REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-1168/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja RM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3, zastupan po Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 31. siječnja 2025., osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103455483 od 07.03.2007., zaključen između tužitelja i tuženika, a koja u:

- čl. 2. glasi: „… CHF… protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.";

- čl. 7. toč. 3. glasi: "… obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta…";

- čl. 8. toč. 1. glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva … obračunava primjenom proporcionalne metode.";

- čl. 8. toč. 2. glasi: "… promjene ugovorene kamatne stope… u skladu s važećim odlukama banke.".

II. N a l a ž e s e tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, da tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.861,58 € na ime preplaćenih kamata, iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 148,23 € o d b i j a.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.371,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja tj. 20. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 197,66 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 07.03.2007. zaključio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103455483, a prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 120 mjeseci. Pored iznosa glavnice tužitelj je sukladno čl. 8 Ugovora bio dužan plaćati promjenjivu kamatnu stopu a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4.50 % godišnje. Tijekom otplate kredita su se zbog promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog ugovorenog plana otplate, a sve na njegovu štetu.

1.1. Navodi da je s tuženikom zaključio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5103455483 28. prosinca 2015. a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Temeljem čl. 5. Aneksa, a po izračunu tuženika, preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 3.175,94 € te iznos preplate po kreditu iznosio je 15.491,13 kn. Nakon obračuna učinka konverzije i učinka nastalih u prijelaznom razdoblju preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 2.694,79 € i to isključivo na temelju tuženikova izračuna.

1.2. Poziva se na presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14, Rev-2245/17 i Rev-2686/2018-5, a kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu i kamatnu stopu.

1.3. Nadalje navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP): "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokretne radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."

1.4. Navodi da je u cijelosti podmirio dug po osnovi kredita i kamata.

1.5. Navedeni Ugovor sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Smatra da ima pravo i pravni interes utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a nije ga niti izgubio kada je sklopio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5103455483 od 28. prosinca 2015. na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tzv. konverzijom kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a odredbe iz Ugovora o kreditu od 19.9.2006. izmijenile su se u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te o raspolaganju preplatom.

1.6. Nije mogao postaviti specificirani tužbeni zahtjev s razlikom svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa po osnovi kamata po pojedinom anuitetu od početka plaćanja kredita pa nadalje budući ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom niti stručnim znanjem. Stoga je zahtjev postavio okvirno a tek nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a.

1.7. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je podneskom od 26.11.2020. uredio je tužbeni zahtjev pod. toč. III tužbenog zahtjeva sukladno zauzetim stavovima sudske prakse (list spisa 155-157) da bi nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 21.3.2022. konačno uredio toč. III tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 02.08.2019. i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva ističući prigovor zastare kao i prigovor prijeboja. Navodi da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Aneks predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga te su sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju priznate i uračunate odn. uzete u obzir te se bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju tužitelj ukazuje kao posve neosnovano.

2.1 Naveo je da je tužitelj kao i svi potrošači bio dovoljno informiran i svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojim se glavnica veže za stranu valutu pa tako i švicarski franak. Osim toga, parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Stoga predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. Sud je presudom br. P-1210/2019-33 od 5. srpnja 2022. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je presudu povodom žalbe tuženika Županijski sud u Sisku pod br. Gž-723/2022 od 14. studenog 2024. ukinuo te vratio sudu na ponovno odlučivanje.

4. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe te je podneskom od 6. prosinca 2024. specificirao toč. III tužbenog zahtjeva opisanog kao u st. II. izreke presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti dok se tuženik i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te je u podnesku od 9. prosinca 2024. uredio svoj prigovor radi prijeboja sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

5. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka BM i tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Svjedok MM iskazao je da je od 2001. djelatnik kod tuženika u Savjetodavnom centru u Osijeku. U početku je radio na poslovima blagajnika, a od 2005. ili 2006. kao kreditni savjetnik. Tužitelja poznaje kao klijenta te se ne sjeća točno kada je sklapan ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja ali izvršio je uvid u dokumentaciju i vidio da je zaključen ugovor o kreditu. Ne sjeća se uopće detalja i obavljanja razgovora vezano za kredit koji je tužitelj podigao. Službeno ne zna ni visinu kredita, ni rok otplate, a zna da se radilo o stambenom kreditu. Ne zna da li je tužitelj sada njihov klijent, ali je tada bio klijent. Naveo je da su u banci u to vrijeme postojali letci na kojima je bilo navedeno pod kojim uvjetima se pojedini krediti odobravaju i uz koje kamate. Tada su nudili kredite u CHF i eurima. Ne sjeća se konkretnog razgovora s tužiteljem niti da li mu je nudio nekakav kredit a posebno u CHF, ali je u letcima navedeno koja je kamata za euro a koja za CHF. Njegova obveza je bila da provjeri platežne mogućnosti klijenta radi odobravanja visine kredite, roka otplate i uopće mogućnosti da li klijent ispunjava uvjete. Pregledom predmetnog ugovora o kreditu rekao je da se njegov potpis nalazi na mjestu potpisnika banke i iz kredita je razvidno da je tužitelj ispunjavao uvjete za kredit u CHF jer ga u suprotnom ne bi ni ostvario. Upozoravaju klijente da visina rate, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, može biti veća ili manja. Ne sjeća se da li je tužitelja upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Ugovori su tipizirani i banka određuje uvjete odobravanja kredita i banka je sačinila ugovore. Kada je banka pripremila ugovore, tužitelj je preuzeo ugovore i ne sjeća se da li ga je pitao za pojašnjenje pojedinih odredbi ugovora, ali je procedura takva da je ugovore mogao pogledati i ne prihvatiti uvjete iz ugovora. Tužitelj je otišao kod javnog bilježnika i izvršio solemnizaciju ugovora i nakon toga je ugovore vratio u banku. Banka mu je odobrila kredit, a misli da mu je kredit isplaćen u kunama. Ne zna da li je tužitelj poslije dolazio u banku žaliti se zbog povećanja rata kredita. Zna da je, s obzirom na rast tečaja, rasla i rata kredita i klijenti su dolazili vezano za kredite u CHF tražeći odgovore zbog kojih su im rate bile povećavane. Davali su im odgovor da je to bila posljedica rasta tečaja za CHF. Poznato mu je da je tužitelj s bankom zaključio Aneks ugovora, ali o tome nema nikakvih saznanja. Pregledom Aneksa ugovora rekao je da se na njemu nalazi njegov potpis, a sastav aneksa ugovora je vršila njihova pravna služba tako da nema nikakvih saznanja o sadržaju aneksa. Naveo je da su informacije o podizanju kredita bile i medijski isticane te su klijentima pojašnjavali i povijesni pregled tečaja CHF. Strankama su objašnjavali pojam valutne klauzule ali nisu strankama sugerirali kakav kredit da podignu i u kojoj valuti.

7. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao uvjerljiv i istinit jer je iznio svoja saznanja vezana za sklapanje ugovora i aneksa tom ugovoru između tužitelja i tuženika.

8. Tužitelj VM ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2007. podigao kredit kod tuženika za adaptaciju obiteljske kuće. Bio je klijent te banke i zaposlenik u Hrvatskim šumama u Šumariji D. Miholjac. Pregovarao je s djelatnikom banke BM u tri ili četiri navrata. Tražio je kredit u visini 24.350 CHF. Pribavio je potrebnu dokumentaciju i popunio zahtjev za kredit. Ne sjeća se da li ga je djelatnik banke upozoravao za rizike vezane za kredite u CHF. Ugovor je sačinila banka po njihovim uvjetima i nije mogao pregovarati vezano za ugovor osim visine kredita. S obzirom na njegova primanja rok otplate je bio 10 godina. Znao je da zbog porasta tečaja rata kredita može biti veća ili manja, ali nije očekivao da će mu rata kredita biti drastično povećana. Kada su sačinjeni ugovori, odnio ih je kod javnog bilježnika na solemnizaciju. Prije toga je letimično pogledao ugovor i zanimala ga je visina rate kredita i rok otplate. Nakon solemnizacije ugovor je vratio u banku. Javni bilježnik mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora. Ubrzo mu je odobren kredit i isplaćen u kunama. Zna da je morao ostaviti u banci depozit u vrijednosti oko 2.000,00 €. Kredit je u cijelosti utrošio u svoju obiteljsku kuću u kojoj i danas živi sa svojom obitelji isključivo kao fizička osoba. Početne rate kredita su odgovarale visini njegove plaće. Početna rata iznosila je oko 270,00 € da bi se nakon nekog vremena povećala na preko 350,00 €. Da mu je početna rata kredita iznosila 350,00 € ne bi uopće ispunjavao uvjete za kredit. Rate kredita je plaćao preko plaće u računovodstvu i ne zna da li je dobivao obavijesti od banke vezano za razloge povećanja rata. Nije išao u banku tražiti objašnjenje zbog povećanja rata kredita i nastavio je plaćati kredit po povećanim iznosima rata. Misli da je dobio poziv od tuženika radi sklapanja aneksa ugovora i isti je sklopljen pod istim uvjetima banke kao i osnovni ugovor. Priznati su mu neki iznosi i uračunati u buduće rate. Nakon toga, rate kredita su mu bile manje. Izračunao je preostali dio duga po kreditu i odlučio s pologom zatvoriti predmetni kredit. Kredit je otplatio 2016. i dobio je potvrdu od banke da je kredit otplaćen. Da je znao da će morati plaćati tako povećane rate kredita ne bi ni podizao kredit. Kod tuženika je podigao kredit jer je bio njihov klijent kao i danas i nudili su se krediti kao najpovoljniji u CHF. Nekretninu u kojoj danas živi i u koju je utrošen kredit nije nikome iznajmljivao niti se u njoj obavlja bilo kakva djelatnost.

9. Iz pismenog nalaza i mišljenja - zaključka vještakinje Tonke Vulić od 03.12.2021. razvidno je da je tužitelj preplatio na obje okolnosti ukupno 30.634,02 kn. Izračun konverzije je računski proveden u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 2015. i na dan potpisa Aneksa br. 1 od 28.12.2015. utvrđena je preplata u iznosu od 15.491,13 kn. Stoga je utvrđeno više preplate zbog promjenjive kamatne stope i CHF valutne klauzule u iznosu od 15.142,89 kn u odnosu na utvrđenu preplatu iz konverzije. Razlika između anuiteta plaćenih po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene kamatne stope i tečaja nižem od tečaja isplate kredita tužitelju ukupno iznosi 1.116,88 kn i to manje plaćene kamate u iznosu od 646,72 kn i manje plaćenih tečajnih razlika u iznosu od 479,16 kn.

10. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje te je podneskom od 9. veljače 2022. tražio pojašnjenje vještakinje da li je tuženik za označeni iznos preplate po konvertiranom kreditu umanjio obvezu tužitelja.

11. Tuženik je u podnesku od 26.01.2022. istaknuo kako nema primjedbi na matematički izračun naveden u nalazu i mišljenju vještaka te je specificirao prigovor radi prijeboja sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

12. Vještakinja se u podnesku od 02. ožujka 2022. očitovala na podnesak tužitelja od 09.02.2022. navodeći da je tuženik za utvrđeni iznos preplate po konvertiranom kreditu umanjio obavezu tužitelja za 15.491,13 kn.

13. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje vještakinje Tonke Vulić jer su isti dani sukladno pravilima struke na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

14. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5103455483 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 24.350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl.2.);

- da se povrat obveza iz ugovora obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke (čl. 7.toč.2.);

- da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed tečaja (čl. 7. toč. 3.);

- da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,50 % godišnje (čl. 8.toč. 1.);

- da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke (čl. 8. toč. 2.);

- da je između stranaka zaključen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5103455483 dana 28.12.2015.;

- da na dan 30.09.2015. nedospjela glavnica kredita iznosi 3.175,94 €;

- da je po provedbi konverzije utvrđeno više uplaćenih iznosa – preplata u iznosu od 15.491,13 kn;

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

15. Među strankama je prijeporno:

- da li su ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu 28.12.2015.;

- da li je osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja;

- da li je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja na strani tužitelja.

16. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, iskaze svjedoka i tužitelja, pismeni nalaz i mišljenje vještaka, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

17. U odnosu na prijeporna pitanja stranaka sud prihvaća navode tužitelja u cijelosti.

18. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).

19. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

19.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

20. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

20.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

21. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj dovedena u izrazito nepovoljan položaj.

21.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

22. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 2., 7.3, 8.1. i 8.3. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

23. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača.

24. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,50 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljicom jednostranim povećavanjem kamatne stope.

25. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

27. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

30. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

31. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je između ostalih banaka i tuženik "u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke", a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

32. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9.04. 2015.

33. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

34. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3.09.2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

35. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

36. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

37. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

38. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i – iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

39. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

40. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.

41. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

42. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

43. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 o 5.11.2024.).

44. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

45. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

46. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

47. Odredbom čl. 196. ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. 48. Kako je tuženik tijekom postupka isticao prigovor radi prijeboja, sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi negativne tečajne razlike u iznosu od 62,40 € po osnovi manje plaćene kamate u anuitetima po nižoj kamatnoj stopi u iznosu od 85,83 €, odn. sveukupno 148,23 €, sukladno nalazu i mišljenju vještakinje na listu spisa 437, a što je u stvari prijebojni zahtjev tuženika uz prijedlog da sud tužitelja odbije u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

49. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO. 50. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP-a.

51. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.568,66 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), četiri iznosa od po 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 26.11.2020., 09.02.2022., 21.03.2022. i 06.12.2024. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 250,00 kn (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.11.2020., 26.10.2021., 23.05.2022. i 31.01.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 199,08 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 66,49 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

52. Tuženik zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.913,13 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.788,13 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podnesaka po punomoćniku od 07.04.2020., 16.12.2020., 27.01.2022. i 09.12.2024. sve po Tbr. 8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 27.11.2020., 26.10.2021., 23.05.2022. i 31.01.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime sastava žalbe po punomoćniku po Tbr. 10/1. Tarife , iznosa od 512,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.050,00 €, iznosa od 199,08 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 26,55 € na ime pristojbe na odgovor na tužbu.

52.1. Sud je odbio tuženika s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 125,00 € s uračunatih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife jer punomoćnik nije pristupio na ročište za objavu presude.

53. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio sa 92,62 %, odn. sa 96,31 % (192,62/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.473,88 €.

54. Tuženik je u parnici uspio s 3,69 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 102,88 €.

55. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 2.371,00 € (2.473,88 – 102,88 kn), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 197,66 € odbio.

56. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 20. veljače 2024.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika