Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-829/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 30. travnja 2024. poslovni broj: Pn-115/2022-26, u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 30. travnja 2024. poslovni broj: Pn-115/2022-26:

- potvrđuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 3.644,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja

 na iznos od 2.334,59 EUR teče od 19. siječnja 2022. do isplate  na iznos od 1.310,09 EUR teče od 08.veljače 2024. do isplate

- preinačuje u dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.310,09 EUR za razdoblje od 19. siječnja 2022. do 07. veljače 2024. na način da se ovaj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan

- potvrđuje pod toč. III. izreke presude.

II. Nepobijana toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 147,08 EUR na ime troškova liječenja i prijevoza u vezi s liječenjem zajedno sa zateznom kamatom, kao i toč. II. izreke presude ostaju neizmijenjene.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužitelju iznos od 3.791,76 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2022. do isplate, dok je toč. II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.887,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik, osim pod toč. I. u dijelu utvrđene naknade za troškove liječenja i prijevoza u vezi s liječenjem u iznosu od 147,08 EUR i pod toč. II. izreke. Tuženik se žali zbog bitne povrede postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da djelomično odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koju je pretrpio zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 13. siječnja 2021. u [adresa].

6. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 13. siječnja 2021. dogodila prometna nezgoda u [adresa] koju je skrivila osiguranica tuženika na način da je upravljajući osobnim vozilom na kolnik oborila tužitelja, koji je upravljao biciklom, uslijed čega je on pri padu zadobio frakturu patele desnog koljena, frakturu distalnog dijela ulne lijeve ruke, suspektnu frakturu donjeg dijela palčane kosti lijeve ruke i kontuziju lijevog koljena. Sud nadalje nespornim ocjenjuje činjenicu da je u nezgodi sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode s tuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

7. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Željka Cesarca u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 6.000,00 EUR (posebno naglašavajući da prilikom dosuđivanja ovog iznosa nije uzeo u obzir naruženje budući da je neposrednim opažanjem, utvrdio kako se radi o minornim ožiljcima, jedva vidljivim trećima). Od ovog iznosa sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete od 3.882,14 EUR i osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja u iznosu od 2.117,86 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji zatraženi iznos naknade štete.

8. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud smatra da tužitelju pripada pravičan novčani iznos od 1.813,50 EUR, uzimajući u obzir da je tužitelju kroz 90 dana bila potrebna tuđa pomoć i njega po 3 sata dnevno te daljnjih 60 dana po 2 sata dnevno, a cijeneći 1 sat rada nestručne pomoći iznosom od 4,65 EUR. Kako je tuženik po ovoj osnovi tužitelju nesporno isplatio iznos od 286,68 EUR-a, to je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 1.526,82 EUR-a. Sud je osnovanim ocijenio i potraživanje povrata troškova puta na 13 specijalističkih pregleda i 2 ciklusa fizikalne terapije (ciklus od najmanje 2 tjedna po tri puta tjedno), u iznosu od 37,08 EUR-a (ukupno 18 odlazaka x 2,06 EUR) kao i trošak za kreme Voltaren i Deep Relief u iznosu od 110,00 EUR-a (11 tuba/10,00 EUR po tubi), odnosno ukupno 147,08 EUR-a, dok je odbio zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa.

9. Ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a u vezi s čl.190. ZPP-a tvrdeći da sud nije pravilno primijenio navedenu odredbu kada je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tužbenog zahtjeva za naknadu tuđe pomoći i njege, nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. Naime, odredbama čl. 190. st. 1. i 2. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu no da iznimno od toga pravila tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Pravilno je u tom smislu prvostupanjski sud postupio kada je činjenicu provedenog medicinskog vještačenja (nakon koje je tužitelj bio u mogućnosti realno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu pravične novčane naknade i s tim povezane neimovinske i imovinske štete), tretirao kao iznimku propisanu čl. 190. st.2. ZPP-a i dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva ukazujući ujedno i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. obrazložio da navedene odredbe čl. 190. ZPP kojima su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu, a svrha im je prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka. Ova ograničenja međutim ne smiju, prema stavu suda, umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit prava na pristup sudu, jer pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na rješavanje spora od strane suda. Stoga se tužitelju ne može staviti na teret kao njegov propust da prije izrade nalaza i mišljenja neosnovano nije zatražio puni iznos naknade štete čiji opseg je utvrđen po stručnoj osobi tek izradom nalaza.

12. Posljedično osnovanom dopuštenju preinake tužbe ovdje ne možemo niti govoriti da bi sud prvog stupnja odlučivanjem o punom opsegu štete, sadržanom u tužbenom zahtjevu uređenom nakon izrade nalaza i mišljenja, prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

13. Polazeći od stava prvostupanjskog suda da među parničnim strankama nije sporna osnova nego samo visina tužbenog zahtjeva te u okviru utvrđenja posljedica prometne nezgode i prema ocjeni ovoga suda povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja u opsegu koji opravdava dosuđenje novčane naknade štete. Isto tako, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 6.000,00 EUR. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (operacija, vađenje žice iz šake), zatim strah koji je tužitelj proživio te naročito duševni bolovi radi smanjenja životne aktivnosti za 8-9%, okolnost da je tužitelj vrlo aktivan biciklist i alpinist te da se sada zbog ozljede šake više ne može baviti alpinizmom niti sudjelovati u biciklističkim utrkama i da se radi o osobi relativno mlade životne dobi koji je stradao u dobi 44 godine života.

14. Razloge navedene u obrazloženju zbog kojih prvostupanjski sud naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege procjenjuje u visini od 1.813,50 EUR prihvaća i ovaj sud u okviru utvrđenja da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć 390 sati, time da je cijena jednog sata od 4,65 EUR i prema ocjeni ovoga suda ispravno valorizirana uzimajući u obzir cijenu rada nemedicinske osobe u mjestu u kojem tužitelj prebiva.

15. Kod takvog stanja stvari ovaj sud ispravnim ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21., dalje ZOO) predstavlja upravo iznos od 6.000,00 EUR umanjen za nesporno plaćeni dio naknade štete. Sud ispravnim ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda i da pravičnu novčanu naknadu imovinske štete sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO predstavlja iznos od 1.813,50 EUR umanjen za nesporno plaćeni dio naknade štete, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

16. Na taj je način, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena toč. I izreke u dijelu kojim je tuženiku nalaženo tužitelju isplatiti iznos od 3.644,68 EUR.

17. Osnovano međutim tuženik u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete, koji dio odluke i prema ocjeni ovoga suda nije u potpunosti ispravan niti zakonit. Naime, tužitelj je preinačio tužbu 08. veljače 2022. na način da je prvotno zatraženi iznos naknade štete 2.732,76 EUR povisio na 4.856,33 EUR, međutim značaj ovakvog raspolaganja tužitelja sud prvog stupnja nije ispravno valorizirao u pogledu prava na zateznu kamatu. Prema ocjeni ovoga suda tuženik može biti u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva tek od trenutka kada je šteta zatražena u tom dijelu, dakle od trenutka kada je tužbeni zahtjev preinačen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva (jednako stajalište zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. Rev 376/2023- 2 od 9. svibnja 2023., Rev 1045/2024-2 od 28. kolovoza 2024., Rev-297/2024-2 od 05. lipnja 2024 i dr.). Stoga je zatezna kamata na iznos od 2.334,59 EUR dosuđena od 19. siječnja 2022. do isplate, a na daljnji iznos od 1.310,09 EUR zatražen 08. veljače 2024. zatezna kamata teče od dana traženja do isplate.

18. U tom smislu je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena u dijelu u kojem je tuženik obvezan platiti zatezne kamate na iznos od 2.334,59 EUR za razdoblje od 19. siječnja 2022. do isplate i na iznos od 1.310,09 EUR za razdoblje od 08.veljače 2024. do isplate, dok je temeljem čl.373.toč.3. ZPP-a preinačena u dijelu toč. I. izreke u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.310,09 EUR za razdoblje od 19. siječnja 2022. do 07. veljače 2024. te je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

19. Odluku o troškovima postupka tuženik pobija prvenstveno jer smatra da prvostupanjski sud u svojoj odluci o parničnim troškovima utvrđuje i navodi kako je tužitelj u ovom sporu uspio u omjeru od 78%, dok njegov uspjeh uopće ne valorizira. Pored toga prigovara da je sud tužitelju parnični trošak za sve poduzete parnične radnje obračunao primjenom vrijednosti boda u iznosu 2,00 EUR iako je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje u tekstu: OT) stupila na snagu 1. studenog 2022., dok je u vrijeme poduzetih parničnih radnji mogao biti priznat parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 1,33 EUR.

20. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova zastupanja prema vrijednosti koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, obzirom da je Tbr.52/3 OT propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21. Iako sud prvog stupnja u svojoj odluci o troškovima postupka ukazuje jedino da je tužitelj uspio sa 78% i ne navodi izričito koliki je bio uspjeh tuženika, očito je da je uspjeh obje stranke imao u vidu pri svojoj odluci. Naime, tužitelj je sa osnovom svog zahtjeva uspio u cijelosti, a sa visinom u 78%, pa je njegov uspjeh u parnici ukupno 89%. Istodobno tuženik koji je osporavao pravo tužitelju na naknadu daljnje štete, kao i visinu zatraženih iznosa u ovom postupku, uspio je sa 11%, pa kada se postoci uspjeha stranaka stave u omjer javlja se pozitivna razlika na strani tužitelja od 78% dakle upravo kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.

22. Ocjenu suda prvog stupnja koji troškovi su tužitelju bili potrebni za vođenja parnice prihvaća i ovaj sud budući je rezultat uvjerenja prvostupanjskog suda temeljenog na brižljivoj i savjesnoj ocjeni svakog pojedinog zahtjeva tužitelja za radnje poduzete u parnici te je u tom smislu odluka o troškova postupka potvrđena primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

23. Žalbeni trošak tuženiku nije dosuđen, jer je isti uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu zatezne kamate, koji nije mjerodavan za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl. 35. ZPP-a).

24. Navedena toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 147,08 EUR na ime troškova liječenja i prijevoza u vezi s liječenjem zajedno sa zateznom kamatom kao i toč. II. izreke presude ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun