Poslovni broj:P-1758/2024-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maržić i partneri d.o.o. iz Zagreba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te objave 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Proglašava se nedopuštenim prijenos i pljenidba novčanih sredstava s računa tužitelja u postupku prisilne naplate dugovanja pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice potvrđene od javne bilježnice Jadranke Borčić (Javnobilježnički ured Jadranka Borčić – Olga Sokolić Ožbolt)iz Rijeke, pod brojem OV-634/14 dana 19. veljače 2014. godine. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda poslovnog broja Ovr- 1202/2024 upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tuženik da je 3. rujna 2024. podnio Financijskoj agenciji (dalje FINA) zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem zadužnice potvrđene po javnom bilježniku broj OV-634/14 od 19. travnja 2014., a koju je FINA zaprimila 6. rujna 2024., dakle nakon isteka zastarnog roka od 10 godina. Stoga da su pljenidba i prijenos temeljem rješenja o ovrsi, na temelju zadužnice nedopuštene pa predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u točki I. izreke.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu ističe da je prethodno pokrenuo ovršni postupak temeljem iste ovršene isprave na pokretninama u vlasništvu tužiteljice radi namirenja potraživanja iz Ugovora o kratkoročnom kreditu od 19. veljače 2024., a koji je pokrenut 19. rujna 2017. te je okončan rješenjem o obustavi 30. studenog 2018., a koje je postalo pravomoćno 1. siječnja 2019. Ističe da je stoga zastara počela teći tek pravomoćnošću rješenja ovrhe 1. siječnja 2019. te da stoga nije ptotekao zastari rok od 10 godina. U tijeku postupka ističe da je protiv tužene pokrenuo postupak prisilne naplate kod FINA 25. travnja 2016. pa da je i tim postupkom došlo do prekida zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-1202/2024 od 7. listopada 2024, obavijest FINA tužiteljici, zahtjev za izravnu naplatu od 3. rujna 2024., specifikaciju tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5010498458, očevidnik ne izvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, zadužnicu tužiteljice od 19. travnja 2014., solemniziranu kod javnog bilježnika Jadranke Borčić pod poslovnim brojem Ov-634/14, rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr- 5154/2017 od 29. rujna 2017., zapisnik o popisu pokretnih stvari od 11.listopada 2018., Rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-5154/2017 od 30. studenog 2018., zahtjev za blokadu po zadužnici Ov-634/14 od 25. travnja 2016., potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka sredstava i izvadak iz sudskog registra.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Iz rješenja ovoga suda poslovni broj Ovr-1202/2024 od 7. listopada 2024. razvidno je da je ovršenik, ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz Čl. 50 st.1 . toč. 11 Ovršnog zakona. (dalje OZ-e).
6. Nesporno između stranaka je da je tužiteljica izdala zadužnicu u svojstvu jamca platca koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Jadranke Borčić pod poslovnim brojem Ov-634/14 dana 19. veljače 2014.
7. Temeljem ove zadužnice tuženik je u dva navrata pokušao namiriti tražbinu od tužiteljice i to podnošenjem zahtjeva FINI za blokadu po zadužnici Ov-634/14 dana 25. travnja 2016., koja naplata nije uspjela što je razvidno iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanja zbog nedostataka novčanih sredstava koju je izdala FINA 23. prosinca 2016. Ovime je prvi puta prekinuta zastara te ista ponovno počinje teći 23. prosinca 2016.
8. Tuženik je ponovno temeljem iste zadužnice podnio prijedlog za ovrhu ovome sudu pod poslovnim brojem Ovr-5154/2017, koji je donesao rješenje o ovrsi 29. rujna 2017. Rješenjem poslovni broj Ovr-5154/2017 od 30. studenog 2018. obustavljen je ovršni postupak te je od dana pravomoćnosti tog rješenja 1. siječnja 2019. ponovno počeo teći rok za zastaru obzirom da je poduzetim radnjama tuženika u dva navrata prekinuta zastara.
9. Za tražbine iz zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika primjenjuje se zastarnog rok od 10 godina iz čl. 233 ZOO-a, kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 19. studenog 2018.
10. Sukladno odredbi čl. 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a kako tražbina vjerovnika, ovdje tuženika proizlazi iz Ugovora o kratkoročnom kreditu osiguranom instrumentom plaćanja zadužnicom solemniziranom po javnom bilježniku 19. travnja 2014. svaka radnja vjerovnika u smislu naplate njegove tražbine dovodi do prekida tijeka zastare. Iz ovršnih postupaka razvidno je da su isti vođeni radi ovrhe na računima tužiteljice i pokretninama tužiteljice te da su oba ovršna postupka bila neuspješna.
11. Obveza tužiteljice prema tuženiku ima osnovu u zadužnici i ta obveza ima samostalnost u odnosu na rok zastare. Činjenica postojanja jamstva tužiteljice za obvezu trgovačkog društva Studio uno d.o.o. koje je u međuvremenu prestalo postojati prema tuženiku nije bitna za rješenje spora. Obveza tužiteljice prema tuženiku ima osnovu u bianco zadužnici te ista ne predstavlja jamstvo pa nisu odlučni navodi tužiteljice o tome da je tražbina i zadužnice zastarjela zbog navodne zastare obveze trgovačkog društva.
12. Zadužnica je privatna isprava potvrđena od javnog bilježnika u kojoj dužnik daje svoju suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene njegovi svi ili samo određeni račun koji ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se sredstva s tih računa u skladu s izjavom dužnika isplate izravno vjerovniku. Zadužnica je solemnizirana po javnom bilježniku što znači da po svojem obliku odgovara propisima po javnobilježničkim ispravama te po sadržaju i propisima javnobilježničkog akta.
13. Neosnovano stoga tužiteljica ističe da je potraživanje tuženika u zastari obzirom na dan izdavanja zadužnice, jer iako nije utvrđen rok dospijeća tražbine utvrđeno je da je tuženik u dva navrata temeljem zadužnice pokretao postupke najprije naplate kod FINA, a kasnije na pokretninama, čime je prekinuta zastara i ponovno je počela teći u dva navrata 20. ožujka 2016. i 1. siječnja 2019. Kako se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti rok iz čl. 233 ZOO od 10 godina potraživanje tuženika nije u zastari pa je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur , pristup odvjetnika na dva ročišta u iznosu po 200,00 eur i PDV u iznosu od 150,00 eur tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 750,00 eur dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, iz razloga što za obavljenu radnju odvjetniku pripada nagrada od 200,00 eur, a ne 500,00 eur kako to tuženik potražuje obzirom da je utvrđena vrijednost spora u iznosu od 1.500,00 eur. na ročištu 12. veljače 2025.
U Opatiji, 21. veljače 2025.
S u d a c:
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje pristojbe
- pun. tuženika
