, sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 97,32 EUR. Pri tome valja naglasiti kako utužena visina kao i primjena Zaključka broj 148 vezano za konačno specificirani tužbeni zahtjev, tuženiku nije sporna.

21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom (list 327 spisa), i to u vidu jednokratne nagrade (Tbr 7. toč. 9 Tarife), 50 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 21. veljače 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku