Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-364/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Verice Kos, sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ajna Mujević i Iva Marjanović u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanoga po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1656/2022-21 od 9. veljače 2024., 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1656/2022-21 od 9. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.272,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i pod točkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.442,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TC i potvrđuje navedena presuda pod točkom V. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.678,22 eura.

III. Preinačava se navedena presuda pod točkom V. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 769,66 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2024. do isplate i za isto odlučuje:

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju TC nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 769,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank da tužitelju TC naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 53,76 eura u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. u iznosu od 312,50 eura i zahtjev tužitelja TC u iznosu od 304,75 eura za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

'' I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 396-257/2006, sklopljenog dana 27. listopada 2006. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) dana 30. listopada 2006. godine po javnom bilježniku Radosni Mavrinac iz Kastva pod brojem OU-273/06, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika:

- sadržana u članku 6. koji glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“

- sadržana u članku 7. stavku 1. u dijelu koji glasi: „... u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“

- sadržana u članku 17. stavku 3. u dijelu koji glasi: „ Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju ... Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ... sa svim izmjenama i dopunama iste koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke iz ovog Ugovora.“

te se utvrđuje da kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 396-257/2006, sklopljenog dana 27. listopada 2006. godine između tužitelja i tuženika, a potvrđenog (solemniziranog) dana 30. listopada 2006. godine po javnom bilježniku Radosni Poslovni broj: P-1656/2022-21

Mavrinac iz Kastva pod brojem OU-273/06, u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarski franak:

- sadržana u članku 3. stavku 2. u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.“

- sadržana u članku 4. stavku 3. u dijelu koji glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti 413,77 CHF (četristotrinaest švicarskih franaka i 77/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“

te se utvrđuje da kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.272,84 eura24.659,23 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,83 eura od dana 1. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 22,57 eura od dana 1. lipnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 28,13 eura od dana 1. srpnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 35,39 eura od dana 1. kolovoza 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 39,11 eura od dana 1. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 48,25 eura od dana 1. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 48,86 eura od dana 1. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 43,36 eura od dana 1. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 43,76 eura od dana 1. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 60,35 eura od dana 1. veljače 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 62,02 eura od dana 1. ožujka 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 63,41 eura od dana 1. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 57,70 eura od dana 1. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 56,75 eura od dana 1. lipnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 80,18 eura od dana 1. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 85,15 eura od dana 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 99,65 eura od dana 1. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 108,42 eura od dana 1. listopada 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 82,06 eura od dana 1. studenog 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 83,24 eura od dana 1. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 80,75 eura od dana 1. siječnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 84,04 eura od dana 1. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 90,43 eura od dana 1. ožujka 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 92,41 eura od dana 1. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 89,44 eura od dana 1. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 92,02 eura od dana 1. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 93,55 eura od dana 1. srpnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 91,23 eura od dana 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 90,55 eura od dana 1. rujna 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 88,72 eura od dana 1. listopada 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 86,55 eura od dana 1. studenog 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 90,98 eura od dana 1. prosinca 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 92,85 eura od dana 1. siječnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 91,04 eura od dana 1. veljače 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 83,94 eura od dana 1. ožujka 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 90,90 eura od dana 1. travnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 89,72 eura od dana 1. svibnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 89,06 eura od dana 1. lipnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 80,87 eura od dana 1. srpnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 81,77 eura od dana 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 82,23 eura od dana 1. rujna 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 86,79 eura od dana 1. listopada 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 89,64 eura od dana 1. studenog 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 89,17 eura od dana 1. studenog 2013. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu za iznos od 211,02 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

". Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.027,63 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,48 eura od dana 1. studenog 2007. godine pa do isplate

- na iznos od 4,43 eura od dana 1. prosinca 2007. godine pa do isplate

- na iznos od 4,43 eura od dana 1. siječnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 4,37 eura od dana 1. veljače 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 4,41 eura od dana 1. ožujka 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 4,40 eura od dana 1. travnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 15,69 eura od dana 1. svibnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 15,14 eura od dana 1. lipnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,83 eura od dana 1. srpnja 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,85 eura od dana 1. kolovoza 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,42 eura od dana 1. rujna 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,27 eura od dana 1. listopada 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,26 eura od dana 1. studenog 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 15,23 eura od dana 1. prosinca 2008. godine pa do isplate

- na iznos od 14,29 eura od dana 1. siječnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 18,61 eura od dana 1. veljače 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 18,55 eura od dana 1. ožujka 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 18,39 eura od dana 1. travnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 17,93 eura od dana 1. svibnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 23,32 eura od dana 1. lipnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 22,57 eura od dana 1. srpnja 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,96 eura od dana 1. kolovoza 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,27 eura od dana 1. rujna 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,56 eura od dana 1. listopada 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,22 eura od dana 1. studenog 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 20,74 eura od dana 1. prosinca 2009. godine pa do isplate

- na iznos od 20,69 eura od dana 1. siječnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,58 eura od dana 1. veljače 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,55 eura od dana 1. ožujka 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,13 eura od dana 1. travnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,18 eura od dana 1. svibnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 19,74 eura od dana 1. lipnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 19,52 eura od dana 1. srpnja 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,38 eura od dana 1. kolovoza 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 19,73 eura od dana 1. rujna 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 20,08 eura od dana 1. listopada 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 19,40 eura od dana 1. studenog 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 18,58 eura od dana 1. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos od 18,98 eura od dana 1. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 19,57 eura od dana 1. veljače 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 18,39 eura od dana 1. ožujka 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 18,20 eura od dana 1. travnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 17,43 eura od dana 1. svibnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 17,01 eura od dana 1. lipnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 17,75 eura od dana 1. srpnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 17,34 eura od dana 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 17,78 eura od dana 1. rujna 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 16,75 eura od dana 1. listopada 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 15,70 eura od dana 1. studenog 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 15,11 eura od dana 1. prosinca 2011. godine pa do isplate

- na iznos od 14,55 eura od dana 1. siječnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 14,21 eura od dana 1. veljače 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 13,84 eura od dana 1. ožujka 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 13,30 eura od dana 1. travnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 12,60 eura od dana 1. svibnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 12,11 eura od dana 1. lipnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 11,57 eura od dana 1. srpnja 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 10,90 eura od dana 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 10,33 eura od dana 1. rujna 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 9,68 eura od dana 1. listopada 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 8,98 eura od dana 1. studenog 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 8,47 eura od dana 1. prosinca 2012. godine pa do isplate

- na iznos od 7,90 eura od dana 1. siječnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 7,25 eura od dana 1. veljače 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 6,47 eura od dana 1. ožujka 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 5,96 eura od dana 1. travnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 5,34 eura od dana 1. svibnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 4,65 eura od dana 1. lipnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 3,91 eura od dana 1. srpnja 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 3,27 eura od dana 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 2,65 eura od dana 1. rujna 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 2,01 eura od dana 1. listopada 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 1,36 eura od dana 1. studenog 2013. godine pa do isplate

- na iznos od 0,68 eura od dana 1. studenog 2013. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.442,30 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak do iznosa od 3.890,18 eura zahtjev tužtielja odbija kao neosnovan.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom V. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.442,30 eura do zatraženog iznosa od 3.890,18 eura, dakle za iznos od 2.447,88 eur, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.890,18 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odnosno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 358,51 eura.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle: u dijelu pod točkama I. i II. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.272,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i pod točkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.442,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2024. do isplate. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 312,50 eura, kao i trošak pristojbi no ne naznačuje u kojem iznosu.

4. Žalbe tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu broj 396-257/2006 kojeg su 27. listopada 2006. zaključili tužitelj i tuženik.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužitelja i tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upiru stranke. Suprotno navodima stranaka pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6.1. Neosnovano ističe tuženik da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što su odbijeni prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameše, kao i time što nije izveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika i svjedoka ZC. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, u situaciji kada zaključi da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP). Stoga, kada je sud zaključio da saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, niti saslušanjem svjedoka ZC, koji je pisano izvijestio sud da nema saznanja o predmetnom sporu, ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, pa je taj dokazni prijedlog tuženika odbijen, nije počinjena bitna povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju ukazuje tuženik, niti je zbog toga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje značajnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik nije onemogućen u raspravljanju ni time što je prvostupanjski sud odbio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, za što je sud u pobijanoj presudi dao valjane razloge, ni time što po prijedlogu tuženika nije izveo dopunsko vještačenje na način da se za izračun koristi kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredit, u skladu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, jer, imajući u vidu predmet spora, visina kamatne stope na kunske kredite nije relevantna.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik 27. listopada 2006. zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 29.285,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 2.) na rok otplate od 84 mjeseca, da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 413,77 CHF kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja (čl. 4. ugovora), uz ugovorenu kamatu od 4,99 % godišnje, dekurzivno, promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke (čl. 3. i čl. 6. ugovora). Utvrđeno je da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više 1.027,63 eura. Nadalje je utvrđeno da je zbog tečajnih razlika preplaćeno 3.483,86 eura, ali da je tužitelj manje platio tečajnih razlika u iznosu od 211,02 eura i to kada je srednji tečaj kreditora za CHF bio niži od onoga početnog.

8.1. Nadalje je utvrđeno da su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u unaprijed formuliranom ugovoru, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, pa tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također je utvrđeno i da je izostalo pregovaranje o valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, odnosno prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Utvrđeno je da tuženik nije dokazao da bi tužitelja kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, niti je dokazao da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, jer osim saslušanja svjedoka ZC i javnog bilježnika, koji o predmetu spora nemaju relevantnih saznanja, nije predlagao izvođenje drugih dokaza.

9. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog ugovora ništetne. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 27. listopada 2006. je bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema čl. 87. toga Zakona takva odredba ništetna.

10. Kako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli tuženiku preplatio iznos od 3.483,86 eura, ali zbog pada tečaja i platio manje 211,02 eura, osnovano je naloženo tuženiku da tužitelju temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.272,84 eura.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

12. Kako je u postupku utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu da je prednik tuženika sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

13. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare glede iznosa koje tužitelj zahtijeva s osnova ništetnosti odfredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (podnošenjem tužbe 4. travnja 2012.) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.), a što je izraženo i u pravnim shvaćanjima zauzetim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. lipnja 2021., to zastarni rok od pet godina za tražbine temeljene na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli propisan čl. 225. ZOO nije protekao, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

14. Svi drugi žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja pa nisu posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. U postupku su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženik pa je pravilno sud prvog stupnja o troškovima parničnog postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi čl. 155. ZPP. Međutim, odlučujući o visini troškova koji kao opravdani pripadaju tužitelju sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj je u sporu u cijelosti uspio glede dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva, a glede visine zahtjeva u omjeru od 72,54 %, slijedom čega je u sporu tužitelj uspio u omjeru od 86,27 %. Tuženik je glede visine u sporu uspio u omjeru od 27,46 %, dok nije uspio glede osnove zahtjeva pa njegov uspjeh u sporu iznosi 13,73 %. Kada se sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, omjer uspjeha tužitelja (86,27 %) oduzme od omjera uspjeha tuženika (13,73 %) preostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi 72,54 % priznatih troškova zastupanja i sudskih pristojbi. Prema tome, djelomično je pogrešno sud prvog stupnja uspjeh tužitelja u sporu utvrdio u omjeru od 46 %.

15.1. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju odmjerio naknadu troškova zastupanja za sve radnje u ukupnom iznosu od 2.375,00 eura, osim za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2021., za koje tužitelju osim odmjerenog iznosa pripada i daljnjih 50 bodova, uz PDV, odnosno daljnji iznos od 125,00 eura, a pravilno je odmjeren i trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 183,37 eura. Naime, na ročištu od 25. listopada 2021. se raspravljalo o glavnoj stvari pa tužitelju za tu radnju pripada nagrada od 100 bodova i PDV, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa). Ročišta od 30. ožujka 2023., 29. kolovoza 2023. i 19. listopada 2023. su odgođena prije početka raspravljanja pa za zastupanje na tim ročištima pripada nagrada po Tbr. 9. t. 5. Tarife, kako je odmjerio sud prvog stupnja. Na ročištu od 21. prosinca 2023. se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, jer je tužitelj pozvan da uredi tužbeni zahtjev, zbog čega je ročište odgođeno, pa je osnovano za to ročište tužitelju odmjerena nagrada po Tbr. 9. t. 2. Tarife. Uz podnesak od 3. studenog 2021. tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma pa isti nije nužan za vođenje parnice, jer o uplati predujma sud obavještava računovodstvo suda.

15.2. Prema tome, na ime opravdanih troškova zastupanja tužitelju pripada ukupno 2.500,00 eura, pa mu uz priznati iznos sudskih pristojbi od 183,37 eura pripada ukupno 2.683,37 eura. Tuženik je tužitelju dužan naknaditi 72,54 % tih troškova, što iznosi 1.946,51 eura. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju u cijelosti priznao trošak vještačenja od 265,45 eura pa je, prema tome, tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.211,96 eura. S obzirom da je sud prvog stupnja tužitelju dosudio trošak postupka u iznosu od 1.442,30 eura preostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka u daljnjem iznosu od 769,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 9. veljače 2024. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. Dakle, tužitelj osnovano pobija odluku o troškovima postupka za taj iznos, dok je njegova žalba za preostali iznos od 1.678,22 eura neosnovana.

15.3. Na žalbene navode tuženika glede primjene tarife valja reći da je pravilno sud prvog stupnja o troškovima zastupanja odlučivao na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, objavljenoj u „Narodnim novinama“, broj 138/23, važećoj u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife, kojom je propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Valja reći i to da je sud odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP na način da je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka pa je slijedom toga zahtjev tuženika odbijen, iako takva odluka nije sadržana u izreci presude, no ni jedna stranka nije predložila da se presuda dopuni.

16. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkama I.i II. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP kao u izreci pod točkom III.

17. Odluka pod točkama IV. i V. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP.

17.1. Tužitelju za sastav žalbe protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u prvostupanjskoj presudi pripada 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % iznosi 125,00 eura (po Tbr.10. t. 4. Tarife u vezi Tbr. 46. i 54. Tarife), a kao opravdan trošak pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 46,01 eura, odnosno ukupno 171,01 eura. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 31,44 % pa je tuženik u istom omjeru dužan tužitelju naknaditi troškove žalbenog postupka, što iznosi 53,76 eura. Kako je tužitelj zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka pod 358,51 eura, njegov zahtjev u preostalom iznosu od 304,75 eura je kao neosnovan odbijen.

17.2. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

18. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 211,02 eura i pod točkom IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor