Poslovni broj:P-1768/2019-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Andreasa Mlikote, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 528-50-3214160 od 30. prosinca 2005., solemniziranog dana 2. siječnja 2006., kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod br. OU-7/06, a koje glase:

- u čl. 2. : „… je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“

- u čl. 7. : „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…. “.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate po osnovi nezakonite promjene kamatne stope, isplati iznos od ukupno 160,41 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 0,74 Eura od 20.11.2007. pa do isplate,

- 0,74 Eura od 20.12.2007. pa do isplate,

- 0,74 Eura od 24.01.2008. pa do isplate,

- 0,74 Eura od 23.02.2008. pa do isplate,

- 0,74 Eura od 31.03.2008. pa do isplate,

- 0,74 Eura od 30.04.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 14.05.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 18.06.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 18.07.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 18.08.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 16.09.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 13.10.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 10.11.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 15.12.2008. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 07.01.2009. pa do isplate,

- 1,75 Eura od 16.02.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 11.03.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 22.04.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 26.05.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 26.06.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 24.07.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 18.08.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 17.09.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 16.10.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 27.11.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 16.12.2009. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 19.01.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 17.02.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 26.03.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 26.04.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 28.05.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 23.06.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 15.07.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 17.08.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 22.09.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 22.10.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 17.11.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 20.12.2010. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 27.01.2011. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 28.02.2011. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 23.03.2011. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 26.04.2011. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 17.05.2011. pa do isplate,

- 3,87 Eura od 21.06.2011. pa do isplate,

- 3,55 Eura od 30.07.2011. pa do isplate,

- 3,55 Eura od 12.08.2011. pa do isplate,

- 3,55 Eura od 17.09.2011. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 24.10.2011. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 25.11.2011. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 30.12.2011. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 30.01.2012. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 28.02.2012. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 31.03.2012. pa do isplate,

- 2,78 Eura od 31.03.2012. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate po osnovi nezakonito ugovorene valutne klauzule isplati iznos od ukupno 1.385,90 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 0,34 Eura od 10.11.2008. pa do isplate,

- 4,32 Eura od 07.01.2009. pa do isplate,

- 7,10 Eura od 16.02.2009. pa do isplate,

- 9,89 Eura od 11.03.2009. pa do isplate,

- 4,05 Eura od 22.04.2009. pa do isplate,

- 2,19 Eura od 26.05.2009. pa do isplate,

- 2,86 Eura od 26.06.2009. pa do isplate,

- 2,19 Eura od 24.07.2009. pa do isplate,

- 1,66 Eura od 18.08.2009. pa do isplate,

- 2,19 Eura od 17.09.2009. pa do isplate,

- 1,40 Eura od 16.10.2009. pa do isplate,

- 3,26 Eura od 27.11.2009. pa do isplate,

- 1,90 Eura od 16.12.2009. pa do isplate,

- 6,04 Eura od 19.01.2010. pa do isplate,

- 7,37 Eura od 17.02.2010. pa do isplate,

- 10,56 Eura od 26.03.2010. pa do isplate,

- 9,76 Eura od 26.04.2010. pa do isplate,

- 12,15 Eura od 28.05.2010. pa do isplate,

- 15,47 Eura od 23.06.2010. pa do isplate,

- 19,18 Eura od 15.07.2010. pa do isplate,

- 21,44 Eura od 17.08.2010. pa do isplate,

- 24,62 Eura od 22.09.2010. pa do isplate,

- 21,44 Eura od 22.10.2010. pa do isplate,

- 24,36 Eura od 17.11.2010. pa do isplate,

- 32,72 Eura od 20.12.2010. pa do isplate,

- 30,60 Eura od 27.01.2011. pa do isplate,

- 32,85 Eura od 28.02.2011. pa do isplate,

- 31,39 Eura od 23.03.2011. pa do isplate,

- 30,33 Eura od 26.04.2011. pa do isplate,

- 36,04 Eura od 17.05.2011. pa do isplate,

- 44,40 Eura od 21.06.2011. pa do isplate,

- 55,58 Eura od 30.07.2011. pa do isplate,

- 73,51 Eura od 12.08.2011. pa do isplate,

- 46,17 Eura od 17.09.2011. pa do isplate,

- 42,04 Eura od 24.10.2011. pa do isplate,

- 42,30 Eura od 25.11.2011. pa do isplate,

- 44,69 Eura od 30.12.2011. pa do isplate,

- 48,41 Eura od 30.01.2012. pa do isplate,

- 48,54 Eura od 28.02.2012. pa do isplate,

- 43,23 Eura od 31.03.2012. pa do isplate,

- 487,36 Eura od 15.05.2012. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od:

- 0,57 Eura od 11.02.2006. pa do isplate,

- 2,30 Eura od 11.03.2006. pa do isplate,

- 2,43 Eura od 19.04.2006. pa do isplate,

- 2,70 Eura od 12.05.2006. pa do isplate,

- 2,30 Eura od 16.06.2006. pa do isplate,

- 3,89 Eura od 11.07.2006. pa do isplate,

- 4,29 Eura od 28.08.2006. pa do isplate,

- 2,16 Eura od 20.09.2006. pa do isplate,

- 3,09 Eura od 19.10.2006. pa do isplate,

- 4,69 Eura od 14.11.2006. pa do isplate,

- 4,55 Eura od 18.12.2006. pa do isplate,

- 5,22 Eura od 09.01.2007. pa do isplate,

- 9,60 Eura od 20.02.2007. pa do isplate,

- 5,89 Eura od 14.03.2007. pa do isplate,

- 4,70 Eura od 16.04.2007. pa do isplate,

- 9,86 Eura od 18.05.2007. pa do isplate,

- 9,86 Eura od 27.06.2007. pa do isplate,

- 11,19 Eura od 27.07.2007. pa do isplate,

- 8,93 Eura od 31.08.2007. pa do isplate,

- 11,19 Eura od 28.09.2007. pa do isplate,

- 11.06 Eura od 27.10.2007. pa do isplate,

- 7,95 Eura od 20.11.2007. pa do isplate,

- 10,60 Eura od 20.12.2007. pa do isplate,

- 5,29 Eura od 24.01.2008. pa do isplate,

- 7,02 Eura od 23.02.2008. pa do isplate,

- 3,96 Eura od 31.03.2008. pa do isplate,

- 7,81 Eura od 30.04.2008. pa do isplate,

- 8,42 Eura od 14.05.2008. pa do isplate,

- 8,42 Eura od 18.06.2008. pa do isplate,

- 8,42 Eura od 18.07.2008. pa do isplate,

- 9,35 Eura od 18.08.2008. pa do isplate,

- 8,42 Eura od 16.09.2008. pa do isplate,

- 1,66 Eura od 13.10.2008. pa do isplate,

- 5,64 Eura od 15.12.2008. pa do isplate,

- 149,35 Eura od 31.03.2012. pa do isplate,

- preko iznosa od 487,36 eura do iznosa od 636,71 euro, od 3. svibnja do 15. svibnja 2012., pa do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime tečajne razlike, se odbija kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju KF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.991,36 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja I-stupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija,

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita dana 30. prosinca 2005., zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 528-50-3214160, solemniziran dana 2. siječnja 2006., kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod br. OU-7/06, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.656,65 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu je iznosila 6,50% godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva, sukladno odlukama o kamatnim stopama kreditora, a na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Prilikom zaključenja ugovora tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člancima 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj drži da je tuženiku po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi isplatio ukupan ne pripadajući iznos od oko 14.000,00 kuna, a svoje potraživanje će specificirati po mjesecima nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, kao i visinu potraživanja. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radilo u cijelosti o jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Tužitelj se neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013, od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, no unatoč navedenom ukoliko sud zauzme suprotan stav tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivio prigovoru mjesne nenadležnosti kao neosnovanom, kao i svim navodima iz odgovora na tužbu.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 528-50-3214160 od 30. prosinca 2005., solemniziranog dana 2. siječnja 2006., kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod br. OU-7/06; knjigovodstvenu karticu tuženika na dan 22. siječnja 2019., s prikazom kamatne stope; otplatni plan tuženika od 4. siječnja 2006.; sudsku praksu; Zahtjev tužitelja za kredit; promotivne uvjete važeće u vrijeme sklapanja ugovora; pregled kretanja tržišnih parametara od I kvartala 2004., do IV kvartala 2013.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting iz Osijeka i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 23. srpnja 2024., te saslušao tužitelja na ročištu od 19. lipnja 2024.

5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka slijedi kako je dana 30. prosinca 2005., tužitelj kao Korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3214160, koji je solemniziran dana 2. siječnja 2006., kod Javnog bilježnika pod poslovnim brojem OU-7/06. Temeljem tako zaključenog Ugovora o kreditu, Kreditor je odobrio i stavio na raspolaganije Korisniku kredita iznos u visini od 15.656,65 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 6,50% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Rok otplate kredita je 84 mjeseca, a prema podacima na listu spisa 8 - 10 (Prvi otplatni plan), visina anuiteta iznosi 232,49 CHF mjesečno. Kroz razdoblje otplate kredita, kamatna stopa se mijenjala na slijedeći način od 11/2007., iznosila je 6,70% godišnje, od 05/2008., iznosila je 7,00% godišnje, od 03/2009., iznosila je 7,75% godišnje, od 10/2011. iznosila je 6,75% godišnje. Izračunata razlika kamata koje su više plaćene kroz razdoblje otplate kredita iznosi 160,41 EUR. Kredit je prijevremeno otplaćen 15. svibnja 2012. Prema Prvom otplatnom planu nedospjela glavnica je na dan prijevremene otplate kredita iznosila 2.036,87 CHF. Visina mjesečne obveze prema prvom otplatnom planu iznosi 232,49 CHF mjesečno, a tečaj na dan korištenja kredita iznosi 4,749934 kn. Nastavno mjesečna je obveza 232,49 CHF x 4,749934 kn=1.104,31 kn. Obveza kod prijevremene otplate kredita iznosi 2.036,87 CHF x 4,749934 kn=9.675,00 kn. Izračunata tečajna razlika kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 1.172,47 EUR. Samo pozitivna tečajna razlika iznosi 1.385,90 EUR, a navedeni iznosi su prikazani u tablicama po mjesecima i godinama.

6. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao ni pitanja za vještaka, te je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. rujna 2024., na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.546,31 eur, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to po osnovi promjene kamatne stope isplatu iznosa od 160,41 eur, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a na ime razlike tečaja iznos od ukupno 1.385,90 eura, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok pod točkom I/tužbeni zahtjev tužitelja ostaje neizmijenjen.

7. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, već su primjedbe tuženika isključivo pravne prirode. Tuženik ističe da je tužitelj podneskom od 24. rujna 2024., smanjio tužbeni zahtjev odnosno djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, a tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelj je navedenim podneskom i preinačio tužbu na način da je postavio novi zahtjev i to određeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata, a tuženik se protivi takvoj preinaci tužbe, budući je tužitelj već u tužbi mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na način da je mogao odrediti jedan najstariji datum od kojeg potražuje isplatu zateznih kamata, a koji je mogao biti određen kao datum isplate kredita, no međutim tužitelj isto nije učinio, niti navodi okolnosti koje bi opravdale predmetnu preinaku, a ukoliko bi sud preinaku dopustio, tuženik ističe prigovor zastare, jer se zastara u odnosu na preinačenu tužbu ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe, a ranija se tužba smatra povučenom. Protivi se tijeku zateznih kamata na svaki pojedini navodno preplaćeni iznos od dana dospijeća svakog anuiteta. Tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu kao da je ugovorio kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana. Tijekom postupka tuženik je odustao od saslušanja svjedoka ZF, LFA i javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, budući tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na matematički izračun vještaka, a primjedbe tuženika su pravne prirode, na koje se vještak ne može niti očitovati.

9. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi kako je u siječnju 2006., s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe, na rok od 7 godina, na iznos od oko 15.500,00 CHF, u protuvrijednosti od oko 71.000,00 kuna. U to vrijeme nije bio vlasnik, niti suvlasnik, firme ili obrta i bio je zaposlen u Auto kući Lozić kao automehaničar. Kredit je redovno osobno otplaćivao i otplatio ga je prijevremeno jer više nije mogao plaćati tako velike rate kredita. Rata je s početnih 980,00 kuna mjesečno, porasla skoro duplo, odnosno do 1.800,00 kuna mjesečno, a bilo je govora da bi rata mogla varirati samo oko 50,00 kuna mjesečno više ili manje. Ugovor o kreditu je pročitao, te su mu bile jasne ugovorne odredbe, bilo mu je jasno što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U banci su mu rekli da ta rata zbog promjene kamatne stope i tečaja može maksimalno varirati u iznosu do oko 50,00 kuna i nije očekivao da će se rata povećati za skoro duplo, inače ne bi nikada podigao takav kredit. Dobio je unaprijed sastavljen ugovor u Auto kući Lozić gdje je kupio predmetno vozilo, te o pojedinim ugovornim odredbama nije mogao pregovarati. Djelatnik banke mu nije čitao predmetni ugovor, niti mu je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, već je samo došao u banku na potpis. Javni bilježnik mu nije čitao predmetni ugovor, niti mu je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe. Raspitivao se u drugim bankama za uvjete ugovora o kreditu i u drugim valutama, no Auto kuća Lozić je surađivala s Raiffeisen bankom, te je mogao podići kredit samo u CHF-u. U banci su mu rekli da je to najsigurnija i stabilna valuta, koja je u to vrijeme bila najbolji izbor. S obzirom na prigovor mjesne nenadležnosti može reći da nije u mogućnosti putovati u Zagreb, niti angažirati odvjetnika u Zagrebu, jer niti jednog odvjetnika u Zagrebu ne pozna kome bi mogao povjeriti zastupanje vezano za Ugovore o kreditu u CHF-u, a odlazak u Zagreb bi mu bio veliki problem zbog ekonomske situacije, budući je trenutno nezaposlen i živi u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i mlt. sinom i trenutna primanja su im samo suprugina plaća u iznosu od oko 1.500,00 eura, a od kojeg iznosa pokrivaju režijske troškove i troškove života. Trošak putovanja do Zagreba i natrag bi iznosio oko 150,00 eura, a ukoliko bi angažirao odvjetnika iz Osijeka, samo putni troškovi bez rasprave bi iznosili oko 400,00 eura.

10. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja budući je isti dan uvjerljivo, logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

11. Sud smatra prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, neosnovan, budući je odredba iz članka 12., Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, nepoštena pa time i ništetna, temeljem odredbi članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.), a prigovor tuženika ne bi bio osnovan niti s obzirom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993., a koja je implementirana u Hrvatski pravni sustav i kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Odredbom članka 48. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), propisano je da za suđenje protiv pravnih osoba je općemjesno nadležan sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište. Člankom 59. istog zakona, propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane povodom djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a nesporno je da je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u Osijeku, gdje tužitelj ima prebivalište, a iz iskaza tužitelja, kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru, utvrđeno je da isti zbog svog općeg imovnog stanja nije u mogućnosti putovati u Zagreb, niti angažirati odvjetnika u Zagrebu, budući niti jednog odvjetnika u Zagrebu ne pozna kome bi mogao povjeriti zastupanje vezano za Ugovore o kreditu u CHF-u, a odlazak u Zagreb bi mu bio veliki problem zbog ekonomske situacije, jer je nezaposlen i živi u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i mlt. sinom i žive od suprugine plaće u iznosu od oko 1.500,00 eura, a od kojeg iznosa pokrivaju režijske troškove i troškove života, a trošak puta do Zagreba i natrag i angažiranje odvjetnika iz Osijeka u odnosu na troškove puta i pristupa na ročište, znatno bi opteretili njegov budžet, pa je slijedom navedenog sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku kao neosnovan, stoga odluka kao u izreci rješenja.

12. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim na ime potraživanja tužitelja za period od 20. studenog 2007., do 31. ožujka 2012., na ime razlike u kamatama i na ime potraživanja tužitelja za period od 10. studenog 2008., do 15. svibnja 2012., na ime tečajne razlike, budući nije protekao zastarni rok od 5 godina. U odnosu preplaćeni iznos kamate petogodišnji zastarni rok teče od donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na preplaćeni iznos zbog porasta tečaja CHF od 14. lipnja 2018., kao dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 10. lipnja 2019., vidljivo je da u konkretnom slučaju nema zastare. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/2017-2, od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u točki II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih II- tuženik PBZ d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i II-tuženik u razdoblju od 1. studeni 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009.), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

14. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

18. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

19. Stav Vrhovnog suda RH u odluci broj: Rev-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009. i 112/2012.) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3214160 dana 30. prosinca 2005., solemniziran dana 2. siječnja 2006., kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod br. OU-7/06, na iznos od 15.656,65 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 6,50% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 232,49 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,749934 kuna za 1 CHF, odnosno 1.104,31 kunu mjesečno, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen 15. svibnja 2012. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

22. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

23. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod I/izreke presude, za utvrđenjem ništetnim dijelove odredbi članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3214160 od 30. prosinca 2005., između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, pa je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

24. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva, budući je isti postavljen okvirno, za navesti je da presudom suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/2019 i C-259/2019, prema kojima u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima (kao tužiteljima) treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove, obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i članku 7. Direktive, te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Prema tome, imajući u vidu da su Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud, te su po svojoj pravnoj snazi iznad domaćeg prava, kao i da stajalište suda EU obvezuje nacionalni sud u sporovima pokrenutima radi zaštite potrošačkih prava istima neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, pa u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u pogledu djelomičnog priznavanja uspjeha u parnici jer bi opisano postupanje bilo u suprotnosti s relevantnim tumačenjem odredbi Direktive 93/13. Za navesti je da tužitelj nije povukao tužbu niti po jednoj osnovi, niti je došlo do preinake tužbe, budući je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

25. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 160,41 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime razlike kamata i iznos od 1.385,90 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime tečajne razlike, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 6,50% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

26. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,57 eura od 11. veljače 2006. pa do isplate, iznosa od 2,30 eura od 11. ožujka 2006. pa do isplate, iznosa od 2,43 eura od 19. travnja 2006. pa do isplate, iznosa od 2,70 eura od 12. svibnja 2006. pa do isplate, iznosa od 2,30 eura od 16. lipnja 2006. pa do isplate, iznosa od 3,89 eura od 11. srpnja 2006. pa do isplate, iznosa od 4,29 eura od 28. kolovoza 2006. pa do isplate, iznosa od 2,16 eura od 20. rujna 2006. pa do isplate, iznosa od 3,09 eura od 19. listopada 2006. pa do isplate, iznosa od 4,69 eura od 14. studenog 2006. pa do isplate, iznosa od 4,55 eura od 18. prosinca 2006. pa do isplate, iznosa od 5,22 eura od 9. siječnja 2007. pa do isplate, iznosa od 9,60 eura od 20. veljače 2007. pa do isplate, iznosa od 5,89 eura od 14. ožujka 2007. pa do isplate, iznosa od 4,70 eura od 16. travnja 2007. pa do isplate, iznosa od 9,86 eura od 18. svibnja 2007. pa do isplate, iznosa od 9,86 eura od 27. lipnja 2007. pa do isplate, iznosa od 11,19 eura od 27. srpnja 2007. pa do isplate, iznosa od 8,93 eura od 31. kolovoza 2007. pa do isplate, iznosa od 11,19 eura od 28. rujna 2007. pa do isplate, iznosa od 11.06 eura od 27. listopada 2007. pa do isplate, iznosa od 7,95 eura od 20. studenog 2007. pa do isplate, iznosa od 10,60 eura od 20. prosinca 2007. pa do isplate, iznosa od 5,29 eura od 24. siječnja 2008. pa do isplate, iznosa od 7,02 eura od 23. veljače 2008. pa do isplate, iznosa od 3,96 eura od 31. ožujka 2008. pa do isplate, iznosa od 7,81 eura od 30. travnja 2008. pa do isplate, iznosa od 8,42 eura od 14. svibnja 2008. pa do isplate, iznosa od 8,42 eura od 18. lipnja 2008. pa do isplate, iznosa od 8,42 eura od 18. srpnja 2008. pa do isplate, iznosa od 9,35 eura od 18. kolovoza 2008. pa do isplate, iznosa od 8,42 eura od 16. rujna 2008. pa do isplate, iznosa od 1,66 eura od 13. listopada 2008. pa do isplate, iznosa od 5,64 eura od 15. prosinca 2008. pa do isplate, iznosa od 149,35 eura od 31. ožujka 2012. pa do isplate, iznosa od preko iznosa od 487,36 eura do iznosa od 636,71 euro, od 3. svibnja do 15. svibnja 2012., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime tečajne razlike budući su navedeni iznosi manje plaćeni iznosi kada je tečaj bio manji od početno ugovorenog, a što je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka, i isti su prikazani u nalazu vještaka s predznakom minus (- ), budući je vještak u svom nalazu i mišljenju izračunao tečajnu razliku kao razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike koja iznosi 1.172,47 eura, a tužitelj je tražio samo isplatu pozitivne tečajne razlike koja iznosi 1.385,90 eura, a isti iznosi su prikazani u nalazu vještaka u dvije odvojene tablice, a da je tužitelj tražio samo isplatu pozitivne tečajne razlike u iznosu od 1.385,90 eura proizlazi i iz tužbenog zahtjeva u kojem pod točkom III/tužbenog zahtjeva potražuje isplatu upravo tog navedenog iznosa, a zbroj navedenih iznosa iz tužbenog zahtjeva tužitelja od 24. rujna 2024., ne odgovara iznosu od 1.385,90 eura, pa je slijedom navedenog odlučeno kao pod IV/izreke presude.

27. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

29. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.546,31 eur i konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 24. rujna 2024., kojim pod II i III/izreke presude traži isplatu ukupnog iznosa od 1.546,31 eur, i za isplatu kojeg iznosa je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a iznosi za koje tužitelj traži isplatu tužbenim zahtjevom od 24. rujna 2024., pobliže opisani pod IV/izreke presude i za koje iznose je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom istih, budući navedeni iznosi predstavljaju manje plaćene iznose kada je tečaj CHF-a u odnosu na kunu bio niži od početno ugovorenog i zbroj navedenih iznosa za koje je tužbeni zahtjev prihvaćen, pobliže opisan pod III/izreke presude i iznosa za koje je tužbeni zahtjev odbijen, pobliže opisan pod IV/izreke presude, je veći od zatraženog iznosa od 1.546,31 eur, pa je sud temeljem odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s člankom 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 37/2022., 126/2022., 138/2023.), tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištima od 26. listopada 2022., 19. lipnja 2024., i 23. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sastava obrazloženih podnesaka od 27. srpnja 2020., i 24. rujna 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, kao i trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 325,00 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.991,36 eura, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

30. Tužitelju nije priznat trošak kratkih podnesaka od 18. veljače 2022., i 9. rujna 2022., u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

U Osijeku, dana 20. veljače 2025.

S U D A C:

Lidija Šmit

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika