Poslovni broj: Us I-621/25-2
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca AM, državljanina Pakistana, rođenog **.**.1986., dana **.**.2025.,
p r e s u d i o je
Ukida se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, PP Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-12 od 14. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud zaprimio je 17. veljače 2025. rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, PP Dugo Selo, KLASA: UP/I-216- 01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-12 od 14. veljače 2025., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20-151/22, dalje Zakon).
2. Predmetnim rješenjem stranac AM, državljanin Pakistana, rođen **.**.1986. smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca od dana donošenja rješenja.
3. Iz spisa proizlazi da je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni strani državljanin dana 16. studenog 2024. zaustavljen na autocesti A3, na čvoru Lipovljani, u vozilu mađarskih nacionalnih oznaka, za koje je provjerom u sustavu Schengen ID utvrđeno da je predmet međunarodnog potraživanja, raspisanog od strane Mađarske.
4. Prema Zapisniku o izjavi stanca od 14. veljače 2025. proizlazi da je riječ o muškoj osobi, sa putnom ispravom Pakistana, koja je izjavu dala preko prevoditelja za urdu jezik (koji prevoditelj nije potpisao zapisnik, već je stavljena naznaka da je prevodio telefonom). Prema iskazu kojeg je predmetni stranac dao 16. studenog 2024., izjavio je kako je u Hrvatsku ušao ilegalno prije pet mjeseci iz Italije, te je u prihvatilištu podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, o kojem nije donesena odluka. Nije želio objasniti razloge napuštanja prihvatilišta, ali ne spori da je prihvatilište napuštao bez suglasnosti nadležnih tijela. Potvrđuje da je vozilo u kojem je zatečen dobio od prijatelja iz Grčke, koji ima status azilanta, te mu je vozilo ostavio na korištenje. Iskazuje da se već 15 godina nalazi na putu, jer je u više navrata pokušao dobiti azil u Grčkoj i Italiji, no oba puta je odbijen.
5. Člankom 212. Zakona propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).
6. Nadalje, člankom 214. st. 1. Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja), s time da su stavkom 2. istog članka propisane okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je kada se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka.
7. Sud nalazi kako iz dostavljenog rješenja proizlazi da je:
- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 18. studenog 2024. predmetnom strancu primjenom članka 54. st. 2. toč. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar MUP RH, na rok od tri mjeseca od uručenja rješenja.
- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Službe za međunarodnu zaštitu od 11. siječnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, kao neosnovan, koje rješenje je uručeno tužitelju 13. siječnja 2025.
7.1 Prvotno, Sud nalazi da je u trenutku donošenja ovopredmetnog rješenja, odnosno dana 14. veljače 2025., u odnosu na tužitelja postojalo ograničenje slobode kretanja smještajem u prihvatni centar, prema citiranom rješenju od 18. studenog 2024. (na rok od 3 mjeseca, odnosno najranije 18. veljače 2025.), slijedom čega se, nezakonitim ukazuje ponovno ograničenje slobode kretanja za isto razdoblje na temelju Zakona o strancima, prema dostavljenom rješenju.
7.2 Nadalje, Sud uočava kako je u dostavljenom rješenju navedeno da je predmeti stranac odustao od namjere za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, međutim prema evidencijama ovog Suda, isti je stranac pred ovim Sudom podnio tužbu, kojom je pokrenuo upravni spor pod brojem UsI-554/25, protiv tuženika, kojom osporava rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Službe za međunarodnu zaštitu od 11. siječnja 2025., a kojim mu je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.
7.3 Stoga evidentno ne stoji utvrđenje da je predmetni strani državljanin odustao od međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Da je predmetni odustao od postavljenog zahtjeva, isto je trebalo utvrditi temeljem njegove pisane izjave, slijedom koje bi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, bilo dužno postupiti sukladno članku 39. st. 2. toč. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 – 30/33, dalje: ZMPZ), te rješenjem obustaviti postupak, što prema podacima dostavljenog spisa, nije učinjeno.
8. Polazeći od takvih utvrđenja, Sud nije mogao ocijeniti zakonitim ograničavanje kretanja predmetnog stranca primjenom citiranih odredbi Zakona o strancima jer je sukladno članku 4. st. 1. toč. 5. ZMPZ-a tražitelj međunarodne zaštite, osoba koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu, a to znači da do sudske odluke u odnosu na rješenje o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom isti ima status tražitelja međunarodne zaštite, jer u konkretnom slučaju tužba protiv rješenje o međunarodnoj zaštiti odgađa izvršenje istog rješenja.
9. Kraj takvih utvrđenja, polazeći od toga da je predmetnom strancu ranije određeno ograničenje kretanja rješenjem od 18. studenog 2024. (koje je još uvijek bilo na snazi u vrijeme donošenja dostavljenog rješenja, a koje je doneseno primjenom odredbi ZMPZ-a), to je u odnosu na istog postojala mogućnost eventualnog produljenja iste mjere primjenom članka 54. st. 9. ZMPZ-a, ako se utvrdi da su za to ispunjeni zakonski uvjeti.
10. Dodatno i s tim u vezi, valja ukazati kako svako ograničenje temeljnih prava mora biti nužno za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, radi čega je nadležno tijelo kod odlučivanja da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (primjerice polaganjem putne isprave), dužno uvijek provesti individualnu procjenu u skladu s pravilom razmjernosti, jer se radi o primjeni najteže od propisanih mjera ograničenja kretanja.
11. Slijedom navedenog, kako se iz podataka spisa nije moglo ocijeniti zakonitim rješenje o smještaju u Prihvatni centar, to je primjenom odredbe članka 216. st. 6. Zakona i članka 12. st. 2. toč. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. AM, Prihvatni centar za strance, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, e-mailom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, PP Dugo Selo
3. U spis
