REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1229/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ECO ETILEN j.d.o.o., [adresa], OIB: 48186079026, kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz [adresa], radi isplate i predaje prostora u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 05. veljače 2025. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ECO ETILEN j.d.o.o., [adresa], OIB: 48186079026, isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 10.611,52 EUR-a sa zakonskom kamatom tekućom na iznos od 11. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku ECO ETILEN j.d.o.o., [adresa], OIB: 48186079026, isplatiti zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.907,50 EUR od 1. srpnja 2023. do 10. siječnja 2024., na 1.907,50 EUR od 1. kolovoza 2023. do 10. siječnja 2024., na iznos od 1.907,50 EUR od 1. rujna 2023. do 10. siječnja 2024., na iznos od 1.907,50 EUR od 1. listopada 2023. do 10. siječnja 2024., na iznos od 1.074,02 EUR od 1. studenoga 2023. do 10. siječnja 2024., na iznos od 833,48 EUR od 1. studenoga 2023. do isplate, na iznos od 1.907,50 EUR od 1. prosinca 2023. do 10. siječnja 2024."

III/ Nalaže se tuženiku da Republici Hrvatskoj, putem društva Državne nekretnine d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 79058504149, preda u posjed poslovni prostor u Zagrebu, površine 140 m2, koji se nalazi u prizemlju zgrade [adresa], izgrađene na zk.č.br. 6099 k. o. [katastarska općina], slobodan od svih osoba i stvari, sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 05. lipnja 2024. navodi kako je tužitelj vlasnik poslovnog prostora površine 140 m2, koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 6099 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a da tuženik koristio isti prostor od lipnja 2023. do studenog 2023. ukupno 6 mjeseci te da je korištenjem predmetnog poslovnog prostora tuženik stekao korist u visini 1.907,50 EUR-a za svaki mjesec korištenja. Mjesečni iznos naknade određen je prema Odluci Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018., Klasa: 372- 01/18-01/134 i prema Odluci o preuzimanju kriterija jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnine za poslovni prostor, Službeni glasnik Grada Zagreba 14/23 od 24. travnja 2023. koja naknada iznosi 1.526,00 EUR-a + PDV (zona:

2, ugostiteljska djelatnost, za nekretninu do 200 m2, zakupnina iznosi 10,90 EUR- a/m2). Ovaj iznos uvećava se za iznos PDV-a sukladno odredbama članka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13 i 153/13) i odredbom članka 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13, 85/13 i 160,13) i iznosi 1.907,50 EUR-a mjesečno. Tuženik je koristio poslovni prostor 6 mjeseci, a podmirio je iznos 833,48 EUR-a za listopad pa je stekao korist u visini 10.611,52 EUR-a. Tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji se tuženik oglušio. Budući da je tuženik stekao korist koja nema osnove u pravnom poslu, predlaže se da sud na osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom mu nalaže isplatiti iznos od 10.611,52 € kao i da preda posjed predmetnog poslovnog prostora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je tuženik u posjedu poslovnog prostora u Martićevoj 10 temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji u gospodarstvu od dana 02.06.2022. godine, koji je sklopljen sa društvom Falda i Šav j.d.o.o., a koje je imalo sklopljeni Ugovor sa Republikom Hrvatskom. Navodi da je tužitelj pristao na ulazak u prostor tuženika, što je vidljivo iz činjenice da dostavlja uplatnice za zakup poslovnog prostora tuženiku. Dakle, tuženik ne koristi navedeni poslovni prostor bez osnove u pravnom poslu kako to tvrdi tužitelj. Prigovara visini iskazane zakupnine kao previsoko određenu te smatra da istu treba pravilno odrediti. Nadalje, napominje da se radi o spornom obvezno pravnom pitanju visine zakupnine, pa da smatra da je preuranjeno tražiti iseljenje tuženika iz navedenog poslovnog prostora, stoga predlaže taj dio tužbenog zahtjeva odbaciti.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporio da je dao suglasnost odnosno da je pristao na ulazak tuženika u poslovni prostor kao i da bi trgovačko društvo FALDA I ŠAV j.d.o.o. imalo sklopljen ugovor o zakupu sa Republikom Hrvatskom. Također je napomenuo kako tužitelj također vodio više postupaka protiv tuženika FALDA I ŠAV j.d.o.o. te da mu je naloženo da preda u posjed tužitelju poslovni prostor u [adresa] površine 140,00 m² koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa] izgrađena na zk.č.br. 2345/14 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. Naznačuje se da je predmetni z.k. uložak utrnut te je upis prenesen u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i da isplati iznose s osnova bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora. Također navodi da se uplatnice koje su izdane tuženiku izdavane radi plaćanja naknade za korištenje te da navedeni računi ne predstavljaju suglasnost za posjed predmetnog poslovnog prostora.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako tuženik ne odgovara za obveze društva Falda i Šav j.d.o.o. te da je tuženik u poslovnom odnosu s društvom Falda i Šav j.d.o.o. temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji u gospodarstvu kojim se obvezao: otkupiti opremu i strojeve od tog društva, preuzeti zaposlenike tog društva da nastave raditi kod tuženika, plaćati zakup tužitelju za ubuduće od dana 01.06.2022. i urediti pravne odnose sa tužiteljem. Tuženik je platio opremu i strojeve društvu Falda i Šav j.d.o.o. koja je trebala platiti svoje obveza vjerovnicima (dakle tužitelju). Tuženiku nije poznato je to društvo tim novcem podmirivalo svoje obveze prema tužitelju, a za to tuženik ne odgovara. Dostavljanjem navedenog ugovora između tuženika i društva Falda i Šav j.d.o.o. tuženik dokazuje poštenost stjecanja posjeda, jer posjed nije preuzeo na silu, već od dotadašnjeg posjednika ugovorom. Smatra da zakupnina je zapravo naknada za korištenje prostora te da sukladno čl. 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj i tuženik mogu urediti svoje obvezne odnose bez ugovora o zakupu te se ispostavljanje uplatnica kao naknade za korištenje poslovnog prostora ima smatrati konkludentnom radnjom na temelju kojeg je sklopljen ugovor o zakupu. Opće je poznata činjenica da prilikom sklapanja ugovora s Republikom Hrvatskom jako je malo moguće utjecati na ugovorne odredbe kao i na formu samog pristanka RH, odnosno da pravila uglavnom diktira RH. Stoga tuženik nije niti mogao inzistirati na bilo čemu, pa tako niti na ugovornoj formi međusobnih odnosa, jer o tome odlučuje isključivo RH. Tuženik smatra da je dostavom uplatnica RH pristala na ugovorni odnos. Tuženik je plaćao određene iznose, a sporna je visina zakupnine. Kako je tužitelj utužio društvo Falda i Šav j.d.o.o. da mu plati zakupnine za razdoblje do lipnja 2022. godine od kada se tuženik obvezao plaćati zakupninu prema tužitelju, dokazuje da je tužitelj bio upoznat da je tuženik preuzeo posjed i obveze plaćanja zakupnine od lipnja 2022., a što dokazuje i dostavljanje uplatnica tuženiku, a ne društvu Falda i Šav j.d.o.o. Dakle, tužitelj isto znao i pristao je na to.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5 spisa), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine (list 6 spisa), fotografije (list 7 spisa), Odluka o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske (list 8-9 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora s povratnicom (list 10-11 spisa), uplatnice (list 17 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji u gospodarstvu (list 18-19 spisa), presude s klauzulom pravomoćnosti (list 25- 27, 28-34, 35-43, 44-49 spisa).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka JR na okolnost posjeda tuženika u predmetnom poslovnom prostoru, obzirom da navedena činjenica nije ni sporna između stranaka.

7. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik na ročištu dana 05. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga provođenja financijskog vještačenja.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi predaje poslovnog prostora u posjed kao i isplate naknade za korištenje predmetnog prostora bez osnove u periodu od lipnja 2023. do studenog 2023.

10. Iz ZK uloška razvidno je da je ovdje tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog prostora.

11. Iz zapisnik i fotografija razvidno je kako je dana 27.03.2023. obavljeni očevid radi utvrđenja korisnika na predmetnoj nekretnini te da je konstatirano kako istu koristi tuženik. Naime, u istom prostoru se nalazi kemijska čistionica, izvješen je cjenik tuženika koji posluje u tom prostoru. Između stranaka nije sporno kako tuženik koristi predmetni prostor od lipnja 2022.

12. Tuženik u postupku tvrdi da isti ne posjeduje nekretninu bez pravnog osnova te da se u istom nalazi temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji u gospodarstvu od 01.06.2022. kojeg je tuženik sklopio s društvom Falda i šav j.d.o.o. Uvidom u isti ugovor razvidno je kako su ga ugovorne strane sklopile u cilju unapređenja poslovanja i da njihova suradnja uključuje zajednički nastup na tržištu te što efikasnije korištenje raspoložive opreme, prostora, znanja i iskustva. Tuženik se obvezao otkupiti opremu i strojeve za obavljanje poslovanja te uplatiti dogovoreni iznos na račun društva Falda i šav j.d.o.o. koje društvo će navedena sredstva iskoristiti za namirenje vjerovnika. Također je ugovoreno kako će tuženik preuzeti zaposlenike društva Falda i šav j.d.o.o. i da će nastaviti plaćati zakup poslovnog prostora na adresi [adresa] čiji je vlasnik država Hrvatska te također urediti sve odnose koji proizlaze iz okolnosti da obavlja djelatnost u navedenom prostoru.

13. Tužitelj je u postupku naveo kako s društvom Falda i šav j.d.o.o. nije imao sklopljen ugovor o zakupu te da protiv tog društva vodi više postupaka, što dokazuje s dostavljeni pravomoćnim presudama kojima se društvu Falda i šav j.d.o.o. nalaže plaćanje iznosa zbog neovlaštenog korištenja poslovnog prostora kao i za predaju prostora u posjed.

14. Prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

15. Prema odredbi članka 162. ZV-a vlasnik da bi ostvario svoje pravo zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da se stvar koja je njegovo vlasništvo nalazi u tuženikovu posjedu.

16. Tijekom postupka sud je utvrdio kako je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora te kako ga tuženik koristi, odnosno nalazi se u posjedu istog, što tuženik ni ne spori.

17. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da se nalazi u prostoru temeljem valjane pravne osnove i to Ugovora o poslovnoj suradnji u gospodarstvu kojeg je sklopio s društvom Falda i šav j.d.o.o. Iako u tom ugovoru stoji da će tuženik ući u predmetni prostor i plaćati zakupninu tužitelju, ovdje valja napomenuti kako tijekom postupka nije utvrđeno da je društvo Falda i šav j.d.o.o. uopće bilo u zakupu predmetnog poslovnog prostora.

18. Kako ni društvo Falda i šav j.d.o.o. ni tuženik nemaju sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljem koji je vlasnik predmetnog prostora, a tuženik se nalazi u prostoru predmetnog prostora, tako tuženik koristi predmetni prostor bez pravne osnove. Korištenja predmetnog prostora, plaćanja naknade za korištenje, režija i sl. ne znači da se time sklapa ugovor o zakupu prešutno te se na predmetnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 546. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 48/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145,/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) obzirom da je odredbom čl. 520. ZOO-a propisano kako se odredbe odsjeka o ugovora o zakupu neće primjenjivati na zakupe određene posebnim zakonom, a zakup poslovnog prostora upravo je uređen odredbama Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine 125/2011, 64/2015, 112/2018, dalje u tekstu: ZZKPP) prema kojima je propisana obveza sklapanja takvog ugovora o pisanom obliku.

19. Slijedom svega navedenog, a obzirom da tuženik koristi poslovni prostor tužitelja bez valjane pravne osnove, tužitelj kao vlasnik ima pravo na pravnu zaštitu temeljem čl. 161. st. 1. ZV-a pa je sud odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

20. U odnosu na isplatu naknade za korištenje predmetnog prostora bez osnove, valja primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a koja propisuje kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

21. U ovom predmetu je jasno kako je tuženik ušao u posjed prostora, na način da ga je u prostor pustio raniji posjednik Falda i šav j.d.o.o. pri čemu je znao da to društvo nije vlasnik prostora već da je vlasnik prostora ovdje tužitelj, stoga tuženik nije imao pravnu osnovu za posjed predmetne stvari, stoga je prema mišljenju ovog suda tuženik bio nepošteni posjednik jer je znao da nije vlasnik, a nije imao ni valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine pa da bi bio pošteni posjednik.

22. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, tuženik je, koristio tužiteljevu nekretninu, čime je u odnosu na tužitelja postao nepošteni posjednik, pri čemu upotrijebljena stvar (poslovni prostor) i dalje ima svoj očuvani identitet i njeno je vraćanje moguće. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a.

23. Kako je tuženik koristio predmetni prostor bez valjane osnove tako je isti bio dužan vratiti sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

24. U odnosu na prigovor visine tužbenog zahtjeva, valja navesti kako je tuženik dužan platiti sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

25. Uvidom u Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. razvidno je da je istom odlukom Republika Hrvatska odredila iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u njezinom vlasništvu (suvlasništvu) s korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove te je određeno da se iznos naknade utvrđuje u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima (za određivanje zakupnine za poslovne prostore) jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi. Ukoliko jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi poslovni prostor nema kriterije za određivanje naknade primijeniti će se kriteriji teritorijalno najbliže jedinice lokalne samouprave koja ima kriterije za određivanja zakupnine.

26. Predmetni poslovni prostor nalazi se u Gradu Zagrebu, koji ima utvrđene kriterije za određivanje zakupnine za poslovne prostore, slijedom čega za određivanje visine naknade za korištenje predmetnog prostora treba primijeniti Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/2023, dalje u tekstu Zaključak), a koji je bio na snazi u utuženom periodu.

27. Iz navedeno zaključka razvidno je kako se zakupnina za poslovni prostor određuje prema zoni, položaju, površini i namjeni poslovnog prostora.

28. U ovom predmetu razvidno je kako se radi o poslovnom prostoru površine 140,00 m2, što tuženik u postupku nije osporio. Nadalje, radi se o prostoru na adresi [adresa], koja se sukladno Prilogu 2. Zaključka nalazi u Zoni II. Iz Zapisnika o očevidu razvidno je da se radi poslovnom prostoru u uličnoj zgradi, u prizemlju, kako ima plinski priključak, zajedničko brojilo, priključak kanalizacije, kuhinju, wc.

29. Tužitelj tijekom postupka navodi kako se radi o prostoru namijenjenom za ugostiteljsku djelatnost, što tuženik tijekom postupka nije osporio.

30. Sukladno navedenom prema zaključku za korištenje predmetnog prostora zakupnina se određuje prema površini od 140 m2 i prema cijeni za zonu II. za ugostiteljsku djelatnosti. Uvodim u Zaključak i to prilogu 1. Tablicu za izračun visine zakupnine razvidno je da se za zakupnina za predmetni prostor obračunava po cijeni iz rednog broja 1. i to za prostore do 200,00 m2 i to po cijeni od 10,90 € po m2, obzirom da je prostoru u II. zoni. Kako predmetni prostor ima 140,00 m2, tako mjesečna zakupnina iznosi 1.526,00 € (140 m2 x 10,90 €/m2). Na ovako obračunatu zakupninu tužitelj je obračunao i PDV, prema mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na PDV na zakupninu. Naime, sukladno odredbi čl. 5. st. 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14 i 157/14) u vezi s čl. 6. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14) ukoliko tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. Zakona smatrat će se poreznim obveznicima kao i za djelatnosti iskorištavanja materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično), osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu. Kako se ovdje radi o iskorištavanju materijalne imovine tužitelja tako isti ima pravo na naplatu PDV- a, slijedom čega bi mjesečna zakupnina za predmetni prostor iznosila 1.907,50 €.

31. Tužitelj potražuje naknadu za korištenje prostora u periodu od 6 mjeseci pa tako ukupni iznos naknade za korištenje prostora bi iznosio od 11.445,00 €. Ovdje valja napomenuti kako je tužitelj naveo kako je tuženik podmirio iznos od 833,48 € za listopad, slijedom čega isti potražuje ukupni iznos od 10.611,52 € (11.445,00 € -833,48 €=10.611,52 €).

32. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio kako je osnovano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 10.611,52 € (zajedno s PDV-om) pa je u tom dijelu usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

33. Ovdje valja napomenuti kako je tužitelj tijekom postupka predložio da se provede financijsko vještačenje na okolnost obračuna naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora. Sud je isti dokazni prijedlog odbio obzirom da se visina zakupnine može odrediti jednostavnim matematičkim operacijama množenja, slijedom čega bi provođenje financijskog vještačenja dovelo do nepotrebno odugovlačenje postupka i nepotrebnog povećanja troškova postupka, što je suprotno čl. 10. ZPP-a.

34. U odnosu na sporedno potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata, tužitelj nema pravo na zatezne kamate za razdoblje prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku. Prema pravnom shvaćanju koje je prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2021., tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. U konkretnom slučaju, tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora iz kojeg proizlazi da je prije pokretanja predmetnog postupka sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a dostavio tuženiku taj zahtjev uz prilog kojeg je dostavljen i nacrt tužbe. Stoga je valjalo zaključiti da je predmetna tražbina dospjela danom podnošenja tuženiku zahtjeva za mirno rješenje spora, što je 11.01.2024. (što je razvidno iz povratnice na listu 11 spisa), a što predstavlja dana kada je tuženik došao u zakašnjenje (članak 183. stavak 2. ZOO). Stoga je ovaj sud dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose naknade od 11.01.2024. do isplate. Odluka o visini zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a uz uvećanje stope za ostale odnose obzirom da se radi o stjecanju bez osnove. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

35. Sud je odbio djelomično tužbeni zahtjev u odnosu na zakonske zatezne kamate za razdoblje prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora te je odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

36. Valja napomenuti kako je tužitelj također tužbeni zahtjevom potraživao i zateznu kamatu na plaćeni iznos naknade za listopad u visini 833,48 €. Tijekom postupka sud nije utvrdio kada je točno isti iznos plaćen, no svakako je isti plaćen prije utuženja, obzirom da tužitelj sam u tužbi navodi da je isti iznos plaćen. Kako sud u postupku nije utvrdio da bi navedeni iznos bio plaćen prije nego što je tuženiku dostavljen zahtjev za mirno rješenje spora, tako tužitelj na navedeni iznos nema pravo potraživati zateznu kamatu pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II/ izreke ove presude.

37. Tužitelju je, sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dosuđena naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife), sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 € (Tbr. 32., Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife), zastupanja na ročištu 05.02.2025. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife) pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 600,00 € te je odlučeno kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

SUDAC:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po ŽDO U ZAGREBU

2. Tuženiku po punom.