REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: Povrv-159/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB 85584865987, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice KB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tuženice osobno, 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-3700/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-459/2024 od 16. travnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 71,64 eura (sedamdeset eura i šezdeset i četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-3700/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-459/2024 od 16. travnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 108,90 Eur-a (sto osam eura i devedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 15,99 Eur-a obračunatom do 14. siječnja 2024., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-3700/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-459/2024 od 16. travnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eur-a (dvadeset i pet eura).

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Sanji Ledić iz Sesveta, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice, ranije ovršenice, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik je 16. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3700/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-459/2024, protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno uložila prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 159/2024 od 10. listopada 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženica u bitnom navodi da tužitelj na adresi [adresa] na njeno ime ne vrši usluge pošto ona tamo ne živi, već tamo živi njen brat JB koji redovito plaća račune, ima kodiranu kantu za miješani komunalni otpad, te živi sam. Da je njoj i bratu 1996. nakon smrti oca pripala ta kuća svakom u ½ dijela. Nadalje navodi da je tužitelju 2022. uputila e-mail, ali da nitko od djelatnika čistoće nije izašao na teren, na uvid da dokaže da ne živi u navedenoj nekretnini i da ne koristi usluge tužitelja, te da nije dobila kodiranu kantu na svoje ime.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), uplatnicu (list 14 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30. siječnja 2018. (list 32-48 spisa, dalje u tekstu Odluka iz 2018.), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 11. prosinca 2019. (list 49-59 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 24. veljače 2022. (list 60-76 spisa, dalje u tekstu Odluka iz 2022.), Odluku o izmjeni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba od 23. lipnja 2022. (list 77 spisa), zk izvadak za nekretninu na adresi [adresa] (list 80-81 spisa), računi (list 82-201 spisa), matična evidencija tužitelja (list 202 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 203-207 spisa), registar matičnih podataka tužitelja (list 208-209) spisa, evidencija odvoza otpada (list 211 i 212 spisa).

5. Sud nije izvodio dokaze uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane tuženice, jer je ista predložena tek na pripremnom ročištu 14. siječnja 2025. (list 216- 219 spisa). Kako se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti takav dokazni prijedlog je tužena bila u obvezi predložiti prije pripremnog ročišta u skladu s odredom čl. 461.a.st.9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. ZPP-a budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a., te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za usluge postupanja s otpadom, a za cijenu obveze minimalne javne usluge u razdoblju od mjeseca travnja 2021. do listopada 2023. godine.

11. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja u postupku i da se predmetni postupka vodi u odnosu na nekretninu na adresi [adresa], te da je tužena bila suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela.

13. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tužene, kao i činjenica je li tužitelj uslugu koju potražuje od tuženice u ovom postupku istoj i pružio. 14. Uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 80-81 spisa) utvrđeno je da je tuženica bila upisana kao zk suvlasnica predmetne nekretnine do 6. travnja 2023., (nakon čega je kao suvlasnik na ranije dijelu tuženice upisan BB) te je da kao suvlasnik u ½ dijela upisan i JB.

15. Uvidom u račune tužitelja u razdoblju od travnja 2021. -rujna 2022. (list 132- list 201 spisa) utvrđeno je da je u navedenom razdoblju tuženici obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, po mjesečnim odvozima za volumen kante 50 l.

16. Uvidom u račune tužitelja u razdoblju od listopada 2022-rujna 2023 (list 84- 131 spisa) utvrđeno je da je tuženoj u navedenom periodu obračunata cijena obvezne minimalne javne usluge.

17. U svom podnesku od 30. listopada 2024. (list 28-30 spisa) sam tužitelj navodi kako tuženu tereti za cijenu obvezne minimalne javne usluge, a po cijenama definiranim u čl. 1. Odluke te u čl. 23. Odluke iz 2018. godine i čl. 16. Odluke iz 2022. godine, te navodi kako je cijenu usluge dokazao računima, a po iskazanoj cijeni navedenoj u čl. 16. Odluke iz 2022. godine. Nadalje, navodi i kako je tužena bila upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica predmetne nekretnine slijedom čega da je utvrđena njena pasivna legitimacija, a da je tužena u slučaju da nije koristila predmetni nekretninu bila dužna o istom obavijestiti tužitelja, a što da tužena nije učinila.

18. Čl. 23. Odluke tužitelja iz 2018. godine propisano je da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto, da se cijena određuje cjenikom davatelja usluge, kao i da ista mora biti zasebno iskazana na računu za pruženu javnu uslugu. Nadalje, čl. 16. Odluke tužitelja iz 2022. godine propisana je da se iznos cijene obvezne minimalne javne usluge plaća radi osiguranja ekonomski održivog poslovanja, te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, te da je cijena javne usluge na području Grada Zagreba za korisnike usluge u kategoriji kućanstvo iznosi 45,00 kn (s PDV-om).

19. Čl.1. Odluke iz 2018. propisano je da je korisnik usluge tužitelja vlasnik nekretnine dok je Općim uvjetima tužitelja koji čine sastavi dio te odluke (list 46 spisa) propisano da je novi korisnik usluge dužan u roku od 30 dana od dana početka korištenja nekretnine o korištenju pisanim putem obavijestiti tužitelja. Također, propisano je i da korisnik usluge koje prestane trajno koristiti nekretninu može pisanim putem podnijeti zahtjev davatelju usluge za raskid ugovora uz otkazni rok od 15 dana. Također i Općim uvjetima koji čine sastavi dio Odluke iz 2022. (list 75 spisa) pripisao je da je o svakoj promjeni podataka korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana od kad je nastupila promjena.

20. Prema mišljenju ovog suda tuženica je bila suvlasnica predmetne nekretnine do 6. travnja 2023. Ista je korisnica usluge tužitelja do kraja ovdje utuženog razdoblja, radi činjenice da nije u postupku dokazala ni predložila ijedan dokaz na okolnost da bi tužitelja obavijestila da predmetnu nekretninu ne koristi. Radi navedenog, tuženica je u obvezi tužitelju podmiriti račune za razdoblje od listopada 2022 do zaključno rujna 2023 u ukupnom iznosu od 71,64 Eur-a, za uslugu obvezne minimalne javne usluge, a u skladu sa odredbama odluka tužitelja o cijenama obvezne minimalne javne usluge.

21. Pri tome se ističe i da u skladu sa odredbom čl. 75. st.1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/2021, dalje u tekstu Zakon o gospodarenju otpadom) propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, te da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Nadalje, čl. 76. st.1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.

22. Sukladno prethodno citiranim odredbama Zakona o gospodarenju otpadom ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj imao pravo od tuženice za razdoblje od listopada 2022. do zaključno rujna 2023. naplaćivati obveznu minimalnu naknadu, i to po cijeni od 45,00 kn/5,97 Eur-a, a koja cijena je i propisana odlukom tužitelja iz 2022. i za koju cijenu i uslugu tužitelj u postupku i tereti tuženu u navedenom razdoblju, te na okolnost visine dostavlja račune (list 84-131 spisa). Dakle, ukupna cijena javne usluge koju je vlasnik nekretnine dužan podmiriti pružatelju usluge radi pokrića troškova pružanja usluge sastoji od dva dijela i to od cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge, koju je vlasnik nekretnine dužan podmiriti neovisno o tome koristi li nekretninu. S obzirom na navedeno, čak i da tužena u navedenom periodu nije koristila predmetnu nekretninu njena je zakonska obveza bila podmiriti fiksni dio cijene - cijenu obvezne minimalne javne usluge (Tako i ŽS u Varaždinu u odluci Gž 1111/2022 od 4. siječnja 2023. godine, i VSRH u odluci Rev-101/23 od 14. veljače 2023. godine).

23. Sukladno navedenom, u odnosu na prethodno navedeno razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo usvojiti, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na utuženo razdoblje od travnja 2021.-rujna 2022., utvrđeno je da je tužitelj tuženicu na računima teretio za uslugu prikupljanja otpada i to računajući mjesečne odvoze za kantu od 50 l. Dakle, u tom dijelu neosnovani su navodi tužitelja da bi se također radilo o cijeni obvezne minimalne usluge javne usluge, jer ista ne odgovara važećim cijenama propisanim samim odlukama tužitelja. Također stavka cijene obvezne minimalne usluge je u skladu sa odredbom čl. 16. Odluke tužitelja iz 2018. morala biti zasebno iskaza na računu, a što nije slučaj u računima iz ovog razdoblja. Dakle, na računima od travnja 2021.-rujna 2022 vidljiva je usluga prikupljanja otpada. Iz istih računa dakle proizilazi da tužitelj tuženu tereti za uslugu prikupljanja otpada, a koji je tužena osporila da je tužitelj istoj vršio obzirom da navodi da predmetnu nekretninu nije koristila od 1983. godine. Tužitelj na okolnost obavljanja usluge prikupljanja komunalnog otpada za tuženu u navedenom periodu nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju iz koje bi proizilazilo da je tuženoj u tom periodu ta usluga i pružena. Time da se navodi kako ovaj sud ne cijeni tablicu sa danima predviđenog odvoza otpada (list 211-212 spisa) tužitelja vjerodostojnim dokazom da je u ovdje navedenom periodu tužitelj tuženoj zbilja i pružio uslugu odvoza otpada. Ista nije potpisana ni pečatirana od strane tužitelja, nije vidljiv datum dokumenta. S druge strane na isto je vidljivo da se odnosi na ovdje predmetnu nekretninu, da je vidljivo "dijeljenje/stranke 2", da je evidentirano 2 kućanstva i da je zadnja promjena bila 21. svibnja 2020. U spisu se nalaze dvije takve tablice, s razlikom da je na jednoj evidentirano kao "true-istinito" na dan pon., a u drugoj na dan pon. i čet. Tužitelj u postupku ne obrazlaže zašto je tuženoj u navedenom periodu naplaćivao uslugu prikupa otpada i to baš u visini naznačenoj na računima iz tog razdoblja. Također, ne dokazuje da je tuženoj tu uslugu i pružio. Ako se uzme u obzir činjenica da je tuženica bila suvlasnica predmetne nekretnine sa svojim bratom, to je tužitelj (pod uvjetom da je tuženoj uslugu prikupljanja pružio) istoj uslugu prikupljanja otpada mogao naplatiti samo u skladu s odredbom čl. 24. Odluke iz 2018. u skladu sa omjerom broja fizičkih osoba u kućanstvu i ukupnog broja korisnika usluga na obračunskom mjestu. Dakle, tužitelj pored činjenice da navodi kako se u svim utuženim računima radi o cijenama minimalne javne usluge po Odluci tužitelja iz 2022., na računima u ovom razdoblju obračunava drugu uslugu, za koju ne dokazuje da je izvršena, a također i ne dokazuje da je obračunata i naplaćena u skladu sa važećim aktima tužitelja.

25. Sukladno prethodno navedenom, tužbeni zahtjev tužitelja je u odnosu na razdoblje od travnja 2021.-rujna 2022. u ukupnom iznosu od 108,90 Eur-a trebalo odbiti kao neosnovanom. Tužitelj je odbijen i za zatraženu prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 15,99 Eur-a jer nije razvidno na što se navedena kamata odnosi, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

26. U odnosu na trošak postupka, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. U skladu s odredbom čl. 154. ZPP-a, a kako je u ovom postupku tužena više uspjela u postupku (imajući u vidu uspjeh i pogledu osnovanosti i u pogledu visine tužbenog zahtjeva) to bi istoj pripalo pravo na trošak ovog postupka, u skladu sa omjerom u kojem je uspjela. Međutim, kako se tužena u postupka zastupala sama, i kako nije postavila zahtjev za naknadom troška, to je trebalo odlučiti samo u odnosu na zahtjev tužitelja, te isti u cijelosti odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Dugom Selu 21. veljače 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz nalog na sudsku pristojbu za presudu

- tuženici