REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-294/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAD UMAG – UMAGO, [adresa], OIB: 84097228497, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju IR, protiv tuženika Stečajna masa iz SANING d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kninski trg 13, OIB: 43496330341, kojeg zastupa stečajni upravitelj Hrvoje Kraljičković iz Zagreba, a njega zastupa punomoćnica Ivana Cicvarić, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška 79, radi utvrđenja i zabrane, podredno isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da ne postoji građanskopravni odnos između [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497 i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju Zambratija, Siparska 21, OIB: 02315159182 utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od dana 07. srpnja 2011. godine, slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga.

2. Zabranjuje se tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od dana 07. srpnja 2011. godine poduzima bilo kakve pravne radnje sudske ili izvansudske naravi u svrhu ovršne naplate bilo kojeg novčanog iznosa u njoj sadržane tražbine prema tužitelju Gradu Umagu.“

II. Odbija se podredno/supsidijarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da ne postoji građanskopravni odnos između [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497 i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju Zambratija, Siparska 21, OIB: 02315159182 utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od dana 07. srpnja 2011. godine, slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga.

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

2. Nalaže se tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da isplatiti tužitelju novčani iznos naplaćen bez pravne osnove u visini od 1.200.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, počevši od dana naplate-prijenosa sa računa tužitelja, pa do isplate.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 27.668,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 15. studenog 2023. podnio tužbu, radi utvrđenja i zabrane, podredno isplate.

2. U tužbi navodi da se tužba podnosi protiv tuženika iz razloga što postoji intencija stečajnog upravitelja poduzeti radnje u svrhu naplate, već ispunjenje tražbine pravnog prednika Stečajne mase, društva SANING d.o.o. prema Gradu Umagu i to putem izvansudske ovrhe na računu Grada Umaga, sve sukladno ovršnoj ispravi čija da je pravna snaga prestala. Time da bi Gradu Umagu nastala izravna i teška šteta u vidu zaplijene novčanih sredstava na njegovom računu, za što da nema nikakve pravne osnove jer da je tražbina iz ovršne isprave kojom se tuženik kani koristiti, već namirena.

3. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011., preinačenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 88 Pž- 7411/11-7 od 11. veljače 2015. da je naloženo Gradu Umagu isplatiti pravnom predniku tuženika, trgovačkom društvu SANING d.o.o. [adresa] novčani iznos glavnice potraživanja u visini od 6.416.292,80 kn, uvećan za odgovarajuće zakonske zatezne kamate, te trošak parničnog postupka u visini od 220.685,93,00 kn, također sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Ovr-4458/2015 od 5. svibnja 2015., koje rješenje da je doneseno po prijedlogu izvornog ovrhovoditelja društva H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 6A, OIB: 13667298928, da je određena ovrha na tražbini društva SANING d.o.o., prema Gradu Umagu, koje je utemeljeno upravo na gore navedenoj presudi posl. br. P-2211/2011. Tim rješenjem o ovrsi da je prenesena tražbina s ovršenika SANING d.o.o. na ovrhovoditelja H- ABDUCO s d.o.o. Zagreb, čime da je nastupila promjena vjerovnika snagom odluke suda. Grad Umag kao dužnik, iz temeljne, osnovne ovršne isprave (presude P- 2211/2011), da je postao time dužnik H-ABDUCO d.o.o. u Zagreb. Kasnije da je H- ABDUCO d.o.o. svoju tražbinu ugovorom o cesiji od 15. prosinca 2016. ustupio trgovačkom društvu ADRIATIC ASSETS d.o.o. Zagreb a koji da je potom ugovorom o cesiji od 1. srpnja 2020. svoju tražbinu prema SANING d.o.o. ustupilo društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 40942007319.

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

5. Opisanim pravnim slijedom da su nastupile promjene vjerovnika i ovrhovoditelja u odnosu na SANING d.o.o. [adresa], glede iste tražbine pri čemu da je posljednji vjerovnik u nizu, na kojeg je prenesena tražbina prema Gradu Umagu, društvo ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb, 14. rujna 2020. sklopilo s gradom [adresa], uz sudjelovanje i pristanak stečajnog dužnika SANING d.o.o. u stečaju, Sporazum o izvansudskoj nagodbi (dalje: Sporazum), kojim da su uređeni odnosi između novog vjerovnika, dužnika i društva SANING d.o.o. u stečaju čija da je tražbina prema Gradu Umagu prenesena radi naplate.

6. Sporazumom da je utvrđeno da na dan 1. srpnja 2020. dugovanje Grada Umaga prema SANING d.o.o. u stečaju, temeljem navedene presude P-2211/2011, odnosno prema posljednjem u nizu novom vjerovniku društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb iznosi 6.419.292,80 kuna na ime glavnice potraživanja, 220.685,93 kune na ime parničnog troška, 8.761.031,93 kune na ime zateznih kamata na glavnicu, te 83.849,09 kuna na ime zateznih kamata na parnični trošak. Ukupno dugovanje Grada Umaga na taj dan da je iznosilo 15.484.859,75 kuna.

7. Člankom 2. Sporazuma da je utanačeno da će Grad Umag novom vjerovniku ADRIA COMMODITIES d.o.o. isplatiti na ime utvrđenog duga sveukupan iznos u visini od 10.952.076,28 kuna, uz točno utvrđenu dinamiku plaćanja, dok će iznos od 4.532.783,47 kuna vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. otpustiti/oprostiti dužniku Gradu Umagu. U tom pogledu da valja napomenuti da se takvo raspolaganje vjerovnika ADRIA COMMODITIES d.o.o. na kojega je tražbina izvornog vjerovnika (SANING d.o.o. u stečaju) prenesena temeljem rješenja o ovrsi radi naplate, ne smatra raspolaganjem protivnim zabrani iz članka 189. st. 2. Ovršnog zakona, to stoga što da je prava kontraktualna volja sudionika navedenog pravnog posla bila da se vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. odrekne samo i isključivo dijela novčanog iznosa kojega je ovrhom ionako mogao naplatiti za svoj račun, ali istodobno bez da time na bilo koji način oštećuje stečajnog dužnika i ostale stečajne vjerovnike. Upravo iz navedenog razloga da je jasno utanačena klauzula zaštite ostalih stečajnih vjerovnika i zaštite stečajnog dužnika u članku 5. toč. 2. Sporazuma. Prema toj klauzuli isplatom iznosa od dogovorenih 10.952.076,28 kuna, dug SANING d.o.o. u stečaju prema ADRIA COMMODITIES d.o.o., da se umanjuje u svom cjelokupnom i stvarnom iznosu od 15.484.859,75 kuna, dakle u punini, kao da otpusta/oprosta duga nije ni bilo. To znači da se u daljnjem tijeku stečajnog postupka trebalo smatrati i uzimati da je ADRIA COMMODITIES d.o.o. namiren u cijelosti za mogući iznos iz presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. od oko ukupno 15.484.859,75 kuna (dug na dan 1. srpnja 2020.), iako mu je realno/stvarno plaćeno od strane Grada Umaga „samo“ 10.952.076,28 kuna. Preostali iznos da je vjerovnik dobrovoljno prepustio Gradu Umagu, ocijenivši da će time Grad Umag imati određenu ekonomsku snagu nužnu za ulaganje u prometnice i ostalu komunalnu infrastrukturu upravo na području na kojem se nalaze nekretnine - turistički kapaciteti koje je ADRIA COMMODITIES d.o.o. u tom istom stečajnom postupku kupio na javnoj dražbi upravo od stečajnog dužnika prebijajući svoja potraživanja sa kupovninama.

8. Dakle, u odnosu na sve ostale stečajne vjerovnike da se uzima da je vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. namiren prema stečajnom dužniku u cijelosti u vrijednosti čitave prenesene tražbine sa kamatama, iako to stvarno nije tako. Ono što da je pri tom od bitne važnosti jest uočiti i utvrditi, dakle, da se ni na koji način oprostom dijela duga ne oštećuju ostali stečajni vjerovnici, jer se uzima da se ADRIA COMMODITIES d.o.o. naplatio u cjelokupnom nominalnom iznosu tražbine, a ne samo u realno ostvarenom, te da se njegova tražbina umanjuje u punom iznosu koji je veći od naplaćenog. Sam je stečajni upravitelj Alein Khan da u svom završnom izvješću od

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

dana 25. siječnja 2023. podnijetom u stečajnom spisu St-228/2019, kao i u tom podnesku priloženom obračunu namirenja sveukupnih tražbina ADRIA COMMODITIES d.o.o., da je jasno utvrdio i iznio činjenicu da se ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb u pogledu prenesene tražbine iz presude P-2211/2011 namirio u iznosu od 15.484.859,75 kuna, a ne u iznosu od realno naplaćenih 10.952.076,28 kuna. Stranke Sporazuma da su odlučile da vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. dio svoje tražbine otpusti/oprosti Gradu bez kolanja (prometa) novčanih sredstava, iako je isti nesmetano mogao, na primjer, naplatiti cjelokupnu tražbinu, te istu nakon nekoliko sati u otpuštenom dijelu (iznosu) vratiti na račun Grada Umaga raspolažući na taj način samo i isključivo svojim osobnim naplaćenim novcem. To da nije učinjeno radi mogućih bankovnih troškova prijenosa novca, a i radi izbjegavanja potencijalnih i nepotrebnih poreznih terećenja. Važno je razumjeti da se ADRIA COMMODITIES d.o.o. svojevoljno, dobrovoljno i kompromisno odrekao dijela novčane svote kojega bi mogao bez ikakve pravne zapreke naplatiti, ali ne zato da bi tu svotu stekli ostali stečajni vjerovnici, već da bi u okviru kompromisnog rješenja svekolikih kompleksnih odnosa vezanih za izgradnju javne infrastrukture (prometnica, kanalizacije i dr.) i smještajnih kapaciteta na lokaciji na kojoj se nalaze nekretnine koje su otkupljene upravo u stečajnom postupku od SANING d.o.o. u stečaju, otpuštena novčana sredstva ostala Gradu Umagu. Pri tom se uzima da je vjerovnik tražbinu naplatio u cijelosti, pa se njegova ukupna tražbina prema stečajnoj masi umanjuje u daleko većem iznosu od onoga kojega realno dobiva. Time da je taj vjerovnik djelovao samo i isključivo sebi na štetu, a ne na štetu stečajne mase i ostalih vjerovnika. Dakle, da nema postupanja na štetu ostalih vjerovnika i dužnika, odnosno stečajnog dužnika. Grad Umag da ta novčana sredstva rabi za ulaganje u komunalnu infrastrukturu kojom će oplemeniti i urediti dio naselja Zambratija u kojem se nekretnine ranije stečajnog dužnika SANING d.o.o. u stečaju nalaze.

9. Do ponovnog upisa stečajne mase društva SANING d.o.o. u stečaju, da dolazi iz razloga što stečajni upravitelj namjerava temeljem navedene presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. naplatiti preostali iznos potraživanja kojega nije naplatilo društvo ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb, a na koje Društvo da je rješenjem o ovrsi bila prenesena sva tražbina SANING d.o.o. prema Gradu Umagu. Prema stavu tužitelja Grada Umaga, a što proizlazi iz svega gore objašnjenog i iz svih priloženih isprava, tražbina SANING d.o.o. u stečaju na osnovi navedene presude da apsolutno više ne postoji, budući je istu, doduše u umanjenom iznosu, ispunio vjerovniku na kojega je ona bila prenesena rješenjem o ovrsi i odgovarajućim cesijama, sve na način utanačen Sporazumom.

10. Stečajni upravitelj, međutim, da nije takvoga stava, te da isti smatra da se ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb nije mogao Sporazumom odreći dijela tražbine, tvrdeći da se time ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb nedopušteno zapravo odricao tražbine SANING d.o.o. u stečaju, a ne dijela svoje tražbine kako to tvrde ovdje tužitelj Grad Umag i ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb. Stoga da je prema njegovu stavu, preostalo za naplatiti svekoliki iznos iznad otpuštenog/oproštenog duga, a što da namjerava učiniti ovrhom na računu Grada Umaga. Ovdje da valja akcentirati da bi naplata tražbine po navedenoj presudi od strane stečajnog dužnika, a pored činjenice da je ovršni postupak posl.br. Ovr-4458/2015 još uvijek aktivan, bila apsolutno protupravna i protivna odredbi članka 176. Ovršnog zakona, prema kojoj se ovršenikovom dužniku (ovdje tužitelju Gradu Umagu) zabranjuje da ovršeniku (ovdje Stečajnoj masi iza SANING d.o.o. u stečaju) ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku da se zabranjuje da tražbinu na bilo koji način naplati, pa čak i izvansudskom ovrhom na

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

računu. Dakle, stečajni dužnik da ni ne smije naplatiti tražbinu u odnosu na dužnika Grad Umag, a protivno postupanje da bi bilo posve nezakonito i u protimbi s Ovršnim zakonom.

11. Budući da je iz upisa stečajne mase društva SANING d.o.o. u stečaju u sudski registar jasno da se ozbiljno namjerava provesti prisilna naplata nepostojeće tražbine toga društva-sada stečajne mase prema Gradu Umagu i to temeljem navedene presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu P-2211/2011 od 7. srpnja 2011., to da tužitelj Grad Umag ima opravdani razlog i pravni interes podnijeti predmetnu tužbu na utvrđenje da ne postoji pravni odnos vjerovničko-dužničkog karaktera između njega i tuženika utemeljen na navedenoj presudi P-2211/2011, odnosno, da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika SANING d.o.o. u stečaju na naplatu duga po toj istoj presudi, sve u skladu sa člankom 187. Zakona o parničnom postupku. Pravni interes na utvrđenje sukladno u tužbenom zahtjevu traženoj izreci presude da jest u anticipativnom djelovanju radi sprječavanja tuženika da pričini tužitelju ogromnu materijalnu štetu naplatom iznosa kojega nije uopće ovlašten naplatiti, a koji iznos vjerojatno, bez trenutnog obračuna kamata, iznosi gotovo 700.000,00 eura.

12. Nadalje, kao pravnologičan nastavak deklaratorne uvertire, tužitelj Grad Umag da traži od suda da zabrani Stečajnoj masi iza SANING d.o.o. u stečaju naplatiti bilo koji novčani iznos temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011., bilo sudski, bilo izvansudski. Na taj da se način ima onemogućiti tuženika da svojim djelovanjem ostvari protupravnu imovinsku korist djelovanjem protivno utvrđenju da ne postoji njegovo subjektivno pravo na naplatu temeljem navedenog pravnog instrumenta.

13. Opreza radi, a budući da je moguće da se, uslijed nepredviđenih okolnosti, odnosno, uslijed nepredviđenog razvoja stvari, tuženik ipak naplati temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. za iznos iznad onog naplaćenog od strane društva ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb po Sporazumu, tužitelj ovdje ipak postavlja tužbeni zahtjev kondemnatornog karaktera kojim potražuje od suda da naloži tuženiku isplatiti protupravno stečenu imovinsku korist od oko 1.200.000,00 eura. Visina tužbenog zahtjeva da se postavlja okvirno, uzimajući u obzir povećanje zakonskih zateznih kamata zbog proteka vremena od kamata obračunatih na dan 01. srpnja 2020. i iskazanih u Sporazumu, a uz procjenu proteka vremena do eventualne naplate.

14. Tužitelj postavlja u odnosu eventualne kumulacije zahtjeve za: deklaracijom, zabranom i nalogom plaćanja troška, te zahtjeve za: deklaracijom, nalogom za isplatu i nalogom za plaćanje troška.

15. Temeljem svega iznijetoga, tužitelj Grad Umag predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da ne postoji građanskopravni odnos između [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497 i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju Zambratija, Siparska 21, OIB: 02315159182 utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od 07. srpnja 2011., slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga, te da se zabrani tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od 07. srpnja 2011. poduzima bilo kakve pravne radnje sudske ili izvansudske naravi u svrhu ovršne naplate bilo kojeg

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

novčanog iznosa u njoj sadržane tražbine prema tužitelju Gradu Umagu, sve uz naknadu parničnog troška.

16. Podredno/supsidijarno tužitelj traži utvrđenje da ne postoji građanskopravni odnos između [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497 i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju Zambratija, Siparska 21, OIB: 02315159182 utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od dana 07. srpnja 2011. godine, slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga, te nalaganje tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da isplatiti tužitelju novčani iznos naplaćen bez pravne osnove u visini od 1.200.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, počevši od dana naplate- prijenosa sa računa tužitelja, pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

17. Tužitelj je u tužbi preložio i izdavanje privremene mjere zabranom protivniku osiguranja Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. poduzima bilo kakve pravne radnje sudske ili izvansudske naravi u svrhu ovršne naplate bilo kojeg novčanog iznosa u njoj sadržane tražbine prema tužitelju Gradu Umagu, koja privremena mjera je razdvojena u zaseban predmet R1-79/2023, u kojem je donijeta pravomoćna odluka po navedenom prijedlogu.

18. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravo tužitelju za podnošenje ove tužbe smatrajući je nedopuštenom, jer da tužitelj na temelju čl 187. ZPP-a, može ustati tužbom radi utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, te istinitosti ili neistinitosti kakve isprave, no ne i radi postojanja ili nepostojanja činjenica. U konkretnom slučaju tužitelj da traži utvrđenje da tražbina ne postoji što da je pozitivna činjenica koja da je već utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom stoga da nije dopušteno tražiti ishodovanje druge presuda kojom bi se utvrdilo da neka tražbina ne postoji ukoliko se radi o već presuđenoj stvari da ista postoji. Također da je potpuno nedopušteno odnosno neosnovano tražiti zabranu poduzimanja tuženiku određeno ovršnog postupka bez obzira bez obzira na razloge koje navodi tužitelj tim više što da je skupštini vjerovnika od 16. studenog 2023. sam tužitelj glasovao za poduzimanje predmetne ovrhe.

19. Predmetnim sporazumom o izvansudskoj nagodbi, tužitelj da se odrekao dijela tražbine, ali ne i tuženik, te se tuženik poziva na stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je izražen u odluci poslovni broj Pž-5575/2020 od 20. siječnja 2021., iz koje da proizlazi dužnost stečajnog upravitelja pokrenutih postupak prisilne naplate, na koji da ne može utjecati Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 31. kolovoza 2020. koji da je nesporno sklopljen Između stečajnog dužnika kao sudionika, društva Adria Commodities d.o.o., kao vjerovnika i grada [adresa], kao dužnika, dakle samo između stečajnog dužnika i dva vjerovnika, a ne sa svim vjerovnicima. Tuženik drži neosnovanom tužbu i predlaže njezino odbijanje.

20. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 10-81 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 87-95 spisa), izvršen je uvid u izjavu ČR

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

dostavljenu uz podnesak tužitelja od 19. prosinca 2024. (str. 125-126 spisa), te u predmet ovoga suda R1-79/2023.

21. Između stranaka nije sporno zaključenje Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, kao niti sadržaj svih isprava priloženih u spisu. Sporno je, je li se ADRIA COMMODITIES d.o.o. odrekao potraživanja samo u svoje ime ili i u ime stečajnog dužnika, te ukoliko se odrekao potraživanja u ime stečajnog dužnika je li to odricanje bilo valjano.

22. U tijeku postupka je prigovoreno označenoj vrijednosti predmeta spora, pa je sud rješenjem posl. br. P-294/2023-21 od 13. siječnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 eur.

23. Trgovačko društvo Azur-Invest d.o.o. [adresa] je u tijeku postupka predložilo da se prihvati njegovo sudjelovanje kao umješača u ovome postupku, koji prijedlog je odbijen rješenjem posl. br. P-294/2023-12 od 16. veljače 2024., te je po žalbi umješača prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatska posl. br. Pž-1498/2024-3 od 16. kolovoza 2024.

24. Tuženik je prigovorio kako tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom, iako isti glasi na utvrđenje da ne postoji građansko pravni odnos koji je već utvrđen pravomoćnom presudom broj P-2211/2011, zapravo predstavlja zahtjev za utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju odnosno da je tražbina tuženika naplaćena, što da predstavlja zahtjev za utvrđenje činjenica, pa da je takav zahtjev nedopušten.

25. Odredbom članka 187. Zakona o parničnom postupku Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (stavak 1.), a takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (stavak 2.).

26. Tužitelj je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. P-2211/2011 od 7. srpnja 2011., dužan tuženiku platiti iznos od 6.419.292,80 kn, koji iznos s kamatama i troškovima postupka iznosi 15.484.859,75 kuna, dok su Sporazumom o izvansudskoj nagodbi uređeni odnosi između novog vjerovnika, društva društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o., Grada Umaga, kao dužnika i društva SANING d.o.o. u stečaju, kao sudionika čija da je tražbina prema Gradu [adresa] prenesena radi naplate, i to na način da se Grad Umag obvezao novom vjerovniku, društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o. isplatiti na ime utvrđenog duga sveukupan iznos u visini od 10.952.076,28 kuna, uz točno utvrđenu dinamiku plaćanja, dok će iznos od 4.532.783,47 kuna vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. otpustiti/oprostiti dužniku Gradu Umagu. Preostali dio od 4.532.783,47 kn je sporan, jer tužitelj smatra da bi tuženik taj iznos mogao pokušati naplatiti od tužitelja, te traži utvrđenje da ne postoji pravo tuženika na naplatu navedenog iznosa.

27. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Rev-x 823/14-2 od 18. studenoga 2015., navodi da u situaciji kada tužba sadrži tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da su ispunjene obveze iz određenog pravnog posla jest tužba kojom se traži utvrđenje da neki pravni odnos postoji, jer da prema odredbi čl. 187. ZPP, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, pa znači i obrnuto, kada se traži da se utvrdi da ne postoji neki pravni odnos između stranaka, to može biti predmetom tužbenog zahtjeva.

28. Radi navedenog je ocijenjeno da se na temelju čl. 187. ZPP-a, radi o tužbi koja može biti predmetom raspravljanja pred sudom.

29. Prema navodima iz tužbe, tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu na utvrđenje da ne postoji pravni odnos vjerovničko-dužničkog karaktera između njega i tuženika utemeljen na presudi ovoga suda posl. br. P-2211/2011, odnosno, da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika SANING d.o.o. u stečaju na naplatu duga po toj istoj presudi, na temelju čl. 187. Zakona o parničnom postupku, jer da su Sporazumom o izvansudskoj nagodbi, od 14. rujna 2020., koji je zaključen između društva ADRIA COMMODITIES d.o.o., kao vjerovnika, Grada Umaga, kao dužnika i društva SANING d.o.o. u stečaju, kao sudionika, stranke utvrdile da na dan 1. srpnja 2020. dugovanje Grada Umaga prema SANING d.o.o. u stečaju, temeljem presude P- 2211/2011, odnosno prema posljednjem u nizu novom vjerovniku društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb iznosi 6.419.292,80 kuna na ime glavnice potraživanja, 220.685,93 kune na ime parničnog troška, 8.761.031,93 kune na ime zateznih kamata na glavnicu, te 83.849,09 kuna na ime zateznih kamata na parnični trošak, odnosno da ukupno dugovanje Grada Umaga na taj dan iznosi 15.484.859,75 kuna. Člankom 2. Sporazuma da je utanačeno da će Grad Umag novom vjerovniku ADRIA COMMODITIES d.o.o. isplatiti na ime utvrđenog duga sveukupan iznos u visini od 10.952.076,28 kuna, uz točno utvrđenu dinamiku plaćanja, dok će iznos od 4.532.783,47 kuna vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. otpustiti/oprostiti dužniku Gradu Umagu, te da je prava volja sudionika navedenog pravnog posla (Sporazuma o izvansudskoj nagodbi) bila da se vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. odrekne samo i isključivo dijela novčanog iznosa kojega je ovrhom ionako mogao naplatiti za svoj račun, ali istodobno bez da time na bilo koji način oštećuje stečajnog dužnika i ostale stečajne vjerovnike. Tim Sporazumom da je utanačena klauzula zaštite ostalih stečajnih vjerovnika i zaštite stečajnog dužnika u članku 5. toč. 2. Sporazuma, prema kojoj klauzuli isplatom iznosa od dogovorenih 10.952.076,28 kuna, dug SANING d.o.o. u stečaju prema ADRIA COMMODITIES d.o.o., se umanjuje u cjelokupnom iznosu od 15.484.859,75 kuna, kao da otpusta/oprosta duga nije ni bilo i da bi se u daljnjem tijeku stečajnog postupka trebalo smatrati i uzimati da je ADRIA COMMODITIES d.o.o. namiren u cijelosti za mogući iznos iz presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. od oko ukupno 15.484.859,75 kuna (dug na dan 1. srpnja 2020.), iako mu je realno/stvarno plaćeno od strane Grada Umaga „samo“ 10.952.076,28 kuna.

30. Tuženik smatra da je iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi sklopljenim između ADRIA COMMODITIES d.o.o. kao vjerovnika, Grada Umaga kao dužnika i društva SANING d.o.o. kao sudionika vidljivo da je radnju raspolaganja prenesenom tražbinom vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. izvršio isključivo u svoje ime a ne u ime tuženika odnosno društva SANING, a što da dokazuje i ovjerena izjava direktora ČR dostavljena u spis, iz koje proizlazi da je isti sklapanjem sporazuma radnju poduzeo u svoje ime a ne u ime tuženika. Temeljem odredbe čl. 189. st. 2. Ovršnog zakona prijenosom tražbine radi naplate ovrhovoditelj da nije ovlašten na teret ovršenika (ovdje tuženika) zaključiti nagodbu, ovršenikovu dužniku (ovdje tužitelju) oprostiti dug ili prenesenom tražbinom raspolagati, te ni s ovršenikovim dužnikom sklopiti ugovor da odluku o tražbini ako je ona sporna donese izabrani sud. Slijedom citirane odredbe jasno je vidljivo da ADRIA COMMODITIES d.o.o. kao ovrhovoditelj nije ovlašten poduzimati radnje koje su štetne za tražbinu i da eventualno

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

poduzete takve radnje ostaju bez učinka. Isto tako iz citirane odredbe da proizlazi da ADRIA COMMODITIES d.o.o. kao ovrhovoditelj sklapanjem predmetnog Sporazuma nije ovlašten raspolagati tražbinom, poduzimati radnje glede tražbine niti sklapati pravne poslove na teret ovršenika, a osobito da nije ovlašten otpustiti dug ovršenikovom dužniku (ovdje tužitelju), odgoditi mu plaćanje, osloboditi ga obveze plaćanja kamata niti na bilo koji način olakšati mu ispunjenje. Prijenosom tražbine radi naplate ta tražbina da nije prešla iz imovine ovršenika SANING d.o.o. u imovinu ovrhovoditelja ADRIA COMMODITIES d.o.o. tako da su sve raspoložbe, a osobito određenja iz čl. 2. t. 2. Sporazuma i druga određenja u pogledu eventualnog otpusta tražbine koju tuženik ima prema tužitelju nevaljane u cijelosti i da ne proizvode pravne učinke u odnosu na tuženika.

31. S obzirom da je između stranaka sporno je li se ADRIA COMMODITIES d.o.o. Sporazumom o izvansudskoj nagodbi od 14. rujna 2020., odrekao potraživanja iznos od 4.532.783,47 kuna, samo u svoje ime ili i u ime stečajnog dužnika, sud je izvršio uvid u navedeni Sporazum o izvansudskoj nagodbi, od 14. rujna 2020., koji je zaključen između društva ADRIA COMMODITIES d.o.o., kao vjerovnika, Grada Umaga, kao dužnika i društva SANING d.o.o. u stečaju, kao sudionika. U članku 1. Sporazuma, stranke su utvrdile da na dan 1. srpnja 2020. dugovanje Grada Umaga prema SANING d.o.o. u stečaju, temeljem presude P-2211/2011, odnosno prema posljednjem u nizu novom vjerovniku društvu ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb iznosi 6.419.292,80 kuna na ime glavnice potraživanja, 220.685,93 kune na ime parničnog troška, 8.761.031,93 kune na ime zateznih kamata na glavnicu, te 83.849,09 kuna na ime zateznih kamata na parnični trošak, odnosno da ukupno dugovanje Grada Umaga na taj dan iznosi 15.484.859,75 kuna. Člankom 2. Sporazuma da je utanačeno da će Grad Umag novom vjerovniku ADRIA COMMODITIES d.o.o. isplatiti na ime utvrđenog duga sveukupan iznos u visini od 10.952.076,28 kuna, uz točno utvrđenu dinamiku plaćanja, dok će iznos od 4.532.783,47 kuna vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. otpustiti/oprostiti dužniku Gradu Umagu, te da je prava volja sudionika navedenog pravnog posla (Sporazuma o izvansudskoj nagodbi) bila da se vjerovnik ADRIA COMMODITIES d.o.o. odrekne samo i isključivo dijela novčanog iznosa kojega je ovrhom ionako mogao naplatiti za svoj račun, ali istodobno bez da time na bilo koji način oštećuje stečajnog dužnika i ostale stečajne vjerovnike. Tim Sporazumom da je utanačena klauzula zaštite ostalih stečajnih vjerovnika i zaštite stečajnog dužnika u članku 5. toč. 2. Sporazuma, prema kojoj klauzuli isplatom iznosa od dogovorenih 10.952.076,28 kuna, dug SANING d.o.o. u stečaju prema ADRIA COMMODITIES d.o.o., se umanjuje u cjelokupnom iznosu od 15.484.859,75 kuna, kao da otpusta/oprosta duga nije ni bilo i da bi se u daljnjem tijeku stečajnog postupka trebalo smatrati i uzimati da je ADRIA COMMODITIES d.o.o. namiren u cijelosti za mogući iznos iz presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. P- 2211/2011 od 7. srpnja 2011. od oko ukupno 15.484.859,75 kuna (dug na dan 01.07.2020.), iako mu je realno/stvarno plaćeno od strane Grada Umaga „samo“ 10.952.076,28 kuna.

32. Iz izjave svjedoka ČR, zakonskog zastupnika društva ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb proizlazi da je potpisivanjem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 14. rujna 2020., društvo ADRIA COMMODITIES d.o.o., Zagreb otpustilo Gradu Umagu dug samo i isključivo u svoje ime, a ne i u ime stečajnog dužnika SANING d.o.o. stečaju, te da je on tom prilikom zastupao isključivo društvo ADRIA COMMODITIES d.o.o, i preuzeo je prava i obveze jedino i isključivo u ime društva ADRIA COMMODITIES d.o.o. Kao odgovorna osoba ADRIA COMMODITIES d.o.o. potvrdio je da društvo ADRIA COMMODITIES d.o.o. nema

- 1 0 -

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

nikakvih potraživanja prema Gradu Umagu iz ove pravne stvari dok je u odnosu na SANING d.o.o. u stečaju (sada stečajnu masu) stečajni vjerovnik drugog višeg isplatnog reda s nenamirenom utvrđenom tražbinom.

33. Sud je prihvatio izjavu svjedoka ČR, ocjenjujući da je ista dana istinito i uvjerljivo, te je u suglasju i s ispravama koje se nalaze u spisu.

34. Naime, iz javno dostupnih povijesnih izvadaka iz sudskog registra za društva ADRIA COMMODITIES d.o.o. Zagreb i SANING d.o.o. u stečaju je utvrđeno da je ČR direktor društva ADRIA COMMODITIES d.o.o. i da nikada nije bio osoba ovlaštena za zastupanje društva SANING d.o.o. niti je bio stečajni upravitelj društva SANING d.o.o. u stečaju, što znači da u ime društva SANING d.o.o. u stečaju nije mogao preuzimati nikakva prava niti obveze.

35. S obzirom da ČR nije mogao preuzimati nikakva prava niti obveze u ime društva SANING d.o.o. u stečaju nije se mogao odreći potraživanja u ime stečajnog dužnika SANING d.o.o. u stečaju, već samo u svoje ime, dakle u ime društva ADRIA COMMODITIES d.o.o., pa onda je i pitanje je li bilo valjano odricanje ČR u ime društva SANING d.o.o. u stečaju, bespredmetno. 36. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na utvrđenje da ne postoji građanskopravni odnos između Grada Umaga i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011., slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga, neosnovan.

37. Budući je neosnovan naprijed navedeni tužbeni zahtjev, neosnovan je i tužbeni zahtjev kojim se traži da se zabrani tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju da temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl. br. 18 P-2211/2011 od 7. srpnja 2011. poduzima bilo kakve pravne radnje sudske ili izvansudske naravi u svrhu ovršne naplate bilo kojeg novčanog iznosa u njoj sadržane tražbine prema tužitelju Gradu Umagu.

38. Tužitelj je postavio podredni, supsidijarni tužbeni zahtjev kojima je pod točkom I. zatražio utvrđenje da ne postoji građanskopravni odnos između Grada Umaga-Umago i Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju utemeljen na presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, posl.br. 18 P- 2211/2011 od 7. srpnja 2011., slijedom čega da ne postoji subjektivno obvezno pravo tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju na naplatu bilo kakvog novčanog iznosa po toj pravnoj osnovi od Grada Umaga, koji zahtjev je identičan kao i tužbeni zahtjev pod točkom I. tužbenog zahtjeva, te je neosnovan iz naprijed obrazloženih razloga.

39. Pod točkom II. podredno, supsidijarno postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelj je zatražio nalaganje tuženiku Stečajnoj masi iza trgovačkog društva SANING d.o.o. u stečaju isplatiti tužitelju novčani iznos naplaćen bez pravne osnove u visini od 1.200.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, počevši od dana naplate-prijenosa sa računa tužitelja, pa do isplate.

40. U pogledu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, iz njegovog sadržaja proizlazi da se radi ili o zahtjevu za naknadu štete ili o zahtjevu za stjecanje bez osnove, no iz činjeničnih navoda iz tužbe proizlazi da taj novčani iznos tuženik nije

- 1 1 -

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

naplatio od tužitelja, već da je taj zahtjev postavljen opreza radi, ukoliko bi tuženik pokušao od tužitelja naplatiti iznos od 1.200.000,00 eura.

Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: postojanje štetnika i oštećenika, štete, štetne radnje, uzročne veze između štete i štetne radnje te protupravnost (povreda neke pravne norme). Ako nema protupravnosti nema ni odgovornosti za štetu. Šteta može nastati zbog povrede ugovorne obveze ili zbog građanskog delikta (izvanugovorna šteta). Da bi se utvrdila nečija odgovornost za štetu potrebno je dokazati kumulativno postojanje općih pretpostavki koji se po Zakonu o obveznim odnosima razmatraju kod nastanka štete u kontekstu odgovornosti za naknadu štete, a to su subjekti obveznog odnosa, odgovornost za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. 41. Dakle, da bi postojala tuženikova odgovornost za naknadu štete u visini od 1.200.000,00 eura morale bi postojati opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, protupravnost štetne radnje, te uzročna veza između štetne radnje i štete.

42. Odredba čl. 1111. ZOO-a sadržava opće pravilo koje propisuje kada je riječ o stjecanju bez osnove, koja glasi: “(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

43. U obveznom pravu u pravilu imovina jedne osobe ili njezin dio prelazi u imovinu druge osobe na temelju pravnog posla, zakona ili odluke suda odnosno druge nadležne vlasti. Za valjanost prijelaza imovine potrebna je valjana pravna osnova stjecanja (titulus acquirendi) i pravno valjani način stjecanja (modus acquirendi). Međutim, kad jedna osoba stekne imovinu na račun druge bez pravne osnove ili na temelju pravne osnove koja je poslije otpala, takvo stjecanje bez pravne osnove pravni poredak ne priznaje i nastaje izvanugovorni obvezni odnos između stjecatelja i osiromašenoga. I u slučaju da jedna osoba dođe do neke stvari ili joj je nešto učinjeno u njezinu korist, na temelju pravno valjanog načina stjecanja, ali joj nedostaje valjani pravni naslov za to stjecanje (npr. druga strana je nešto dala u zabludi, misleći da je to bila dužna, a u stvari to nije bila), opet se radi o stjecanju bez osnove, jer je jedna strana svoju imovinu povećala na štetu druge strane, premda na zakonit način, ali bez valjane pravne osnove.

44. Dakle, kada jedna osoba stekne imovinu na račun druge, bez pravne osnove ili na temelju pravne osnove koja je poslije otpala, takvo stjecanje bez pravne osnove pravni poredak ne priznaje i nastaje izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove između stjecatelja i osiromašenoga.

45. Kako iz samog činjeničnog opisa tužbe, sam tužitelj navodi na tuženik nije naplatio nikakav iznos od tužitelja, u ovom trenutku nema niti jednog od zakonskih elemenata na temelju kojih bi tužitelj mogao tražiti povrat novčanog iznosa od tuženika, niti po osnovi naknade štete, niti po osnovi stjecanja bez osnove. Uz to, tužitelj ničime ne obrazlaže visinu postavljenog novčanog iznosa, već navodi da radi sprječavanja tuženika da pričini tužitelju ogromnu materijalnu štetu naplatom iznosa koji bez obračuna kamata iznosi gotovo 700.000,00 eura, potražuje iznos od 1.200.000,00

- 1 2 -

P -

2 9 4 /

2 0 2

3 -

2 4

eura, pa se ni na koji način ne može utvrditi visina iznosa kojega tužitelja potražuje, na koje okolnosti nije predložio niti nikakve dokaze.

46. Radi svega ranije navedenog je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, kako je to odlučeno u izreci presude.

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP.

48. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova postupka na vrijednost predmeta spora od 1.327,00 EUR.

49. Na ime troškova postupka tuženiku su priznati troškovi za pristup ročištima od 20. studenog 2024. i 15. siječnja 2025. u iznosu od po 150,00 EUR, odnosno ukupno 300,00 EUR, na temelju Tbr. 9.1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023). Kako u punomoćnica tuženika nije prilikom potraživanja troškova navela je li u sustavu PDV-a, isti joj nije dodijeljen. 50. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak preko iznosa koji mu pripada sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.327,00 EUR (za svaku radnju 150,00 EUR) odnosno iznos od 27.668,00 EUR. Trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu po određenju sud, tuženiku nije priznat, jer nije zatražen u određenom iznosu, na temelju čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Pazinu 20. veljače 2025.

Sudac

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.