REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-278/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Gondola Nova d.o.o. iz Zagreba, Pere Kvržice 16, OIB 09811324047, zastupanog po Tihomiru Houški, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 21. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je nezakonit izvanredni otkaz Ugovora o radu od 1. lipnja 2023. tužitelju DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. siječnja 2024. tuženika GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047.

II./ Utvrđuje se da je dana 4. ožujka 2024. raskinut radni odnos tužitelja DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047.

III./ Nalaže se tuženiku GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047, da isplati tužitelju DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- bruto plaću za veljaču 2024. u iznosu od 653,15 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate, te

- bruto plaću za ožujak u iznosu od 162,94 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 15. travnja 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047, da isplati tužitelju DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.520,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047, isplati iznos od 841,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2024. do isplate, kao i zatezne kamata na iznos od 2.520,00 EUR za razdoblje od 4. ožujka 2024. do 19. veljače 2025.

VI./ Nalaže se tuženiku GONDOLA NOVA d.o.o., Pere Kvržice 16, Zagreb, OIB: 09811324047, da naknadi tužitelju DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.312,50 sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu od 1. lipnja 2023. na temelju kojeg je obavljao poslove prodaje na radnom mjestu: prodavač, u poslovnici „MOBY SHOP SMILEY“ na adresi u [adresa]. Tuženik je tužitelju nezakonito otkazao Ugovor o radu odlukom koju je tužitelj zaprimio 27. siječnja 2024. putem pošte. Tuženik je u predmetnoj Odluci o izvanrednom otkazu naveo kako se Ugovor otkazuje jer je radnik počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa, dana 5. siječnja 2024. kad je na radnom mjestu bio „pod utjecajem alkohola“ te da je „odlazio s radnog mjesta“, kao i da se tužitelj prema poslu odnosi „nemarno i da nije u stanju izvršavati svoje radne obveze“. Tužitelj je dana 6. veljače 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženiku uručen 8. veljače 2024., kako to proizlazi iz dostavnice. Tuženik se na Zahtjev nije očitovao. Tužitelj osporava istinitost tvrdnji iz predmetne Odluke. Točno je da je tužitelj navedenog dana više puta otišao s radnog mjesta iz razloga što je s poslovnim korisnikom na lokaciji pored potpisivao ugovor o aktivaciji usluge, s čime je tuženik bio upoznat. Razlog izlazaka nekoliko puta leži upravo u tome što su korisniku dolazili klijenti zbog čega se potpisivanje nije moglo voditi kontinuirano, kao što su drugi korisnici dolazili i ovdje tužitelju. Stoga navodi da je tužitelj „do 16,20 sati nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta“ u opisanoj situaciji, ne mogu biti opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. Nadalje, tužitelj navedenog dana nije bio pod utjecajem alkohola. Kad poslodavac tvrdi da se radnik nalazio pod utjecajem alkohola, takvu je činjenicu potrebno je potkrijepiti i dokazati, kako to predviđa Zakon o zaštiti na radu: poslodavac je obvezan pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrsta testa ili aparata, način bilježenja i potvrđivanja rezultata, postupanje u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri) i učinkovito provoditi utvrđeni postupak, te se: provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom (članak 58. i 59. navedenog Zakona). Također je Pravilnikom o postupku utvrđivanja alkoholiziranosti radnika predviđen postupak provođenja alkotestiranja, tko mora biti nazočan alkotestiranju, kao i da se isto obavlja u nazočnosti neposrednog rukovoditelja ili osobe koja ga zamjenjuje u odsutnosti te povjerenika radnika zaštite na radu. Tuženik navedene odredbe nije poštivao. A upravo bi takvo nezakonito postupanje (suprotno citiranim odredbama) omogućilo poslodavcima da otkazuju ugovore o radu zbog navodne alkoholiziranosti i da takvo što dokazuju pukim vlastitim iskazivanjem, što je nedopustivo. Tužitelj je svoju spremnost na dokazivanje nealkoholiziranosti pokazao upravo pozivanjem policije na mjesto događaja. Kako policijski službenici nisu proveli alkotestiranje tužitelja, a niti zakonskog zastupnika tuženika, te kao što alkotestiranje nije proveo niti sami tuženik, to isti nije imao razloga predmetni Ugovor o radu otkazati zbog „alkoholiziranosti radnika koji nije bio u stanju izvršavati usluge prodaje“ jer takve tvrdnje nemaju uporišta u stvarnom stanju. Treba reći da čak i da se koji od radnika nalazi u alkoholiziranom stanju, isto nije razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu. Alkoholizirano stanje može predstavljati tešku povredu radne obveze tek ako takvo stanje onemogućuje radnika u izvršavanju svojih radnih obveza ili ako se u takvom stanju radnik nedolično ponaša. Zaključno, netočno je i da je tužitelj uslijed udaljavanja s radnog mjesta od strane zakonskog zastupnika poslodavca, povišenim tonom izgovorio: „E sad ćete vidjeti, sad ćete najebati!“ kako to stoji u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu jer i prema iskazu samog zakonskog zastupnika poslodavca iz policijskog zapisnika (koji zapisnik je sačinjen povodom takvog postupanja poslodavca, a na poziv tužitelja) proizlazi da je tužitelj izgovorio: „Ne idem van, nemaš me pravo tjerati“, bez sadržavanja neprimjerenih riječi ili bez kakvog neprimjerenog ophođenja prema bilo kome. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 14.3.2024. zahtijeva da sud utvrdi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 19. siječnja 2024., da odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 4. ožujka 2024., te da tuženik tužitelju isplati na ime bruto plaće za veljaču 2024. u iznosu 653,15 EUR, na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 2.520,00 EUR i na ime otpremnine iznos od 841,83 EUR, te parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj u potpunosti paušalno navodi kako je navedenog dana više puta otišao s radnog mjesta iz razloga što je s poslovnim korisnikom na lokaciji pored potpisivao ugovor o aktivaciji usluge, s čime je tuženik bio upoznat. Niti je zastupnik tuženika s takvom informacijom bio upoznat, niti bi na navedeno pristao. Naime, tuženik je ovlašteno prodajno mjesto Telemacha na adresi [adresa], u kojoj je do 19.01.2024.g. bilo zaposleno dvoje radnika prodavača, tužitelj i VC. Poslovnica ima radno vrijeme od 9 do 19 sati, a spornog dana je u smjeni od 9 do 17 sati bila VC, tužitelj od 11-19 sati, a zastupnik tuženika EC „leteći.“ Spornog dana, tužitelj je tijekom svoje smjene, koja je dakle počela u 11 sati, a trebala je završiti u 19 sati, pod krinkom različitih izlika, do 16.20 sati nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta. Tužitelj navodi kako je izlazio radi sklapanja ugovora o aktivaciji usluge. Obzirom se tuženik kao poslovnica upravo i bavi sklapanjem ugovora o aktivaciji usluga s korisnicima, životno je nelogično da bi zaposlenik takve poslovnice trebao izlaziti s mjesta rada radi obavljanja vrste posla koja je predviđena upravo za to mjesto rada. Stoga, kako je zastupnik tuženika više puta toga dana provjeravao videonadzor trgovine, na kojem nije pronašao tužitelja, istom je slao poruke gdje se nalazi i zašto nije na radnom mjestu. U konačnici, tvrdnje o navodnom sklapanju ugovora tužitelj niti ne potkrepljuje dokumentacijom, imenom nesuđenog poslovnog korisnika, niti predlaganjem njegova ispitivanja kao dokaz, a zato što isti ne postoji. Tužitelj opravdava svojih suludih 15 izlazaka iz poslovnice paušalnim navodima, prikrivajući pravu istinu kako je s radnog mjesta izlazio intoksicirati se u lokalni ugostiteljski objekt. Po pitanju alkoholiziranosti tužitelja, tuženik ističe kako je njegova alkoholiziranost spornog dana bila samo kulminacija njegovog višemjesečnog opijanja tijekom radnog vremena po lokalnim ugostiteljskim objektima, a čemu mogu posvjedočiti vlasnici okolnih lokala. Tako je dana 29.10.2022. kada je zastupnik tuženika bio na službenom putu, a tužitelj trebao otvoriti poslovnicu i raditi smjenu počevši od 8 sati, tužiteljeva majka kontaktirala je zastupnika tuženika kako isti neće moći isto napraviti. Naime, tužitelj je tog jutra skrivio prometnu nesreću na jednom od najprometnijih raskrižja u Zagrebu, a što je objavljeno na stranicama Policijske uprave zagrebačka: „Najveća zabilježene koncentracije alkohola kod vozača i vozačica su: U subotu, 29. listopada oko 5.28 sati, 23-godišnjak je pod utjecajem alkohola (2.43 g/kg) upravljao osobnim automobilom zagrebačkih registarskih oznaka, a kretao se Selskom cestom u smjeru istoka. Dolaskom do raskrižja s Jadranskim mostom, skretao je udesno prema zapadnom kolniku Jadranskog mosta te nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste te je izgubio nadzor nad vozilom i sletio izvan kolnika te naletio na semafor. Osumnjičeni 23-godišnjak je isključen iz prometa te mu je oduzeta vozačka dozvola na rok od 12 sati.“ Dana 06.02.2023. tužitelj ponovno nije otvorio poslovnicu. Nakon poziva s majkom, zastupnik tuženika je doznao kako se zbog alkoholiziranosti ne može dići iz kreveta. Dana 22.03.2023. tužitelj se ponovno zbog alkoholiziranosti nije pojavio na radnom mjestu u 10 sati. Na posao je došao oko 13 sati, nakon što ga je njegova majka „uspjela probuditi iz par pokušaja“ u 12.51 sati. Dana 29.08.2023. zastupnik tuženika je bio na putu, pa je poučen ranijim iskustvom, pojačano pratio video-nadzor na kojem je vidio tužiteljev učestali izlazak iz poslovnice. Telefonskim razgovorom s tužiteljem, zastupnik tuženika nesporno je utvrdio kako je tužitelj ponovno pijan. Kontaktiravši vlasnicu lokalnog ugostiteljskog objekta „Baza“, doznao je kako tužitelj od ranog jutra konzumira alkohol tijekom radnog vremena. Stoga, niti je tužiteljev navod istinit, niti je obavijest VII. PP Zagreb od 31.01.2024. stvarni opis situacije koja se odvila u poslovnici dana 05.01.2024.g. Kao što je već navedeno, tužitelj je dakle, tijekom svoje smjene, koja je počela u 11 sati, a trebala je završiti u 19 sati, pod krinkom različitih izlika, do 16.20 sati nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta. Pri povratku u poslovnicu u 16.20 sati, zastupnik tuženika je ustanovio kako se tužitelj nalazi u tolikom stupnju alkoholiziranog stanja da gotovo da ne može pričati niti samostalno stajati. Kako je tuženik poslovnica koja se bavi prodajom telekomunikacijskih usluga i uređaja te sklapa ugovore s korisnicima za mobilnu i fiksnu telefoniju, internet i televizijske pakete, pružajući stručnu podršku i savjetovanje vezano uz odabir usluga i tarifa, tužitelj je u svojstvu radnika bio potpuno beskoristan. Prodavač na takvom radnom mjestu trebao bi imati detaljno znanje o ponudi usluga i proizvoda Telemacha, sa sposobnošću koncentracije i jasnom prezentacijom informacija o uslugama i proizvodima. Štoviše, nužne su izvrsne komunikacijske vještine kako bi aktivno slušao korisnike, postavljao relevantna pitanja te na temelju toga pružao personalizirano savjetovanje. Ne samo da je nesporno kako u takvom stanju nije mogao sklapati ugovor o aktivaciji usluge s potencijalnim klijentom, već je nanosio direktnu štetu ugledu poslovnice. Stoga, kako tuženik drži do ugleda svog poslovanja, zastupnik tuženika nije htio da mušterije zateknu takvog prodavača, stoga mu je otvorio i pridržao vrata, zamolio ga da ode kući, a što je isti odbio, u više navrata. Vidjevši da ima posla s potpuno alkoholiziranom osobom smanjene ubrojivosti, radi izbjegavanja još većeg incidenta s mušterijama poslovnice koje bi došle u kontakt s alkoholiziranim radnikom, otvorio je vrata, pridržao mu jaknu te otklonio tužitelja do vrata i za njim zatvorio vrata. Tužitelj, sada već potpuno rastrojen i uzrujan, doviknuo mu je „E sad ćete vidjeti, sad ćete najebati!“ i pozvao policiju. Zastupnik tuženika mu nije doviknuo ništa natrag, već je smireno čekao policiju s drugom djelatnicom. Iako su policijski službenici pri dolasku također uočili i komentirali kako je tužitelj vidno alkoholiziran, zastupnik tuženika je očekivao kako će pritom izvršiti alkotestiranje, međutim, a kako je zastupnik tuženika naknadno saznao, tužitelj je uspio uvjeriti policijske službenike kako zaudara po alkoholu budući je „od šoka i stresa“ pošao „popiti koju da se smiri“ dok je čekao policiju. Da navedeno u potpunosti nije istina, dokazuju i vlastiti navodi tužitelja s ročišta pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, posl.br. Pp-1251/24 od 18.03.2024. kada je tužitelj na direktno pitanje braniteljice zastupnika tuženika naveo: „nakon što sam izguran iz prodavaonice čekao sam u prolazu do prodavaonice nekih 15 minuta dolazak policije koju sam pozvao.“ Dakle, nesporno je kako je tužitelj bio alkoholiziran na radnom mjestu temeljem ranijeg unosa alkoholnog pića tijekom čitavog radnog vremena. Štoviše, to je zastupniku tuženika i potvrdila radnica VC, koja je spornog dana radila dio smjene s tužiteljem. U pogledu navoda tužitelja o navodnom kršenju odredbi Zakona o zaštiti na radu, odnosno, Pravilnika o postupku utvrđivanja alkoholiziranosti radnika, tuženik ističe kako navedene odredbe, upravo kako ih i citira tužitelj, nameću obvezu poslodavcu da donese interni akt tj. pisani pravilnik o načinu utvrđenja stupnja alkoholiziranosti. Da je tome tako, dokazuje i Mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 01.07.2020. koje navodi: „Navedeni postupak provjere poslodavac uređuje Pravilnikom ili drugim aktom (u pisanom obliku), a budući da način osposobljavanja nije propisan, poslodavac sam određuje na koji će način biti osposobljene osobe koje će vršiti provjeru te način bilježenja i potvrđivanja rezultata kao i postupanje u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri.“ Dakle, tuženikova greška kao poslodavca ogleda se isključivo u tome što nije donio propisani pisani pravilnik, a ne što po istom nije postupio. Štoviše, kakvoj je provjeri tuženik trebao pristupiti kad iste nije niti propisao!? Opisanim propustom tuženik podliježe eventualno prekršajnoj odgovornosti, ali nikako ne otvara mogućnost radniku da bez posljedica može biti alkoholiziran na radnom mjestu. Navedeno bi zasigurno bilo u čistoj suprotnosti s intencijom zakonodavca, čiji je cilj bio usmjeren koliko na zaštitu radnika, toliko i na osiguranje kvalitetne usluge i poštivanje zakonskih propisa u poslovanju. Slijedom navedenog, ističe kako je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19.01.2024. u potpunosti osnovana i pravilna, te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19.1.2024. (list 5-6 spisa), Potvrdu HZMO-a o prestanku osiguranja (list 7 spisa), Obavijest VII. PP Zagreb od 31.1.2024. (list 8 spisa), Prekršajni nalog od 5.1.2024. (list 9 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 6.2.2024. s potvrdom o primitku (list 10-11 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4.3.2024. (list 16-19 spisa), platne liste (list 20 i 24-26 spisa), Elektronički zapis HZMO-a od 11.3.2024. (list 27-31 spisa), whatsapp poruke (list 39-43 spisa), vijest sa stranice Policije uprave zagrebačke od 31.10.2022. (list 44 spisa) , Zapisnik Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp- 1251/24 od 18.3.2024. (list 45-48 spisa), saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika EC (list 54-56 spisa), te svjedoci ĐC, KC i NC (list 67-69 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Na ročištu 21.1.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih neprovedenih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.6.2023. na radnom mjestu prodavač,

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19.1.2024. tužitelju otkazao ugovor o radu,

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu, te - nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

8. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19.1.2024. proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa, zbog čega uz uvažavanje svih okolnost i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. U obrazloženju se navodi da je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, na način da je dana 05.01.2024. na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola. Naime, D je tijekom svoje smjene, koja je počela u 11 sati, a trebala je završiti u 19 sati, pod krinkom različitih izlika, do 16.20 sati nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta. Pri povratku u poslovnicu u 16.20 sati, D je bio u tolikom stupnju alkoholiziranog stanja da ga je Poslodavac bio primoran poslati kući, a što je isti odbio u više navrata. Potom je Poslodavac, radi izbjegavanja još većeg incidenta s mušterijama poslovnice koje bi došle u kontakt s alkoholiziranim Radnikom, otvorio vrata, pridržao mu jaknu te otklonio svog alkoholiziranog radnika do vrata i za njim zatvorio vrata, na što mu je D doviknuo „E sad čete vidjeti, sad čete najebati!” i pozvao policiju. Po dolasku policije, D je alkotestiran, a Poslodavcu i Radniku je izdan prekršajni nalog zbog narušavanja javnog reda i mira. Iz navedenog postupanja proizlazi da se Radnik prema poslu odnosi nemarno, a prema Poslodavcu hostilno. Obzirom alkoholizirani radnik nije u sposobnosti izvršavati usluge prodaje, povećava rizik od nezgode na radu i oštećenja opreme i materijala, kao i ugleda poslovanja, Poslodavac se ne može osloniti na Radníka radi izvršavanja obveza iz radnog odnosa. Budući da zbog navedene osobito teške povrede iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa nije moguć, ugovor o radu radniku se otkazuje bez otkaznog roka. Ugovor o radu Poslodavac Radniku otkazuje poštujući rok iz članka 1 16. stavak 2. Zakona o radu. O namjeravanoj odluci o otkazu radničko vijeće ni sindikat nije se očitovalo, jer ono kod Poslodavca nije utemeljeno. Poslodavac nije dužan prije izvanrednog otkazivanja omogućiti Radniku da iznese svoju obranu ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini, a koje okolnosti su se ovdje ostvarile, jer iz prirode povrede proizlazi kako se iznošenjem obrane, namjera Poslodavca da izvanredno otkaže ugovor o radu ne bi promijenila. Sukladno odredbi članka 116. Zakona o radu, u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu Radnik nema pravo na otkazni rok. Prema odredbi članka 126. stavak 2. Zakona o radu, kada je odluka o izvanrednom otkazu uvjetovana ponašanjem Radnika, Radnik nema pravo na otpremninu.

9. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je radio kod tuženika kao prodavač te je dana 05.01.2024., a to je bio petak, više puta izlazio s posla radi sklapanja ugovora sa strankom tj. vlasnikom obližnjeg kafića, a što je dogovarao za Telemah koji je tuženikov partner, te to spada u opis njegovog posla. Vlasnika kafića je tražio OIB firme, te se je vratio na radno mjesto radi provjere podataka u sustavu, te je utvrdio da je firma u blokadi pa se je vratio, te mu je on dao neke druge OIB-e firmi pa se je ponovno vratio na posao i provjerio te je utvrdio da jedna firma nije pod ovrhom pa je sve u redu te se je vratio u obližnji kafić te je sa vlasnikom nazdravio i popio jednu rakiju, a to je bilo možda oko 12 sati, te se je vratio na posao i u sustavu je vidio da je taj vlasnik u blokadi pa opet ugovor nije mogao biti realiziran, a nije znao da će to biti zapreka za sklapanje ugovora sa firmom. Nakon toga mu je zz tuženika slao poruke putem Whatsappa sa pitanjem gdje je bio, te mu je odgovorio da je sklapao ugovor, a negdje oko 16 sati do njega je došao zz tuženika te mu je rekao da pokupi stvari i otiđe kući, te ga je više puta pitao zašto, a on mu nije odgovorio već je nasrnuo na njega te ga je gurnuo tako da su pali na printer i na pod te ga je izbacio van. Ispred ureda je zvao policiju koja je došla radi remećenja javnog reda i mira te ga je policija pitala da li pristaje na alkotestiranje te je rekao da može i pitao je da li će testirati i poslodavca te je policajac otišao do zz tuženika te se nakon toga vratio i rekao da nema potrebe za alkotestiranjem. Inače nikada nije bio problem radi njegovog izbivanja s posla zbog poslovnih razloga. Često je znao izlaziti van sa zz tuženika u obližnji kafić gdje su znali nazdraviti. Spornog dana se vraćao oko 4 puta na posao radi provjeravanja OIB-a za razne firme. Prije je radio kao prodavač 3 godine i nije imao slučaj da je sklapao ugovor sa firmom i da je vlasnik kao privatna osoba bio blokiran, a ovo je bila prva situacija da je osoba vlasnik 5 firmi. Tijekom ove tri godine, barem 10 puta je sklapao ugovore van poslovnice. Ne sjeća se imena vlasnika kafića, ali se sjeća da je firma bila KIDDO – ING ili tako nešto. Policiju je čekao izvan poslovnice i dok ju je čekao, otišao je ponovno u kafić, te je ponovno nešto popio jer je bio pod stresom.

10. Zakonski zastupnik tuženika EC je izjavio da je spornog dan imao dosta obaveza te je morao ići po kćer na aerodrom oko 13 sati, a u uredu su ostala 2 radnika i to tužitelj i još jedna radnica. Kako je tužitelj radio već 2-3 godine, znao je da ga mora pratiti i nadzirati. Smjena je bila od 11 do 19 sati. Kada je otišao, preko video nadzora je primijetio da tužitelja nema u uredu te da dođe i ponovno odlazi pa ga je zvao na telefon ali se nije javljao, te mu je poslao poruku i on mu je odgovorio da sklapa ugovor. Oko 16 sati je došao u ured i tužitelja pitao što se događa, a vidio je da se tužitelju petlja jezik, da je pijan i da ima zadah te mu je rekao da može ići kući. Tužitelj mu je rekao da neće ići kući te ga je pitao zašto bi išao, a on mu je rekao da samo neka ide i da će razgovarati u ponedjeljak, a tužitelj se stalno protivio i govorio da neće ići doma, tako da ga je na kraju izgurao van iz ureda. Nakon toga je došla policija te je tužitelj bio vani, a on i kolegica u uredu, te je policija ulazila unutra kod njih i uzimala izjave te je izlazila van i uzimala izjave od tužitelja te je pretpostavio da će tužitelja alkotestirati, ali to nisu učinili. Policija ga je pitala što se dogodilo, te je rekao da je tužitelj pijan na poslu te je policajac rekao da to vidi. U prekršajnom postupku je oslobođen optužbe da je tužitelja napao. Nije uobičajeno da se ugovor sklapa van poslovnice, te se to fizički treba napraviti u poslovnici. Koliko zna, pregovori za ugovore se nisu obavljali vani jer im je potreban sustav kojeg imaju u uredu. Toga dana nije bilo nekih problema koje bi tužitelj radio kolegici ili nekim strankama, ali je kolegica bila nova pa joj je smetalo da tužitelja nema te da ga ne može pitati. Sa tužiteljem inače nije izbivao iz poslovnice odnosno to je bilo izvan radnog vremena. Toga dana nije bio pod utjecajem alkohola.

11. Svjedok NC je izjavila da radi kod tuženika kao prodavač, te je radila sa tužiteljem oko 2 mjeseca. Spornog dana su imali redovnu smjenu od 9-17 sati, te je bilo uobičajeno da tužitelj svako malo izlazi van na wc, pušiti i u kafić, te joj se na prvu nije činilo ništa čudno, a onda kada je počeo više pričati, primijetila je da mu se jezik petlja. Kada je došao šef, on je zvao tužitelja da dođe u drugu prostoriju, ali on nije htio, pa je šef došao do njega i tražio ga da napusti radno mjesto jer je vidno pijan, te mu je rekao da ide na triježnjenje, a tužitelj to nije htio, pa je došlo do svađe između njih dvoje, te je nakon toga tužitelj pozvao policiju. Šef je izbacio tužiteljeve stvari van kao i tužitelja, te mu je uzeo ključeve lokala, te je došla policija i od svih uzela izjave. Kod tuženika nije uobičajeno izlaziti van radi sklapanja ugovora, te ona to ne radi. Tužitelj je sa vlasnikom kafića dogovarao sklapanje ugovora, ali je isti na kraju došao do njih i sklopio ugovor, ali se ne sjeća da li je to bilo spornog dana. U tužiteljevom dahu je osjetila alkohol toga dana.

12. Svjedok KC je izjavila da je tužitelj znao dolaziti kod nje u kafić pored tuženika, te je znao dolaziti prije posla, nakon posla i tijekom posla, te je znao naručiti kavu i nešto kratko žestoko. Spornog dana kada je došla policija, tužitelj je bio kod nje u kafiću prije posla, te je pio kavu i Pelinkovac, te negdje oko 14 sati kada je pio Travaricu. Gospodin EC kod nje niti taj dan niti inače nije konzumirao alkohol. Tužitelja je tog spornog dana vidjela u lokalu 3-4 puta, ali je ona izlazila van. Tužitelj je toga dana kao i inače ujutro bio koliko toliko u redu, a tijekom dana bi počeo "frfljati".

13. Svjedok ĐC je izjavio da ima lokal pokraj tuženika, te se sjeća da je jedan dan negdje u siječnju 2024. prolazio po cesti, te je ispred tuženikovog prostora vidio neku "halabuku" i policiju, te je ušao unutra i pitao V da li je sve u redu i da li što treba, te mu je on rekao da je sve u redu i da će policija riješiti, te mu je rekao da je mali došao pijan na posao. Tužitelja je vidio to jutro kao i inače ujutro u kafiću Baza od Ivanke, te se ne sjeća što je on pio, a nekada ga je znao vidjeti da ujutro popije nešto kratko. On nije vidio tužitelja da sa EC dolazi nešto piti u kafić.

14. Sud je analizirao iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, prvenstveno, dovodeći ih u vezu sa razlozima otkazivanja koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu.

15. Iz pobijane odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je glavni razlog otkazivanja to što je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je dana 05.01.2024. na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola, te je pri povratku zz tuženika u poslovnicu u 16.20 sati, bio u tolikom stupnju alkoholiziranog stanja da ga je poslodavac bio primoran poslati kući, što je isti odbio u više navrata pa je poslodavac, radi izbjegavanja još većeg incidenta s mušterijama koje bi došle u kontakt s alkoholiziranim radnikom, otvorio vrata, pridržao mu jaknu te otklonio svog alkoholiziranog radnika do vrata i za njim zatvorio vrata, na što mu je tužitelj doviknuo „E sad čete vidjeti, sad čete najebati!” i pozvao policiju. Također se navodi da alkoholizirani radnik nije u sposobnosti izvršavati usluge prodaje, povećava rizik od nezgode na radu i oštećenja opreme i materijala, kao i ugleda poslovanja.

16. Prema čl. 58. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola, a smatrat će se da je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja. Prema čl. 59. st. 1. ZZR provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja se alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom.

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-101/2023-2 održane 27. veljače 2023. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „alkoholiziranost radnika poslodavac mora utvrđivati prikladnim mjerama na način propisan odredbama Zakona o zaštiti na radu, osim u slučaju kada činjenica alkoholiziranosti među strankama nije sporna jer je radnik u mjerodavno vrijeme sam priznao svoju alkoholiziranost zbog koje, s obzirom na stanje u kojem je bio, objektivno nije mogao obavljati poslove i radne zadatke na svom radnom mjestu.“

18. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije postupio sukladno čl. 59. st. 1. ZZR budući tuženik nije izvršio provjeru je li tužitelj pod utjecajem alkohola alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da niti tuženik, a niti policija nisu izvršili provjeru je li tužitelj pod utjecajem alkohola na način kako to propisuje čl. 59. st. 1. ZZR. Također, tužitelj nije priznao svoju alkoholiziranost zbog koje objektivno ne bi mogao obavljati poslove i radne zadatke na svom radnom mjestu

19. Iz iskaza zz tuženika i svjedokinje NC proizlazi da se tužitelju petljao jezik i da ima zadah po alkoholu. Međutim, kako se sukladno čl. 59. st. 1. ZZR i prema opsežnoj sudskoj praksi alkoholiziranost radnika (i stupanj alkoholiziranosti) utvrđuje alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom, a što tuženik nije učinio, a po ocjeni ovog suda, alkoholiziranost radnika se ne može utvrđivati i dokazivati subjektivnim pukim opažanjem drugih osoba, to ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj dana 05.01.2024. na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola. Tužitelj je izjavio da je toga dana sa strankom sa kojom je sklopio ugovor nazdravio i popio jednu rakiju negdje oko 12 sati, međutim, po ocjeni ovog suda, to ne znači da je tužitelj u 16,20 sati kada je zz tuženika zaključio da je tužitelj u alkoholiziranom stanju) doista bio u alkoholiziranom stanju odnosno da je bio u tolikom stupnju alkoholiziranog stanja da ga je poslodavac bio primoran poslati kući, kako se to navodi u odluci o otkazu.

20. Tuženik je dostavio poruke i izvješća policije sa internetske stranice iz kojih proizlazi da je tužitelj u nekom ranijem razdoblju bio pod utjecajem alkohola, međutim, činjenica da je tužitelj nekada prije spornog dana 05.01.2024. bio pod utjecajem alkohola, doista nema nikakvog utjecaja na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu, jer u ovom postupku sud ispituje isključivo postojanje i opravdanost onih otkaznih razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu. Zbog toga sud nije cijenio iskaze svjedoka ĐC i KC u dijelu u kojem su oni iskazivali o tome kada je tužitelj obično dolazio u kafić i što je obično pio. Međutim, sud nije prihvatio niti iskaz svjedokinje KC, vlasnice obližnjeg kafića, u dijelu da je spornog dana kada je došla policija, tužitelj bio kod nje u kafiću prije posla, te je pio kavu i pelinkovac, te negdje oko 14 sati kada je pio travaricu, jer nije ni životno ni logično da bi se ista uz druge brojene gosta kafića, točno sjećala što je i kada tužitelj pio u kafiću.

21. Dakle, tuženik nije na prikladan, objektivan i nedvojben način utvrdio da je tužitelj spornog dana bio pod utjecajem alkohola, a niti je to tijekom ovog postupka dokazao, a također, iz niti jednog dokaza izvedenog tijekom postupka, ne proizlazi da je postojala opasnost da ne dođe do incidenta s mušterijama poslovnice koje bi došle u kontakt s alkoholiziranim radnikom, da tužitelj nije bio sposoban izvršavati usluge prodaje ili da je zbog toga postojao povećan rizik od nezgode na radu i oštećenja opreme i materijala, kao i ugleda poslovanja, već naprotiv iz iskaza zz tuženika proizlazi da toga dana nije bilo nekih problema koje bi tužitelj radio kolegici ili strankama.

22. Ocjenom iskaza tužitelja i zz tuženika ovaj sud je utvrdio da je zz tuženika nakon povratka u ured oko 16,20 sati tužitelja tražio da ode kući, iako isti nije na prikladan i nedvojben način sukladno čl. 59. st. 1. ZZR utvrdio da je tužitelj u alkoholiziranom stanju, a što je tužitelj odbijao (otići kući), pa je između njih došlo do prepirke i naguravanja, te je na kraju zz tuženika tužitelja sa njegovim stvarima izgurao van iz ureda, a iz provedenih dokaza, pa čak niti iz iskaza zz tuženika ne proizlazi da je tužitelj tada doviknuo „E sad čete vidjeti, sad čete najebati!”, ali je ovaj sud utvrdio da je tužitelj nakon toga zvao policiju koja je i došla na mjesto događaja te je od tužitelja i zz tuženika uzela izjave i protiv istih je podnijela prekršajnu prijavu zbog povrede javnog rada i mira.

23. Nadalje, u pobijanoj odluci o otkazu se navodi da je tužitelj od početka smjene u 11 sati do 16.20 sati pod krinkom različitih izlika, nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta.

24. Međutim, ovaj sud smatra da su navodi tuženika iz pobijane odluke o otkazu u dijelu da je tužitelj nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta, potpuno paušalni i neodređeni, budući se uopće ne navodi točan broj izlazaka, niti vrijeme izlaska i povratka u ured tj. vrijeme izbivanja, a također se navodi da je tužitelj izlazio pod krinkom različitih izlika, ali se u otkazu uopće ne navode koje su to različite izlike.

25. Sud je prihvatio kao istiniti iskaz tužitelja da je toga dana oko četiri puta izlazio iz ureda radi pregovora oko sklapanja ugovora sa strankom koja je vlasnik obližnjeg kafića te se je vraćao u ured radi provjere OIB-a za razne firme, što spada u opis njegovog posla, te je i inače tijekom tri godine barem 10 puta sklapao ugovore van poslovnice, te inače nikada nije bio problem radi njegovog izbivanja s posla zbog poslovnih razloga. Naime, sud je isti prihvatio budući je jasan i logičan, a tuženik niti u otkazu, a niti tijekom postupka nije ničim dokazao suprotno odnosno da je tužitelj "pod krinkom različitih izlika, nakratko istupio iz poslovnice gotovo 15 puta". Naime, niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom postupka, pa čak niti iz iskaza zz tuženika, ne proizlazi da je tužitelj izbivao gotovo 15 puta toga dana. Zz tuženika je izjavio da je preko video nadzora primijetio da tužitelja nema u uredu te da dođe i ponovno odlazi pa ga je zvao na telefon ali se nije javljao, te mu je poslao poruku i on mu je odgovorio da sklapa ugovor. Međutim, niti zz tuženika nije izjavio da je tužitelj izbivao gotovo 15 puta, a niti je tuženik tijekom postupka dostavio evidenciju izbivanja tužitelja s posla ili snimku video nadzora iz kojih bi to proizlazilo. Sud nije cijenio iskaz svjedokinje NC u dijelu da je bilo uobičajeno da tužitelj svako malo izlazi van na wc, pušiti i u kafić, budući je u ovom predmetu odlučno isključivo postupanje tužitelja spornog dana, a ne njegovo uobičajeno ponašanje. Tome valja dodati da Iz iskaza zz tuženika proizlazi da je znao da tužitelja mora pratiti i nadzirati, te iz iskaza tužitelja proizlazi da inače nikada nije bio problem radi njegovog izbivanja s posla zbog poslovnih razloga, a iz čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj i inače tako postupao te je tuženik tolerirao ovakvo postupanje tužitelja da izlazi s radnog mjesta te ga zbog toga nije upozoravao, pa i zbog toga takvo postupanje tužitelja ne predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

26. Valja dodati da tuženik nije niti proveo postupak utvrđivanja alkoholiziranosti tužitelja sukladno čl. 59. st. 1. ZZR (ako je sumnjao da je tužitelj pod utjecajem alkohola), niti je pozvao tužitelja da se očitije i iznese obranu o svojim izbivanjima iz ureda (ako je sumnjao da izbivanja nisu u vezi s poslom), niti je zvao policiju (ako je imao problem sa udaljavanjem alkoholiziranog radnika), a niti je po dolasku policije inzistirao na provođenju alkotestiranja radnika, već naprotiv, u konkretnom slučaju je tužitelj pozvao policiju.

27. Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17) ugovor o radu se može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

28. Slijedom svega navedenog, kako tuženik nije dokazao da je tužitelj spornog dana na radnom mjestu bio u alkoholiziranom stanju, niti da je to alkohollizirano stanje tužitelja utjecalo na obavljanje njegovog posla, niti da je tužitelj pod krinkom različitih izlika gotovo 15 puta izbivao iz poslovnice tuženika, to ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao sukladno čl. 135. st. 3. ZR-a da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju sukladno čl. 116. ZR-a pa je ovaj sud utvrdio da je pobijani izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonit (nedopušten), kao pod točkom I. izreke presude.

29. Prema čl. 125. st. 1 ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

30. Kako je utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, to je sud odredio sudski raskid ugovora o radu i to sa danom 4. ožujka 2024. temeljem čl. 125. st. 1. ZR, kako je to tužitelj predložio, budući se je tužitelj toga dana zaposlio kod drugog poslodavca, što proizlazi iz dostavljenog ugovora o radu (list 16-19 spisa) i potvrde HZMO, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Radi utvrđivanja visine naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučne su okolnosti iz čl. 117. ZR. Sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke o otkazu imao 25 godinu života (rođen: 1999. godine), a uvidom u potvrdu HZMO sud je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 16.6.2021. do 14.2.2024., što znači da je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao 2 godine i 8 mjeseci, te tužitelj nema obvezu uzdržavanja, a sud je iz potvrde HZMO-a utvrdio da se je tužitelj nakon otkaza ponovno zaposlio 4.3.2024. Iz dostavljenih platnih lista proizlazi da je prosječna plaća tužitelja u zadnja tri mjeseca prije otkaza bila 1.262,75 eura. Obzirom na iznesene okolnosti, a imajući u vidu da je tuženik na pripremnom ročištu izjavio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je tužitelju valjalo dosuditi naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u zatraženom iznosu od 2.520,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja, tj. 20. veljače 2025. do isplate, budući je tek presuđenjem utvrđena visina štete pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV. Izreke, dok je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.520,00 EUR za razdoblje od 4. ožujka 2024. do 19. veljače 2025., kao pod točkom V. izreke.

32. Prema čl. 95. st. 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Tužitelj zahtijeva isplatu plaća za razdoblje od prestanka radnog odnosa kod tuženika do sudskog raskida ugovora o radu). Kako je tuženik na pripremnom ročištu izjavio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je tužitelju valjalo dosuditi po osnovi plaće za veljaču 2024. iznos od 653,15 eura i za ožujak 2024. iznos od 162,94 eura, pa je tužitelju valjalo dosuditi zatražene plaće, kao pod točkom III. izreke presude. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 114/22, 155/23, dalje: ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

33. Nadalje, tužitelj zahtijeva isplatu otpremnine u iznosu od 841,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2024. do isplate, a koja visina među strankama nije sporna, kako je to tuženik izjavio na pripremnom ročištu. Međutim, kad radniku radni odnos nije prestao na temelju otkaza ugovora o radu budući je odluka o otkazu poništena tj. utvrđena nedopuštenom, već na temelju sudskog raskida ugovora o radu, tada tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine Naime, institut otpremnine veže se uz otkaz kao način prestanka ugovora o radu. Budući da je u konkretnom slučaju odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to tužitelj nema ni pretpostavki za ostvarivanje prava na otpremninu pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan, kao pod točkom V. izreke presude. Takav pravni stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revr-750/09od 2.9.2009.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a (budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu) i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe po Tbr. 7/1-100 bodova, podnesak od 8.4.2024. po Tbr.8/1-100 bodova, podnesak od 14.3.2024. po Tbr.8/4-25 bodova, ročište 15.5.2024., 22.10.2024. i 21.1.2025. po Tbr. 9/1-po 100 bodova za svako, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.050,00 eura, a što uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.312,50 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 7.3.2024. i 29.4.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelju priznat jedan podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev i jedan podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu pa daljnji podnesci u tom smislu nisu bili potrebni. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Spis