REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1130/2022-58.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Šime Savić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju ŠS iz [adresa], isplati iznos od 12.925,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju ŠS iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.900,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 37.450,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. studenog 2021. pa do isplate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj od tuženika traži isplatu rente za tuđu pomoć i njegu počevši od 14. travnja 2022. pa nadalje, u iznosu od 132,72 EUR mjesečno zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 13. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća u mjestu Pirovac koju je prouzročio BS, kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, a u nesreći je tužitelj stradao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Dalje navodi da je u predmetnoj nesreći zadobio mnogobrojne teške i po život opasne ozljede zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Navodi da je zbog zadobivenih ozljeda bio podvrgnut hitnim operacijama, da je bolnički liječen, da je trpio jake i dugotrajne fizičke bolove koje osjeća i danas, da je trpio strah i to ne samo u trenutku nesreće, već i kasnije, da mu je zbog posljedica nesreće trajno smanjena života i radna sposobnost zbog čega će cijeli život morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, da trpi i duševne boli zbog naruženja koje je zaostalo nakon nesreće, a zbog težine zadobivenih ozljeda potrebna mu je trajna tuđa pomoć i njega. Navodi da mu je tuženik dana 31. siječnja 2022. isplatio naknadu u iznosu od 8.106,71 EUR, a 16. prosinca 2024. isplatio mu je još 10.018,16 EUR. Tužitelj smatra da isplatom navedenih iznosa nije u cijelosti nadoknađena šteta koju je pretrpio. Prema konačno postavljenom zahtjevu traži novčanu naknadu zbog pretrpljene neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u razdoblju od 13. srpnja 2021. do 13. travnja 2022. u ukupnom iznosu od 68.500,00 EUR. S obzirom na do sada isplaćene iznose traži da mu tuženik po navedenoj osnovi isplati preostalih 50.375,13 EUR. Također, traži i isplatu novčane rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 132,72 EUR mjesečno, počevši od 14. travnja 2022. pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi. Ističe da predmet ove tužbe nije potraživanje s osnove izgubljene zarade i da se vezano za navedeno potraživanje vodi posebni postupak. Tužitelj tvrdi da je u trenutku nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom te navodi da u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinos oštećenika ne može iznositi više od 10 do 20%.
2. Tuženik navodi kako nije sporno da je njegov osiguranik koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode te da je tužitelju na ime nespornog iznosa naknade štete već isplatio 61.080,00 HRK (od toga 50.520,00 HRK na ime neimovinske štete i 10.560,00 HRK na ime naknade za tuđu pomoć i njegu). Ističe prigovor suodgovornosti, odnosno doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i zatraženom tijeku zateznih kamata, ističe da liječenje tužitelja još uvijek nije okončano, a slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj i svjedok KS, provedeno je kombinirano prometno i sudsko- medicinsko vještačenje te medicinsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio zbog prometne nezgode koja se dogodila 13. srpnja 2021. u Pirovcu. Tužitelj u ovom postupku traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
5. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Također, nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete i da mu je tuženik do sada isplatio ukupno 18.124,87 EUR. Sporan je opseg štete i visina novčane naknade, odnosno je li dosadašnjim isplatama tužitelju u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta. Isto tako, među strankama je sporno je li u trenutku nezgode tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, odnosno je li s obzirom na to i sam doprinio nastanku štete.
6. Stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igor Jakoplić u svom je nalazu utvrdio dinamiku štetnog događaja te je naveo da je prilikom štetnog događaja došlo do sudara između čeonih više lijevih površina osobnog vozila tužitelja BMW registarske oznake [registarska oznaka] i osobnog vozila osiguranika tuženika FIAT DOBLO registarske oznake [registarska oznaka] koje je prešlo na svoju lijevu prometnu traku pri čemu je udarna sila na osobno vozilo tužitelja BMW djelovala uzdužno na vozilo, tako da je tužitelj u trenutku sudara u odnosu na karoseriju vozila primarno poletio prema naprijed, a zatim kad je prestala faza međusobnog sabijanja vozila, u lijevo. Prema izračunu vještaka promjena brzine vozila tužitelja BMW u sudaru je iznosila oko 49 km/h, a prilikom sudara je došlo do uočljivije trajne deformacije putničke kabine osobnog vozila tužitelja BMW u prostoru za noge tužitelja od oko 15-20 cm. Vještak je naveo da tehničkim načinima nije moguće utvrditi je li tužitelj bio vezan jer njegov sigurnosni pojas u trenutku sudara nije trajno blokiran pirotehničkim zatezačem.
7. Stalni sudski vještak specijalist sudske medicine prof.dr.sc. Davor Mayer, na temelju prethodno utvrđene dinamike prometne nezgode u svom je mišljenju naveo da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila na čiji prednji lijevi dio je naletjelo vozilo iz suprotnog smjera, a u dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja imalo je tendenciju naglog i snažnog polijetanja izrazito prema naprijed u trenutku sudara dvaju vozila. Vještak je ocijenio da je ovaj segment sudarne dinamike bio najintenzivniji i odgovoran je za ozljeđivanje. Prema mišljenju vještaka priroda i raspored ozljeda na tijelu tužitelja u kontekstu dinamike nesreće i zatečenih materijalnih tragova govore u prilog zaključku da on kritične zgode nije koristio sigurnosni pojas pa je u opisanom polijetanju udario dijelovima tijela o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede. Slijedom svega navedenog vještak zaključuje da bi u slučaju da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, pojas ograničio polijetanje tijela i spriječio nalet na prepreke, pa bi ukupni opseg ozljeda bio manji. Konkretno, izostao bi kontuzijski biljeg na čelu, a najvjerojatnije bi izostali i prijelomi dijafiza obje natkoljenične kosti, dok bi ostale ozljede mogle nastati i unatoč vezivanju.
8. Stalni sudski vještak za ortopediju i traumatologiju doc.dr.sc. Miljenko Franić dr.med. na temelju raspoložive medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: politrauma, pneumotoraks desno, komplicirani lom dijafize obje bedrene kosti, lom medijalnog maleola desne potkoljenice, komplicirani višeiverni lom desnog talusa sa dislokacijom, lom II,III,IV,V MT kosti desno subkapitalno, višeiverni lom lijeve patele, dislokacija tarzometatarzalno lijevog stopala i VLC labi oris. Naveo je da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru, oftalmologu, psihijatru, neurologu te da je provedeno operacijsko liječenje u više navrata i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja je zaostala hipotrofija muskulature obje noge, bolne i ograničene kretnje oba kuka u slabijem stupnju, ožiljci na desnoj natkoljenici cca 6 cm, 8 cm te 12 cm koji su nepravilni hipetrofični, na desnom koljenu vidljiv je ožiljak ispod patele 7-8 cm, kretnje desnog koljena su ograničene u slabijem stupnju, zaostala je ograničena i bolna pokretljivost desnog gležnja u slabijem stupnju, oteklina više kod lateralnog maleola, trofičke promjene desnog stopala prvenstveno dorzuma te oteklina, kretnje GNZ i DNZ ograničene su u srednjem/jačem stupnju i bolne, desna noga je kraća cca 2 cm, kretnje lijevog koljena su bolne i ograničene u slabijem stupnju, na lijevom stopalu zaostaju trofičke promjene te ožiljak od cca 14 cm dorzalno, kretnje GNZ i DNZ ograničene su u slabijem/srednjem stupnju i bolne, a lijevo stopalo je šire. Vještak je mišljenja da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 17. siječnja 2023. nalazom traumatologa uzevši u obzir karakter zadobivenih ozljeda, tijek liječenja te priloženu medicinsku dokumentaciju. Prema ocjeni vještaka trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 43% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Prema mišljenju vještaka tužitelj je uslijed štetnog događaja pretrpio tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan četiri dana, srednjeg intenziteta 40 dana, slabijeg intenziteta 60 dana, bol jakog intenziteta trajala je pet dana, srednje jakog intenziteta trajala je 60 dana, a manjeg intenziteta još 90 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Vještak je ocijenio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tri sata dnevno kroz 30 dana liječenja, u periodu od 120 dana bila mu je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od dva sata te još 120 dana po jedan sat dnevno. Pomoć mu je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, pripremi hrane, odlasku liječniku. Vještak je ocijenio da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja s obzirom na šepanje, vidljivu ožiljke, trofičke promjene kože stopala te deformaciju lijevog stopala.
9. Tužitelj je iskazao da je u trenutku nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, da je sjedio na mjestu vozača, da je suvozač OS bezuspješno pokušao otkopčati njegov pojas kada ga je pokušavao izvući iz vozila, da su mu noge bile zaglavljene ispod volana i papučica gasa i kočnice, da su vatrogasci morali razrezati vozilo kako bi ga oslobodili, da nakon nesreće otprilike godinu dana nije mogao stati na noge, da mu je pomagala supruga, da nije mogao ići na wc pa mu je stavljala pelene i prala ga, odnosno brisala jer se nije mogao tuširati. Iskazao je da i danas osjeća bolove, da ga bole bedra i da mu otječe stopalo kada duže vrijeme hoda, da je prije nesreće radio u servisu gumenih brodova i bavio se poljoprivredom, a danas više ne može obavljati te poslove, da je počeo raditi kao portir, ali ne zna hoće li moći raditi i taj posao jer kada duže vrijeme sjedi trne mu noga, da svakodnevno koristi štaku jer ga kod oslanjanja na desnu nogu boli stopalo, da ni danas nije potpuno samostalan, da mu supruga svakodnevno pomaže, primjerice kod tuširanja, kada hoda stepenicama, kod odijevanja i slično.
10. Svjedok KS iskazao je da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, da ga je nakon sudara pokušao izvući, ali nije dirao njegov pojas, a kada je shvatio da ga ne može izvući iz vozila jer je priklješten izašao iz vozila i tražio pomoć. Iskazao je da je u trenutku dolaska hitne pomoći tužitelj još bio u autu jer su ga izvlačili vatrogasci, a to je trajalo dosta dugo.
11. Vještak Igor Jakoplić iskazao je da je trajnu deformaciju putničke kabine vozila tužitelja u prostoru za noge procijenio na oko 15 do 20 cm i to sukladno izgledu oštećenog vozila koje je vidljivo na fotografijama koje se nalaze u spis, a pri tome je uzeo u obzir da je radi izvlačenja putnika izrezan krov na vozilu. Naveo je da nije moguće preciznije utvrditi kolika je bila nastala deformacija. Pojasnio je da je tijelo tužitelja pri sudaru poletjelo oštro prema naprijed i blago ulijevo, a promjena brzine ulijevo kretala se oko 10 km/h.
12. Vještak Davor Mayer je u svom iskazu ponovio da je prisilno polijetanje tijela tužitelja prema naprijed bilo ključno za ozljeđivanje, naveo je da je sudarna deformacija vozila u kojem se tužitelj nalazio uzeta u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, istaknuo je da je već u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da bi ozljede potkoljenice i stopala moguće nastale i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, posebice s obzirom na deformaciju putničkog prostora. Pojasnio je da zaštita putnika sigurnosnim pojasom u slučajevima deformacija vozila ovisi prvenstveno o opsegu i tipu deformacije, zahvaćanju putničkog prostora deformacijom kao i kinematici tijela osobe, tj. smjeru njegovog polijetanja. Vještak je ponovio ranije iznesenu tvrdnju da bi prijelom bedrenih kostiju u slučaju vezivanja najvjerojatnije bio izbjegnut, ali je istaknuo da nije moguće to utvrditi s apsolutnom sigurnošću.
13. Vještak Miljenko Franić iskazao je da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciju te nakon izvršenog pregleda tužitelja 18. travnja 2024. Naveo je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio niz teških ozljeda obje noge te je pojasnio da je temeljem kliničkog pregleda i zaostalih ograničenja objedinio trajne posljedice s naslova ozljede desne noge na 23%, a s osnove lijeve noge trajne posljedice objedinjene su na 22%, dok je ukupno trajne posljedice povezane s ovim štetnim događajem ocijenio s 43%. Iskazao je da trajna tuđa pomoć i njega za sada tužitelju nije potrebna, a pri tome je uzeo u obzir visinu procijenjenih trajnih posljedica te kliničku sliku, ali iskaz tužitelja na glavnoj raspravi. Pojasnio je da je prema medicinskoj dokumentaciji u ožujku 2022. tužitelj već bio stabilniji i sposoban za hod s jednom štakom pa stoga smatra da se tužitelj može odjenuti i održavati svoju osobnu higijenu. Iskazao je da u medicinskoj dokumentaciji nema elemenata zaostale zaduhe, odnosno nedostatka zraka, niti se je tužitelj prilikom kliničkog pregleda na to žalio. Vještak je iskazao da je prilikom procjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir zanimanje i dob tužitelja kao što je i naveo u svom nalazu i mišljenju.
14. Sud je prihvatio sva tri nalaza i mišljenja kao stručna i objektivna jer su nalazi vještaka jasno obrazloženi, a prigovorima stranaka nije dovedena u sumnju njihova stručnost i nepristranost budući da su se svi vještaci na glavnoj raspravi argumentirano očitovali na sve iznesene prigovore.
15. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
16. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u vezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO). Također, utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete koju je tužitelj pretrpio, odnosno koju još uvijek trpi.
17. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 43% te duševne boli zbog naruženosti srednjeg stupnja koja je vidljiva, sud je imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja ocijenio da tužitelju temeljem čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 33.000,00 EUR.
18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka za medicinu utvrđeno je da je tužitelju tijekom liječenja i oporavka bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 450 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP-a) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi najmanje 3,33 EUR koliko tužitelj traži pa mu stoga po ovoj osnovi pripada naknada u traženom iznosu od 1.500,00 EUR.
19. Na temelju rezultata kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja sud je utvrdio da tužitelj u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio kao suprotne tvrdnje tužitelja i svjedoka KS. Imajući u vidu da bi prema mišljenju vještaka sudske medicine u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa, pojas ograničio polijetanje tijela i spriječio nalet na prepreke pa bi ukupni opseg ozljeda bio manji, a zasigurno bi izostao kontuzijski biljeg na čelu, dok bi najvjerojatnije izostali prijelomi dijafiza obje natkoljenične kosti, sud je ocijenio da je sam tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 10% te je u istom omjeru smanjena pravična novčana naknada koja mu pripada.
20. Slijedom svega navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 31.050,00 EUR. Budući da je tužitelju do sada isplaćeno ukupno 18.124,87 EUR, tuženik mu je dužan isplatiti preostalih 12.925,13 EUR. Zahtjev za isplatu novčane naknade preko navedenog iznosa nije osnovan.
21. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nije sporno da je tužitelj prije pokretanja ovog spora podnio tuženiku odštetni zahtjev pa je stoga tuženiku naloženo da pored dosuđenog iznosa naknade tužitelju plati i pripadajuće zatezne kamate od 5. studenog 2021. pa do isplate. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
22. S obzirom na to da prema mišljenju vještaka za medicinu tužitelju u ovom trenutku nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega, zahtjev tužitelja za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 132,72 EUR mjesečno, odbijen je kao neosnovan. 23. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak odštetnog zahtjeva od 5. siječnja 2021. (Tbr. 36), trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 21. srpnja 2022., 11. prosinca 2023., 6. rujna 2024. i 18. prosinca 2024. (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima dana 9. ožujka 2023., 13. studenog 2024. i 10. siječnja 2025. (Tbr. 9/1) i to u iznosu od 1.000,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 11.250 EUR. Ostali podnesci nisu bile potrebni u smislu čl. 155. ZPP budući da njima tužitelj ponavlja ranije iznesene navoda i prijedloge, odnosno u više navrata uređuje tužbeni zahtjev koji je u konačnici određen tek podneskom od 18. prosinca 2024.
24. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir ne samo kvantitativan uspjeh stranaka, odnosno razmjer konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (58.338,33 EUR) i iznosa koji je tužitelju dosuđen (12.925,13 EUR) već i kvalitativan uspjeh stranaka u sporu. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti jer je dokazao da mu tuženik nije nadoknadio pretrpljenu štetu, dok je u pogledu visine uspio s približno 22% konačno postavljenog zahtjeva. Dakle, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 61%, a kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 39% razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 22%. Tuženik je stoga dužan nadoknaditi tužitelju razmjeran dio troškova zastupanja u iznosu od 2.475,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 425,00 EUR.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicima
