Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-112/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja Institut za fiziku, Zagreb, Bijenička Cesta 46,OIB: 77627408491, zastupan po punomoćniku Vladimiri Hebrang odvjetnici iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženika SK USLUGE j.d.o.o., Đakovo, Matije Gupca 21, OIB: 95518715906, radi isplate iznosa od 171,71 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te ročišta za objavu sudske odluke održanom dana 21. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SK USLUGE j.d.o.o., Đakovo, Matije Gupca 21, OIB: 95518715906, da isplati tužitelju Institut za fiziku, Zagreb, Bijenička Cesta 46, OIB: 77627408491, iznos od 171,71 EUR (slovima: stosedamdesetjedaneuro isedamdesetjedan cent) zajedno sa zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 25. travnja 2023. do do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 171,71 EUR (slovima: stosedamdesetjedaneuro isedamdesetjedan cent) od 25. travnja 2023. do isplate po stopi koja prelazi stopu dosuđenu u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku SK USLUGE j.d.o.o., Đakovo, Matije Gupca 21, OIB: 95518715906 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 82,41 EUR (slovima: osamdesetdvaeuraičetrdesetjedancent), sve u roku petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi stjecanja bez osnove i povrata uplaćenog iznosa od 171,71 EUR.

2. Navodi da je tužitelj dana 30. ožujka 2023. godine zatražio od tuženika ponudu za:

Kapton ljepljive trake za temperature 260°C 5 mm x 30 m u količini od 5 komada, Kapton ljepljive trake za temperature 260°C 10 mm x 30 m u količini od 5 komada, Kapton ljepljive trake za temperature 260°C 15 mm x 30 m u količini od 5 komada, Kapton ljepljive trake za temperature 260°C 20 mm x 30 m u količini od 5 komada, Kapton ljepljive trake za temperature 260°C 100 mm x 30 m u količini od 5 komada,

te da je na temelju molbe tužitelja tuženik dana 31. ožujka 2023. godine tužitelju dostavio ponudu broj 34 na iznos od 171,71 EUR.

3. Tužitelj navodi da je na temelju ponude tuženika od 30. ožujka 2023. godine tužitelj tuženiku 13. travnja 2023. godine dostavo narudžbenicu br. 171/23, oznake: P-766 1.1.3., te da je tuženik dana 14. travnja 2023. godine na temelju narudžbenice tužitelja dostavio komercijalni račun broj 93-1-1 na iznos od 171,71 EUR.

4. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik dana 14. travnja 2023. godine stornirao račun 93-1-1 te je isti dan izdao novi račun broj 95-1-1 na jednaki iznos od 171,71 EUR. Tuženik o stornu računa nije obavijestio tužitelja te je tužitelj dana 24. travnja 2023. godine izvršio plaćanje prema računu broj 93-1-1 u iznosu od 171,71 EUR.

5. Također tužitelj navodi da je uvidom u poslovne knjige i računovodstvenu evidenciju tužitelja te saslušanjem zaposlenika tužitelja utvrđeno kako do dana podnošenja ove tužbe tuženik nije isporučio naručenu i plaćenu robu te isti nije izvršio povrat uplaćenih sredstava.

6. Budući da tuženik do danas nije tužitelju dostavio naručenu i plaćenu robu te podredno nije izvršio niti povrat sredstava u iznosu od 171,71 EUR to tužitelj predlaže sudu da u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO) usvoji tužbeni zahtjev.

7. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio sudu odgovor na tužbu niti je pristupio na zakazana ročišta.

8. Na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2024. punomoćnik tužitelja je uslijed očite omaške u pisanju ispravio navod u tužbi tako da je u stavku 1. alineja 5. tužbe umjesto omaškom pogrešno naznačenih pet komada ljepljive trake naznačio da je tužitelj naručio tri komada, kao što je pravilno naznačeno u priloženoj ponudi- narudžbenici.

9. Na istom ročištu punomoćnik tužitelja predložio je sudu i donošenje presude zbog ogluhe, što sud nije usvojio budući da u smislu čl. 331. b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) sud može kada tuženik ne podnese u određenom roku odgovor na tužbu donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno zakonom propisanim uvjetima, ali ne na samom ročištu, već prije održavanja ročišta, što je i svrha navedenog pravnog instituta.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u e-mail zaposlenika tužitelja s molbom za ponudu od 30. ožujka 2023. (str. 3. spisa), ponudu broj 34 od 31.03.2023. str. 4. spisa), narudžbenicu br. 171/23 od 13.04.2023. str. (5 spisa), Komercijalni račun broj 93-1-1 od 14.04.2023. (str. 6. spisa), Izvod iz banke od 24.04.2023. (str. 7. spisa), FINA e-Račun (str. 8. spisa), izvatke iz sudskog registra na dan 15.03.2024. (str. 11. – 16. spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

11. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa od 171,71 EUR radi stjecanja bez osnova.

13. Prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, odredbom članka 1111. stavak 3. ZOO-a je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. U konkretnom slučaju tužitelj je dostavom u spis izvoda banke o transakciji po računu od 24. travnja 2023., kao i izvodom iz e-računa FINE dokazao da je izvršio isplatu iznosa od 171,71 EUR na račun tuženika očekujući da će mu tuženik isporučiti određenu robu, a što tuženik nije učinio, niti je uplaćeni iznos vratio tužitelju. Budući da očekivani cilj nije postignut, a osnova se nije ostvarila, tuženik je stekao dio imovine tužitelja i time povećao svoju imovinu i zato nastaje obveza vraćanja.

15. Tuženik nije tijekom postupka predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da nije primio navedenu uplatu na svoj račun te je slijedom izloženog, sud utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da je stoga tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio kao u toč. I. izreke presude.

16. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti i da je tužitelj je dokazao osnovanost svoje tražbine a time i obvezu tuženika vratiti uplaćeni novčani iznos tužitelju i platiti zatezne kamate kao nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, u smislu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

17. Naime, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj je iznio činjenice i priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj izvršio uplatu na račun tuženika, dok tuženik nije sudjelovao na ročištima niti je predložio dokaz kojim bi dokazao da nije primio navedenu uplatu na svoj račun.

18. Budući da se u konkretnom slučaju tužiteljevo potraživanje prema tuženiku ne temelji na ugovoru kojeg bi tužitelj u obavljanju svoje djelatnosti sklopio s tuženikom u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, već je pravna osnova tužiteljeva potraživanja stjecanje bez osnove, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu samo u visini stope te kamate koja se ne odnosi na trgovačke ugovore i ugovore iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, već na kamatnu stopu koja bi se određivala za ostale odnose, u smislu čl. 29. st. 2. ZOO- a, te je stoga odlučeno kao u izreci toč. I. i toč. II. izreke presude.

19. Tužitelj u parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelom svoga zahtjeva i to samo za isplatu zatezne kamate po stopi preko dosuđene, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te mu je tuženik stoga dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. a u svezi s čl. 155. ZPP-a te je sud tužitelju priznao i zatraženi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 82,41 EUR i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR u skladu s Tar. br. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; u daljnjem tekstu OT) uvećano za PDV u iznosu od 12,50 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Pri tome je sud imao u vidu da tužitelj nije predao u spis troškovnik na ročištu održanom 14. studenom 2024, već samo na ročištu održanom 23. siječnja 2025., te je sud mogao odlučivati o zahtjevu za naknadom samo onih troškova za koje je i stavljen zahtjev za njihovom naknadom, odnosno koji su navedeni u tužbi i na ročištu održanom 23. siječnja 2025. godine, u smislu čl. 164. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 21. veljače 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.