Poslovni broj: P-132/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 14.01.2025., dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, da u roku od 15 dana isplati tužitelju GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), novčani iznos od 1.273,33 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na način kako slijedi:

-na iznos od 124,43 eur počev od 11.06.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 09.07.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 10.08.2022.g. do isplate,

-na iznos od 125,76 eur počev od 10.09.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 11.10.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 11.11.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 10.12.2022.g. do isplate,

-na iznos od 124,43 eur počev od 11.01.2023.g. do isplate,

-na iznos od 138,28 eur počev od 11.02.2023.g. do isplate,

-na iznos od 138,28 eur počev od 11.03.2023.g. do isplate, i to do 31.12.2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak koliko isti bude iznosio, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II. Nalaže se tužitelju VR da tuženiku Svea Ekonomi d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 562,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.02.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15.02.2024. tužitelj GR zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o. naložilo da mu naknadi štetu u iznosu 1.273,33 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, u bitnom navodeći da je tuženik na nezakonit način proveo postupak prisilne naplate na njegovoj plaći koju ostvaruje kod poslodavca SP Sistemi d.o.o.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Svea Ekonomi d.o.o. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da je tužitelj odlukom ovršnog suda nije upućen na proglašenje nedopuštenosti ovrhe te da ne postoje elementi izvanugovorne odgovornosti za štetu.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to dopis od 01.02.2022. (str. 7 spisa), dopis od 06.05.2022. (str. 8-10 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014. (str. 11-13 spisa), dopis od 11.05.2022. (str. 14 spisa), zahtjev za naplatu od 02.03.2020. (str. 15-16 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2969/2019 od 17.06.2019. (str. 17-20 spisa), dopis od 09.02.2023. (str. 21 spisa), dopis od 23.03.2023. (str. 22-25 spisa), Ugovor o prijenosu osnova za plaćanje od 10.03.2022. (str. 34-36 spisa) i Sporazum o ustupu tražbina od 29.12.2021. (str. 50-137 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je naknada štete zbog postupka izvansudske ovrhe koji je, prema tvrdnjama tužitelja, nezakonito proveden na njegovoj plaći.

5.1. Pritom tužitelj zahtijeva da mu tuženik naknadi štetu u visini koja odgovara iznosu kojeg je od njega naplatio kroz navedeni postupak izvansudske ovrhe (1.273,33 EUR).

6. Uvidom u pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014. (str. 11-13 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelju VR kao ovršeniku naloženo da Sberbanci d.d. kao ovrhovoditelju isplati iznos 78.507,49 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama, s time da je radi prisilne naplate te tražbine određena ovrha općenito na njegovoj imovini.

7. Iz Ugovora o prijenosu osnova za plaćanje od 10.03.2022. sa pripadajućim izvodom iz tablice (str. 34-36 spisa) proizlazi da je njime potvrđeno kako je između Return to Business d.o.o. kao prenositelja tražbine i ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao primatelja tražbine osnovnim ugovorom od 29.12.2021. izvršena cesija potraživanja prema dužniku VR (ovdje tužitelju), i to onog potraživanja koje proizlazi iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-987/2014, te je dodatno utvrđeno da se na ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao primatelja tražbine prenose i sva prava koja proizlaze iz rješenja o ovrsi i presuda koji se odnose na ustupljene tražbine.

7.1. Spisu je priložen i osnovni ugovor o cesiji, i to Sporazum o ustupu tražbina od 29.12.2021. (str. 50-137 spisa) između Return to Business d.o.o. i Svea Ekonomi d.o.o., temeljem kojeg je sklopljen prethodno navedeni Ugovor o prijenosu osnova za plaćanje od 10.03.2022., s time da je potraživanje prema tužitelju navedeno na stranici 63 tablice koja je prilog ugovora (str. 112 spisa).

8. Iz prethodno izloženog proizlazi da se rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014. odnosi na vjerovnika (ovrhovoditelja) Sberbank d.d., dok je potraživanje iz tog rješenja o ovrsi ovdje tuženiku Svea Ekonomi d.o.o. ustupljeno od strane vjerovnika Return to Business d.o.o., pri čemu u sudski spis nije dostavljen ugovor o cesiji između izvornog vjerovnika Sberbank d.d. i ustupitelja Return to Business d.o.o. (od kojeg je tuženik stekao potraživanje).

8.1. Međutim sud uzima kako nije sporno da je izvorni vjerovnik Sberbank d.d. to potraživanje najprije ustupio društvu Return to Business d.o.o. (koje ga je potom ustupilo ovdje tuženiku Svea Ekonomi d.o.o.), jer tužitelj u tužbi nije osporavao da je došlo do takvog prijenosa između Sberbank d.d. i Return to Business d.o.o. Naime, tužitelj je u tužbi tvrdio da ni njemu ni njegovom poslodavcu nikada nije dostavljen ugovor o cesiji između Return to Business d.o.o. i tuženika Svea Ekonomi d.o.o., dakle ugovor koji se odnosi na drugu cesiju, dok niti jednim činjeničnim navodom tužbe nije doveo u pitanje prvu cesiju između izvornog vjerovnika Sberbank d.d. i Return to Business d.o.o., niti je tužbu temeljio na tvrdnji da do te cesije nikada nije došlo, već je tužbu utemeljio na potpuno drugim činjeničnim tvrdnjama (točka 16. obrazloženja), koje dapače impliciraju da je to te cesije zaista i došlo.

8.2. U vezi navedenog valja napomenuti da se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u kojem je tužitelj u skladu sa čl. 461.a st. 2. i st. 10. ZPP sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve dužan iznijeti već u tužbi te ih nije ovlašten iznositi na pripremnom ročištu. Stoga sud nije uzimao u obzir navod tužitelja sa pripremnog ročišta od 08.10.2024. (str. 45 spisa) o tome da je potrebno razjasniti što je predmet prve cesije između Volksbank d.d. (očito se mislilo na Sberbank d.d.) i Return to Business d.o.o., jer je tužitelj sukladno čl. 461.a ZPP jedino u tužbi mogao iznijeti činjenice kojima bi osporavao tu cesiju i dovodio u pitanje da je do nje uopće došlo, što međutim nije napravio.

9. Imajući u vidu prethodno izloženo, sud utvrđuje da je tuženik Svea Ekonomi d.o.o. danas vjerovnik potraživanja iz pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014.

10. Iz dopisa od 01.02.2022. (str. 7 spisa) proizlazi da je raniji vjerovnik Return to Business d.o.o. obavijestio tužitelja da je potraživanje ustupljeno tuženiku Svea Ekonomi d.o.o. kao novom vjerovniku.

11. Iz dopisa od 06.05.2022. (str. 8-9 spisa) proizlazi da se tuženik Svea Ekonomi d.o.o. obratio tužiteljevom poslodavcu SP Sistemi d.o.o. sa zahtjevom za provedbu ovrhe na tužiteljevoj plaći, pritom se pozivajući i citirajući čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona kojim je regulirano provođenje izvansudske ovrhe na plaći ovršenika na temelju rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha općenito na imovini. Tuženik je u navedenom dopisu naveo da tužiteljevom poslodavcu dostavlja „otvorene stavke na dan 06.05.2022. i osnovu za postupanje“, a tom dopisu je priložen Izvadak iz otvorenih stavki od 06.05.2022. (str. 10 spisa) i rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014. (str. 11-13 spisa). Budući da se radi o dokumentaciji koju je sam tužitelj dostavio u spis, dok je dopis od 06.05.2022. tuženik uputio samo tužiteljevom poslodavcu (a ne tužitelju), za sud nema nikakve dvojbe da se radi o dokumentaciji koju je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu pribavio od svog poslodavca jer je u suprotnom ne bi mogao dostaviti uz tužbu.

11.1 Stoga sud utvrđuje da je tuženik dopisom od 06.05.2022. od tužiteljevog poslodavca zatražio provedbu izvansudske ovrhe na njegovoj plaći upravo temeljem predmetnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014.

12. Iz dopisa od 23.03.2023. (str. 22 spisa) proizlazi da je tužiteljev poslodavac SP Sistemi d.o.o. obavijestio tuženika kako nije u mogućnosti postupati po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-987/14 jer da se „naplata novčane tražbine naplaćuje putem Fine i jedino Fina može usprezati novčane tražbine sa plaće zaposlenika, i to po redoslijedu zaduženja upisanih u očevidnik naplate“. Upravo ovaj dopis tužiteljevog poslodavca potvrđuje da mu je tuženik na postupanje dostavio navedeno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014.

13. Iako je tužiteljev poslodavac dopisom od 23.03.2023. obavijestio tuženika da (više) ne može postupati po navedenom rješenju o ovrsi, i iz navoda tužitelja i iz navoda tuženika proizlazi da je od svibnja 2022. (kada je zaprimio zahtjev za provedbu izvansudske ovrhe) pa do ožujka 2023. (kada je tuženiku vratio svu dokumentaciju) tužiteljev poslodavac ipak provodio izvansudsku ovrhu na plaći tužitelja za korist tuženika.

14. Tužitelj je uz tužbu dostavio i isprave iz kojih proizlazi da mu je pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2969/2019 od 17.06.2019. naloženo da ovrhovoditelju EOS Matrix d.o.o. isplati iznos 44.928,41 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama te da je radi naplate te tražbine određena ovrha općenito na njegovoj imovini (str. 17-20 spisa), nakon čega je EOS Matrix d.o.o. temeljem tog rješenja 02.03.2020. pred Financijskom agencijom zatražio provedbu izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima po računima tužitelja (str. 15 spisa), da bi dopisom od 28.04.2022. od tužiteljevog poslodavca SP Sistemi d.o.o. zatražio provođenje ovrhe na plaći tužitelja, a poslodavac mu je dopisom od 11.05.2022. odgovorio da po navedenoj ovrsi trenutno ne može postupati jer je druga u prednosnom redu (str. 14 spisa).

15. Slijedom navedenoga na temelju isprava u spisu, a postupajući u okviru činjeničnih navoda stranaka, sud utvrđuje:

– da je tužitelju pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-987/2014 od 03.07.2014. naloženo da ovrhovoditelju Sberbank d.d. isplati iznos 78.507,49 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama, koje potraživanje je potom (preko Return to Business d.o.o.) cedirano na ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o.;

– da je tužitelju pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2969/2019 od 17.06.2019. naloženo da ovrhovoditelju EOS Matrix d.o.o. isplati iznos 44.928,41 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama;

– da je EOS Matrix d.o.o. temeljem drugog rješenja o ovrsi od 17.06.2019. u ožujku 2020. najprije pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom, nakon čega je od tužiteljevog poslodavca zatražio i provedbu izvansudske ovrhe na tužiteljevoj plaći, ali ga je poslodavac obavijestio da je drugi u redoslijedu naplate;

– da je ovdje tuženik Svea Ekonomi d.o.o. temeljem prvog rješenja o ovrsi od 03.07.2014. od tužiteljevog poslodavca zatražio provedbu izvansudske ovrhe na tužiteljevoj plaći, po čemu je tužiteljev poslodavac postupao u razdoblju od svibnja 2022. do ožujka 2023., nakon čega je tuženika obavijestio da više neće provoditi izvansudsku ovrhu na plaći tužitelja jer da se ista treba provoditi preko FINA-e.

16. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik prouzrokovao štetu jer da je postupak izvansudske ovrhe na njegovoj plaći proveo na nezakonit način u bitnom jer da je tuženiku ustupljena samo tražbina, a ne i rješenje o ovrsi, pa da status ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi nije mogao dobiti bez podnošenja odgovarajućeg prijedloga sudu. Također da je tuženik u skladu sa Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima mogao pokrenuti postupak naplate samo na novčanim sredstvima po računima pred Financijskom agencijom, a ne ovrhu na plaći pred njegovim poslodavcem.

17. Člankom 284. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ) propisano je:

– da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od ovršenikovog poslodavca da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena (st. 2.);

– poslodavac će u tom slučaju postupati kao po ispravi iz čl. 202. OZ (st. 4.), što znači da može provesti ovrhu za korist osobe koja u ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako je tražbina na nju prenesena javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom (čl. 202. st. 9. u vezi čl. 32. st. 1. OZ).

17.1. Nadalje, po čl. 81. st. 1. ZOO u slučaju cesije sa tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Prema tome, kada je tuženik kao novi vjerovnik koji je potraživanje stekao cesijom tužiteljevom poslodavcu dostavio rješenje o ovrsi općenito na imovini ovršenika radi provedbe izvansudske ovrhe na njegovoj plaći, tada je postupao na temelju zakonskog ovlaštenja iz čl. 284. st. 2. i st. 4. u vezi čl. 202. st. 9. i čl. 32. st. 1. OZ.

18.1. U kontekstu citiranih odredbi, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je tuženik trebao od ovršnog suda zatražiti subjektivnu preinaku ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi od 03.07.2014. ili zatražiti određivanje nove ovrhe na plaći.

18.2. Također su neosnovane tvrdnje da je tuženik mogao zatražiti naplatu samo na novčanim sredstvima po računima pred Financijskom agencijom, jer je tuženik u skladu sa čl. 284. st. 2. OZ bio ovlašten pokrenuti postupak izvansudske ovrhe na plaći pred poslodavcem tužitelja, budući da je njegovo potraživanje utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika.

19. Slijedom navedenoga u postupanju tuženika nema protupravnosti, kako to tužitelj neosnovano pokušava prikazati, pa samim time nema pretpostavki za nastanak izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu.

20. No sve i da je u konkretnom postupku izvansudske ovrhe bilo kakvih nepravilnosti (npr. ako je poslodavcu propušteno dostaviti posljednji ugovor o cesiji) ili ako dugovanje tužitelja više nije odgovaralo iznosu iz ovršne isprave, tužitelj je svoja prava mogao štiti isključivo korištenjem pravnih sredstava u ovršnom postupku. Naime, po čl. 284. st. 5. OZ tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

20.1. Stoga tuženik ne može biti dužan tužitelju vratiti novčana sredstva koja je stekao kroz postupak izvansudske ovrhe, bez da je postupak izvansudske ovrhe od strane ovršnog ili parničnog suda utvrđen nedopuštenim po pretpostavkama iz Ovršnog zakona.

20.2. Kada je tuženik zatražio provedbu izvansudske ovrhe na plaći tužitelja, tada je on zahtijevao namirenje svoje tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom, što je pravo svakog vjerovnika, a ne protupravna radnja. Provedbom konkretne izvansudske ovrhe na plaći tužitelja došlo je do (djelomičnog) namirenja tuženikovog potraživanja, što za tužitelja kao dužnika nikako ne može predstavljati štetu jer se radi o ispunjenju njegove obveze, a ni u kojem slučaju se ne može smatrati ni stjecanjem bez osnove.

20.3. Konačno, ako je tužiteljev poslodavac proveo konkretnu izvansudsku ovrhu za korist tuženika na štetu drugog vjerovnika (ovrhovoditelja) EOS Matrix d.o.o., to može biti samo razlog za eventualnu odgovornost poslodavca prema EOS Matrixu d.o.o. u smislu čl. 201. OZ, a nikako za odgovornost tuženika prema tužitelju.

21. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev neosnovan je u cijelosti, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

22. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje DR (zaposlenice njegovog poslodavca) kao ni financijsko vještačenje, jer se u ovom predmetu radi isključivo u pravnom pitanju te se provođenjem tih dokaza ne bi utvrdile nikakve činjenice koje bi mogle dovesti do drugačije presude. Nadalje, sud je po prijedlogu tuženika od javnog bilježnika pribavio primjerak ugovora o cesiji od 29.07.2021., pa ga stoga nije opet pribavljao Financijske agencije iako je to bilo predviđeno u rješenju o zaključenju prethodnog postupka (pri čemu je sud omaškom u rješenju o zaključenju prethodnog postupka omaškom naveo da se radi o ugovoru o cesiji od 03.07.2014., što ustvari predstavlja datum rješenja o ovrsi).

23. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora sje 1.273,33 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troška za:

– sastav odgovora na tužbu – 187,50 EUR (Tbr. 8/1);

– zastupanje na ročištima od 08.10.2024. i 14.01.2025. – po 187,50 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 562,50 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 21. veljače 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Velimir Švigir;

2. odvjetnik Zoran Bogojević.