REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-212/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja TČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, Vladimira Nazora 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, (OIB 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja toč. 2. rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-26/547, URBROJ: 531-03-4-2-23-3 od 10. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, KLASA: UP/I-361-05/18-06/3268, URBROJ: 2163-18-05/5-22-6 od 9. rujna 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je točkom 1. rješenja KLASA: UP/II-361-05/22-26/547, URBROJ: 531- 03-4-2-23-3 od 10. prosinca 2023. poništio prvostupanjsko rješenje, te točkom 2. odbio zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada (dvije nezavršene jednostavne zgrade stambene namjene) izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Tuženik u pobijanom rješenju navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito uslijed formalnih razloga, pri čemu, suštinski prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog rješenja da se ne radi o nezakonitim zgradama iz čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrđenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), također utvrđuje zahtjev tužitelja neosnovanim.

3. Osporavajući zakonitost točke 2. pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanom ročištu za raspravu) ističe da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitne povrede postupka. Ističe da tuženik neosnovano ne prihvaća vjerodostojnost uvjerenja DGU od 15. srpnja 2021. o vidljivosti objekta na karti DOF5/2009, bez da je upotpunio činjenično stanje i po službenoj dužnosti provjerio vjerodostojnost tog uvjerenja. Osporava zaključak tuženika da bi objekt koji je eventualno vidljiv na toj snimci kasnije bio uklonjen, obrazlažući da isti nije vidljiv od zelene krošnje stabla, budući da se radi o prizemnom objektu. Smatra da je tuženik, kad je već vršio uvid u DOF snimke iz kasnih razdoblja i Google earth 3d prikaz lokacije, bio dužan provesti dokaze predložene po tužitelju (izjave svjedoka, saslušanje svjedoka, očevid na licu mjesta). Zaključno ističe da su ispunjeni uvjeti za ozakonjenje, budući da su predmetne zgrade vidljive na drugoj ortofoto karti u smislu čl. 2. Zakona ZPNIZ-a, te da u konkretnom slučaju nije primjenjiv stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni drugih dokaznih sredstava.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi točku 2. pobijanog rješenja tuženika i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje tužitelja i svjedoka na okolnost vremena izgradnje spornih građevina), smatrajući da su sve pravno relevantne činjenice u upravnom postupku utvrđene na razini izvjesnosti, a što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku.

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetnih zgrada u smislu čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrđenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ).

11. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

12. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

13. Tužitelj smatra kako su ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetnih zgrada. Predmetni navod obrazlaže okolnošću da je u tijeku postupka priložio uvjerenje DGU od 15. srpnja 2021. u kojem se navodi da je (jedna) zgrada koja je predmet ozakonjenja i koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na snimci DOF5/2009, što da potvrđuju i ovjerene izjave svjedoka dostavljene u postupku. Također ističe da zgrade koje su predmet zahtjeva nisu vidljive na kasnijim snimkama DOF zbog guste krošnje stabala.

14. Međutim, takvi navodi tužitelja se ne mogu prihvati kao osnovani. Ovo stoga što iz podataka spisa predmeta upravnog postupka i ovog spora proizlazi da na ortofoto snimci DOF5/2011 uopće nije vidljiva nikakva zgrada, već je na toj snimci, kao i kasnijim snimkama DOF5/2014/16 i DOF5/2017/18 vidljiva samo zelena krošnja stabla. Nastavno, tek je na karti DOF5/2019/20 vidljiva sjeveroistočna zgrada (te njezina sjena), dok je zapadno od iste vidljiva siva pravokutna površina koja ne projicira nikakvu sjenu, pa je upitno radi li se o zgradi ili samo početnoj ploči. Zaključno, na Google Earth prikazu predmetne lokacije od 25. ožujka 2022. predmetne zgrade su jasno vidljive.

15. Iz navedenog slijedi da predmetna zgrada nedvojbeno nije vidljiva na DOF5/2011, slijedom čega se ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi iz čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju.

16. Glede navoda tužitelja da je jedna od predmetnih zgrada vidljiva na ranijoj snimci (DOF5/2009), kako da to proizlazi iz uvjerenja DGU od 15. srpnja 2021., ističe se da je u nadležnosti toga tijela izdavanje uvjerenja o vidljivosti, no da to tijelo ne utvrđuje o kojoj se zgradi radi niti provjerava istovjetnost između zgrade koja je vidljiva i zgrade koja je predmetom ozakonjenja, već je navedeno u nadležnosti upravnih tijela koja odlučuju u postupku ozakonjenja. Pritom Sud prihvaća obrazloženje tuženika da je usporedbom kartografskog prikaza iz navedenog uvjerenja sa spisu priloženom geodetskom snimkom (crvenom bojom ocrtane tlocrtne dimenzije predmetnih zgrada uklopljene na kartu DOF5/2011) utvrđena nepodudarnost tlocrtnih dimenzija objekta vidljivog na DOF5/2009 i pozicije u prostoru, u odnosu na tlocrtne dimenzije i poziciju u prostoru istočne zgrade po geodetskoj snimci.

17. Stoga, primjenjujući čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ-a na tako utvrđeno činjenično stanje, koje je po ocjeni ovog suda pravilno i potpuno utvrđeno, pravilno tuženik odbio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za obje zgrade, budući da je u postupku donošenja osporenog rješenja, kao i u ovom sporu neprijeporno utvrđeno da predmetne nezakonite građevine ne udovoljavaju zakonskoj definiciji nezakonito izgrađene zgrade iz čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ-a. Pritom tužbeni navodi izneseni u pogledu (ne)vidljivosti zgrada na snimci DOF5/2011 uslijed guste vegetacije nisu pravno relevantni za rješenje ove upravne stvari, budući da se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ-a može ozakoniti samo ona zgrada koja odgovara zakonskoj definiciji nezakonito izgrađene zgrade iz predmetne odredbe čl. 2. ZPNIZ- a.

18. K tome, sud nalazi potrebnim istaknuti kako iz zakonom citirane definicije nezakonito izgrađene zgrade ne proizlazi da je predmet ozakonjenja zgrada koja je nezakonito izgrađena prije 21. lipnja 2011., već takva zgrada koja je evidentirana na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do tog datuma. Potonje navedeno znači da predmetom ozakonjenja, u smislu ZPNIZ-a, mogu biti samo one zgrade koje odgovaraju definiciji nezakonito izgrađene zgrade prema ZPNIZ-u (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-671/18-3 od 24. siječnja 2019.).

19. Također, neosnovani su i navodi da su upravna tijela propustila održati očevid, budući da spisu prileži zapisnik s očevida održanog 26. kolovoza 2022., u prisutnosti tužitelj osobno.

20. Zaključno, pravilno tuženik nije uzeo kao relevantan dokaz od tužitelja dostavljene izjave svjedoka glede vremena izgrađenosti spornih građevina, imajući u vidu da se ispunjenje uvjeta iz čl. 2. ZPNIZ-a može dokazivati samo taksativno navedenim dokazima iz te odredbe, dok se eventualni daljnji dokazi mogu provoditi isključivo u slučaju kada je zgrada ili dio zgrade vidljiva na snimci DOF5/2011, no na dvojben način (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. U-zpz-15/17- 8 od 21. ožujka 2018.). Iz navedenog razloga je i Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja usmjerene na dokazivanje vremena izgradnje spornih građevina.

21. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da tužitelj svojim navodima nije uspio osporiti zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 20. veljače 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelju Dejvidu Kazalacu, odvjetniku u Poreču, Vladimira Nazora 4

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,