Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-237/2023-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Štefan, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Addiko bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 15.siječnja 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 20.veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.406,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 8,19 EUR-a od 31. listopada 2008. do isplate;
na iznos od 12,90 EUR-a od 30. studenog 2008. do isplate;
na iznos od 3,75 EUR-a od 31. prosinca 2008. do isplate;
na iznos od 24,75 EUR-a od 31. siječnja 2009. do isplate;
na iznos od 27,76 EUR-a od 28. veljače 2009. do isplate;
na iznos od 18,62 EUR-a od 31. ožujka 2009. do isplate;
na iznos od 15,96 EUR-a od 30. travnja 2009. do isplate;
na iznos od 21,32 EUR-a od 31. svibnja 2009. do isplate;
na iznos od 17,09 EUR-a od 30. lipnja 2009. do isplate;
na iznos od 18,50 EUR-a od 31. srpnja 2009. do isplate;
na iznos od 16,61 EUR-a od 31. kolovoza 2009. do isplate;
na iznos od 18,52 EUR-a od 30. rujna 2009. do isplate;
na iznos od 16,80 EUR-a od 31. listopada 2009. do isplate;
na iznos od 18,23 EUR-a od 30. studenog 2009. do isplate;
na iznos od 17,70 EUR-a od 31. prosinca 2009. do isplate;
na iznos od 23,50 EUR-a od 31. siječnja 2010. do isplate;
na iznos od 25,84 EUR-a od 28. veljače 2010. do isplate;
na iznos od 26,37 EUR-a od 31. ožujka 2010. do isplate;
na iznos od 29,52 EUR-a od 30. travnja 2010. do isplate;
na iznos od 35,01 EUR-a od 31. svibnja 2010. do isplate;
na iznos od 34,71 EUR-a od 30. lipnja 2010. do isplate;
na iznos od 44,42 EUR-a od 31. srpnja 2010. do isplate;
na iznos od 43,15 EUR-a od 31. kolovoza 2010. do isplate;
na iznos od 54,78 EUR-a od 30. rujna 2010. do isplate;
na iznos od 61,90 EUR-a od 31. listopada 2010. do isplate;
na iznos od 51,03 EUR-a od 30. studenog 2010. do isplate;
na iznos od 64,42 EUR-a od 31. prosinca 2010. do isplate;
na iznos od 61,40 EUR-a od 31. siječnja 2011. do isplate;
na iznos od 57,39 EUR-a od 28. veljače 2011. do isplate;
na iznos od 63,78 EUR-a od 31. ožujka 2011. do isplate;
na iznos od 60,16 EUR-a od 30. travnja 2011. do isplate;
na iznos od 66,31 EUR-a od 31. svibnja 2011. do isplate;
na iznos od 78,32 EUR-a od 30. lipnja 2011. do isplate;
na iznos od 93,83 EUR-a od 31. srpnja 2011. do isplate;
na iznos od 110,18 EUR-a od 31. kolovoza 2011. do isplate;
na iznos od 83,98 EUR-a od 30. rujna 2011. do isplate;
na iznos od 76,17 EUR-a od 31. listopada 2011. do isplate;
na iznos od 75,43 EUR-a od 30. studenog 2011. do isplate;
na iznos od 79,47 EUR-a od 31. prosinca 2011. do isplate;
na iznos od 85,32 EUR-a od 31. siječnja 2012. do isplate;
na iznos od 87,70 EUR-a od 29. veljače 2012. do isplate;
na iznos od 84,70 EUR-a od 31. ožujka 2012. do isplate;
na iznos od 84,75 EUR-a od 30. travnja 2012. do isplate;
na iznos od 85,94 EUR-a od 31. svibnja 2012. do isplate;
na iznos od 87,77 EUR-a od 30. lipnja 2012. do isplate;
na iznos od 85,45 EUR-a od 31. srpnja 2012. do isplate;
na iznos od 84,72 EUR-a od 31. kolovoza 2012. do isplate;
na iznos od 78,19 EUR-a od 30. rujna 2012. do isplate;
na iznos od 84,32 EUR-a od 31. listopada 2012. do isplate;
na iznos od 86,48 EUR-a od 30. studenog 2012. do isplate;
na iznos od 84,70 EUR-a od 31. prosinca 2012. do isplate;
na iznos od 79,75 EUR-a od 31. siječnja 2013. do isplate;
na iznos od 82,17 EUR-a od 28. veljače 2013. do isplate;
na iznos od 81,77 EUR-a od 31. ožujka 2013. do isplate;
na iznos od 86,86 EUR-a od 30. travnja 2013. do isplate;
na iznos od 76,36 EUR-a od 31. svibnja 2013. do isplate;
na iznos od 322,20 EUR-a od 5. lipnja 2013. do isplate;
a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.593,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 13.ožujka 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.
2. U tužbi navodi da je tužitelj dana 10.09.2008. s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) sklopio Ugovor o kreditu broj 146-370/2008 solemniziran po javnoj bilježnici Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 11.09.2008. pod brojem OV- 17230/2008. (dalje Ugovor o kreditu). U članku 2. predmetnog Ugovora o kreditu, stoji: Iznos, namjena i korištenje kredita: Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.782,00 CHF (sedamnaesttisućasedamstoosamdesetdva švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima. Nadalje, u čl. 4. istog ugovora stoji da se kredit otplaćuje u 60 (šezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 348,76 CHF (tristočetrdesetosam švicarskih franaka i 76/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 04.07.2013. pod poslovnim brojem P- 1401/2012,u toč. 5. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria.-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 75/09, 79/09, 9/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U smislu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, u posebnim parnicama tužitelji se mogu pozvati na pravna utvrđenja iz parnica (radi zaštite kolektivnog interesa) u kojima je presuđeno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba. U tom slučaju, u posebnim parnicama, sudovi su vezani za utvrđenja iz presude radi zaštite kolektivnog interesa. Predmetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sastavni su dio unaprijed formuliranog i standardnog ugovora tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Uz navedeno, one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ujedno se napominje da su predmetne odredbe nerazumljive obzirom tužitelj iz njih nikako nije mogao i ne može utvrditi promjene tečaja, a niti je tuženik tužitelja upozorio o značenju iste ugovorne odredbe i rizicima koji su uz njih vezani. Tužitelj tako nije imao potpunu predodžbu o stvarnom značaju i posljedicama ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a s druge strane, tuženik tužitelju nije na primjeren način objasnio niti ga informirao o značenju i posljedicama predmetnih ugovornih odredbi. Tako tuženik tužitelja nije upozorio da valutna klauzula švicarski franak nije isto što i valutna klauzula u EUR-o te da je daleko rizičnije ugovoriti valutnu klauzulu švicarski franak. Naime, Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj EUR-a, ali ne štiti tečaj kune u odnosu na bilo koju drugu valutu, pa tako niti u odnosu na švicarski franak. Dalje, tužitelj nije bio upozoren da je švicarski franak valuta koja u vrijeme recesije naglo jača u odnosu na ostale valute. Zbog toga takva valuta nije pogodna odnosno, vrlo je rizična za dužnike. Također, a što je utvrđeno u obrazloženju spomenute prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04.07.2013., Međunarodni monetarni fond višekratno je upozoravao sve banke, pa je tako i tuženik znao, o izvjesnosti rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na EUR-o. Uvažavajući sve navedeno, riječ je o nepoštenim odnosno ništetnim odredbama u smislu čl. 96. I 97. mjerodavnog ZZP/07. Jednako tako, a obzirom je riječ o neodređenoj i neodredivoj činidbi, kao i činidbi ugovorenoj protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, to su iste ugovorne odredbe ništetne u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a. Nadalje, riječ je o ugovornim odredbama koje su protivne načelu savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. ZOO-a, a to posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj potrošač- slabija ugovorna strana, za razliku od tuženika koji je jača ugovorna strana, ali unatoč tome nije tužitelja informirao i upozorio na prethodno navedene okolnosti. Također, jasno je da je uslijed opisanog došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
3. Tužitelj je predmetni kredit otplatio i to uz primjenu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu preplatu u iznosu od 3.473,28 eura / 26.169,42 kuna. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja i dopune vještačenja specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 2.12.2024., tražeći da mu tuženik isplati iznos od 3.406,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je pravni prednik tuženika sa tužiteljem sklopio gore navedeni Ugovor o kreditu. Međutim, tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je tužba podnijeta 13.3.2023. , a da se za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 13.3.2023. nastupila zastara potraživanja. Protivi se tumačenju kako bi pravno shvaćanje VS RH, u predmetu Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018. imalo značaj materijalno pravne norme ili predstavljalo drugi oblik materijalnog prava temeljem kojeg bi sud trebao odlučivati o materijalno pravnom prigovoru zastare. Tuženik se poziva na odredbu čl. 241. ZOO, nadalje navodi da su neprihvatljiva tumačenja VS RH kako sud sam može odrediti kada nastupa zastara, te smatra da takvo mišljenje sudaca Vrhovnog suda RH predstavlja težu povredu načela vladavine prava i zakonitosti. Nadalje, tuženik navodi da tužba nije podnijeta unutar pet godina od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH, pa je i u tom smislu nastupila zastara. Smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Navodi da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presudu VTS , broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 na temelju čl.138.a. ZZP i čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP tuženik je dužan , a time i ovlašten dokazati da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo uslijed čega takve odredbe ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Ukazuje da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tuženik navodi da tužba ne sadrži konkretne radnje tuženika koje su dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu jer je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, s valutnom klauzulom u CHF, a tužitelj je sam donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Nadalje, tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i navodi da je opće poznata činjenica da su na tržištu takvi krediti prisutni već godinama. Pri tome se poziva na Zakon o javnom bilježništvu, te na obveze javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora. Da bi se utvrdilo da li se radi o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli potrebno je utvrditi da li određena ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da li uzrokuje znatnu neravnotežu suprotno Načelu savjesnosti i poštenja sukladno čl. 3. st.1. Direktive 93/13 EEZ, time da se oba navedena uvjeta moraju kumulativno ispuniti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi , a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Tuženik navodi da je aktivnoradio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezano uz rast tečaja i CHF , a kako bi dokazao spomenutu tvrdnju predložio je da sud izvede dokaz saslušanjem CŠM. Tuženik se poziva na mišljenje dr. sc. UŠ, izjavu CŠM, objave u svom glasilu Hypo Times iz 2005. , mišljenje nezavisnog odvjetnika Ca. Tuženik tvrdi da u trenutku sklapanja ugovora nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Ujedno tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva , protivi se tijeku zateznih kamata, te predloženom provođenju financijskog vještačenja.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu ( list 9-12 spisa), solemnizaciju istog ( list 14 spisa), ponudu za kupnju vozila ( list 13 spisa), nalaz Vlaste Santo Olđa, stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo ( list 15-20 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa ( list 21 spisa), otplatni plan ( list 22 i 23 spisa), obavijest tuženika od 23.veljače 2023. ( list 24 spisa), specifikaciju uplata ( list 25-26 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( list 35-273 spisa), podnesak tužitelja od 15.6.2023. sa prilozima ( list 274 -317 spisa), podnesak tuženika od 17.11.2023. (list 319-326 spisa), nalaz i mišljenje vještaka GŠ, mag.oec. ( list 343-350 spisa), podnesak tuženika od 5.3.2024. ( list 353 spisa), podnesak tužitelja od 11.3.2024. ( list 363 – 365 spisa), podnesak tuženika ( list 366 – 368 spisa), očitovanje vještaka na podnesak tuženika (list 371-375 spisa), podnesak tuženika od 21.10.2024. ( list 389 spisa), podnesak tuženika od 20.studenog 2024. ( list 394 spisa), dopunu nalaza od 27.11.2024. (list 395-401 spisa), podnesak tužitelja od 2.12.2024. kojim specificira tužbeni zahtjev (list 404-406 spisa), te je saslušana stalna sudska vještakinja GŠ i tužitelj u svrhu dokazivanja. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje PŠ, djelatnice tuženika, svjedokinje CŠM, te od saslušanja javnog bilježnika Jasenke Crnčec.
6. Stalni sudski vještak GŠ, mag.oec. je izjavila da je izračun prilikom izrade nalaza i mišljenja sačinila na način da je sačinila otplatni plan po tečaju na dan isplate kredita i po promjenjivim kamatnim stopama , te je taj otplatni plan usporedila sa stvarno izvršenim uplatama od strane tužitelja. Tijekom otplate kredita nije bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita. Otplata kredita započela je u listopadu 2008.godine i od otplate prvog anuiteta tužitelj je vraćao više od obračunatog. Uvidom u pregled prometa utvrdila je da je po kreditu naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 500,00 kuna, radi čega je 27.11.2024. izradila i u e spis dostavila dopunu nalaza u kojoj su uplate tužitelja umanjene za iznos od 500,00 kuna.
7. Tužitelj CŠ je izjavio da im je predmetni kredit bio potreban za kupnju osobnog vozila za privatne svrhe jer im staro vozilo više nije bilo dostatno. Odgovarajuće vozilo našli su u Auto kući Start , time da je isto bilo povoljno. U auto kući su im preporučili tuženika kao banku s kojom oni surađuju. Mogli su uzeti kredit i u drugoj banci , no kredit kod tuženika činio im se najpovoljnijim. Naime, tuženik je osigurao iznos koji im je trebalo za kupnju vozila , a i kamate su bile najpovoljnije. U to vrijeme tuženik je imao u ponudi samo kredite u CHF. Pitali su da li mogu dobiti kredit u nekoj drugoj valuti ili kunski kredit, no bilo je odgovoreno da mogu dobiti kredit samo u CHF. Prilikom razgovora s djelatnikom banke isti nije naveo nikakve rizike vezane uz valutu CHF, nije spominjao termin valute utočišta , pa ni sad ne zna što to znači , niti im je prezentirao koju valutu u RH štiti i na koji način HNB. Djelatnik banke ništa im nije govorio vezano uz valutu CHF. Kada su došli sklopiti Ugovor o kreditu isti je već bio unaprijed pripremljen. Ne sjeća se , no misli da nije zajedno s djelatnikom banke ispunjavao ugovor. Ugovor je pročitao i činilo mu se da je sve jasno. Nije se mogao sa sigurnošću iskazati da li je bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, zna da je bilo rečeno da se radi o promjenjivoj kamati , a kasnije je sam istraživao i vidio da to ovisi o LIBOR-u, ali se ne sjeća da li je djelatnik banke to spominjao ili ne. Misli da prije toga nije imao ni jedan drugi kredit. U vrijeme kad je uzimao predmetni kredit nisu postojale nikakve naznake da li će švicarski franak rasti ili padati. Čini mu se da je prva rata kredita iznosila 1.600,00 kuna, dok je najviša rata bila nešto iznad 2.400,00 kuna. S obzirom da je bilo po medijima da je došlo do porasta valute CHF nije išao u banku pitati za razlog porasta rate kredita. Kredit su otplatili samo dva mjeseca prije isteka kredita, time da su platili naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 500,00 kuna. Naime, zbog nove investicije morali su uzeti novi kredit, radi čega su otplatili postojeći. Kredit je otplatio 2013.godine , a plaćanje kredita vršeno je putem trajnog naloga. Vozilo je korišteno za privatne potrebe i nije ga koristio za poslovne svrhe. U vrijeme uzimanja kredita nije imao obrt, niti firmu, već je bio zaposlen u privatnoj informatičkoj tvrtci u Varaždinu. Kredit je otplaćivao on sam. Javni bilježnik nije ništa pojašnjavao , odnosno više je bilo riječi o tome što će se desiti ako se kredit neće isplaćivati. U trenutku uzimanja kredita nije imao razloga ne vjerovati djelatniku banke koji mu je ponudio predmetni kredit.
8. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
9. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženikov pravni prednik Hypo Alpe-Adria bank d.d. kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj: 146-370/2008 dana 10.9.2008. kojim je banka stavila tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 17.782,00 CHF s redovnom kamatom po stopi od 6,60 % godišnje, promjenjivom, sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta banke, time da se kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća.
10. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.
11. Kako tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
12. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelji pozivaju na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
13. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu VTS RH, broj: Pž-7129/13, odluku VS RH, broj:
Revt-249/14, odluku Ustavnog suda RH, broj: U-III-2521/15 i dr., odluku VS RH, broj: Revt-575/16 i Revt-2221/18, odluku Ustavnog suda RH, U-III-4150/19, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba) , te odredbe čl. 4., čl.269.st.2. i čl. 270. ZOO.
14. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
15. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku s obzirom na navode iznjete u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna priopćenja iz gore navedenih presuda sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama VS RH koje se odluke nadalje obrazlažu.
16. Kolektivna presuda u slučaju potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da se radi o stambenim kreditima , auto kreditima, nenamjenskim kreditima, ili kreditima za zatvaranje drugih kredita i to bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su otplaćeni.
17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tužena postupila suprotno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03), u razdoblju od 1.6.2004. -6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. - 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/07, 85/09, 133/09 i to čl. 96. i 97. ZZP), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
18. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
19. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 3.9.2019. donio Odluku broj Rev- 2221/18 kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
21. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
22. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
23. Pravomoćnost kolektivne presude za ništetnost valutne klauzule nastupila je presudom Visokog trgovačkog suda, broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. što znači da zastara potraživanja nastupa 15.6.2023.
24. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 13.3.2023..god. podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti. Građanski odjel VS RH je 30.siječnja 2020. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Donijeto je i pravno shvaćanje VSRH od 1.ožujka 2022. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenje kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P- 1401/12 , dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu ( 14.lipnja 2018.) zastara počela teći iznova.
25. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja, te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.
26. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.
27. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužiteljice sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv. 28. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak ) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).
29. Analizirajući iskaz tužitelja sud je smatrao da je isti detaljno i uvjerljivo opisao način na koji je došlo do sklapanja Ugovora o kreditu s tuženikom. Dakle, da mu je auto kuća u kojoj je pronašao odgovarajuće vozilo predložilo da sklopi ugovor o kreditu sa tuženikom, odnosno prednikom tuženika s kojim je predmetna auto kuća poslovala , time da je tužitelj imao mogućnost uzeti kredit i u drugoj banci ali mu je prednik tuženika dao najpovoljnije uvjete odnosno najnižu kamatu. Iz iskaza tužitelja razvidno je da mu je tuženik ponudio samo kredit s valutom CHF navodeći da nema kredite u drugim valutama kao ni kunske kredite, a uslijed čega tužitelj nije mogao niti komparirati kamate ukoliko bi sklopio kredit u nekoj drugoj valuti, niti je na bilo koji drugi način mogao uspoređivati ponuđeni kredit sa nekim drugim kreditom kod prednika tuženika. Ujedno razvidno je da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu, da je tužitelj samo trebao potpisati isti i nije imao mogućnosti pregovaranja , niti o jednoj odredbi ugovora , time da niti prilikom razgovora o uzimanju kredita niti prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije bio upozoren na bilo kakve rizike vezane uz valutu CHF.
30. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.
31. Prema odredbi čl.81.st.1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
32. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
33. Prema odredbi čl.87.st.1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.
34. Odredbom čl.96.st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom st.2. tog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
35. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev.3142/18-2 od 19.ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem odredbe čl.502.C. ZPP-a, a isto tako i odredbe čl.118. ZZP/14 vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu , a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrstan ugovor.
36. Prema odredbi čl.118.ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl.106.st.1. tog zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
37. Ujedno u presudi broj C-26/13 od 30.travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu čl.4.st.2. Direktive 93/13 EEZ izraženo je stajalište prema kojem se navedeni članak treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru potrošaču moraju na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koji se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koji iz ugovora za njega proizlaze. Unatoč tome što su sporne odredbe bile gramatički razumljive i uočljive one su bile nejasne jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg tih odredbi niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za nju.
38. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.
39. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito nije učinio , a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.
40. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.
41. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.
42. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 ) - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
43. Iz iskaza vještaka proizlazi da tijekom otplate kredita nije bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, time da je ista po prigovoru tuženika izradila dopunu nalaza u koju je uključila i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, time da tuženik nije imao nikakve primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja smatrajući da je isti dan stručno i objektivno u skladu sa zadatcima koje je vještaku odredio sud , kao i da je vještak dao odgovor na sva postavljena pitanja.
44. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s time da je sud mjesečne iznose u izreci presude naveo po datumima kako je tužitelju plaćao pojedine anuitete, a kako je vještak i obrazložio u svom nalazu.
45. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
46. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom.
47. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, NN broj 128/2023 ), sastav podneska od 15.6.2023., 11.3.2024., 2.12.2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki (tbr. 8/1), sastav podneska od 20.2.2024. u iznosu od 50,00 eura ( Tbr.8/4 Tarife), zastupanje na ročištu dana 13.2.2024., 11.4.2024., 3.12.2024., 15.1.2025. za svako u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 9/3 Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 40,59 eura, trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 100,00 eura, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, što ukupno iznosi 2.593,54 eura.
48. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
Čakovec, 20.veljače 2025.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
