REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2634/22-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Saša Jelušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan&Jabuka u Rijeci, protiv tuženika Tempus 22 d.o.o. iz Zadra, Velebitska 6, OIB: 99788255244, koga zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zorić&Karačić u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. isplatiti tužitelju TH iznos od 5.000,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. listopada 2022. do isplate po stopi određenoj do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 4.954,21 Eur sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. da u tjedniku Hrvatski tjednik, u prvom broju nakon nastupa pravomoćnosti presude, na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojima su pisani članci o tužitelju, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, objavi prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za donošenjem privremene mjere od 3. svibnja 2024., koji glasi: „Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 18.152,00 Eura, određuje se privremena mjera nalaganjem Addiko banci d.d. da protivniku osiguranja Tempus 22 d.o.o. ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s dužnikova računa koji se kod nje vodi pod brojem [broj bankovnog računa] isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera. Određena privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pn-2634/22.“

II. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. naknaditi tužitelju TH troškove postupka u iznosu od 1.073,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2025. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je u tjedniku Hrvatski tjednik 8. rujna 2022., kojem je tuženik nakladnik, na str. 30. – 35., publiciran članak pod naslovom …SZUP: Evo kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u zagrebačkom hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju… Nadalje, navedeni je članak na naslovnici tjednika najavljen sljedećim naslovom: Ekskluzivno – Nakon što je Radio Sarajevu izjavio da je Hrvatska promašena, a T zločinac – SZUP- ov dokument o tome kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju…Navodi kako su citirane informacije koje je tuženik objavio netočne te da predstavljaju klevete i uvrede od kojih je osnovna netočna tvrdnja da su KOS ili UDBA snimili homoseksualni odnos tužitelja s ljubavnikom B.L. u hotelu Central u Zagrebu i nakon toga ga lako pridobili za suradnju. Navodi kako je objavom tih informacija tužitelju nanesena šteta, jer mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravom na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na dobro ime, pravo na osobnosti i pravo na vlastitu sliku odnosno lik. Obratio se glavnom uredniku tuženika sa zahtjevom za objavu ispravka, no isti nije objavljen niti je tužitelj obaviješten o razlozima neobjave. Stoga tužbenim zahtjevom potražuje naknadu neimovinske štete u visini 9.954,21 Eur sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za objavom prvostupanjske i drugostupanjske presude na istom ili istovrijednom mjestu u tjedniku tuženika, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava navode u tužbi i protivi se tužbenom zahtjevu navodeći kako se objavljena informacija referira na službenu dokumentaciju Ministarstva unutarnjih poslova RH, Službe za zaštitu ustavnog poretka te da stoga predstavlja informaciju od javnog interesa, a s obzirom da se radi o službenoj dokumentaciji Službe za zaštitu ustavnog poretka, kao dijela Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, tuženik nije imao razloga ne povjerovati u vjerodostojnost samih dokumenata. Navodi da se koristio i dokumentacijom Jugoslavenske narodne armije, odnosno dokumentacije Vojne bolnice Split-neuropsihijatrijskog odjela te da je, nakon dobivanja dokumentacije, izvršio provjere autentičnosti iste, kod bivših djelatnika Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji su potvrdili da je dokument koji je tuženik objavio, autentični dokument Službe za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske. Navodi i da nije točno da je tuženik ignorirao zahtjev tužitelja za ispravkom objavljene informacije. Naime, tuženik je u dva navrata pokušao tužitelju dostaviti odgovor na zahtjev za objavu ispravka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka.

3. U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužitelja podnesen radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na dostojanstvo, ime, ugled i čast zbog objave u tjedniku tuženika pod naslovom: Ekskluzivno – Nakon što je Radio Sarajevu izjavio da je Hrvatska promašena, a T zločinac – SZUP-ov dokument o tome kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju….

4. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik objavio predmetni članak. Sporno je da li je takvom objavom nastala za tužitelja šteta i to u opsegu koji opravdava dosuđenje novčane naknade te postoje li na strani tuženika ekskulpacijski razlozi koji su propisani odredbom čl. 21. st. 4. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM), kao i postoji li uzročna veza između štetne radnje i štete nastale tužitelju.

5. U dokaznom postupku izvedeni su sljedeći predloženi dokazi: izvršen je uvid u članak (list 9-15 spisa), zahtjev za objavu ispravka (list 16-20 spisa), dokumentaciju MUP-a i vojne bolnice (list 119-130 spisa), presudu VSRH od 30.9.1981. (list 138-139 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu (list 140-144 spisa), saslušan je svjedok DH (list 283 spisa), tužitelj (list 284-285 spisa), saslušan je svjedok EH (list 285- 286 i 291-292 spisa), svjedok ĐH (list 292-294 spisa), svjedok RH (list 299-300 spisa) i svjedok MH (list 305-306 spisa).

6. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Uvidom u članak koji je predmet ovoga postupka utvrđeno je kako isti nosi naslov:

EKSKLUZIVNO SZUP: Evo kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u zagrebačkom hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju. U sklopu članka objavljen je dokument za koji se u sadržaju članka navodi kako se radi o dokumentu pod brojem 1049/A i koji sadrži prijepis pisma bivšeg pripadnika obavještajne službe JNA u kojemu ovaj o TH govori kao o agentu obavještajne službe JNA, o tome kako mu je poznato da je svoja prva ljubavna iskustva stekao u hotelu Central u Zagrebu sa svojim ljubavnikom L.B. iz Splita, da je tak isti L. bio vezan s tadašnjim službama sigurnosti te se preko njih išlo na pridobijanje TH.

8. Iz iskaza svjedoka DH proizlazi da se on kao povjesničar bavio istraživanjem viših tajnih službi i njihovih dokumenata te iskazuje da se vjerodostojnost bilo kojeg od tih dokumenata treba provjeriti na način da se iz arhiva taj dokument zatraži i utvrdi da li je on autentičan i vjerodostojan. Nikada kroz svoj istraživački rad nije naišao na snimku o kojemu govore u predmetnome članku niti je našao podatak da bi tužitelj surađivao s tajnim službama bivše Jugoslavije niti da bi ga one ucjenjivale u bilo kojem smislu. Upravo suprotno ono što je on saznao iz svoga istraživačkog rada je da je tužitelj kao i cijela njegova obitelj bio na meti tih službi i to zbog svog nacionalizma i zbog protivljenja komunizmu. On je bio tada u skupini najistaknutijih državnih neprijatelja. Po gospodinu AH i po gosp. D provedena je rekonstrukcija Jugoslavenske službe sigurnosti od 1980 do 1990. te je u toj rekonstrukciji utvrđeno da je tužitelj među ostalim praćen. Navedeni su i djelatnici tih službi no nikada nije utvrđeno tko su bili suradnici tajnih službi te se njih moglo naći samo pod pseudonimima. Inače kada u svom istraživačkom radu naiđe na klasificirane dokumente pazi na dezinformacije kojih je bilo jako mnogo i čovjek treba biti oprezan. Te dezinformacije bile su izrazito stručno napravljene i one su bile kreirane upravo od bivših tajnih jugoslavenskih službi, a njihovi djelatnici služili su se često metodama ucjene i to raznim stvarima, a najčešće gospodarskim kriminalitetom. Što se tiče deklasifikacije dokumenata metodologija je uvijek ista odnosno ako se radi o povjerljivoj dokumentaciji koja nije deklasificirana, ne smije ju se koristiti.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se dugo pojavljuje informacija koja je plasirana u predmetnome članku pa se ta informacija tako javila i u tjedniku Globus 1996. i u povodu toga je podnio tužbu pred ovim sudom i u sporu je uspio te je u tome postupku utvrđeno da su to netočne informacije. Informacije koje su objavljene u ovome članku su apsolutno netočne i one predstavljaju potpune laži i ludost. Ne da nije surađivao sa tajnim službama u vrijeme Jugoslavije, već je bio na potpuno drugoj strani, sudjelovao u Domovinskom ratu, opremao dragovoljce i boravio se za ovu državu. Prošao je sve provjere pa tako i u Americi i nikada ne bi mogao sudjelovati u radu Kongresa da je bio na bilo koji način povezan s tajnim službama Jugoslavije kako se navodi u predmetnome članku. Kada je ovaj članak objavljen odmah su mu to javili ljudi koji ga poznaju. Članak je izazvao velike reakcije s obzirom da je to objavljeno i na naslovnici. Osjećao se jako povrijeđeno kao što se osjeća i danas i ne može vjerovati da nakon toliko godina netko opet to replicira, iako je već pravomoćno presuđeno da se radi o netočnim informacijama i lažima. Apsolutno je nemoguće da bi dokument tajnih službi kao što je to prikazano u predmetnom članku bio objavljen kao što je to u članku navedeno, a da taj dokument nije deklasificiran. To bi bilo apsolutno u suprotnosti sa zakonom s obzirom da taj dokument ako nije deklasificiran predstavlja državnu tajnu.

10. Iz iskaza svjedoka EH proizlazi kako je radio u službi Ministarstva obrane za sigurnost od 1991. pa nadalje, dok nije radio niti za jednu jugoslavensku službu. Saznanja o predmetu ovoga spora ima iz razgovora s kolegama koje su radile u tajnim službama za vrijeme bivše Jugoslavije, a radi se o kolegama AH, GH i LH. Družeći se sa kolegama zna da su točne informacije da je SZUP u svome dokumentu utvrdio da je KOS snimio homoseksualni odnos tužitelja i tako ga pridobio za suradnju. Gospodin TH kao osoba koja je imala naoružanu vojnu postrojbu HOS bio je praćen od suradnika Vojno protuobavještajne službe Hrvatske, a u kojoj su kao šefovi radili oni koji su prije toga radili u jugoslavenskim službama pa na taj način zna, kao i od najbližih suradnika gosp. TH, da postoje razne indicije iz kojih bi proizlazilo da je ovo što piše u naslovu predmetnog članka točno.

11. Iz iskaza svjedoka ĐH proizlazi da on zna da je pismo neimenovanog autora poslano SZUP Bjelovar, a u tom pismu bilo je navedeno upravo ono što je u naslovu predmetnog članka. Koliko zna, oko tog dokumenta ništa kasnije nije rađeno. Misli da je to sve bilo naručeno jer je u toj fazi vođena kampanja kako bi se diskreditiralo gosp. TH i sam je dobio nalog od gosp. E koji je bio šef UNS-a – Ureda za nacionalnu sigurnost. Naime, kada je gosp. TH postao opasan ovom režimu jer je postao treća politička snaga i imao je jako naoružanje, tada je počeo pritisak i gosp. E je dao nalog da napiše kakva je bila njegova suradnja s gosp. TH. Tada su počela i anonimna pisma i pritisci, sve sa svrhom da se gosp. TH makne i da se njegova vojska spoji sa vojskom HV-a i da se gosp. TH diskreditira. Tijekom 80-ih radio je u službi državne sigurnosti u Zagrebu. Tada su intenzivno pratili i gosp. TH te njegovog oca i brata, pratili su telefonske razgovore i poštanske pošiljke. Postojala je bojazan da gosp. TH ne pobjegne jer se pripremalo njegovo uhićenje tako da je pritisak na njega bio ogroman. Bili su uvijek pred njegovim ulazom i imali su kombi u kojem je sjedio čovjek koji ga je pratio. To je bilo svo vrijeme osim onog vremena kada su znali da svi u kući spavaju. Nikada nisu imali nikakve podatke da bi gosp. TH imao ikakve homoseksualne sklonosti jer da su tada to imali svakako bi to iskoristili za ucjenu. Nikako se nije moglo dogoditi da je tužitelj pripadnik KOS- a jer da je ikojim slučajem to bio oni bi morali odmah prestati sa svojim radnjama praćenja jer je KOS tada bio hijerarhijski iznad njih, a službe se jedna drugoj ne miješaju u posao. Pratili su tužitelja i dok je bio u zatvoru i kada je izašao iz zatvora i cijelo vrijeme dok je boravio u [adresa], a kada bi otišao u Ljubljanu tamo bi ga pratila sigurnosna služba Slovenije.

12. Iz iskaza svjedoka RH proizlazi da ništa ne zna o predmetnom članku i da su oni svojedobno u Nacionalu objavili popis suradnika KOS-a na kojemu se nalazi gotovo 2000 osoba za koje su hrvatski obavještajci vjerovali da su suradnici KOS-a, a da je tužitelj bio na tome popisu, oni bi to već istaknuli.

13. Iz iskaza svjedoka MH proizlazi da je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka od 24.6.1992. do 27.1.1997. Kada mu se predočava dokument SZUP-a koji je sastavni dio toga članka i kada ga se pita o njegovoj autentičnosti odnosno vjerodostojnosti, navodi da se radi o autentičnom dokumentu odnosno da se radi o dokumentu koji je izdao SZUP Bjelovar. Vezano uz sadržaj samog dokumenta, ne može se očitovati o točnosti niti se može očitovati o točnosti navoda objavljenih u članku. Zna da je gospodin TH bio interes službe, da je tužitelj bio predmet obrade službe što automatski znači da su postojale osnove za sumnju da njegova djelovanja mogu naštetiti ustavnom poretku RH, da je vođena operativna obrada protiv tužitelja no ne zna na koji način je ona dovršena. Nije nikada vidio neki video uradak u kojemu bi TH bio snimljen u kakvom inkriminirajućem činu.

14. Izvršen je uvid i u dokument SZUP-a koji prileži spisu na listu 119-122 iz kojega je vidljivo kako se radi o dopisu kojim se predstojniku Ureda za zaštitu ustavnog poretka dostavlja prijepis pisma bivšeg pripadnika obavještajne službe tzv. JNA u kojemu isti govori o g. TH kao agentu te obavještajne službe i koje se citira u cijelosti.

15. Iskazi tužitelja i svjedoka DH, ĐH, RH i MH su prihvaćeni, s obzirom su u skladu jedan s drugim i s ispravama u spisu. Iskaz svjedoka EH, koji je u svome iskazu naveo kako je o istinitosti tih tvrdnji saznao od kolega koji su o tome pričali, nije prihvaćen kao dokaz na okolnost točnosti objavljenih informacija, s obzirom da on nema neposrednih saznanja o točnosti objavljenih informacija, već su mu o tome pričali kolege, a te kolege nisu predloženi kao svjedoci u ovome postupku pa da bi se moglo utvrditi je li to točno i od kuda oni imaju ta saznanja. U drugome dijelu, njegov iskaz nije niti cijenjen, s obzirom da se ne tiče točnosti objavljenih informacija (u dijelu u kojemu navodi da je razgovarao s obitelji tužitelja), a budući da je time iskazivao općenito o sklonostima tužitelja, koje nisu predmet ovoga spora. Naime, u ovome postupku bilo je bitno utvrditi je li točno da je SZUP objavio u dokumentu da je tužitelja KOS ucjenjivao snimkom homoseksualnog odnosa i time ga pridobio na suradnju. Predmet ovoga postupka nije analiza tužitelja i njegovog života izvan konteksta i činjenica koje su objavljene u spornom članku.

16. Na temelju takve ocjene dokaza, utvrđeno je kako se radi o internom dokumentu Službe za zaštitu ustavnog poretka broj 1049/1 od 6. kolovoza 1992., kojim se predstojniku Ureda dostavlja anonimno pismo bivšeg pripadnika obavještajne službe JNA u kojemu isti govori o tužitelju kao agentu te obavještajne službe. Dakle, ne radi se o dokumentu čiji sadržaj je kreiran od strane Službe za zaštitu ustavnog poretka, već o anonimnom pismu čiji prijepis se dostavlja, a jedno što je Služba za zaštitu ustavnog poretka sastavila od sadržaja tog dokumenta je: „Dostavljamo Vam prijepis pisma bivšeg pripadnika obavještajne službe tzv JNA u kojemu isti govori o g. TH kao agentu te obavještajne službe, a koje glasi:“.

17. Uvidom u članak koji je objavio tuženik utvrđeno je kako naslov istoga glasi: „EKSKLUZIVNO SZUP: Evo kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u zagrebačkom hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju.“.

18. Objavom takvog naslova, a i sadržaja samog članka (na zadnjoj stranici članka pod podnaslovom „SOA o TH“), tuženik objavljuje informaciju kako je Služba za zaštitu ustavnog poretka izvijestila predstojnika Ureda o svim spoznajama o tužitelju. Iz naslova proizlazi kako je SZUP utvrdio da je KOS snimio homoseksualni odnos tužitelja s ljubavnikom i tako ga pridobio za suradnju.

19. U ovome postupku tuženik nije dokazao točnost takvih činjenica niti to proizlazi iz dokumenta koji je objavljen u sklopu samoga članka i koji prileži spisu na listu 119-122. Naime, u ovome postupku utvrđeno je da je SZUP dostavio predstojniku Ureda anonimno pismo s takvim navodima, a ne da je SZUP utvrdio činjenice koje su sadržane u tome pismu.

20. Naime, velika je razlika između činjenice da je SZUP utvrdio suradnju tužitelja s KOS-om i činjenice da prosljeđuje predstojniku Ureda anonimno pismo kojim se tužitelja za to optužuje.

21. Stoga tuženik u ovome postupku nije dokazao točnost objavljene informacije niti je dokazao da je upravo ta informacija sadržana u aktu tijela vlasti, na što se poziva u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, ističući kao ekskulpacijski razlog da se naslov članka referira na službenu dokumentaciju Ministarstva unutarnjih poslova RH, Službe za zaštitu ustavnog poretka.

22. Naime, odredbom čl. 21. st. 4. ZM propisano je kako nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena (…) prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

23. Za predmetni naslov „EKSKLUZIVNO SZUP: Evo kako je KOS snimio homoseksualni odnos TH s ljubavnikom B.L. iz Splita u zagrebačkom hotelu Central i nakon toga ga lako pridobio za suradnju.“, kao niti za tekst članka, ne može se reći da je prenesen iz akta tijela izvršne vlasti i da njegov smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

23.1. Upravo suprotno, iako je iz samog dokumenta vidljivo da se predstojniku Ureda dostavlja prijepis anonimnog pisma s optužbama na račun tužitelja; iz naslova predmetnog članka proizlazi da je SZUP, kao dio tijela izvršne državne vlasti, utvrdio da tužitelj surađuje s KOS-om, jer ga KOS ucjenjuje snimkama homoseksualnog odnosa s ljubavnikom.

23.2. Dakle, smisao je u potpunosti izmijenjen i to ne u dobroj vjeri, s obzirom da se radi o informacijama koje su itekako podobne naštetiti tužiteljevoj časti i ugledu te mu time prouzročiti duševne boli i povrijediti mu pravo osobnosti.

24. Uz navedeno, u pravu je tužitelj kad navodi da se radi o klasificiranom dokumentu, dok tuženik nije dokazao da se taj dokument deklasificirao, tako da se tuženik niti ne može pozivati na taj ekskulpacijski razlog, sve da ga je i dokazao – što nije, a s obzirom da je odredbom čl. 21. st. 5. ZM propisano kako se odredba čl. 21. st. 4. ZM ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način.

25. Odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, pročišćeni tekst; dalje u tekstu Ustav RH) propisano je da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok je odredbom čl. 37. st. 1 Ustava RH propisano je da se svakom jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom, a stavkom 2. istoga članka propisano je da se Zakonom uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi te stavkom 3. istoga članka da je zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

26. S obzirom da se, s jedne strane radi o zaštiti tužiteljevog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a s druge strane o slobodi izražavanja, odnosno o dva suprotstavljena prava, potrebno je provesti test razmjernosti i ispitati legitimnost ciljeva miješanja u pravo na slobodu izražavanja, a koji su navedeni u drugom stavku članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Naime, kada neka izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je sukob potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja i, s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (čl. 8. Konvencije). Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu je od njih potrebno pružiti zaštitu, ocjena se daje prema sljedećim okolnostima: - doprinos raspravi u javnom interesu, - u kojoj je mjeri osoba o kojoj je riječ poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, - prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, - metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, - sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije te – ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) – tako u raznim presudama Europskog suda za ljudska prava, posebno presudama velikog vijeća (Perincek protiv Švicarske [VV], stavak 198.; Axel Springer AG protiv Njemačke [VV], stavci 83. – 84.; Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [VV], stavci 104. – 107.).

26.1. Što se javnog interesa tiče, u konkretnom slučaju, sud smatra da ne postoji legitiman interes javnosti za objavu netočne informacije – informacije da je SZUP utvrdio suradnju tužitelja s Kontra obavještajnom službom, na koju je natjeran ucjenom. Naime, javnost ima legitiman interes za objavom točnih informacija, a točnost objavljene informacije nije dokazana u konkretnom predmetu, s obzirom da su informacije iz anonimnog pisma, koje je SZUP samo proslijedio predstojniku Ureda, prikazane kao informacije koje su utvrđene radom toga tijela.

26.2. Nadalje, iako se radi o tužitelju kao javnoj osobi, koja je i ranije bila medijski eksponirana, to ne lišava tuženika dužnosti da točno prenese informaciju, u skladu načelima novinarske etike i u dobroj vjeri, kao i da o navedenoj objavi prethodno obavijesti tužitelja i kod njega izvrši provjeru, a što je utvrđeno da ovdje nije slučaj.

26.3. Također, u pogledu sadržaja, forme i posljedice objavljene informacije, kad god je riječ o informacijama koje se odnose na privatni život druge osobe, novinari trebaju, u mjeri u kojoj je to moguće, uzeti u obzir utjecaj informacija i slika koje će se objaviti prije nego što se one objave (Đ i SH Associés protiv Francuske [VV], stavak 140.). U konkretnom slučaju, radi se o teškim posljedicama koje su se mogle pretpostaviti, s obzirom da se radi o difamirajućim navodima, uzevši u obzir činjenicu iz prihvaćenog iskaza tužitelja da je oženjen i otac troje djece, kao i s druge strane činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka da je tužitelj bio aktivan u Domovinskom ratu, a u predmetnome članku veže ga se uz suradnju s Kontra obavještajnom službom.

26.4. Što se tiče mjere koja se traži tužbom u ovome predmetu i mogućem obeshrabrujućem učinku, valja navesti kako tužitelj u ovome postupku potražuje naknadu štete i objavu pravomoćne presude na istom ili istovrijednom mjestu, što ne predstavlja obeshrabrujući učinak na tuženika vezano uz njegovu medijsku djelatnost i slobodu izražavanja.

27. Iz provedenog testa razmjernosti, dakle, proizlazi veća težina tužiteljeva prava na privatnost osobnog i obiteljskog života, kao i prava na dostojanstvo, ugled i čast; s obzirom da se radi o teškoj povredi njegova prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na privatnost osobnog i obiteljskog života uzevši u obzir da je predmetnim člankom doveden u vezu s kontra državnim djelovanjem, kao što je doveden i u vezu s ponašanjem koje nije u skladu s njegovim bračnim statusom; a uzevši u obzir da tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je poduzeo kod tužitelja ikakvu provjeru točnosti informacija prije njihove objave te uzevši u obzir da nije postupio po zahtjevu za objavu ispravka, čije podnošenje tužitelj dokazuje prilogom uz tužbu.

28. Naime, što je navod ozbiljniji, utoliko i činjenična osnova treba biti čvršća (tako i Ustavni sud u odluci U-III-5408/2008 od 4.4.2012., koja se referira na stajališta Europskog suda za ljudska prava iz odluke Europapress holding protiv Hrvatske od 22.10.2009., zahtjev br. 25333/06), a to znači da je potrebno utvrditi je li medij prije objavljivanja proveo istraživanje u dobroj vjeri i u skladu s uobičajenom novinarskom obvezom provjeravanja činjeničnih navoda.

29. Na temelju dokaznog postupka utvrđeno je kako je objavom predmetne informacije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to prava na ugled i dobar glas te čast, kao i privatnost, sadržanima u čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Naime, i fizičkoj i pravnoj osobi pripada pravo na čast i dostojanstvo kao izraz poštovanja prema činjenici njihova postojanja ili društvenoj funkciji, a riječ je o neimovinskim dobrima pripadajućima svakoj osobi. Ugled se ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinu životnu okruženju, dok čast i dostojanstvo, s jedne strane i ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje najčešće kvalificiramo kao uvredu ili klevetu (iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovu životnom okruženju, pri čemu kleveta može biti učinjena izravnom izjavom, ali i insinuacijom).

30. Objavljene informacije takve su naravi da njihovom objavom nesporno dolazi do povrede prava na ugled i dobar glas te čast, kao i privatnost; dok činjenica da su navedena prava tužitelja povrijeđena proizlazi i iz njegova iskaza u kojemu navodi da kada je ovaj članak objavljen, odmah su mu to javili ljudi koji ga poznaju. Članak je izazvao velike reakcije s obzirom da je to objavljeno i na naslovnici. Osjećao se jako povrijeđeno kao što se osjeća i danas i ne može vjerovati da nakon toliko godina netko opet to replicira, iako je već pravomoćno presuđeno da se radi o netočnim informacijama i lažima.

31. Šteta koja je tužitelju nastala predstavlja povredu prava osobnosti, kao jedan od oblika štete (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a koji je definiran u odredbi čl. 19. st. 1. ZOO-a, a pod kojim se, među ostalima, razumijeva i pravo na ugled, čast i dostojanstvo.

32. Ocjenom iskaza tužitelja, kao i čitanjem objavljenog članka i njegovog naslova, sud je ocijenio da se radi o informaciji koja je sama po sebi podobna povrijediti tužiteljevo pravo na dostojanstvo, čast i ugled te privatnost osobnog i obiteljskog života, s obzirom da se radi o dovođenju tužitelja u vezu s kontra državnim aktivnostima, a za čiju podlogu tuženik nije sudu pružio nikakve dokaze. Također, ocjenom iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je nastala šteta povredom prava osobnosti, budući da se zbog takve objave nervirao, a za tu objavu saznao je velik broj ljudi.

33. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Sud je, s obzirom na prethodna utvrđenja, ocijenio da težina povrede prava osobnosti tužitelja zbog objave sporne informacije opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 5.000,00 Eur, primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a, dok je za preostali dio u iznosu od 4.954,21 Eur tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen, sve kao u izreci ove presude i sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od podnošenja tužbe u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a.

35. Što se tiče zahtjeva za objavom pravomoćne prvostupanjske i drugostupanjske presude na istom ili istovrijednom mjestu, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku na koje se primjenjuju odredbe ZM. Obzirom na navedeno, nema zapreke da se kod zahtjeva za popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti objavom informacije u medijima kao jedan od načina popravljanja te štete traži i objava presude u istom mediju u kojem je sporna informacija i objavljena, a to sve temeljem odredbe čl. 22. st. 1. ZM u vezi čl . 1099. i čl. 1100. ZOO (tako i VSRH u presudi broj Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.), tako da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen kao u izreci ove presude pod točkom II. 36. Ovom odlukom odlučeno je i o tužiteljevom prijedlogu za donošenjem privremene mjere nalaganjem Addiko banci d.d. da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika uskrati s tuženikovog računa isplatu iznosa od 18.152,00 Eur. Naime, u ovome postupku već je doneseno rješenje kojim se određuje privremena mjera, dana 24. svibnja 2023., a koje rješenje je potvrđeno i drugostupanjskim rješenjem od 18. ožujka 2024., sve radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u ovome postupku. Novim prijedlogom za određivanje privremene mjere tužitelj traži osiguranje nenovčane tražbine na objavu pravomoćne presude i kao razlog za to navodi okolnost da postoji opasnost da će tuženik prestati postojati te s novim trgovačkim društvom obavljati nakladničku djelatnost.

37. Takav prijedlog neosnovan je, s obzirom da je odredbom čl. 45. ZM vezano uz objavu ispravka, a što je primjenjivo i na objavu pravomoćne presude, propisano kako se objava može zahtijevati i kada je informacija bila objavljena putem medija koji je u međuvremenu prestao djelovati. Podnositelj zahtjeva za ispravak može od ondašnjeg nakladnika, odnosno od njegovoga pravnog sljednika zahtijevati da na svoj trošak osigura objavu ispravka u određenom drugom mediju koji je po opsegu i kvaliteti prenošenja sadržaja programa usporediv s prvim.

38. Stoga, kako ne postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine (čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona – Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.), prijedlog za donošenjem nove privremene mjere odbijen je kao neosnovan u rješenju koje je sastavni dio ove presude.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), trošak sastava tužbe i podneska od 12.12.2022. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife) te trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanima 24.4.2023., 4.12.2023., 11.4.2024., 10.6.2024., 7.11.2024. i 23.1.2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr 9 točka 1 Tarife), što ukupno iznosi 800 bodova, odnosno, uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi 2.000,00 Eur i pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu 146,00 Eur iznosi 2.146,00 Eur. S obzirom da je tužitelj u pogledu osnovanosti zahtjeva uspio sa 100%, a s visinom zahtjeva 50%, to je ukupan uspjeh tužitelja 75% te mu je tuženik, po odbijanju omjera u kojemu je tuženik uspio (25%), u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, dužan naknaditi 50% nastalih mu troškova postupka, što ukupno iznosi 1.073,00 Eur. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava novog prijedloga za privremenu mjeru, koji nije ni sastavljen po punomoćniku odvjetniku niti je s tim prijedlogom uspio, dok je o trošku prijedloga prve privremene mjere odlučeno rješenjem od 24. svibnja 2023. Nije mu dosuđen niti trošak goriva i trošak cestarine, s obzirom ti troškovi nisu ničime dokazani.

40. Na dosuđeni trošak postupka tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rj o pristojbi na tužbu 73,00 Eur i presudu 73,00 Eur 2. Tuženiku po pun