REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja predlagateljice [adresa], [osobni identifikacijski broj] za ..., ..., ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru protiv protivnika osiguranja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, od 7. studenog 2024., poslovni broj: Ovr-170/2013-9, 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja RA iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, od 7. studenog 2024., poslovni broj: Ovr-170/2013-9.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za brisanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odredi brisanje založnog prava na predmetnim nekretninama protivnika osiguranja, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi navodi da ako je ocjena suda bila da je protivnik osiguranja dužan dostaviti ispravu kojom dokazuje da je tražbina predlagatelja u cijelosti prestala, da je prije svega prvostupanjski sud bio dužan prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (članak 118. stavak 7.) i Zakona o parničnom postupku (članak 109.) pozvati protivnika osiguranja da svoj zahtjev dopuni i ostaviti mu za to zakonski rok pa da je ova povreda Zakona o parničnom postupku utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, kao i bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zatim da je potpuno nejasno kakva bi to isprava bila koja bi dokazivala činjenicu da je tražbina zastarjela, osobito u situaciji kada Porezna uprava osporava da bi nastupila zastara potraživanja te da je pred protivnika osiguranja stavljen nemogući uvjet jer se radi o ispravi kojom protivnik osiguranja raspolaže niti može raspolagati.

2.2. Nadalje protivnik osiguranja navodi da je pitanje nastupa zastare pravno, a ne činjenično pitanje pa da je nelogično da bi protivnik osiguranja morao ispravom dokazati da je nastupila takva pravna posljedica, zatim da je isticanjem prigovora zastare prestalo pravo predlagateljice osiguranja da zahtjeva ostvarivanje naplate potraživanja u sudskom postupku, da je pogrešan pravni stav predlagateljice osiguranja da tražbina za koju je uknjiženo založno pravo ne može zastarjeti, već nasuprot tome da je prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima pokretanjem postupka osiguranja nastupio prekid zastare, pri čemu je zastarni rok, u skladu sa člankom 245. stavkom 5. u svezi stavka 4. Zakona o obveznim odnosima ponovno počeo teći dovršetkom postupka osiguranja, odnosno donošenjem rješenja suda o upisu prijedloga založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, uz činjenicu da predlagateljica osiguranja nije poduzimala nikakve radnje u svrhu naplate potraživanja. Stoga ujedno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

3. U odgovoru na žalbu protivnica osiguranja predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. i članka 381. stavka 1. ZPP-a te članka 21. stavka 1. i članka 290. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/1; dalje OZ), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, Prvostupanjski sud je za odlučne činjenice dao dostatne razloge, tako da pobijana odluka nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj i na koju ujedno ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na primjenu ZPP-a i početak sudskog procesa. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 109. ZPP-a i članka 118. stavka 7. Zakona o zemljišnim knjigama jer prvostupanjski sud nema obvezu pozivati parničnu stranku na dostavu dokaza o osnovanosti njegovog prijedloga, već je, na temelju članka 219. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. i članka 290. stavka 1. OZ- a, svaka stranka dužna predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Osim toga, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije odluku temeljio na činjenici da predlagatelj osiguranja nije dostavio dokaz da je tražbina zastarjela, nego da nije dostavio dokaz o prestanku tražbine. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je odbio prijedlog protivnika osiguranja za brisanje založnog prava na njegovim nekretninama.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je rješenjem o osiguranju od 18. veljače 2013., određena uknjižba založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Vukovar, za ukupan iznos duga od 188.964,89 kn te da je protivnik osiguranja 30. rujna 2024. podnio prijedlog za brisanje založnog prava na predmetnim nekretninama jer je protekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) i jer je odredbom članka 214. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a odredbom članka 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/00, 89/06, 141/06, 146/98, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje ZVDSP) da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine. Pri tome se žalitelj poziva na odluku Županijskog suda u Splitu, poslovni broj G-1314/2021 od 25. kolovoza 2022. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 220/97 od 15. svibnja 2002.

7. Prvenstveno sudska praksa na koju se poziva žalitelj ne može se primijeniti na konkretni slučaj jer se ne radi o identičnoj pravnoj stvari, a osim toga protivnik osiguranja pogrešno tumači odredbe članka 346. ZVDSP-a jer je predlagateljica osiguranja upisom u zemljišne knjige stekla založno pravo na nekretninama protivnika osiguranja i time pravo tražiti namirenje svoje dospjele i uknjižene tražbine iz vrijednosti tih nekretnina, čak i ako je tražbina protivnice osiguranja zastarjela budući da na temelju članka 339. stavka 3. ZVDSP-a pravo na namirenje tražbine za koju je uknjiženo založno pravo na nekretninama protivnika osiguranja ne zastarjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 433/2017-2 od 16. svibnja 2017., na koju se pravilno u odgovoru na žalbu poziva predlagateljica osiguranja). Osim toga na temelju odredbe članka 222. ZOO-a kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, osim tražbine kamate i drugih povremenih davanja.

8. S obzirom da je založno pravo po pravnoj prirodi jače od zastare i ne prestaje zastarom tražbine te se na temelju zastarjele tražbine ne može brisati uknjiženo založno pravo, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da protivnik osiguranja nije dostavio dokaz u smislu članka 346. ZVDSP- a, kojim bi dokazao da je cijela tražbina predlagateljice prestala. Na temelju članka 160. ZOO-a obveza sudionika u obveznom odnosu prestaje ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Kako protivnik osiguranje nije dostavio dokaz o ispunjenju tražbine, kompenzaciji te o eventualnom drugom načinu prestanka tražbine, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio prijedlog protivnika osiguranja za brisanje založnog prava kao neosnovan.

9. Iz navedenih razloga, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. i članka 290. stavka 1. OZ-a, odbijena je žalba protivnika osiguranja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Slavonski Brod, 21. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović