REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

Povrv-924/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja TEH- PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, kojeg zastupa punomoćnica Ana Sokal, odvjetnica u Rijeci, Dolac 8, protiv tuženika KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Stamoran Baričević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu BAROVIĆ & GAVRANOVIĆ j.t.d. u Zagrebu, Boškovićeva ulica 7, radi isplate iznosa od 23.571,75 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, na ročištu za objavu presude 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anite Škurjanec, Zagreb, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-45354/2022 UPP/OS-Ovrv-672/2022 od 27. srpnja 2022. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, platiti tužitelju TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, iznos od 6.633,27 eura (slovima: šest tisuća šesto trideset tri eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima:

- na iznos od 36,62 eura od 26. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 355,90 eura od 7. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 7. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 12. rujna .2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 2. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 4. studenoga 2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 8. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 5. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 5. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 268,26 eura od 5. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 5 .ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 8. travnja 2022. do isplate,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,79 eura (slovima: sto dvanaest eura i sedamdeset devet centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, platiti tužitelju TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, iznos od 12.458,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima:

- na iznos od 1.990,83 eura od 7. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 4. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 8. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 9. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 9. studenoga 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 15. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 8. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 312,15 eura od 18. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 4. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 5. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 3.981,66 eura od 10. rujna 2023. pa do isplate

- na iznos od 124,21 eura od 15. rujna 2023. do isplate

- na iznos od 15,53 eura od 30. rujna 2023. do isplate

- na iznos od 663,61 eura od 30. rujna 2023. pa do isplate

- na iznos od 15,53 eura od 15. studenoga 2023. do isplate

- na iznos od 15,53 eura od 7. prosinca 2023. do isplate

- na iznos od 15,53 eura od 24. prosinca 2023. do isplate

- na iznos od 15,53 eura od 7. veljače 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, potražuje od tuženika KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, plaćanje iznosa od 1.493,19 eura (slovima: tisuću četiristo devedeset tri eura i devetnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima:

- na iznos od 165,91 eura od 7. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 12. rujna .2021. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 2. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 4. studenoga 2021. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 8. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 5. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 5. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 5 .ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 8. travnja 2022. do isplate,

kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 63,45 eura (slovima: šezdeset tri eura i četrdeset pet centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anite Škurjanec, Zagreb, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-45354/2022 UPP/OS-Ovrv-672/2022 od 27. srpnja 2022. ukida u navedenom dijelu.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, potražuje od tuženika KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, iznos od 2.986,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima:

- na iznos od 497,72 eura od 7. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 4. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 8. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 9. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 9. studenoga 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 15. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 8. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 4. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 5. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 995,42 eura od 10. rujna 2023. pa do isplate

- na iznos od 165,91 eura od 30. rujna 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500 naknaditi tužitelju TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734 parnične troškove u iznosu od 2.984,32 eura (slovima: dvije tisuće devetsto osamdeset i četiri eura i trideset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.315,68 eura (slovima: dvije tisuće tristo petnaest eura i šezdeset i osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. veljače 2025. do isplate.

VI. Odbacuje se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 908,93 eura (slovima: devetsto osam eura devedeset tri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anite Škurjanec, Zagreb, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-45354/2022 UPP/OS-Ovrv-672/2022 od 27. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.126,44 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, tuženik je podnio pravodobni prigovor povodom kojeg je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu posl. br. Povrv-924/2023-2 od 9. studenoga 2023. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja, te navodi da su stranke sklopile 27. travnja 2021. Ugovor kojim su regulirale svoje odnose u pogledu kupoprodaje nekretnine i da su člankom 3. tog Ugovora utvrdile da će kupac, ovdje tuženik, u slučaju zakašnjenja s plaćanjem kupoprodajne cijene za nekretninu biti obvezan plaćati prodavatelju, ovdje tužitelju, iznos od 663,61 eura (ranije 5.000 kuna) mjesečno i to tijekom cijelog razdoblja kašnjenja s plaćanjem do potpune isplate kupoprodajne cijene. Tuženik smatra da navedena ugovorna odredba ima svojstvo ugovorne kazne jer predviđa da će dužnik platiti vjerovniku novčani iznos ako zakasni s ispunjenjem, a da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, pa da je ugovorena ugovorna kazna protivna prisilnoj zakonskoj odredbi i stoga je ništetna. Navodi i da neovisno do ništetnoj pravnoj osnovi tužiteljevog potraživanja, tuženik nije u obvezi jer u utuženom razdoblju nije koristio nekretninu zbog toga što ista nije bila useljiva ističući da je tuženik ulagao sredstva u otklanjanje nedostatka i povećao vrijednost te nekretnine. Tuženik navodi da je mjesečna naknada od 5.000,00 kuna neprimjereno visoka jer dio nekretnine koji je tuženik navodno koristio predstavlja samo 6/30 dijela suvlasništva objekta u ruševnom stanju, pa u tom smislu osporava i visinu tužiteljevog potraživanja. Dodatno tuženik ističe da predmetna nekretnina ima niz skrivenih nedostataka zbog čega je tuženik morao izvršiti ulaganja u nekretninu u visini od 66.631,40 eura (ranije 500.000,00 kuna).

3. Tužitelj se u podnesku od 5. ožujka 2024. očitovao na navode iz tuženikovog prigovora ističući da je pravna osnova tužiteljevog istraživanja prema tuženiku naknada za korištenje njegove nekretnine za razdoblje od srpnja 2021. do ožujka 2022. kao i refundacija plaćenih režijskih troškova za nekretninu u razdoblju od lipnja 2020. do siječnja 2022. Istim podneskom tužitelj je povećao tužbeni zahtjev i zatražio daljnje iznose naknade za korištenje nekretnine do siječnja 2024. kao i iznose za refundaciju režijskih troškova u tom razdoblju, jer tuženik ni od pokretanja ovršnog postupka nije ispunjavao svoje ugovorne obveze i nije plaćao račune. Dakle, tužitelj je prvotno od tuženika potraživao plaćanje iznosa od 8.126,46 eura, a nakon povećanja tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 15.445,29 eura, tužitelj od tuženika potražuje plaćanje ukupnog iznosa od 23.571,75 eura. Tužitelj navodi da je između tužitelja i tuženika sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine 4. ožujka 2020. radi zaključivanja glavnog Ugovora – Ugovora o prodaji. Dalje ističe da je člankom 5. Predugovora utvrđeno da se tužitelj nalazi u posjedu cijele nekretnine koja je predmet kupoprodaje i da će kupac po isplati kupoprodajne cijene u cijelosti stupiti u posjed cijele nekretnine. Međutim, navodi i da je 10. ožujka 2020. među strankama sklopljen Sporazum kojim su stranke regulirale stupanje tuženika u posjed predmetne nekretnine i prije plaćanja kupoprodajne cijene. Tužitelj navodi i da je u članku 2. alineja 5. Sporazuma navedeno da će trošak električne energije i vode tijekom korištenja nekretnine snositi kupac, ovdje tuženik. Također, tužitelj navodi da je 1. lipnja 2020. sklopljen Dodatak Predugovoru i 8. rujna 2020. Dodatak 2. Predugovoru kojim je tuženiku produljen rok za sklapanje glavnog Ugovora i plaćanja kupoprodajne cijene u odnosu na tužiteljev suvlasnički dio, pri čemu se tuženik cijelo vrijeme nalazio u posjedu tužiteljeve nekretnine. Tužitelj ističe da je 6. studenoga 2020. tuženik potpisao Izjavu kojom je potvrdio da je na navedenoj nekretnini osim dogovorenih radova Sporazumom od 10. ožujka 2020., bez prethodnog pitanja i znanja tužitelja, izveo građevinske radove. Tužitelj navodi da su 26. travnja 2021. stranke sklopile konačni Ugovor o kupoprodaji kojim su u članku 2. ugovorile kupoprodajnu cijenu od 490.000,00 kuna, zatim da je tuženik do trenutka sklapanja tog Ugovora platio tužitelju iznos od 140.000,00 kuna, te su potom ugovorile dinamiku plaćanja ostatka kupoprodajne cijene od 350.000,00 kuna u tri obroka zaključno do 31. srpnja 2021. Navodi i da je konačno 27. travnja 2021. sklopljen Ugovor kojim su u članku 1. pobrojale sve prethodno sklopljene Ugovore, a potom su u članku 2. Ugovora od 27. travnja 2021. specificirale da će režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada, itd.), troškove osiguranja i slično koji se odnose na vlasništvo i posjedovanje nekretnine, u skladu sa Sporazumom i Izjavom, plaćati prvo prodavatelj kojemu se računi izravno dostavljaju od isporučitelja usluge, a potom da će plaćene iznose prodavatelj refakturirati kupcu. Isto tako, tužitelj navodi da su člankom 3. Ugovora od 27. travnja 2021. stranke ugovorile da za slučaj da se kupac ne pridržava rokova plaćanja kupoprodajne cijene iz Ugovora od 26. travnja 2021., kupac će plaćati prodavatelju, počevši od 1. srpnja 2021., iznos od 5.000,00 kuna mjesečno s osnova korištenja predmetne nekretnine. Tužitelj posebno ističe da tuženik nijedan račun nije vratio tužitelju niti reklamirao, a niti osporio. Tužitelj je istaknuo i da plaćanje mjesečnog iznosa od 5.000,00 kuna ne predstavlja ugovornu kaznu za kašnjenje u plaćanju kupoprodajne cijene, nego taj iznos predstavlja naknadu za korištenje tužiteljeve nekretnine kao što je to među strankama bilo izrijekom i ugovoreno. Tužitelj navodi i da je tuženik koristio predmetnu nekretninu neprekidno od 10. ožujka 2020. i da je u utuženom razdoblju bio u njezinom posjedu. Ističe i da su netočni tuženikovi navodi o tome da je tuženik naknadno utvrdio da nekretnina ima skrivenih nedostataka jer iz dostavljenih isprava i sklopljenih ugovora nesporno proizlazi da je tuženik znao u kojem se stanju nalazi kupljena nekretnina, da je kupoprodajna cijena i formirana s obzirom na loše stanje nekretnine (članak 4. Predugovora od 4. ožujka 2020.), da je tuženik sve radove na nekretnini izvršio na svoj trošak i o svom riziku.

4. Na ročištu od 16. svibnja 2024. održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, povećanog podneskom od 5. ožujka 2024. u cijelosti.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u račune (list 20 do 31 spisa), u Ugovor od 27. travnja 2021. (list 62 i 63 spisa, 71 i 72 spisa), u fotografije (list 64 i 65 spisa), u predugovor od 4. ožujka 2020. (list 94 i 95 spisa), u sporazum od 10. ožujka 2020. (list 96 i 97 spisa), u dodatak predugovoru od 1. lipnja 2020. (list 98 i 99 spisa), u dodatak 2 predugovoru od 8. rujna 2020. (list 100 i 101 spisa), u izjavu od 6. studenoga 2020. (list 102 i 103 spisa), u Ugovor od 26. travnja 2021. (list 104 i 105 spisa), u Ugovor od 27. travnja 2021. (list 106 i 107 spisa), u potvrdu uplate Erste banke od 27. rujna 2023. (list 108 spisa), u tabularnu izjavu od 10. studenoga 2023. (list 109 i 110 spisa), u izjavu od 18. prosinca 2023. (list 111 spisa), u saldo konti kupaca – konto kartica od 28. veljače 2024. (list 112 i 113 spisa), u obračun izdanih računa od 12. travnja 2022. (list 114 spisa), u račune (list 115 do 132 spisa), u dopis Porezne uprave od 23. svibnja 2024. (list 146 spisa), u izjavu od 27. svibnja 2024. (list 147 spisa), u knjigu primljenih računa za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. lipnja 2022. (list 148 i 149 spisa), u knjigu primljenih računa za razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. (list 150 i 151 spisa), te je proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dariu Jankoviću, te saslušanjem svjedoka MF i DF.

6. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Tužitelj u konkretnom predmetu potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 23.571,75 eura i to na ime naknade za korištenje nekretnine i režijskih troškova na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje između tužitelja i tuženika, dok tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Pritom tuženik ne tvrdi da je utuženi iznos platio tužitelju, već navodi da ga nije niti u obvezi platiti i to jer tvrdi, u bitnome, da plaćanje mjesečnog iznosa od 663,61 eura (5.000,000 kuna) predstavlja ugovornu kaznu koja se ne može ugovoriti za novčane obveze, a isto tako tvrdi da je izvršio značajna ulaganja u predmetnu nekretninu kao i da je kupljena nekretnina imala znatne skrivene nedostatke.

8. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, a odredbom članka 377. ZOO-a propisano je da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

9. Iz dokumentacije u spisu, proizlazi da je između stranaka sklopljen veći broj ugovora, odnosno stranke su prvo sklopile 4. ožujka 2020. Predugovor (list 94 i 95 spisa) kojim su se obvezale zaključiti ugovor o prodaji nekretnine: 6/30 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk. tijelo II., obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađen na kč. br. [katastarska čestica]. Potom su sklopile Dodatak predugovoru od 1. lipnja 2020. (list 98 i 99 spisa) i Dodatak 2 predugovoru od 8. rujna 2020. (list 101 i 102 spisa), a kojim Dodacima su u bitnome produljile rok za zaključenje glavnog ugovora – ugovora o prodaji nekretnine. Nadalje, stranke su 10. ožujka 2020. sklopile Sporazum (list 96 i 97 spisa), kojim su utvrdile da je tuženik izrazio želju da do zaključenja glavnog ugovora i isplate cijene koristi predmetnu nekretninu za privremeno skladištenje materijala pod uvjetima specificiranima u članku 2. Sporazuma, kojim člankom je, između ostalog, ugovoreno da će trošak električne energije i vode tijekom korištenja nekretnine, tj. do dana prijenosa vlasništva na kupca, snositi kupac (tuženik). Nakon toga stranke su Izjavom od 6. studenog 2020. (list 102 i 103 spisa) detaljnije definirale uvjete korištenja nekretnine od strane tuženika za razdoblje do trenutka kupoprodaje nekretnine, odnosno prijenosa prava vlasništva.

10. Sud je utvrdio da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine od ožujka 2020., kako to proizlazi iz Sporazuma od 10. ožujka 2020. te iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu VF koji je iskazao je da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine od 2020. kada je on tuženikovom zastupniku po zakonu ZF predao ključ, što je bilo negdje 2020., odnosno od sklopljenog predugovora.

11. Svjedok MF je iskazao da je nekretnina bila useljiva i sadržavala je priključke za vodu i struju, te da je tuženik najprije od početka 2020. koristio tu nekretninu za skladištenje, a kasnije je uselio s obitelji u nekretninu. Svjedok DF je iskazao da je tuženik počeo koristiti nekretninu prije nego što je platio kupoprodajnu cijenu i da ju je počeo koristiti najprije za skladištenje materijala, a onda za stanovanje s obitelji, kao i da je tuženik trebao za korištenje nekretnine plaćati najamninu.

12. Sud je prihvatio iskaze tužiteljevog zastupnika po zakonu i navedenih svjedoka jer su iskazi suglasni jedan drugome i pisanoj dokumentaciji u spisu. Također, sud ističe da je tuženik u Izjavi od 6. studenoga 2020. priznao da se bez suglasnosti prodavatelja, ovdje tužitelja, upustio u dodatne radove na nekretnini i to zamjenu i sanaciju krova, rušenje pregradnih zidova, otvaranje otvora na fasadi zgrade, odstranjivanje podnih pločica i parketa, polaganje cijevi centralnog grijanja, izmjena priključka vode, vrata i prozora. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tuženik koristio predmetnu nekretninu prije nego što je sklopljen glavni ugovor o prodaji nekretnine i prije nego što je u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu, odnosno prije nego što mu je tužitelj dao tabularnu ispravu temeljem koje se tuženik u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik predmetne nekretnine.

13. Što se tiče tuženikovih navoda o tome da je on vršio ulaganja u predmetnu nekretninu, kao i da je nekretnina imala skrivene nedostatke, sud ističe da su takvi tuženikovi navodi posve irelevantni za odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije tužiteljev zahtjev za plaćanje kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, pa da bi onda tuženik tužiteljevom zahtjevu za plaćanje kupoprodajne cijene mogao s uspjehom suprotstaviti svoj zahtjev da se cijena snizi zbog materijalnih nedostataka nekretnine, a u smislu relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju prigovor kupca o vidljivim ili skrivenim nedostacima kupljene nekretnine i pravima koja kupac ima po osnovi takvog prigovora. U konkretnom slučaju, neprijeporno je da je tuženik, kao kupac, isplatio tužitelju, kao prodavatelju, kupoprodajnu cijenu u cijelosti nakon čega je tužitelj dao tabularnu ispravu te je tuženik upisom u zemljišne knjige, postao vlasnik predmetne nekretnine. Osim toga, tuženik u ovom postupku, na ime postojanja eventualnih skrivenih nedostataka na kupljenoj nekretnini, nije postavio eventualni zahtjev za naknadu štete uslijed eventualnih nedostataka, i to u vidu protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, pa su stoga tuženikovi navodi o postojanju eventualnih nedostataka kupljene nekretnine u cijelosti bespredmetni. Isto tako, tuženikovi navodi o izvršenim ulaganjima u predmetnu nekretninu kao razlog njegovog neplaćanja naknade za korištenje nekretnine i režijskih troškova, neosnovani su jer je tuženik s tužiteljem pisanim putem izričito ugovorio da se, u slučaju da ne dođe do zaključenja ugovora o prodaji, kupac odriče prava potraživanja za radove i investicije koje je učinio, tj. u točki 4. članka 3. Izjave od 6. studenog 2020. (list 102 i 103 spisa) stranke su jasno definirale da se kupac (tuženik) odriče prava od prodavatelja potraživati bilo koji novčani iznos koji je potrošio na radove, materijal i opremu koju je ugradio u kuću.

14. Nadalje, sud je utvrdio da su tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao kupac, ugovorili naknadu za korištenje predmetne nekretnine, a kako to proizlazi iz Ugovora od 27. travnja 2021. u kojem je u članku 3. navedeno da će tuženik (kupac) plaćati tužitelju (prodavatelju) mjesečno iznos od 663,61 eura (5.000,00 kuna) za korištenje nekretnine, a da je rok plaćanja te naknade 15 dana. Također, iz Sporazuma od 10. ožujka 2020. proizlazi da se kupac (tuženik) obvezuje snositi troškove električne energije i vode tijekom korištenja nekretnine, a Ugovorom od 27. travnja 2021. određeno je da će režijske troškove osiguranja i slično koji se odnose na vlasništvo i posjedovanje predmetne nekretnine u skladu sa Sporazumom od 10. ožujka 2020. i Izjavom od 6. studenoga 2020., plaćati prvo prodavatelj (tužitelj), a nakon toga će prodavatelj (tužitelj) plaćeni iznos refakturirati tuženiku (kupcu) i da je kupac (tuženik) dužan te troškove platiti prodavatelju (tužitelju) u roku od 15 dana.

15. Prema tome, neosnovano tuženik tvrdi da se utuženi iznos odnosi na plaćanje ugovorne kazne zbog zakašnjenja u plaćanju kupoprodajne cijene za nekretninu od strane tuženika, kao i da nije koristio predmetnu nekretninu, jer iz dokumentacije navedene pod točkom 9. ovog obrazloženja i iskaza svjedoka, nedvojbeno proizlazi da je tuženik koristio predmetnu nekretninu i prije sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine (kako su to stranke i dogovorile), kao i da su dogovorile da će tuženik sve dok u cijelosti ne plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu nastaviti koristiti predmetnu nekretninu za mjesečnu naknadu korištenja predmetne nekretnine u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura), pri čemu je u obvezi ujedno plaćati i režijske troškove koji terete predmetnu nekretninu, a kako je to jasno ugovoreno i odredbama članaka 2. i 3. Ugovora od 27. travnja 2021. Slijedom navedenog, nedvojbeno je sud utvrdio da stranke ni u Predugovoru niti u Dodacima predugovoru, a niti u Ugovoru o prodaji nekretnine od 26. travnja 2021., ni Ugovorom od 27. travnja 2021. nisu ugovorile ugovornu kaznu za slučaj zakašnjenja u plaćanju kupoprodajne cijene, već se radi isključivo o naknadi za korištenje nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji.

16. Dakle, slijedom svega prethodno iznesenog, tužitelj tužbom u ovoj pravnoj stvari temeljem računa za korištenje predmetne nekretnine te temeljem refakturiranih režijskih troškova (računi na listu 20 do 31 te 115 do 132 spisa), kao i salda konti kupaca – konto kartica od 28. veljače 2024. (list 112 i 113 spisa) potražuje od tuženika utuženi iznos od ukupno 23.571,75 eura. Tijekom postupka sud je proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Dariu Jankoviću, koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 21. listopada 2024. naveo da tužitelj u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji ima evidentirane sve utužene račune, odnosno da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano potraživanje prema tuženiku upravo u visini utuženog iznosa od 23.571,75 eura. Isto tako, vještak navodi da iz knjigovodstvene evidencije tužitelja niti jedan od računa utuženih u ovoj parnici nije plaćen od strane tuženika. Sud dodatno ističe da je vještak svoj nalaz temeljio na knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja, obzirom da tuženik na traženje vještaka nije dostavio svoju knjigovodstvenu dokumentaciju, odnosno knjige ulaznih računa za rujan i listopad 2020., te za razdoblje od rujna 2021. do veljače 2024., kao niti knjigovodstvenu karticu salda konti dobavljača – za dobavljača ovdje tužitelja. Vještak ističe da tu knjigovodstvenu dokumentaciju nije dostavio niti računovodstveni servis tuženika – društvo TD SPO-MA d.o.o. Zagreb. Pritom vještak navodi da spisu na listu 148 do 151 spisa prileži tuženikova knjiga ulaznih računa za lipanj 2022. i kolovoz 2023. te je vještak utvrdio da za te mjesece tuženik nema proknjižene račune tužitelja broj 110/VP1/300 od 21.6.2022. i broj 170/VP1/300 od 25.8.2023., a za koje račune tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

17. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Jankovića dostavio na očitovanje strankama u roku od 15 dana, te niti tužitelj niti tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Sud nalaz i mišljenje vještaka Daria Jankovića prihvaća u dijelu gdje je vještak nedvojbeno utvrdio da tužitelj u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji ima evidentirane sve utužene račune u visini utuženog iznos od 23.571,75 eura, kao i da iz knjigovodstvene evidencije tužitelja nedvojbeno proizlazi da po utuženim računima tuženik nije izvršio nikakva plaćanja. Međutim, sud ne prihvaća zaključno mišljenje vještaka da tužitelj prema tuženiku ima potraživanje u ukupnom iznosu od 23.571,75 eura, a obzirom da je sud uvidom u Ugovor od 27.4.2021. neprijeporno utvrdio da su stranke ugovorile naknadu za korištenje nekretnine u iznosu od 663,61 eura (ranije 5.000,00 kuna), i to bez naznake da je riječ o neto iznosu. Naime, tužitelj je tuženiku utužene račune na ime naknade za korištenje nekretnine ispostavio na mjesečne iznose od 5.000,00 kuna uvećano za PDV od 25%, dakle, na ukupan iznos od 6.250,00 kuna, te je tužitelj u svojem podnesku od 5. ožujka 2024. naveo da su stranke člankom 3. Ugovora od 27. travnja 2021. ugovorile navedenu naknadu u neto iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno, tj. sada 663,61 eura. Međutim, sud ističe da je takav navod tužitelja neistinit, jer u članku 3. Ugovora od 27. travnja 2021. nije navedeno da je riječ o neto iznosu. Budući je tužitelj evidentno pravna osoba koja je u sustavu PDV-a, jasno je da je tužitelj račune za naknadu za korištenje nekretnine ispostavljao tuženiku sa naznačenim iznosom PDV-a. Međutim, upravo zato što je tužitelj pravna osoba u registru obveznika PDV-a, isti je primjenjujući dužnu pažnju trebao i morao prilikom sklapanja Ugovora od 27. travnja 2021. jasno u članku 3. navesti da li je ugovoreni mjesečni iznos naknade od 5.000,00 kuna iznos sa PDV- om ili iznos bez PDV-a, tj. ukoliko je isti namjeravao ispostaviti račune na iznos od 5.000,00 kuna uvećan za PDV u visini od 1.250,00 kuna, tj. ukupno bruto 6.250,00 kuna, tada je tužitelj morao prilikom sklapanja Ugovora od 27. travnja 2021. s tuženikom pregovarati i sporazumjeti se, a potom i izričito navesti u ugovoru da je navedena svota od 5.000,00 kuna neto svota. Obzirom da tužitelj to nedvojbeno nije ugovorio s tuženikom, smatra se da su stranke ugovorile obvezu tuženika da tužitelju na ime naknade za korištenje nekretnine plaća ugovoreni mjesečni iznos od 5.000,00 kuna, tj. sada 663,61 eura, i smatra se da taj iznos u sebi već sadrži obračunati iznos PDV-a. U tom slučaju ugovoreni neto iznos naknade za korištenje nekretnine izračunava se primjenom stope od 20% na ugovoreni bruto iznos. U konkretnom slučaju navedeno znači da tužitelj od tuženika može zahtijevati najviše iznos od 5.000,00 kuna bruto mjesečno na ime naknade, tj. iznos od 663,61 eura mjesečno, a koji iznos uključuje PDV (530,89 eura neto + 132,72 eura PDV). Posebno sud ističe da je pitanje da li je tužitelj imao pravo da ugovoreni mjesečni iznos od 663,61 eura povisi za daljnji iznos PDV-a u visini od 165,90 eura, pravno pitanje na koje odgovor daje sud, a to pitanje niti nije materija za koju bi sud trebao tražiti mišljenje financijskog vještaka, jer vještačenje se provodi isključivo za ona područja koja zahtijevaju posebna znanja i vještine iz područja izvan pravnog – stručnog obrazovanja pojedinog suca, dakle isključivo za ona pitanja koja se odnose na posebna stručna znanja sa kojima sud ne raspolaže, odnosno nije dužan raspolagati.

18. Prema tome, obzirom da je tužitelj račune ispostavljene na ime naknade za korištenje nekretnine neosnovano povisio na iznose od 6.250,00 kuna, tj. 829,52 eura, uvećavajući protivno Ugovoru od 27. travnja 2021. ugovoreni iznos od 663,61 eura za daljnji iznos PDV-a od 165,90 eura, iako je ugovoreni iznos od 663,61 eura bruto iznos koji u sebi već sadržava PDV od 132,72 eura, tužbeni zahtjev djelomično nije osnovan. Slijedom navedenog, po računima tužitelja od 22. srpnja 2021., 27. kolovoza 2021., 16. rujna 2021., 19. listopada 2021., 22. studenoga 2021., 20. prosinca 2021., 20. siječnja 2022., 17. veljače 2022., 23. ožujka 2022., 21. lipnja 2022., 19. srpnja 2022., 23. kolovoza 2022., 23. rujna 2022., 24. listopada 2022., 29. studenoga 2022., 23. prosinca 2022., 16. veljače 2022., 17. veljače 2023., 9. rujna 2023., 14. rujna 2023. , tužitelju ne pripada zatraženi iznos od 829,52 eura po svakom od navedenih računa, već su ti računi osnovani djelomično i to u visini od 663,61 eura po svakom od tih računa. Što se pak tiče računa koji se odnose na refakturirane režijske troškove, sud je utvrdio da su ti računi osnovani u cijelosti. Do zaključenja glavne rasprave tuženik nije dostavio na spis dokaze da je utužene račune platio (u visini od 19.092,26 eura za koji iznos je sud utvrdio da je osnovan), a što je bila tuženikova obveza sukladno članku 219. ZPP-a, valjalo je tužbenom zahtjevu udovoljiti djelomično za iznos od 19.092,26 eura.

19. Slijedom gore navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev koji glasi na ukupan iznos od 23.571,75 eura osnovan djelomično i to za iznos od ukupno 19.092,26 eura, a neosnovan je u preostalom iznosu od 4.479,49 eura, a koji neosnovani iznos se odnosi na protupravno uvećane ugovorene iznose mjesečnih naknada za korištenje nekretnine. Pritom sud navodi da je o dijelu tužbenog zahtjeva sud odlučio održavajući na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (odnosno za neosnovani iznos ukidajući djelomično platni nalog), dakle, za onaj dio tužbenog zahtjeva koji je tužitelj bio utužio podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dok je o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj naknadno postavio povećanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 5. ožujka 2024. sud odlučio kondemnatornom presudom.

20. Na utužene iznose tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine račune prema datumu njihovog dospijeća, a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, s time da je određena visina stope za ugovore između trgovaca. Slijedom navedenog, djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u odnosu na iznos od 6.633,27 eura i odlučeno je kao u točki I. izreke presude. Isto tako, u odnosu na daljnji iznos od 12.458,99 eura, valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

21. Dakle, u preostalom dijelu 1.493,19 eura, valjalo je djelomično ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu pa je odlučeno kao u točki III. izreke. Također, u odnosu na povećani tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na neosnovano povećanu mjesečnu naknadu za korištenje nekretnine po svakom računu za iznos od 165,91 eura odnosno u ukupnom iznosu od 2.986,33 eura, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

22. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u ovom postupku uspio s tužbenim zahtjevom kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 23.571,75 eura djelomično za iznos 19.092,26 eura, s time da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka.

23. Dakle, sud je o troškovima postupka odlučio uzimajući u obzir da je u razdoblju od utuženja, tj. tužiteljevog prijedloga za ovrhu od 3. svibnja 2022. pa do 4. ožujka 2024. vrijednost predmeta spora bila 8.126,46 eura, dok je od 5. ožujka 2024. vrijednost predmeta spora bila 23.571,75 eura, a postotak uspjeha tužitelja se mijenjao tijekom parnice upravo u odnosu na vrijednost predmeta spora, tj. iznos koji je tužitelj potraživao tužbom. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu od 2. svibnja 2022. tužiteljevo potraživanje od 8.126,46 eura bilo osnovano djelomično za iznos od 6.633,27 eura, što znači da je u toj fazi postupka od 2. svibnja 2022. do 4. ožujka 2024. postotak uspjeha tužitelja bio 81,63%, tj. zaokruženo 82%, a postotak uspjeha tuženika je bio 18,37%, tj. zaokruženo 18%. Tužitelj je daljnji iznos od 15.445,29 eura potraživao od tuženika podneskom od 5. ožujka 2024., što znači da je tužitelj od 5. ožujka 2024. osnovano potraživao od tuženika iznos od 12.458,99 eura, pa je tužiteljev postotak uspjeha od 5. ožujka 2024. do zaključenja postupka postotak uspjeha tužitelja bio 80,66%, zaokruženo 81%, a uspjeh tuženika 19,34%, tj. zaokruženo 19%.

24. Slijedom navedenog, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 2. svibnja 2022. do 4. ožujka 2024. tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 8.126,46 eura i prema postotku uspjeha od 64% (82% uspjeha tužitelja – 18% uspjeha tuženika), pripada trošak ovršnog postupka koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa), i to za sastav prijedloga za ovrhu po Tbr.11.1 iznos od 84,94 eura, te trošak ovršnog postupka po članka 3. i 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022., dalje: Pravilnika) na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 43,51 eura, tj. ukupno trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,79 eura, a za neosnovano zatražen iznos od 63,45 eura, koji se dobije nakon obračuna postotka uspjeha, valjalo je ukinuti platni nalog i odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu ovršnih troškova. Na navedeni trošak tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 06/2024.; dalje: OZ) tekuće od 27. srpnja 2022. do isplate.

25. Nadalje, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 5. ožujka 2024. do zaključenja glavne rasprave, prema vrijednosti predmeta spora od 15.445,29 eura i prema postotku uspjeha od 62% (81% uspjeha tužitelja – 19% uspjeha tuženika), tužitelju pripada trošak parničnog postupka koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav podneska od 2. ožujka 2024. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu od 77,50 eura koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9.5.), za zastupanje na ročištu 16. svibnja 2024. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 9. srpnja 2024. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2024. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 21. studenoga 2024. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 15. siječnja 2025. u iznosu od 310,00 eura (Tbr. 9.1.) što iznosi 1.937,50 eura uvećano za PDV u iznosu od 484,37 eura, zatim sudska pristojba na presudu u iznosu od 174,95 eura (pristojba iznosi 282,17 eura, pa je tuženik neosnovano tražio iznos od 300,00 eura) sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), te troškove vještačenja u iznosu od 387,50 eura, što ukupno iznosi 2.984,32 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekućima od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Istovremeno tužitelju nije priznata neosnovano zatražena razlika troškova zastupanja na ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu od 425,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 106,25 eura odnosno nakon obračuna postotka uspjeha iznos od 528,13 eura te neosnovano zatražena razlika za pristojbu na presudu u iznosu od 17,83 eura. Dakle, nakon obračuna postotka uspjeha u postupku od 62%, u toj fazi postupka, tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.315,68 eura. O troškovima parničnog postupka odlučeno je u točki V. izreke presude.

26. O zatraženom trošku tužitelja za prijedlog za donošenje prethodne mjere i o sudskoj pristojbi na prijedlog i rješenje o prethodnoj mjeri, odlučeno je rješenjem o prethodnoj mjeri (kojim je sud izdao prethodnu mjeru). S obzirom na to da je o tom trošku već presuđeno, odlučeno je kao u točki VI. Izreke.

U Karlovcu 20. veljače 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci, Dolac 8

2. Tuženiku po punomoćnici Katarini Stamoran Baričević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu BAROVIĆ & GAVRANOVIĆ j.t.d. u Zagrebu, Boškovićeva ulica 7