REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-200/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihael Perković, odvjetnik u OD Mrklić & Partneri j.t.d. iz Splita, protiv tuženika: 1. TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne rasprave održane 22. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice i tuženika pod 1. s punomoćnicima, a u odsutnosti tuženice pod 2., dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., potvrđenog od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, a koji ugovor je sklopljen između TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću da briše zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., između TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja, potvrđenog od strane Joška Pandže javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, a koja zabilježba se vodi pod brojem Z-1815/2024, i koja je zabilježena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 266 m2, i zgrada mješovite uporabe, Klek, Peća 3, površine 108 m2, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 61 m2, K. O. [katastarska općina] , Z. U. [broj ZK uloška].

3. Dužni su tuženici Pod 1) TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Pod 2) ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nastali parnični trošak, zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici pod 2. ĆZ parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženik pod 1 kao primatelj uzdržavanja i tužena pod 2 kao davateljica uzdržavanja, dana 22. 7. 2024., sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor je potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024. Predmetnim ugovorom tužena pod 2 se obvezala uzdržavati tuženika pod 1 do njegove smrti, a tuženik pod 1 je dozvolio da nakon njegove smrti, sva pokretna i nepokretna imovina uključujući nekretnine i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m[2] , od toga dvorište površine 266 m i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m[2] , pređe u vlasništvo tužene pod 2. Predmetni ugovor je u vlasničkim listovima za predmetne nekretnine zabilježen pod brojem Z-1815/2024. Pobuda za zaključenje predmetnog Ugovora nije životna dob i narušeno zdravlje tuženika pod 1, kako je navedeno u ugovoru, nego je pobuda ugovora da se tužiteljica i ZZP, odnosno kćeri tuženika pod 1, i KZ tadašnje supruge tuženika pod 1, a kao njegovi zakonski nasljednici isključe iz sudjelovanja u ostavinskom postupku po smrti tuženika pod 1 i eventualnom nasljeđivanju njegove imovine. Naime, u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, tuženiku pod 1 ne treba nikakvo uzdržavanje, kao što mu ne treba ni danas, jer je on dobrog zdravlja, a sve suprotno utvrđenjima iz čl. 1. predmetnog ugovora. Nadalje, nedugo prije zaključenja predmetnog ugovora između tuženika, tuženik pod 1 je predložio tužiteljici sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju istog sadržaja, a po kojem bi tužiteljica bila davateljica uzdržavanja, a sve iz razloga narušenih obiteljskih odnosa između tuženika pod 1., njegove bivše supruge KZ (s kojom se razveo 27.6.2024. g., dakle nakon sklapanja predmetnog ugovora) i njegove kćeri ZZP, a kako bi sada bivšu suprugu i kćer ZZP isključio iz eventualnog nasljeđivanja njegove imovine. Nakon što tužiteljici navedeni razlog nije bio prihvatljiv jer ga je smatrala nemoralnim, tuženik pod 1 je s tuženom pod 2 sklopio predmetni ugovor zbog prethodno navedene, nedopuštene pobude. Predmetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju tuženik pod 1 je raspolagao i imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu tužitelja pod 1 i njegove sada bivše supruge KZ. Naime, tuženik pod 1 i KZ (brak su sklopili brak 27.7.1980. g., a koji brak je prestao dana 27.6.2024. g.), su nekretnine koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m2, od toga dvorište površine 266 m2 i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m2, stekli 1996 g., predmetna zgrada je bila prizemnica u trenutku kupovine, a tuženik pod 1 i njegova bivša supruga su je nakon kupovine i nadograđivali. Jasno je da tuženik pod 1 nije mogao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagati predmetnim nekretninama bez suglasnosti svoje bivše supruge KZ jer su te nekretnine u trenutku zaključenja predmetnog ugovora činile bračnu stečevinu. Slijedom navedenog tužiteljica je podnijela ovu tužbu i predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu kako tužiteljica u tužbi navodi kako je njoj otac (tuženik pod 1.) predložio da s njim sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju – no ona to nije htjela učiniti. Kao razlog tome navodi svoj stav da bi ovo bilo „nemoralno“ prema bivšoj supruzi odnosno majci KZ i drugoj kćeri odnosno sestri ZZP. Dakle, tužiteljica u tužbi priznaje kako je njoj ponuđeno da sklopi Ugovor koji sada želi utvrditi ništetnim – uz napomenu kako bi se djeca valjda trebala brinuti o starim i bolesnim roditeljima (no o tom, potom). No to tužiteljica nije željela učiniti, jer je kako tvrdi – takav čin smatrala nemoralnim – iako nikakve zapreke nisu postojale da ona majci i sestri „prepusti“ dio Nekretnine za koji smatra da im pripada. Što se tiče Bračne stečevine – ona će se raspravljati u zasebnoj parnici. No prije nego prijeđu na obrazlaganje dodatnih razloga zbog čega stavovi tužiteljice nisu održivi – tuženici će još neke činjenice učiniti nespornim – a radi lakšeg sagledavanja cjelokupne situacije. Prvenstveno, tuženici ističu kako nije sporno da je brak između tuženika pod 1. i njegove bivše supruge KZ razveden 27.06.2024.g. Isto tako, nije sporno ni da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 22.07.2024.g. dakle nakon razvoda braka. Što se tiče tuženikove bivše supruge KZ (dakle majka tužiteljice) – ona je iz zajedničkog domaćinstva u mjestu [adresa] odselila još i prije formalnog razvoda braka – te još od Siječnja 2024. ima boravište u mjestu [adresa]. Sada bi se valjalo kronološki vratiti na početak 2024.godine - pa razmotriti u kakvoj se životnoj situaciji nalazi tuženik pod 1. Dakle, supruga KZ je od njega odselila – a i iz samog historijata Tužbe bi se dalo zaključiti kako se druga kćer, ZZP na neki način „priklonila Majci“ – i s tuženikom ne želi imati nikakav kontakt – što je opet njezino pravo. Kod takvog stanja stvari – tuženik pod 1., kada je ostao doslovno sam – obraća se za pomoć upravo Tužiteljici – te njoj nudi da ga uzdržava. To tužiteljica ne želi prihvatiti – iz razloga čiju će opravdanost utvrditi sud – ali ju kako vidimo smeta da ga uzdržava netko treći. U takvoj nezavidnoj životnoj situaciji – jedina osoba koja stoji na raspolaganju tuženiku pod 1. jest njegova nećakinja (tužena pod 2.). Što se tiče njegovog zdravstvenog stanja – tuženik pod 1. kao umirovljenik od gotovo 70 godina – može ustvrditi da se njegovo zdravlje može opisati kao „relativno dobro“ – no zar je potrebno obrazlagati kako se čovjeku od 70 godina zdravlje može samo pogoršavati! Osim toga, punomoćnik tuženika želi istaknuti kako nipošto ne želi zajedničke poslove dijeliti na, u nedostatku boljeg izraza „muške i ženske“ - ali u ime tuženika pod 1. mora naglasiti kako on nije vičan „kućanskim poslovima“ a tu se misli na čišćenje i održavanje domaćinstva, pranje i peglanje rublja i slično. Stoga tuženik pod 1. ističe kako je primarni motiv za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio da sebi osigura – dostojanstvenu starost. Tuženici smatraju kako je općepoznata činjenica da starijim muškarcima koji žive sami - prijeti opasnost da se prepuste neurednom životnom stilu – da žive u nečistim prostorijama i nose prljavu odjeću – a što tuženik pod 1. svakako želi izbjeći. A što se tiče neminovno nadolazeće starosti i bolesti – Tuženik pod 1. želi imati nekoga kome se može obratiti za pomoć – kada ga je uža obitelj već napustila. Na kraju krajeva, želi imati nekoga s kim će popiti kavu i popričati – pa postavlja pitanje Šta je tu nemoralno? Druga bi pak stvar bila da tuženik nije tužiteljici nudio da ga uzdržava – nego da je kriomice njoj iza leđa sklopio Ugovor s trećom osobom. No u situaciji kada je tužiteljici ponuđeno da ga uzdržava – a ona to nije htjela – ne postoje nikakve zapreke da tuženik raspolaže svojom imovinom kako to njemu najbolje odgovara – u ovim godinama i u ovakvoj životnoj situaciji. To što je ovakav razvoj događaja sasvim slučajno suprotan ekonomskim interesima tužiteljice i njezine majke odnosno sestre – tuženik pod 1. samo može lakonski zaključiti kako su one, da se ne zamjeri na kolokvijalnosti : “O tome trebale ranije misliti …“ Slijedom navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev - odbiti u cijelosti.

3. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2024. (list 11-12 spisa).

4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu, Izvadak iz BZP-a broj ZK uloška brojevi [broj ZK uloška], ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 2024., saslušanjem svjedoka KZ i ZZP te saslušanje tužiteljice i tuženika pod 1.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22. srpnja 202. između između TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja doživotnog uzdržavanja i ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice doživotnog uzdržavanja, ništetan pravni posao uz nalog zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću da briše zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 22.7.2024. g., između TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja, potvrđenog od strane Joška Pandže javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV- 4598/2024, a koja zabilježba se vodi pod brojem Z-1815/2024, i koja je zabilježena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 266 m2, i zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 108 m2, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 61 m2, K. O. [katastarska općina] , Z. U. [broj ZK uloška].

7. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 2024., koji ugovor je potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024 proizlazi da se predmetnim ugovorom tužena pod 2 obvezala uzdržavati tuženika pod 1 do njegove smrti, a tuženik pod 1 je dozvolio da nakon njegove smrti, sva pokretna i nepokretna imovina uključujući nekretnine i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m[2] , od toga dvorište površine 266 m[2] i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m[2] , pređe u vlasništvo tužene pod 2.

8. Tužiteljica tvrdi da pobuda za zaključenje predmetnog Ugovora nije životna dob i narušeno zdravlje tuženika pod 1, kako je navedeno u ugovoru, nego je pobuda ugovora da se tužiteljica i ZZP, odnosno kćeri tuženika pod 1, i KZ tadašnje supruge tuženika pod 1, a kao njegovi zakonski nasljednici isključe iz sudjelovanja u ostavinskom postupku iza smrti tuženika pod 1 i eventualnom nasljeđivanju njegove imovine te da je raspolagao nekretninama bez suglasnosti svoje bivše supruge KZ jer da su te nekretnine činila bračnu stečevinu.

9. Iz iskaza svjedoka KZ proizlazi da je imala uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženik sklopio pa može kazati da je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina u [adresa] koja u cijelosti predstavlja bračnu stečevinu nje i bivšeg supruga, tuženika pod 1. U tijeku je postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku radi utvrđenja bračne stečevine. Po njezinom mišljenju predmetni ugovor je sklopljen iz čistog koristoljublja, a iz nikakve moralne pobude. Poznato joj je da je tuženik pod 1. prvo ponudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljici, ali je ona to odbila iz moralnih razloga prema njoj i sestri ZZP. Tužiteljica joj je rekla da je ona odbila sklapanje tog ugovora jer je bila ljuta i frustrirana, kao što je i prethodno kazala iz onih moralnih razloga prema majci i sestri i to je shvatila kao način da se nje liši raspolaganja s imovinom ili bilo kakvog dobitka imovine. Ona joj je rekla kako su baš to tuženikove riječi jer je on bio u strahu da bi ona nekoga dovela u tu nekretninu. Nekretnina u [adresa] je u naravi kuća, dvorište i parking. Kuća je kupljena 1998. godine. Kuća je bila prizemnica, oni su je kasnije nadogradili, izgradili kat i renovirali. Tuženikovo zdravstveno stanje je, dok su bili u braku, bilo dobro, a po njezinim saznanjima i sada je dobro.

10. Svjedok ZZP je iskazala kako joj je sestra - tužiteljica kazala da je bilo rečeno da će ona s ocem sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sestra je rekla da ona ne želi njih zakinuti i da to ne ide mimo nje i majke, tako da ugovor nije sklopljen. Po njezinom mišljenju ocu je bilo najvažnije da on s nekim sklopi ugovor kako bi majku isključio iz svega, odnosno da majka ostane bez ičega. Ona od 4. mjeseca prošle godine nema kontakt s ocem, iako su i nakon toga u telefonskom kontaktu, jer se od tada makla pošto nije više mogla slušati pogrdne riječi o majci, a i morala se maknuti radi svog zdravstvenog stanja jer to više nije mogla podnositi. Otac je rekao da njemu treba netko tko će stati na njegovu stranu pa je sklopio ugovor s tuženicom pod 2 s kojom nije razgovarao 15 godina i koju je isto nazivao pogrdnim imenima. Neistiniti su navodi tuženice pod 2 iz podnesaka kako je ona stalno ljetovala u kući u [adresa], ona se tu pojavila zadnje dvije godine, a 15 godina prije toga uopće nije dolazila, niti je, kao što je već rekla, pričala s njezinim ocem. Po njenom mišljenju ovaj ugovor je otac sklopio iz razloga što je smatrao da su oni na strani majke, jer su kontaktirali s majkom, a što je i normalno, a ona nije birala strane jer su oni njoj otac i majka. Njoj je sestra kazala da je njoj otac ponudio sklapanje ugovora iz razloga jer će majka naći nekoga pa će nekoga dovesti pa će taj netko uzeti nešto od imovine. Zna da je kuća u [adresa] kupljena 90 i neke godine, a kada se ona udavala 2008. godine već su bili izgrađeni apartmani.

11. Tužiteljica ZZ je iskazala da je otac prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju htio s njom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i na taj način ih je htio zaštititi od njihove majke govoreći kako će majka naći nekog novog pa će im uzeti imovinu. U ugovor je htio staviti uvjet da samo on može raskinuti ugovor. Nije pristala na sklapanje takvog ugovora radi majke i sestre jer joj je to bilo potpuno nemoralno. Pretpostavila je da će otac s njihovom rodicom potpisati takav ugovor jer motiv nije bilo uzdržavanje, već bijes i ljutnja prema njima. Pobuda za sklapanje ugovora je nemoralna, a osim toga raspolagao je imovinom koja je i imovina njezine majke jer bračna stečevina još nije utvrđena. Ona je ocu bila predložila da oni to odmah ostave njoj i sestri, odnosno da on njoj, a majka sestri ili obrnuto, a on na to nije pristao jer ga je držao samo bijes. Prizemnica u [adresa] je kupljena 1998., kasnije se nadograđivala i širila, misli da je rađena sve do negdje do 2006., a sve za vrijeme trajanja braka roditelja. Nema spoznaja o tome da bi tuženica pod 2. izvršavala obveze iz ugovora prema njenom ocu.

12. Tuženik pod 1. TZ je iskazao da je njegov odvjetnik u spis dostavio liječničku potvrdu iz koje proizlazi od kojih sve bolesti boluje te da je narušenog zdravlja, a ima blizu 70 godina. Svojoj kćeri je nudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s tim da to nije nudio iz neke pobude, već iz razloga što nije imao nikoga blizu sebe da mu pomogne u svakodnevnim potrebama jer je sam čistio i prao dok je mogao, a sada to više ne može zbog bolesti. Kćer je rekla da je to skupo da su troškovi sklapanja takvog ugovora oko 1.000,00 EUR-a. On je našao kćer od svoje sestre s kojom je sklopio ugovor, s tim da naglašava da je ovaj ugovor sklopio iz potrebe, a ne iz neke pobude. Što se tiče nekretnine u [adresa], točno je da je ona kupljena i dograđivana za vrijeme trajanja bračne zajednice, međutim, bivša supruga nije ništa doprinijela stjecanju te imovine jer je cijelo vrijeme živjela u [adresa]. On je prodao svoju kuću u [adresa] te još 4-5 zemalja u [adresa] te novac uložio u ovu kuću u [adresa], iz čega proizlazi da je to njegova vlastita imovina. Tuženica pod 2. živi u [adresa], ali svaki petak i vikend dolazi u [adresa] tako da mu očisti, opere robu i skuha za 5 dana.

13. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 –dalje ZOO) (1) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja.

(3) Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Ocjenjujući sve dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka te parničnih stranaka utvrđeno je da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je pobuda tuženika pod 1. za zaključenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da se tužiteljica i njezina sestra isključe iz sudjelovanja u ostavinskom postupku iza smrti tuženika pod 1. To stoga što iz iskaza stranaka te svjedoka ZZP i KZ proizlazi da je tužitelj prije sklapanja predmetnog ugovora htio s tužiteljicom sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim, tužiteljica nije pristala na sklapanje takvog ugovora navodeći da je to smatrala nemoralnim radi majke i sestre. S obzirom da su saslušani svjedoci zainteresirani za ishod ovog spora, sud nije mogao temeljem njihovih iskaza utvrditi da je, kako to tužiteljica navodi, pobuda za zaključenje ugovora bila da se tužiteljica i njezina sestra isključe iz nasljedstva. Osim toga, tužitelj je priložio i liječničku potvrdu iz koje proizlazi da boluje od bolesti navedenih u toj potvrdi, a i starosti je blizu 70 godina (rođen 1956.) pa se ne bi moglo kazati da mu nije potrebno uzdržavanje.

17. Među strankama nije sporno da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku parnica između tuženika i bivše supruge KZ, radi utvrđenja bračne stečevine. Po stavu ovog suda bez obzira na činjenicu što je tuženik predmetnim ugovorom obuhvatio i bračnu stečevinu KZ, to još uvijek nije razlog da bi predmetni ugovor bio ništetan. Ukoliko se pravomoćnom presudom utvrdi bračna stečevina KZ, ugovor se ne bi mogao odnositi na njenu bračnu stečevinu.

18. Slijedom navedenog, trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – ZPP). Tuženik pod 1. nije popisao trošak, a tuženici pod 2. je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak zastupanja na dva ročišta od 6. prosinca 2024. i 22. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR-a, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a, sve u ukupnom iznosu od 750,00 EUR-a.

20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 20. veljače 2025.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. OD Mrklić & Partneri j.t.d. iz Splita

2. Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću