Pr-920/2020-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČMK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Promet Sinj d.o.o., Miljenka Buljana 2, Sinj, OIB: 88867996815, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tuženika ČM, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o., Split, objavljene dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s naslova razlike plaća bruto iznos od 16.555,13 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

-na iznos od 3.313,83 kn / 439,82 EUR od 15.042013. do isplate;

-na iznos od 709,27 kn / 94,14 EUR od 15.06.2013. do isplate;

-na iznos od 2.314,95 kn / 307,25 EUR od 15.08.2013. do isplate;

-na iznos od 3.687,71 kn / 489,44 EUR od 15.09.2013. do isplate;

-na iznos od 1.393,79 kn / 184,99 EUR od 15.02.2014. do isplate;

-na iznos od 2.215,00 kn / 293,98 EUR od 15.03.2014. do isplate;

-na iznos od 2.281,00 kn / 302,74 EUR od 15.04.2014. do isplate;

-na iznos od 2.204,71 kn / 292,62 EUR od 15.05.2014. do isplate;

-na iznos od 2.587,82 kn / 343,46 EUR od 15.06.2014. do isplate;

-na iznos od 1.763,98 kn / 234,12 EUR od 15.07.2014. do isplate;

-na iznos od 309,85 kn / 41,12 EUR od 15.08.2014. do isplate;

-na iznos od 270,29 kn / 35,87 EUR od 15.09.2014. do isplate;

-na iznos od 1.719,28 kn / 228,19 EUR od 15.10.2014. do isplate;

-na iznos od 2.058,39 kn / 273,20 EUR od 15.11.2014. do isplate;

-na iznos od 2.216,00 kn / 294,11 EUR od 15.12.2014. do isplate;

-na iznos od 1.726,82 kn / 229,19 EUR od 15.01.2015. do isplate;

-na iznos od 1.919,37 kn / 254,74 EUR od 15.02.2015. do isplate;

-na iznos od 1.636,00 kn / 217,13 EUR od 15.03.2015. do isplate;

-na iznos od 997,04 kn / 132,33 EUR od 15.04.2015. do isplate;

-na iznos od 1.616,35 kn / 214,53 EUR od 15.05.2015. do isplate;

-na iznos od 2.042,15 kn / 271,04 EUR od 15.06.2015. do isplate;

-na iznos od 2.653,11 kn / 352,13 EUR od 15.07.2015. do isplate;

-na iznos od 791,05 kn / 104,99 EUR od 15.08.2015. do isplate;

-na iznos od 1.924,91 kn / 255,48 EUR od 15.09.2015. do isplate;

-na iznos od 1.594,43 kn / 211,62 EUR od 15.10.2015. do isplate;

-na iznos od 1.859,97 kn / 246,86 EUR od 15.11.2015. do isplate;

-na iznos od 1.837,67 kn / 243,90 EUR od 15.12.2015. do isplate;

-na iznos od 1.969,52 kn / 261,40 EUR od 15.01.2016. do isplate;

-na iznos od 2.051,80 kn / 272,32 EUR od 15.02.2016. do isplate;

-na iznos od 511,26 kn / 67,86 EUR od 15.03.2016. do isplate;

-na iznos od 874,85 kn / 116,11 EUR od 15.04.2016. do isplate;

-na iznos od 20,50 kn / 2,72 EUR od 15.05.2016. do isplate;

-na iznos od 1.019,60 kn / 135,32 EUR od 15.06.2016. do isplate;

-na iznos od 954,36 kn / 126,67 EUR od 15.07.2016. do isplate;

-na iznos od 402,75 kn / 53,45 EUR od 15.08.2016. do isplate;

-na iznos od 1.167,42 kn / 154,94 EUR od 15.09.2016. do isplate;

-na iznos od 576,00 kn / 76,45 EUR od 15.10.2016. do isplate;

-na iznos od 1.205,00 kn / 159,93 EUR od 15.11.2016. do isplate;

-na iznos od 107,45 kn / 14,26 EUR od 15.12.2016. do isplate;

-na iznos od 5.821,03 kn / 772,58 EUR od 15.01.2017. do isplate;

-na iznos od 5.652,30 kn / 750,19 EUR od 15.02.2017. do isplate;

-na iznos od 520,00 kn / 69,02 EUR od 15.03.2017. do isplate;

-na iznos od 274,50 kn / 36,43 EUR od 15.04.2017. do isplate;

-na iznos od 960,89 kn / 127,53 EUR od 15.06.2017. do isplate;

-na iznos od 4.353,50 kn / 577,81 EUR od 15.08.2017. do isplate;

-na iznos od 4.598,60 kn / 610,34 EUR od 15.09.2017. do isplate;

-na iznos od 4.921,50 kn / 653,20 EUR od 15.10.2017. do isplate;

-na iznos od 4.337,96 kn / 575,75 EUR od 15.11.2017. do isplate;

-na iznos od 3.163,79 kn / 419,91 EUR od 15.12.2017. do isplate;

-na iznos od 2.965,79 kn / 393,63 EUR od 15.01.2018. do isplate;

-na iznos od 3.294,10 kn / 437,20 EUR od 15.02.2018. do isplate;

-na iznos od 2.786,78 kn / 369,87 EUR od 15.03.2018. do isplate;

-na iznos od 3.190,76 kn / 423,49 EUR od 15.04.2018. do isplate;

-na iznos od 3.724,88 kn / 494,38 EUR od 15.05.2018. do isplate;

-na iznos od 3.612,36 kn / 479,44 EUR od 15.06.2018. do isplate;

-na iznos od 4.189,90 kn / 556,10 EUR od 15.07.2018. do isplate;

-na iznos od 4.903,51 kn / 650,81 EUR od 15.08.2018. do isplate;

-na iznos od 286,85 kn / 38,07 EUR od 15.09.2018. do isplate;

-na iznos od 282,45 kn / 37,49 EUR od 15.10.2018. do isplate;

-na iznos od 387,95 kn / 51,49 EUR od 15.01.2019. do isplate;

a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotna poena, sve u roku 8 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.225,00 eura, zajedno sa za zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, a koja zatezna kamata teče od dana donošenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u podnesenoj tužbi od 31.7.2020. navodi da je bio zaposlen kod poslodavca Autoprijevoz-Sinj d.o.o. U postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr – 287/2017 od 2. ožujka 2018. da je pravomoćno utvrđeno da je s danom 1. ožujka 2013. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem Autoprijevoz-Sinj d.o.o., prenesen na novog poslodavca, ovdje tuženika. Tijekom trajanja postupka radi utvrđenja prijenosa ugovora o radu, tužitelj da je bio zaposlen kod drugih poslodavaca, a u određenom razdoblju i kod tuženika. Međutim, kako je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je njegovo ugovor o radu prenesen na tuženika kao novog poslodavca, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvario kod tuženika, od dana prijenosa ugovora pa na dalje, odnosno razliku između plaće koju bi ostvario kod tuženika i plaća koje je ostvarivao kod drugih poslodavaca. Tužitelj predlaže da se provede financijsko vještačenje kojim će se utvrditi iznos plaće koji bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu "vozač autobusa" kod tuženika u razdoblju od 01.03.2013. pa do siječnja 2020., odnosno razliku između plaće koji bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu "vozač autobusa" kod tuženika u razdoblju od 1.03.2013. pa na dalje i plaće koju je u tom razdoblju ostvario kod drugih poslodavaca, sve iskazano po mjesecima, a nakon toga predlaže da sud donese odluku kojim će naložiti tuženiku da isplati tužitelju razlike plaće za utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu od 11.9.2020. tuženik navodi da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan pa predlaže istoga odbiti. Tuženik navodi, da kada bi se prihvatila činjenica da je predmetni ugovor o radu tužitelja i društva Autoprijevoz – Sinj d.o.o. prenesen na tuženika, da tužitelj nema zakonsku osnovu potraživanja razlike plaće od tuženika jer da je isti za vrijeme od kada bi se imalo smatrati da je ugovor prenesen pa do dana podnošenja tužbe bio zaposlen kod raznih poslodavaca te za svoj rad uredno primao plaću, a sve sukladno ugovorima o radu kod poslodavca kod kojih je obavljao posao. 2.1. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 133. stavak 1., 2. i 3. te članka 90. Zakona o radu ističući da iz tih odredbi proizlazi da ukoliko je ugovor o radu i prenesen na novog poslodavca da je isti prenesen u ne izmjenjenom obliku i opsegu te da je plaća radnika regulirana ugovorom o radu. Navodi se da je ugovor o radu dvostrani pravni posao koji da nastaje suglasnošću volja ugovornih strana te da nijedna strana ne može jednostrano izmijeniti sadržaj ugovora te da neovisno o tome da li je došlo do prijenosa ugovora o radu na tuženika, da je tuženik uredno primao plaću za svoj rad, a koja visina plaće da je regulirana ugovorom o radu koji je tužitelj sklopio sa poslodavcem, te da je opseg i visina ugovora o radu ostala nepromijenjena te da je u tom smislu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

3. Tužitelj je podneskom od 20.6.2023. nakon provedenog financijskog vještačenja zatražio od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa od 124.734,59 kn / 16.555,13 eura na ime razlike plaće u razdoblju od 1.3.2013. do 31.12.20118., sve sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem spisa ovog suda br. Pr-220/2019, obračunskih isprava, obračuna plaća i naknada plaća te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić (za Forum revizija d.o.o.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku plaće za razdoblje od 1.3.2013. do 31.12.2018. u bruto iznosu od 124.734,59 kn / 16.555,13 eura sa zateznom kamatom.

7. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-287/2017 od 2. ožujka 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 176/2018-2 od 7. studenog 2019.) utvrđeno da je s nadnevkom 1. ožujkom 2013. na novog poslodavaca (od Autoprijevoz Sinj d.o.o. na tuženika u predmetnoj parnici - Promet Sinj d.o.o.) prenesen tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 20.2.2007,za radno mjesto vozača autobusa,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-220/2019 od 11.11.2020. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja HMK kojim je tražio da sud utvrdi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 4.1.2016. nedopuštena i da tužitelju radni odnos kod Autoprijevoz Sinj d.o.o. nije prestao,

- iz spisu priloženih obračunskih lista i nalaza i mišljenja sudske vještakinje Darke Cecić, proizlazi da je tužitelj kod Autoprijevoz Sinj d.o.o. zadnju plaću nakon odluke otkazu dobio za studeni 2016., da je nakon toga od 1.12.2016. do 1.8.2018. radio kod drugih poslodavaca (IT-tours, Croatia bus) i primao plaću, a od kolovoza 2018. da radi i prima plaću u Promet Sinj d.o.o.,

-da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu vozača tuženika, uzimajući u obzir platne podatke radnika tuženika na radnim mjestima vozači autobusa (HM i TM) i plaća koje je tužitelj ostvario u Autoprijevoz Sinj d.o.o. te onih koje je ostvario kod drugih poslodavaca, u razdoblju od 1.3.2013. do 31.12.2018. iznosi ukupno 124.734,59 kn / 16.555,13 eura (stupac br. 8. Tablice 1. nalaza i mišljenja Darke Cecić, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije).

8. Među strankama je sporno tužiteljevo pravo na razliku plaće, s obzirom tuženik tvrdi da u parnici utvrđen prijenos Ugovora o radu sam za sebe nije osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer da je tužitelj kroz predmetno razdoblje primao plaću za svoj rad u skladu s Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme koji je imao sklopljen s Autoprijevoz Sinj d.o.o. i s obzirom je tužitelj dio razdoblja bio zaposlen kod raznih poslodavaca i za svoj rad uredno primao plaću koju je ugovorio s tim, drugim poslodavcima.

9. Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR/2009, i 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) kojim je u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena i Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, tvrtki ili dijelova poduzeća ili tvrtki (SL, L 82, 22. 3. 2001.),u kontinuitetu je propisano između ostalog:

- da se na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja, uslijed statusnih promjena ili prijenosom - pravnim poslom, poduzeće ili dijela poduzeće, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost (članak 133. stavak 1. ZR- a/2009, članak 137. stavak 1. ZR-a);

- da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu (članak 133. stavak 2. ZR/2009., članak 137. stavak 2. ZR/2014);

- i da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1., preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu (članak 133. stavak 3. ZR-a/2009, članak 137. stavak 3. ZR- a).

10. Prema ZR-u koji sadrži temeljne odredbe, te osnovama i mjerilima koja se ugovaraju kolektivnim ugovorima, ugovorima o radu i propisuju pravilnicima o radu, plaća je novčani iznos koji se mjesečno isplaćuje zaposlenima kao naknada za uloženi rad u poslovnom procesu, visina koje ovisi o velikom broju unutarnjih i vanjskih čimbenika među kojima je između ostalog složenost posla, radni doprinos, tržište rada i dr., a koja se može klasificirati na više načina (komadno, vremenski, prema doprinosu).

11. Iz citiranih odredbi proizlazi da nije dovoljna činjenica da je s nadnevkom 1. ožujka 2013. na novog poslodavaca (od Autoprijevoz Sinj d.o.o. na tuženika u predmetnoj parnici - Promet Sinj d.o.o.) prenesen tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta vozača autobusa, da bi tužitelju pripadala ista plaća kao vozačima autobusa kojima je tuženik isplaćivao plaću (HM i TM) kao naknadu za uloženi rad u poslovnom procesu tuženika. To iz razloga, što za razrješenje predmetnog spora, u skladu sa navedenim mjerodavnim materijalnim pravom, nije odlučna situacija vozača autobusa tuženika nakon 1. ožujka 2013. već je odlučna tužiteljeva situacija neposredno prije 1. ožujka 2013. (prijenosa Ugovora o radu na tuženika), odnosno je li tužitelj, u usporedbi sa njegovom situacijom neposredno prije 1. ožujka 2013., trpio gubitak na plaćama od 1. ožujka 2013. (od prijenosa Ugovora na radu na tuženika), a ako jest na temelju kojih činjenica (što se trebalo, a nije uzelo u obzir pri određivanju početne pozicije tužiteljeve plaće od 1. ožujka 2013. u odnosu na onu koja je bila ugovorena i pripadala tužitelju do tada).

12. Sudska vještakinja za računovodstvo i financije Darka Cecić u pisanom nalazu i mišljenju podnesenom 10.5.2023. navodi da je prema čl. 15. i 16. i Tablici koeficijenata za radna mjesta Pravilnika o radu, za radno mjesto vozača autobusa predviđen koeficijent od 1,45 do 2,18, a u koji razred će se radnik svrstati, ovisi o osposobljenosti istog, stručnom zvanju, završenom školovanju i ostalome iz čl. 16. Pravilnika. Nadalje, iz platnih lista, navodi vještakinja, da proizlazi da je u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 30. studenoga 2016. godine tužitelju bio dodijeljen koeficijent od 1,45, dok iz platnih lista nakon povratka na rad kod poslodavca 14.08.2018. pa na dalje, koeficijent nije vidljiv. Sudska vještakinja navodi da je uspoređujući Pravilnik o radu poduzeća Autoprijevoz Sinj d.o.o. i Pravilnik o radu poduzeća Promet Sinj d.o.o. utvrdila da su članci koji reguliraju obračun plaće isti, da na isti način definiraju osnovnu plaću i da su i tablice koeficijenata za radna mjesta u oba Pravilnika iste. Temeljem dopisa tuženika dostavljenog sudskom vještaku uz zatraženu dokumentaciju, objašnjeno je da se plaća vozača u oba poduzeća obračunava prema linijama koje je vozač u obračunskom mjesecu vozio te da su vozači plaćeni za noćni rad, rad nedjeljom i rad na državni blagdan kao i za sve eventualne naknade koje ih prema zakonu pripadaju. Svi vozači da se plaćaju prema važećem šifrarniku, a koji se nije moguće prilagođavati prema vozaču jer je vezan za linije, a ne vozača. Stoga, da plaća nekog vozača ovisi o ukupnom broju odvezenih linija i eventualnim dodacima na plaću u obliku rada na državni praznik, nedjeljom ili noću. Pregledom dostavljene dokumentacije i usporedbom platnih lista između tužitelja i radnika Prometa Sinj d.o.o. HM za razdoblje do ožujka 2013. godine, a nakon toga od siječnja 2015. godine usporedbom s radnikom TM koji imaju isti koeficijent plaće kao i tužitelj, sudska vještakinja je mišljenja, da nema razlike u načinu obračuna plaće, ali je na traženje tužitelja po podnesenoj tužbi, izvršila izračun razlike plaće koju bi tužitelj ostvario kod tuženka u utuženom razdoblju da mu se obračunavala po prosjeku plaća radnika HM i Č pa je tako za razdoblje od 1.3.2013. do 31.12.2018. dobivena ukupna razlika plaće u iznosu od 16.555,13 eura, a u skladu s kojim izračunom je tužitelj u podnesku od 20.6.2023. postavio tužbeni zahtjev. 12.1. Podneskom od 7. ožujka 2024. godine tuženik se protivi vještvu zbog toga što da tužitelj ostvaruje isti koeficijent u oba društva pa da stoga ne postoji razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i one plaće koju je ostvario u društvu Autoprijevoz-Sinj d.o.o. Tuženik također ističe, da je vještačenje provedeno isključivo temeljem metode usporednih radnika, a da je zanemaren koeficijent te da vještačenje u tom dijelu nije niti provedeno. Napominje kako je koeficijent isti za oba poduzeća i da je isti Pravilnik o radu.

12.2. Sudska vještakinja Darka Cecić dala je pisano očitovanje u kojem je ponovno navela, da se plaća vozača u oba poduzeća obračunava prema linijama koje je vozač u obračunskom mjesecu vozio pa da iako se plaće računaju na isti način, da se razlike između tužitelja i usporednih radnika javljaju upravo radi odvoženih linija i eventualnih dodataka na plaću u obliku rada na državni praznik, nedjeljom ili noću. Temeljem navedenog, a po pitanju obračuna na temelju koeficijenta, sudska vještakinja navodi, da je tužitelj kao vozač u društvu Autoprijevoz Sinj d.o.o. vozio identične linije koje su vozili usporedni radnici tuženika (Promet Sinj d.o.o.), da bi tada imao istu plaću koja je obračunata i isplaćena njima. Sudska vještakinja ističe, da je tužitelj u dijelu utuženog razdoblja, točnije od prosinca 2016. do zaključno srpnja 2018. godine, radio kod drugih poslodavaca.

13. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje Darke Cecić prihvaća sud kao jasan, potpun i neproturječan dokumentaciji priloženoj spisu.

14. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupaka i citiranih zakonskih odredbi sud je stava da tužitelj nema pravo na naknadu razlike plaće. Navedeno stoga, što je utvrđeno da je tužitelju plaća do prijenosa ugovora o radu i nakon prijenosa ugovora o radu obračunavana na jednaki način, pod jednakim uvjetima rada, po istom šifrarniku i koeficijentu. To što je tužitelju nakon prijenosa ugovora o radu isplaćena manja plaća od plaća vozača autobusa HM i TM, a što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, posljedica je različitih linija koje vozači voze i dodataka na plaću koje su ostvarili, isto kao i u slučaju eventualne razlike plaće između one koju je tužitelj ostvario do prijenosa ugovora na radu i one koju je ostvario nakon prijenosa ugovora o radu. Dakle, početna pozicija tužiteljeve plaće od 1. ožujka 2013. u odnosu na onu koja je bila ugovorena i pripadala tužitelju do tada je ista. S tim, da se sve navedeno odnosi za onaj dio utuženog razdoblja u kojem je tužitelj radio kod tuženika - od 1.3.2013. do 1.12.2016. i od 1.8.2018. do 31.12.2018., dok za razdoblje od 1.12.2016. do 1.8.2018. tužitelju ne pripada pravo na razliku plaće, s obzirom je u tom razdoblju tužitelj bio u radnom odnosu kod drugih poslodavaca, koji su mu bili dužni po osnovi rada isplatiti plaću u iznosu koji su ugovorili s tužiteljem, dakle radi se o ugovornom odnosu između tužitelja i drugih pravnih osoba, a koji ugovorni odnos nije u vezi s tuženikom pa za to razdoblje tužitelj nema nikakvu osnovu potraživati od tuženika razliku plaće.

15. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 124.734,59 kn / 16.555,13 eura, odbijen je kao neosnovan.

16. Tuženiku primjenom odredbi članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen prema popisanom trošku kao slijedi: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 7.3.2024. za svaki 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 5.11.2020., 16.5.2022., 21.2.2023., 18.3.2024., 17.6.2024., 25.11.2024. -za svako 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup ročištu za objavu presude-zatraženih 50 bodova, što zbrojeno daje 2.050 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 5.125,00 EUR, na što se ima zbrojiti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zatraženom iznosu od 100,00 eura pa se dobije ukupno 5.225,00 EUR eura koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška. Tuženiku nije određen trošak sastava podnesaka od 19.4.2022. i 22.11.2022. jer tuženiku u prilogu tih podnesak dostavlja sudsku praksu što nije bio nužan trošak za vođenje ove parnice.

16.1. Tuženiku pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 20. veljače 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis